BOSNA  IZVOR VJECITE MLADOSTI

Uz knjigu pjesama Ljerke Lukic  Snovidjenje  
(Hrvatski put, Toronto, 2002.)

Znanstvena antropologija tvrdi da je covjek s jadransko-podunavskih prostora, osobito na dinarskom gorju, homoeuropeanus - europski urodjenik. Znameniti svicarski antropolog Eugene Pittard smatra da Dinarci postojano zive nasvom zavicajnom tlu najkasnije od kamenog doba te da u Bosni i danas predstavljaju preko sedamdeset postopucanstva.
Povjesnicari zapadnoeuropskih zemalja, ciji radovi sluze u povijesnoj znanosti kao doktrine po kojima se ravnaju iautori skolskih udzbenika, smatraju da se pucanstvo nasih prostora sirilo na sve strane i to ne samo Europskogkontinenta, i da je bilo izvorom onog prastarog urodjenickog europskog pucanstva koje je stvorilo europskucivilizaciju.Bosna je veliki europski izvor. Izvor mladosti. Izvor dobrote. Izvor snage koja nadzivi svaku i svacijuludost. Kao izvor rijeke Bosne: uvijek obilan, uvijek cist, uvijek nepresusan. Sto god se nabacalo po citavom toku nase svete 
rijeke Bosne, sve to voda odnese u Savu, Sava u Dunav, a Dunav u Crno more. Bosna se vjecito podmladjuje cistinomsvog izvora i vjecito svojom cistocom podmladjuje svijet.
Jedina nacija koja nikad nije nista tudje otimala a sve je od sebe dala za opce dobro, posebno celik koji je bas u Bosni(Glasinac) otkriven i dugo ostao tajnom kojoj se i Homer u Ilijadi divi. Iz Bosne potjecu i Dorani koji su stvorili grckucivilizaciju.
To je ono sto povjesnicari pa i povjesnicari knjizevnosti znadu. A da je Bosna vjecito takva i da je i izvor zivotne radostipa i u najtezim danima svoje povijesti, dokazom je i ova knjiga Ljerke Lukic iz zivorodnih Zivinica - Snovidjenje .Ma nije to, ba, neka sanja. To je vidjenje stvarnosti koje je zanosnije i trajnije od ikakvog sna, to je zivotvorna poezija, zadivljenje u svijetu, a ne za hibret u dunjaluku.Bosna je i zemlja-knjiga. Preko stotinu tisuca nasih maseta, stecaka ili mramora to dokazuje. Sva je memorija nasegpostojanog i zivog covjeka paralelno biljezena u nasim nadgrobnim spomenicima, koji su dizani nad grobovima nasihdostojanstvenika i svecenika.
Tako i pocinje ova Ljerkina lirska pjesmarica puna pjesama kroz suze. Bilo radosnice, bilo od bola, bilo od nade ilinostalgije, ali uvijek iz cista srca. Kao i izvor Bosne. N. B. karta Bosne lici na ljudskosrce.U Ljerkinoj dusi ti nasi mramori, odnosno grobovi nasih predaka, cuvaju, odrzavaju i preporadjaju Bosansku drzavu,koja je i sredisnja Banovina Kraljevine Hrvata. 
Bosna je svojska, slavujski fina i sokolski gorda. Ma moze, ba, sokol preletjeti Jahorinu, kako ne bi mogao, ali kud ce izSarajeva kad je tu najljepse. Bosna je carobna krijesnica u noci: tko god u noci gromorozne povijesti, koju kod svih velesila simboliziraju zivotinje iptice grabljivice, digne oci, vidjet ce zizak svjetlosti koji nadu potpaljuje, dan odrzava i zoru najavljuje.
Bosna je, bas kakva jeste, to nam Ljerka dokaza, i - kosmopolitska. Internacionala folklora i tradicije - internacionala ukojoj je svatko ponosan sto je takav kakav jeste i sto ga svatko bas kao takvogpostuje. U pjesmi  Moj prvi ratni rodjendan Ljerka nam tako lijepo i u stravi smrtne grozomore nize kamencic po kamencicsmisla i u ratnom sklonistu stvara mozaik covjecnosti i ljepote zivotvornog zanosa kojem divljaci, sto se ponose da suobozavatelji ptica grabljivica i mrtvackih glava, nista ne mogu. Bosna je, ba, vjecita, a to znaci neunistiva.Sve je tu pozorno i metodicki stavljeno na svoje mjesto, i  gvozdene vile i  kreppapir . Osjecajno, skladno, uzivo. Sve tupodsjeca na njezine savrseno jasno ocrtane oci na tipicnom dinarskom liscu koje je u uzama opjevao Fran-KrstoFrankopan:  Ona lipost, kojoj v dragom liscu biva - lilija i roza cvatuc nahodiva&  . Bosna je za Ljerku to majcinsko liceu kojem se kao u zrcalu i sama prepoznaje. Strasna je stvar morati otici iz Bosne:  Zivot iscupati iz prapostojbine . I kad je Bosna  krv, krv, svuda krv , ona se utudjini dozivljava kao ziva i zivorodna; stvarnost u nasoj dusi bez koje je nemoguce podnijeti tudjinu, sto na adekvatannacin definira stihovima Kanade kao zemlje Inuita -  led, svuda led, led .
Sebe je lijepo definirala pjesmom-parabolom, pravom slikom - rijecima - koja u nama zivi zivotom uocljivim u srcimanjezinim verbalnim cinima, u pjesmi  Konac u kojoj je ona konac koji sve povezuje, poput vezilje, u smisao lijepogkakav prozima svu memoriju Bosne. U pjesmi po kojoj ce Ljerka Lukic uci u svaku antologiju suvremenog pjesnistva ukojoj ce i Bosna biti zastupljena, u  Snovidjenju , ona sve vidi pod bosanskim suncem, u bosanskoj zegi, koje miluje i 
razgaljuje bosanski povjetarac. Ljerkine su pjesme pune behara, mirisa i bukolickog ugodjaja nase male Babovine. Trebaovo citati kad god nas snadje tuga za milom grudom.
Ljerka, kao kolekcionar i strucnjak za folklor i kao rodjena slikarica, i rijecima i bojama nam pokazuje da u Bosni imasvakog dobra i svake ljepote premda malo po malo, a u svom ostalom svijetu moze se naci po nesto sto na Bosnupodsjeca.
Jest, vjera je - Ljerkina  Snovidjenja su vidjenja koja nas bude iz svakog sna i pricina. To je nasa duhovna stvarnost, alistvarnost koja nam pomaze da opstajemo i budemo ponosni u svakom iskusenju kakvih je bukudar u tudjini i okonje. Sta bi bila Hrvatska da Bosne nema?

Livorno (Francuska), 6. studeni 2002.

napisao: akademik Mirko Vidovic