SLAVA DUBROVNIKA ISPISANA NA 19 PRAMACA

Kada za mjesec dana pomorski Dubrovnik uz pjenusac i zelje za dobro more u svoje okrilje prigrli najnoviju prinovu Atlantske plovidbe, bit c´e to i prigoda da se podsjeti na tisuc´godisnje pomorske tradicije i cvrstu povezanost Grada i mora.

Preuzimanje suvremenog panamaxa za prijevoz sipkih tereta, nekadasnje svicarske Silvrette, koji c´e pod hrvatskom zastavom zaploviti kao City of Dubrovnik, pravi je povod da se u prilogu MORE pozabavimo brodovima s imenom grada pod Srem.
Prinova Atlantske plovidbe bit c´e 13. trgovacki brod nasih brodara koji u posljednjih 150 godina nosi ime Dubrovnika, po cemu je Grad nedostizni rekorder. Primat je jos naglaseniji znali se da su isto ime nosila i tri strana broda, te jos tri u mornarickoj sluzbi. Uistinu impresivna flota od 19 razlicitih Dubrovnika! Dakako govorimo o brodovima s hrvatskim imenom Grada, jer valja podsjetiti na znamenitu jedrilicu The City of Ragusa kojim je Nikola Primorac usao u legendu preplovivsi Atlantik, ili na jedrenjak Citta di Ragusa koji se u kronikama spominje jos 1787. godine.

SLAVA PRVOG PAROBRODA

Kao prvi Dubrovnik obicno se istice parobrod izgraen 1880. godine u skotskome gradic´u Dumbartonu po narudzbi skupine Dubrovcana predvoenih Aleksandrom Opuic´em. Bio je to prvi dubrovacki parobrod, najmoderniji putnicko-teretni brod svoga doba, od 310 tona nosivosti, dug 39,4 i sirok 6,1 metar, brzine 9,5 cvorova. Za svaku sigurnost je imao i - jedra, a bio je iznimno cvrste gradnje i s lakoc´om se nosio s kusnjama nevremena, pokazujuc´i svoje kvalitete na zahtjevnoj pruzi Trst-Zadar-Split-Dubrovnik-Bari.
Gradnja Dubrovnika bila je golemi iskorak u brodarstvu Grada, pa nije cudno da se o njemu toliko pisalo jos od 19. veljace 1880., kad je prvi put pristao u Dubrovniku. U tamosnjoj floti ostat c´e do 1892., kada je prodan brac´i Rismondo iz Makarske koji mu daju ime Biokovo. Poslije je usao u sastav drustva Dalmatia, a zabiljezeno je da je potonuo u ozujku 1923. uz istarsku obalu, na putu iz Rijeke u Trst.
Povijesni i slavni parobrod ipak je bio drugi brod s imenom Dubrovnika. Naime jos 1846. godine u Gruzu je izgradjen jedrenjak od 389 tona, prvi brod koji je ponio hrvatsko ime Grada. Vlasnici su mu bili S.G. Getaldi i V. Budmani, no vec´ 1853. oni ga brodaju Antoniju Busettu iz Venecije, koji im daje ime Giuseppe II. Jedrenjak ni u Veneciji nije dugo ostao, 1861. je prodan Rusima i od tada mu se trag gubi negdje u Crnome moru.

DVA POTONUC´A U 40 DANA

Vratimo se u doba parobroda, u 1892. godinu. Cim je prodan prvi Dubrovnik, Dubrovacka parobrodarska plovidba preuzela je, u Troonu, opet u Skotskoj, drugi brod istoga imena. Bio je to mnogo vec´i brod, od 481 brt, dug 50,9 i sirok 7,4 metra, s vrlo snaznim parnim strojem od 650 “konja” i brzinom od deset cvorova. No drugome Dubrovniku nije bilo sueno i dugo ploviti.
Kako biljeze kronike Prvoga svjetskog rata, 9. svibnja 1916. brod je u Neretvanskome kanalu, negdje na pola puta izmeu Hvara i Peljesca, s dva torpeda potopila francuska podmornica Archimede. Poginulo je tada 18 putnika i clanova posade, a zbog potapanja nenaoruzanog broda punog zena i djece, Austro-Ugarska je ulozila notu Francuskoj optuzujuc´i zapovjednika podmornice za ubojstvo s umisljajem. Sok je bio to vec´i sto je to bio drugi parobrod s imenom Dubrovnika torpediran u samo 40 dana!
Naime 1. travnja 1916. ruska je podmornica Tjulen kod turskoga mjesta Galata Burnu torpedirala jedan od najvec´ih dubrovackih brodova, suvremeni teretnjak nosivosti 7224 tone, dug 116 i sirok 14 metara. Taj cetvrti Dubrovnik bio je star nepune cetiri godine: po narudzbi brodarskog udruzenja “Napried” izgraen je 1912. u britanskom brodogradilistu Northumberland Shipbuilding Co. u mjesto Howden-on-Tyne.
Trebale su proc´i godine dok se dubrovacko brodarstvo oporavilo od ratnih stradanja i nakon cetiri novogradnje, godine 1923., javlja se peti Dubrovnik, mali, stari i neugledni parobrod koji c´e brzo biti zaboravljen. Brodovlasnici brac´a Matijevic´ kupili su u Britaniji vec´ 53 godine stari brod King’s Lynn od 575 brt, dug 56 i sirok 7,7 metara. Izgraen u Middlesbroughu iste 1880. kao i prvi dubrovacki parobrod, taj se Dubrovnik pokazao nepouzdanim, pa je vec´ 1927. prodan u Italiju. Nekoliko je puta mijenjao imena, najprije Palmaria, pa Fratelli Testa i na kraju Fauna pod kojim je usao u Drugi svjetski rat, u cijim mu se vjetrovima zameo i svaki trag.

SESTI, SEDMI, OSMI...

Po vec´ uhodanoj tradiciji, cim su brac´a Matijevic´i prodali svoga starca, njegovo ime dobiva sada vec´ sesti Dubrovnik. Ni to nije bio novi brod nego stari Lovrijenac izgraen 1909. u Monfalconeu za Dubrovacku parobrodarsku plovidbu. No prethodno je temeljito preureen i ubrajao se meu najmodernije na Jadranu. Dubrovcani mu 1937. mijenjaju ime u Dedinje, pod kojim c´e ploviti sve do ratne 1943., kada je, u talijanskoj sluzbi, potopljen kod Venecije. Ni ta promjena imena nije bila slucajna. Jer Dubrovcani su u skotskom brodogradilistu Lithgows u Port Glasgowu upravo bili narucili svoj najmoderniji teretnjak, a ime mu je moglo biti samo - Dubrovnik. Primopredaja je obavljena u veljaci 1938., a bio je to brod kojim su se u Gradu, ali i na cijelom Jadranu, s pravom ponosili: nosivosti 9150 tona, dug 136,5 i sirok 17,1 metar...
Taj je, sada vec´ sedmi Dubrovnik, izdrzao sve kusnje rata, nacionalizaciju 1946., prelazak pod zastavu Jugolinije, a 1957. i pod stijeg slovenske Splosne plovbe. Prodan je tek u prosincu 1969. godine jednoj tvrtki iz Somalije, a plovidbu je okoncao u rujnu 1970. u rezalistu u Chittagongu pod imenom Sudix.
No, dubrovacka prica ide dalje. I, pogaate, slijedi osmi Dubrovnik, a ime, opet pogaate, odabrano, cim je onaj stari izbrisan iz upisnika. Atlantska plovidba je 1971. u spanjolskoj Matagordi preuzela bulk carrier nosivosti 25.130 tona, dug 164,8 i sirok 22,7 metara. Dotad najvec´i Dubrovnik bio je porinut pod imenom Magdalena del Mar za jednu tvrtku iz Bilboa, ali je prije dovrsenja prodan Atlantskoj. Taj je brod ostao relativno kratko u njezinoj floti, samo 15 godina. U srpnju 1986. prodan je Kinezima za uistinu neobicnu zadac´u: posluzio je kao plutajuc´i lukobran prigodom gradnje nove luke u Shanghaiju, a nakon toga je otpremljen u staro zeljezo.
Sljedec´i, deveti Dubrovnik, cekao se do sijecnja 1989., kada je u Falmouthu posada Atlantske plovidbe preuzela veliki bulk carrier nosivosti 61.318 tona i dug 224 metra. I to je bio “Spanjolac”, nekadasnja Ereaga, izgraen u Puerto Realu i isporucen u studenome 1983. U floti Atlantske ostaje punih 14 godina, do pocetka 2003., kada je prodan grckoj kompaniji s Malte i postao Mighty Michalis. No, dogodila se i jedna promjena: od 1997. plovio je kao City of Dubrovnik. Pomalo neobicno, no bio je to samo jos jedan dokaz popularnosti imena Dubrovnika.

I CITY I “PRINCIPESA”

U nasu pricu tada, naime, uplovljava veliki feribot Dubrovnik, deseti hrvatski brod s imenom Grada, ali kojemu maticna luka nije bila pod Srem nego u Rijeci. Kad ga je Jadrolinija kupila, htjela mu je svakako dati zvucno ime Dubrovnik, pa su s Atlantskom postigli dogovor: bijeli brod postat c´e Dubrovnik, a vec´ pomalo stari bulker bjelosvjetski City of Dubrovnik. Iako je na Jadran stigao preko Francuske, taj deseti Dubrovnik je izvorno irski brod. Ne samo da je pripadao vodec´oj tvrtki British & Irish iz Dublina, nego je bio i najvec´i feribot izgraen u Irskoj prije nego im je brodogradnja zauvijek nestala.
Feribot dug 122 i sirok 18,8 metara porinut je u lipnju 1978. u Verolme Cork Dockyardsu u Corku pod imenom Connacht, a namijenjen je bio linijama izmeu irskih i britanskih luka. Mogao je ukrcati 326 automobila i 960 putnika, a kada je u veljaci 1979. krenuo na prvu plovidbu izmeu Corka i Swansea, ucinio je to zbilja impresivno: brzinom od cak 20 cvorova. U ljeto 1986. brod kupuju Francuzi, te ga salju na ureenje u njemacki Meyer Werft, odakle stize u punom sjaju i s imenom Duchesse Anne te oznakama tvrtke Brittany Ferries, da bi 1996. stigao u Jadran kao jedan od najprestiznijih bijelih brodova.
Iste godine zaplovio je i Dubrovnik Express, najsuvremeniji kontejnerski brod u floti Croatia Linea. No nije to bio posve novi brod, nego nekadasnji Koper Express, jedan od cetiri poznata “expressa”, nosivosti 25.904 tone, dug 177,6 i sirok 32 metra. Izgraen je u Uljaniku 1987., a ime Dubrovnika dobio je u ozujku 1996. godine. Na zalost, nije dugo pod njim plovio. Samo tri godine poslije, u vrijeme rasula Croatia Linea, zaplijenjen je u Durbanu i tamo u kolovozu 1999. prodan na drazbi. Danas plovi pod panamskom zastavom i imenom MSC Giovanna.
Prici o brodovima s imenom Dubrovnika tu dakako nije kraj. Koncem srpnja 1998. u Messini, u slavnome brodogradilistu Rodriquez, dubrovackome je Atlasu isporucen najmoderniji putnicki brod na Jadranu, brzi jednotrupac nazvan Princess of Dubrovnik. “Principesi”, kako je Dubrovcani od milja zovu, doskora c´e se prikljuciti i City od Dubrovnik s pocetka nase price, a s kojim c´e dubrovacko brodovlje dosegnuti najvec´u tonazu u povijesti...


Plovio je 82 godine!

Ime Dubrovnika naslo se i na pramcima dvaju ratnih brodova i jednoga nadasve zivopisnog parobroda koji c´e na Jadranu ostati zapamc´en po 82 godine plovidbe! Zivot je zapoceo 1880. u Trstu kao jedan od tri jednaka broda carsko-kraljevske financijske kontrole s maticnom lukom u Zadru, s talijanskim imenima dalmatinskih gradova - Ragusa, Zara i Spalato. Godine 1899. trojka dobiva hrvatska imena - Dubrovnik, Zadar i Spljet. No vec´ 1901. netko u Becu odlucuje se za neobicnu hrvatsko-talijansku kombinaciju, pa tri broda financijske straze postaju Dubrovnik-Ragusa, Zadar-Zara i Spljet-Spalato!
Nakon Prvog svjetskog rata Dubrovnik-Ragusa nastavlja isti posao, ali u Kraljevini Jugoslaviji, najprije samo godinu dana kao Kosovo, a onda punih 20 kao Oplenac. U travnju 1941. Talijani su ga zarobili u Boki kotorskoj i uvrstili u flotu svoje Guardia di finanze pod imenom Galiano. Vec´ 27.ozujka 1945. vrac´en je Jugoslaviji, da bi poslije dvije godine i temeljite rekonstrukcije ponovno zaplovio, ali kao putnicki brod u sastavu Jadrolinije. Dobio je ime Budva i ostao u bijeloj floti sve do prosinca 1962., kada je predan rezalistu u Svetome Kaji.
Imenom Dubrovnika pocasc´en je i prvi moderni razarac jugoslavenske Kraljevske mornarice, izgraen 1931. godine u britanskom brodogradilistu Yarrow & Co. u Scotstounu pokraj Glasgowa. U travanjskome ratu 1941. Talijani su ga zarobili u Boki i pod imenom Premuda odmah poslali u borbene akcije. Nakon kapitulacije Italije razarac su u Genovi zarobili Nijemci i uvrstili u Kriegsmarine pod oznakom TA 32. Prigodom povlacenja iz Italije posada je sama potopila nekadasnji Dubrovnik. Pod imenom Dubrovnika i danas plovi jedan ratni brod. To je ophodni brod minopolagac Hrvatske ratne mornarice, sluzbene oznake OBM 41. Nekadasnji raketni camac JRM-a, sovjetskoga tipa “osa”, izgraen jos 1970. godine, zarobljen je u Domovinskome ratu i preinacen za novu ulogu, te dobio ime Dubrovnik.

Iz Odese i Houstona

Prica o brodovima s imenom Dubrovnika svakako ne bi bila cjelovita bez tri stranca: jednoga Rusa i dva Amerikanca. Meu desetcima brodova svih vrsta koji su proslih desetljec´a na Jadranu graeni za sovjetske, a onda ruske brodare, u ljeto 1967. godine nasao se i Dubrovnik. Bio je to klasicni teretnjak s navoza rijeckoga “Trec´eg maja” nosivosti 14.339 tona koji c´e u floti Crnomorske paroplovidbe iz Odese ostati gotovo cetvrt stoljec´a. Pocetkom 1991. prodan je Grcima, zaplovio je pod malteskom zastavom i imenom Daphne, da bi vec´ koncem iduc´e, 1992. godine, smiraj nasao u rezalistu, u indijskome Alangu.
Dva Dubrovnika zaplovila su 1982. godine s navoza maloga brodogradilista Marine Mart Inc. u Port Isabelu u Teksasu. Bili su to blizanci, koc´arice Dubrovnik I i Dubrovnik II, duge samo 21,3 i siroke sest metara, a vlasnik im je tvrtka Campeche Seafood Products Inc. iz Houstona. No nedvojbeno se iza toga imena krije neko od hrvatskih iseljenika, vjerojatno upravo iz dubrovackog kraja, koji se i na taj nacin sjec´aju zavicaja.

Slobodna Dalmacija & Marijan ZUVIC´


http://www.dubrovnikportal.com/html/clanak_print.shtmlclanak=8868.2&pm=no