Melem za ranjenu dušu

NISU STAROMODNA TRADICIJA KOJU JE PROGUTALO VRIJEME KOMPJUTORA I MOBILNE TELEFONIJE

Melem za ranjenu dušu
Ljubavna pisma su cista, materijalizirana ljubav
Kad ste posljednji put u životu napisali ljubavno pismo? Jeste li pažljivo birali boju i velicinu kuverte te olovku kojom cete svoje osjecaje ispisati na mirisnom i podatnom papiru? Koliko ste truda uložili da romanticno pismo bude ispisano lijepim i citkim rukopisom i koje ste rijeci koristili? Pamtite li strepnju pri odlasku do poštanskog šaltera ili nakon ubacivanja ljubavnog pisma u sanducic? Što ako ga netko ukrade, a možda nikad i ne stigne do voljene osobe?!
A nekoliko dana nakon toga redovito provjeravanje dolaska pošte na kucnu adresu, ispitivanje ukucana o pogrešci otvaranja pisama s vašim imenom... Hoce li mi odgovoriti?
Jesu li ta vremena u kojima je ispisivanje pisama izabranicima svoga srca, supružnicima, ljubavnicima, bio civilizacijski ritual i cesto jedina moguca komunikacija medu udaljenim dušama zaista dio romanticne prošlosti iz bivših stoljeca?
Ne, ništa od svega toga nije opravdanje za cinjenicu da smo postali emocionalno lijena i osjecajno zapuštena generacija, kojoj su najbolji prijatelji postali kucna racunala i televizori, tvrdi americki psiholog John Dawson. On ipak upozorava da ne treba biti previše dramatican ili okrutan prema modernom dobu te da još ima nade za sve nas koji se barem malo zamislimo nad svim pitanjima postavljenima na pocetku teksta.
- Ljude treba razbuditi iz elektronickog sna u kojem žive, treba odškrinuti vrata i pustiti malo svježeg zraka medu ustajale dane i mjesece u kojima samo jurimo za novcem i zadovoljavanjem osnovnih životnih potreba.
Treba im u ruke gurnuti "Malog princa", da ga još jednom procitaju, a za terapiju sentimentalne komunikacije predlažem i moju knjigu nazvanu "Pedeset najvecih ljubavnih pisama" - porucuje Newyorcanin David H. Lowenherz.
Godinama skupljajuci i otkupljujuci originalna ljubavna pisma koja su poznati svjetski politicari, pisci, glumci i umjetnici pisali svojim najdražima odlucio je objaviti posebnu knjigu u kojoj je predstavio najintimnije detalje iz njihove ljubavne korespondencije. Knjiga je u Americi doslovce razgrabljena, ali važniji od financijskog ucinka upravo je onaj emocionalni, kojim je i sam autor najzadovoljniji, jer je potaknula rasprave o snazi ljubavnih rijeci i pisama, o vremenima kad se nije ismijavalo one koji se ne stide napisati i recenice koje pršte od emocija, obicno skrivenih.
- Živimo u vremenu elektronske pošte, brzih poruka ispisanih na malim uredskim papiricima, poruka poslanih preko mobitela ili ostavljenih na telefonskim sekretaricama.
Tko u 21. stoljecu ima nekoliko sati za duga lamentiranja o ljubavi i osjecajima? Postoje li uopce posljednji Mohikanci medu romanticarima - pita se Lowenherz.
Odgovore je pronašao u velikim ljubavnim pismima iz prošlosti. Poznatom skladatelju Wolfgangu Amadeusu Mozartu dok je 1789. godine boravio u Berlinu toliko je nedostajala supruga Constanze da joj je u deset dana ispisao 11 pisama. U jednom od njih, ciji se original cuva u Pierpont Morgan knjižnici u New Yorku, talentirani glazbenik tepao je ženi da je mali mišic i opisivao svoja stanja cežnje opravdavajuci se da su šašave rijeci dopuštene izmedu dvije voljene osobe.
"Molim te, voli me zauvijek kao što ja tebe volim. Šaljem ti milijun poljubaca", pisao je Mozart. Engleski kralj Henry VIII. koji je imao šest žena toliko se zaljubio u posljednju, Anne Boleyn, da je prekinuo odnose s Vatikanom i osnovao Anglikansku crkvu. Prije vjencanja Henry je napisao da "svojoj ljubavi nudi sve što poželi i obecava da ce sve druge žene zaboraviti ako ona bude njegova".
Napoleon Bonaparte svojoj Josefini redovito je slao pisma sa osvajackih vojnih pohoda moleci je za vjernost i ljubav. Boraveci u Italiji 1796. godine Napoleon je pisao: "Draga Josefina, što radiš, što jedeš, što oblaciš i s kime se družiš? Mislio sam da sam ljubomoran ali ne, draga Josefina, ja te volim. I vjeruj mi, bio bih sretniji da ti sam moram naci ljubavnika da se zabavljaš nego da budeš nesretna i tužna bez mene. Josefina, izlazi van, zabavljaj se, idi u grad, ne boravi na selu. Još samo sedam mjeseci i vracam ti se. Cekaj me, Josefina!"
I Ernest Hemingway cesto je pisao ljubavna pisma, a cini se da nitko nije više uživao u tome od Nancy i Ronalda Reagana. Romantican je u mladosti bio i George Bush senior, koji je o svojoj Barbari sanjao dok je kao najmladi americki pilot sudjelovao u Drugom svjetskom ratu.Psiholog John Dawson tvrdi da ljubavna pisma iz naše mladosti svakako treba sacuvati, ali ne preporucuje ih citati nakon tragicnih ljubavnih prekida ili drugih emocionalnih potresa.
"Ljubavna pisma imaju pozitivnu energiju i unatoc vremenskom razmaku ona pobuduju tople vibracije i sjecanja na ljubav koja se cuva medu recenicama. Pisma su tragovi naše duše, oni su cista, materijalizirana ljubav koja poput svetih slicica ili amajlija mogu lijeciti naše emocionalne rane.
Kažem vam stoga da stanete na trenutak, ostavite sve obveze, neka cekaju djeca, kasnite na posao, otkažite dogovorene sastanke i otrgnite vrijeme za sebe i svoje nakupljene ljubavne recenice. Ispišite ih i pošaljite onome koga volite.
Ako nema takve osobe, ispišite pismo i darujte ga slucajnom prolazniku ili ubacite u nepoznati poštanski sanducic u susjednoj zgradi. Ne možete ništa izgubiti, a dobit cete puno!", porucuje Dawson
Jadranka Jureško-Kero


http://www.vecernji-list.hr/ONA/2004/01/31/Pages/melem.html