Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Culture And Arts  »  (H) Pogled u Bosnu Srebrenu
(H) Pogled u Bosnu Srebrenu
By Nenad N. Bach | Published  05/22/2002 | Culture And Arts | Unrated
(H) Pogled u Bosnu Srebrenu


PROVINCIJA KAO SREDIŠTE

POGLEDU RIZNICE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE

Sramnoje biti stranac u vlastitoj domovini,ili, Turpe est in patria esse peregrinum, dobro zvoni latinska izrekakoja se pripisuje rimskom caru Hadrianu  aistaknuta je na ulazu u mali lapidarij Klasične gimnazije u Visokom. Usredputovanja po Provinciji Bosni Srebrenoj koje nas je vodilo tragom franjevačkeumjetničke baštine, ovaj natpis bolno potsjeća na ratom, iseljavanjem i političkom manipulacijom ugroženi kulturološkikontekst koji su stoljećima čuvali bosanski fratri.  

Pogledu Bosnu naslov jestudijskog putovanja u organizaciji Udruge Franjevačke klasičnegimnazije Visoko kao uvod u simpozij predviđen za lipanj 2002 u Zagrebu. Usredištu putovanja nakon što za očaranim putnicima ostane Jajce, svetišteu Podmilačju, Bugojno, Uskoplje, franjevački samostan u Rami odnosnoŠćitu, potom crkva u Ovčarevu, veliki samostanski kompleksi i crkve uGučoj Gori, Kraljevoj Sutjesci i Fojnici, kada se nakon puta punog otkrićaprepuni dojmova suočimo sa natpisom na oglasnoj ploči pred lapidarijemu Gimaziji u Visokom, (Turpe est in patria esse peregirinum,) počinjese doživljavati i razumijevati stoljetna, no i danas aktualna, tragedijaZemljice Bosne. Doduše, latinski natpis moramo čitati kao jedan odnaputaka đacima o vrijednosti znanja no ipak... Gimnazijski Lapidarij uVisokom osnovao je i uredio profesor fra Ignacije Gavran, koji je generacijamaštićenika ucjepio ljubav za starinu, za povijest, za povijest umjetnosti.Lako je, slušajući ga i danas slijediti onaj isti zanos koji je njegoveđake trajno vezao za umjetnost. Zapravo, Udruga đaka Franjevačkeklasične gimazije Visoko iz Zagreba organizirala je putovanje tragomfranjevačke baštine u Bosni Srebrenoj, posebno fokusirajući hrvatskusuvremenu umjetnost, koja doslovce živi u bosansko hercegovačkim franjevačkimsamostanima i za njih vezanim svetištima. Tu su radve ostavili Ivo Dulčić,Josip Biffel. Đuro Seder, Zlatko Keser, Slavko Šohaj, Vasilije Jordan,Zdenko Grgić, Josip Poljan, Marija Ujević, Šime Vulas, Josip Marinović,Branko Ružić, Mile Blažević, Kuzma Kovačić; potom, ufranjevačkim zbirkama umjetnina nalazimo remek djela od onih Ede Murtića,Rudija Labaša, Miroslava Šuteja, Ivice Šiška, do onih mladih autora,primjerice, Matka Vekića. Ovaj prebogati fundus suvremene umjetnosti samoje jedan sloj arhitektonskih i povijesnoumjetničkih fenomena Bosne Srebrene.I sva spomenuta autorstva pojedinačno doživljavamo i razvrstavamo kaoremek djela koja se grupno potvrđuju kao skladna summa, kao vjerodostojniumjetnički fundusi koji traju, žive, zrače.

Ljepotakrajolika, rječitost arhitekture

Put nas nakon Okučana i Petručevca najprije dovodi u Jajce obilježenotokom najljepših rijeka Plivom i Vrbasom. Grad se spominje1396. kao posjedHrvoja Vukčića Hrvatinića; u blizini Jajca grob je posljednjegbosanskog kraja Stjepana Tomaševića; to je grad opasan zidinama saostacima gotičkoga dvora na citadeli koje su gradili i u stilu mletačkegotike ukrasili majstori bliski radionici Andrije Alešija. Premda su Turcidevastirali dvore i pretvorili ih u utvrdu još je uočljiva kula skraljevim portalom građenim u gotičkom slogu sa insignijama obiteljiKotromanić u luneti. Nadalje, Jajce je rodno mjesto pjesnika Nikole Šopa.

Od tame i od čađi, sa pognutom strehom,/ ljuljajuć se i cvilećiškripi,/Nada mnom je spušten i nad mojim grijehom,/ Svu noć nešto tamnos njega sipi, sipi.//Al svaki put u neko doba gluho/probudi me kroza nj plavidah svježine./ To krov tamni nada mnom zaškripi suho./I  pospe me zvijezdama kroz raspukline. Jednuod svojih najljepših pjesama Krov napisao je Nikola Šop pamtećirodni grad, istodobno kraljevsko i skromno, tragično obilježeno i uvijekživo Jajce. In situ grad i krajolik upućuju nas na srednjovjekovljei renesansu, Toranj Sv Luke, iz 1460 godine podignut uz franjevačku crkvuSv Marije koju su kasnije Turci pretvorili u džamiju potsjetit će nazvonik katedrale u gradu Hvaru. U blizini Medvjed kule isklesane su u živojstijeni podzemne prostorije takozvane Katakombe, podzemna dvorana služila je zaobavljanje rituala Zmajeva reda. Ovdje je dakle promaknut Zmaj od Bosne...Premdasu franjevci došli u grad prije 15 stoljeća današnji Franjevčkisamostan izgrađen je u razdoblju od 1877 do 1885 a obnovljen je u 20 stoljeću.. Crkve uz samostan više nema, srušenaje do temelja u strašnoj jugo agresiji  naBosnu i Hercegovinu. Pri tom je stradalo puno vrijednosti među inim i zidneslike Marka Antoninija, slikara koji je radio u romantičarskom ihistoricističkom slogu. Nestala je u prašini njegova čuvena slika pod nazivom Na grobu posljenjeg bosanskog kralja. Valja spomenutii to kako je Antonini  djelovaonajprije pod pokroviteljstvom grofa Nugenta koji ga i dovodi iz Rima u Zagreb.Antonini je oslikao dvorac u Oroslavlju, potom dvorac uz stari grad Trsat u Rijeci, djelovao je u Zagrebu, u Bosnu dolazi kada seobnavlja samostan u Jajcu, oslikava crkvu u Kraljevoj Sutjesci.

Putevi su nas iz Jajca odveli u Podmilačje, proštenište Sv IvanaKrstitelja. Velikoga kompleksa crkve više nema ali rekonstruirana je stara gotičkacrkva. Lunetu iznad portala su, prema mišljenju stručnjaka,dekoriralimajstori iz kruga Jurja Dalmatinca. U ovom dijelu Bosne upada u očivilinska ljepota krajolika, poglavito u Podmilačju.

Arhitekti novijeg doba koji su ovdje gradili bili su osobito nadahnutipoviješću i krajolikom. Primjerice, veliki kompleks u  Kraljevoj Sutjesci i Fojnici gradio je Josip Vancaš, zagrebačkiarhitekt, (samo zbog orijentacije, izgradio je Blok Ilica Margaretska zadavšiZagrebu nakriveni prolaz sa poznatim Oktogonom) Stilski na tragu historicizmaVancaš je Kraljevu Sutjesku obilježio dvoranskom crkvom sa dva tornja, unutrašnjostje u neorenesansnome stilu dok u vilinskom krajoliku Fojnice krajolik obilježavaskladna crkva posvećena Duhu Svetomu. Izvorno, samostan i crkva podignutisu ovdje već kajem 14 stoljeća. Današnja crkva sa impozantnom kupolomnad križištem potsjetiti će nas na spoj najljepših venecijanskoh svetištaSan Giorgio Magiore i Santa Maria della Salute. Skladni oblici koji sugerirajuuzore u baroknom klasicizmu govore o kulturološkom kontinuitetu, o trajanju upovijesti, u povijesti umjetnosti. Lijepo je naći remek djelo arhitketurekoje tako dobro razumije krajolik ovoga puta svjedočeći, na razinisrednjoeurospoga eklekticizma, graditeljsko savršenstvo. Na tom tragu bosanskecrkve danas podižu arhiteksti Krznarić, Marijan Hržić, Zlatko Ugljen... 

Vlašić,posvećena gora

Remek djelo arhitekture ali na razini gesamtkunstwerka, u dizajnu domišljenei dovršene cjeline nalazimo u Ovčarevu, u crkvi Arhanđela Mihaela. Teškoje opisati Ovčarevo nad Lašvanskom dolinom, nad Travnikom, na obroncimaVlašića, valja ga pohoditi. Kipar Zdenko Grgić zamislio je i osmislioprojekt uređenja crkve, od fasade do prostrane unutrašnjosti jednobrodnebazilike koja je ispod sloja žbuke otkrila kamen. Grgić je i ovdje izradioKrižni put za crkvu koji se doimlje kao teški reljefni friz . Od GrgićevihVia Crucis izdvajamo onaj u Franjevčkoj crkvi u Sarajevu na Bistriku i Križniput iz Plehana, privremeno smješten u kapelu pored lokacije na kojoj je nekadbila stara crkva (Crkva i samostan u Plehanu bili su prebogati umjetničkimblagom)  Zdenko Grgić je nazajedničkom poslu u Ovčarevu okupio umjetnike, izabrao umjetnine,projektirao osvjetljenje koje u horizonatlnoj liniji gotovo u romaničkomefektu polumraka otkriva ljepotu kamene gradnje. Uz Grgićev Križni put, tusu kip Sv Ante Josipa Poljana, Marijin kip Marije Ujević, vitraji Slavka Šohaja.Vitraji u prostudiranom polumraku crkve osvjetljavaju prostor kao zvijezde u Božićnojnoći. Ovim je projektom postignuta jedinstvena začudna scenografija.Naime, kada se prvi put zakorači u crkvu Arkanđela Mihaela pod Vlašićem,prostor vas obasja po prilici onako kao kada smo se u djetinjstvu prvi putzatekli pred jaslicama  Na uzvisiniiza crkve pred Župnim dvorom postavljen je portret Ive Andrića, takođerGrgićev rad. 

 

Katolička Škola u Travniku

Ublizini Ovčareva nad dolinom Lašve slijedi pohod Gučoj Gori. Naseljese prvi puta spominje 1425 godine. Samostan je u današnjem obliku izgrađensredinom 19 stoljeća. Ovdje je i ranije postojala franjevačka kuća,odnosno hospicij. Opet nailazimo na imena arhitekata Ante Cecilijanija izTrogira i Josipa Vancaša iz Zagreba a kada je dovršen bio je to najvećifranjevački kompleks u Bosni i Hercegovini. No tragično je izgorio1945 godine. Crkva je obnovljena sredinom pedesetih a uređenje unutrašnjosticrkve započinje početkom sedamdesetih. Kipar Zdenko Grgić,napominjemo kipar koji nije uvršten u Enciklopediju hrvatske likovne umjetnosti,ostvario je u Gučoj Gori još jedanput Via Crucis stoga bi mu moglipodariti još jedno ime  - MajstorKrižnoga puta. Dominantno mjesto u svetištu imala je velika apsidalna slikaZlatka Kesera «Krist Svevladar». No danas dominira svojevrstan «retuš»slike. Naime, u posljednjem ratu djelomično je zalivena bojom, zapravonamjerno je nagrđena. Devastirane su, u bočnim brodovima još i freskasa prikazom Žalosne Gospe i Ozdravljenje sljepca u mozaiku, obje  remek djelaIve Dulčića. U Bosni uvijek valja kazati «u posljednjem ratu». Jeruvijek postoji neki rat koji mu je prethodio. Tako se povijest diskontinuiteta,bolje je kazati antipovijest, prepiltala s poviješću.

Večera u travi  

Povijesno umjetnički fundus svakako blista u radovima Slavka Šohaja i Đure Sedera u crkvi u Bugojnom, u oltarnoj, apsidalnoj slici JosipaBiffela u Uskoplju, ali iznad svega danas je jedna od najdragocjenijih zbirkisuvremene umjetnosti u franjevačkom samostanu u Rami-Šćit. Rama se upovijesnim dokumentima prvi put spominje u 12 stoljeću.Samostan sa crkvomSv Petra postojao je prije dolaska Turaka. Rušen i obnavljan nekoliko putasamostan je napušten 1687 godine kada su franjevci sa narodom iz Ramskoga krajapobjegli u Dalmaciju. Sa sobom su ponjeli i čuvenu Gospinu sliku koja se čuva u franjevačkoj crkvi u Sinju. Svojedobno je kopijuGospone slike izradio  Alberto deRhoden ali i ona je izgorjela u jednome od prošlih ratova, 1942 godine. Danasje ovdje postavljena, ne kopija nego reinterpretacija slike Gospe Sinjske, remekdjelo Kuzme Kovačića. No u Kovačićevoj interpretaciji slikaje postala reljef, spomen u bronci. Reljef sa prepoznatljivim Gospinim likomblista uokviren zlatom, blistaju tragovi ufanja, dodira, zavjetnih darova kojepoetski vizualizira Kovačić. On je za Ramsku crkvu građenu1873-81.prema zamisli fra Antuna Vladića, izradio još jedan originalnispomenik. U crkvu je ugrađen reljef sa likom legendarne Dive Grabovčeve.Sve je sliveno u ovaj miloliki monument: majstorstvo, ljupkost idealiziranogalika. To je mjesto pamćenja, identifikacijsko mjesto puka.

U dnu crkve, u apsidi blista oltarna slika Josipa Biffela izrađena je1967-69. ova antologijska oltarna slika posvećena je Gospi, franjevcima inarodu Ramskoga kraja. Vitraje i svetohranište izradio je Josip Poljan. Zapravoteško je procijeniti što je ovdje ljepše, unutrašnjost crkve ili okoliš okonje. U parku oko crkve dominira Ramski križ Mile Blaževića, znamen ukrajoliku, uspomena na ramske žrtve iz drugoga svjetskog rata. Tu je iPosljednja večera Kuzme Kovačića. Doslovce Večera utravi, sugestivna brončana grupa koja je uz prelijepi tekst fraMirka Jozića bila prezentirana u Klovićevim dvorima u Zagrebu 2001.godine.Danas gledajući ovo izražajno djelo umiveno rosom i jutarnjimsuncem možemo ustvrditi samo jedno, Rama/Šćit je opet dobila relikvijudostojnu Gospe Sinjske.

Iz obilja vrijednosti Ramske umjetničke zbirke koje smo vidjelizahvaljujući ljubznosti gvardijana Fra Mate Topića svkako izdvajamoslike Đure Sedera, Ede Murtića, Matka Vekića...

Pred nama su Kraljeva Sutjeska, Fojnica,Visoko, Sarajevo i povratak prekoDervente, kroz Plehanski kraj, u Slavonski brod. Teško je izdvajati, KraljevaSutjeska: Križni put u klaustru samostana izradio je u mozaikuVladmimir Blažanović, unutrašnjost bazilike otkriva majstorstvo MarkaAntoninija, u crkvi je postavljena skulptura bosanske kraljice Katarine ustilizaciji Crnih Madona rad kipara Josipa Marinovića...Kraljeva Sutjeskapod kraljevskim gradom Bobovcem čuva povijest. Ovo je «duboki zdenacprošlosti», koristim sintagmu iz priče o «Josipu i njegovoj braći».Duboki zdenac prošlosti,  postepenootkriva onu duhovnu silu koja isponova, nakon svakoga rata, pokreće, čisti,dograđuje, rekonstruira, kreira i okuplja zanesenjake.... Bosna je likovna riznica od prikaza srednjevjekovnih turnira na stećcima kojidokumentiraju srednjevjekovnu Bosnu do radova Vladmimira Blažanovića iJosipa Biffela... Svi su, sva ova  plejada autora, zanesenjaka ugradila je ponešto dragocjeno u nepreglednu riznicu duhovnoga blaga Bosne Srebrene. Posebno fasciniraFranjevačka gimnazija u Visokom sa kojom započinjemo ovu priču iSarajevo. Sarajevo sa tri predragocijena lokaliteta, neka mi bude oprošteno štokoristim riječ lokalitet. Ali kako drukčije nazvati Franjevačkuteologiju u Sarajevu, gdje se može vidjeti najbogatija zbirka suvremene, pačerecentne umjetnosti u ovim krajevima...koja je i učilište, i sveto mjesto,i okupljalište, i kulturni centar... Učionice su opremljene umjetničkim,likovnim cjelinama pa vam se kod obilaska može činiti da ste zalutali uMuzej suvremene umjetnosti. Impresivan je također i interieur crkve sv.Pavla u sklopu Teologije sa reljefom Šime Vulasa, frizom Zlatka Price, reljefomMarije Ujević. Pamtim 1992, novi Marijin reljef sa prikazom Sv Pavla, zbogratne opasnosti nije mogao biti dostavljen i postavljen u Nedžariće. Istegodine bio je izložen u Galeriji Studentskoga Centra u sklopu izložbe Novasakralna umjetnost. Danas je Sv Pavao na svome mjestu u Nedžarićima.

Slijedi još jedan dobro poznat lokalitet, samostan Sv Ane na Bistriku uSarajevu i uz nju je crkva Sv Ante nadaleko čuvena kao riznica suvremeneumjetnosti. Ponajprije tu su vitraji Ive Dulčića, danas sa vidljivimtragovima rata.U apsidi  jeposljednja večera Đure Sedera, Križni put izradio je Zdenko Grgić,Madonu s djetetom Frano Kršinić...U zbirci su zastupljeni Meštrović,Šimunović, Kljaković, Šohaj, Gliha, Murtić, Lovrenčić,Lah, Poljan. U Provincijalatu na Koševu gdje nam je dobrodoščicu zaželioFra Mijo Džolan provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene   kapelicu rese i osmišljavaju radovi kipara Branka Ružića. Potomnas je put vodio prema Franjevačkom samostanu Dubrave u sklopu kojega je usamostanskoj galeriji stalni postav, jedna od najboljih i najprobranijih zbirkihrvatske suvremene umjetnosti. Nakon svega vidjeti Plehan, Plehanski kraj savidljivim tragovima rata, tragovima zla, nije bilo lako. Utoliko nam se dubljeusjekao u pamćenje franjevački pozdrav 

Mir i dobro.

Lilijana Domić
How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.