Nije li ipak već došlo vrijeme da se načelo privatizacije primijeni u Hrvatskoj i na školskeudžbenike?
Hrvatski srednjoškolski udžbenici
Već godinama postoje u Hrvatskoj razna političko-kulturna a1i i gospodarstvena natezanja oko školskih udžbenika. Naročito u tzv. društvenim znanostima (hrvatski jezik, hrvatska književnost, povijest), dolazi do nepotrebnih ideoloških sukoba oko sadržaja i načina prikazivanja činjenica. S druge strane (a ta strana se tiče također i tzv .egzaktnih znanosti), budući da su školski udžbenici u Hrvatskoj još uvijek »propisani« po državnim institucijama nakon izvjesnih kontroverznih natječaja i prosudba isto toliko (politički) kontroverznih juryja čije članove opet imenuje V1ada (dakle ideologija na vlasti!), jasno je da je svim autorima udžbenika, iz posve privrednih raz1oga, u interesu da ih dotično Vladino (ili ministarsko) povjerenstvo odabere. Time su jasno otvorena vrata svim mogućim moralnim i političkim ljigavostima, nekorektnostima i malverzacijama. Takove poteškoće proizlaze, po mom skromnom uvjerenju, iz samoga sistema, koji smo zapravo »naslijedili« iz bivšega – ne zaboravimo ipak!– totalitarnoga komunističkog poretka, u kojem su svi udžbenici mora1i biti ideološki clean. Čini se naime da nikomu (a najmanje našim po1itičarirna, bilo onima na vlasti, bilo onima u oporbi) ni ne pada na pamet da načelo privatizacije (o kojoj se to1iko zbori i piše!) primijeni i na područje nastave i proizvodnje udžbenika. Evo opet jednoga dokaza više da je po1itičarima – kako u Hrvatskoj uostalom, tako i drugdje u svijetu – nastava, školstvo, zadnja briga. Osim ako neki političari takvu zastarjelu nastavnu politiku ne podržavaju iz jednostavnoga razloga što žele i nadalje vršiti ideološki nadzor nad odgojem idućih naraštaja.
Oprostite što ću nešto reći i o svojoj malenkosti. Ja sam dao više od trideset godina svoga vijeka srednjoškolskoj nastavi u Belgiji (predavao sam u višim razredima gimnazije francuski jezik, književnost i psihologiju). Govorim dakle ipak sa stanovišta izvjesnoga osobnog (nastavnog) iskustva. U Belgiji – a tako jest i u većini drugih zapadnoeuropskih zemalja – pisanje, objelodanjivanje i raspačavanje školskih udžbenika odvija se već odavno u okviru slobodnoga izdavačkog tržišta. Autori udžbenika ih predlažu, izdavači ih publiciraju, a nastavnici ih slobodno izabiru, dok država u tom nema apsolutno nikakova utjecaja, osim što si ministarstvo nastave pridržava tek pravo da neke udžbenike preporuči, što dakako ne znači: nametne. Nastavnici su apsolutno s1obodni da izaberu udžbenik koji im se čini najsvrsishodnijim.
Nije 1i ipak već došlo vrijeme da se načelo privatizacije primijeni u Hrvatskoj i na školske udžbenike? Primijetiti će možda netko »dobromisleći« da naši (jadni, siromašni) izdavači ne mogu uzimati riziko da objelodane udžbenik za koji nema jamstva da će se i uspješno prodavati, te dakle i oni čekaju »mig« ministarstva nastave, jer žele raditi »na sigurno«. Na tu primjedbu valja odgovoriti da je riziko neizbježiva sastojina načela privatizirana gospodarstva, a koji i nije samo negativne naravi. Natjecanje između autora i izdavača udžbenika može samo pogodovati ispravnijem izboru udžbenika sa strane potrošača (nastavnika). Trgovci udžbenicima (izdavači) moraju imati, kao i svi drugi trgovci i proizvođači, njuha za uspješan posao. A ako ga pak nemaju, ili se boje uzeti riziko, bolje je onda da se prime nekog drugog zanata! Na kraju, to načelo privatizacije sastavljanja i prodaje udžbenika pretpostavlja dakako da potrošači, odnosno, u našem slučaju, nastavnici, postanu apsolutno slobodni i nezavisni od države, vlasti, stranaka (Partije!), u izboru proizvoda (udžbenika).
Premda nemam zbilja više nikakvih iluzija u svijetu u kojem živimo, odnosno premda posve izvjesno znam da će malo za to pitanje nadležnih osoba ovo moje štivo pročitati, ipak sam ga napisao i pokušao barem objelodaniti, ut animam meam salvem (da svoju dušu spasim)!
Zahvaljujući na uvrštenju, Vaš srdačno odani
Prof. Antun Pinterović
Bruxelles - Belgija
