Dalmatinski perfekcionizam

UZ SUBOTNJI KLAPSKI KONCERT U "LISINSKOM"
Dalmatinski perfekcionizam
ZAGREB - Tradicionalno gostovanje Omiskog festivala klapa u Zagrebu kod klapasa sklonih perfekcionizmu otvara dvije ozbiljne dvojbe. Prva je moze li takva sve vise glamurozna priredba imati puni sjaj i bez nekih starih sjajnih imena koja u posljednjih nekoliko godina u natjecateljskom smislu zaobilaze omisku pjacetu. I druga koja potencira daljnje "intervencije" umjetnickog ravnatelja dr. Miljenka Grgic´a oko stvaranja atraktivnijeg programa blize odavno formiranom ukusu klapskih sladokusaca. Cinjenica da su se na 19. zagrebackom koncertu pod naslovom "Pismo moja hrli tamo" ovogodisnji mladi laureati (Jelsa, Korjandul) nasli u sredini programa prepustajuc´i zavrsne brojeve prokusanim omiskim Puntarima i Sinju jasno govori da su celni ljudi "Omisa" ozbiljno naceli ove dvojbe.
Preksinoc´ je i te kako bilo jasno kakva je razlika izmeu pravog klapskog zvuka koji je, primjerice, manifestirao makarski Nugal i onog puno blizem malom zboru koji ima klapski repertoar. Dobro je i kad klape vec´ izborom pjesama sugeriraju iz kojeg kraja dolaze kao sto su to ucinili Subrenum iz Zupe dubrovacke ili Skradinke. Potvrdilo se da je publika zeljna i mladenacke razigranosti i efektnih pjesama kakve su Sarceve "Sijavica" i "Buc´e" u izvedbi Teute i Dispeta. Ovogodisnjim omiskim pobjednicima klapi Jelsa manjkalo je zvonke terce u Cacijinoj majstoriji "Vo je nasa zemlja". Zenski pobjednik Korjandul bio je puno uvjerljiviji u Omisu nego u Zagrebu. Ocito je neizbjezno da mlada klapa mora platiti barem mali ceh u sudaru s glamourom "Lisinskoga".
Puntari i Sinj izborom zahtjevnih, ali i nedovoljno atraktivnih pjesama jos jednom su demonstrirali istinsko majstorstvo, ali i nehotice zakinuli publiku. Voditelji Edita Lucic´ i Ivica uzel dobro su brodili u scenariju Jakse Fiamenga, a osim pjesme bilo je i boli i sjete zbog smrti Anelka Novakovic´a. Bilo je i gromoglasnog pljeska do te mjere da se postavlja pitanje jesu li navedene dvojbe i previse potencirane. No, upravo je vjecni klapaski samokritican stav doveo Omis do vrhunaca u kojima trenutno pliva klapska pjesma u umjetnickom smislu.
Taj uspon su, nema dvojbe, ubrzale i pravodobno dobro osmisljene promjene. Stoga ostaje pitanje hoc´e li umjetnicki ravnatelj festivala dr. Miljenko Grgic´ ostati pri nesluzbenom obec´anju da c´e iduc´e 20. jubilarno gostovanje Omisa u Zagrebu biti u novoj koncepciji i novom ruhu.
Ivo MIKULICIN

http://www.slobodnadalmacija.hr/20031117/kultura02.asp