Sponsored Ads
|
» Home
» Science » 1139 years since the international recognition of Croatia and 26 years since its diplomatic recognition
» Home
» History » 1139 years since the international recognition of Croatia and 26 years since its diplomatic recognition
» Home
» Education » 1139 years since the international recognition of Croatia and 26 years since its diplomatic recognition
| 1139 years since the international recognition of Croatia and 26 years since its diplomatic recognition |
| By Nenad N. Bach and Darko Žubrinić |
Published
06/26/2018
|
Science , History , Education
|
Unrated
|
|
|
|
Pope John VIII recognized Croatia in his letters from the year 879 AD, that is, in the 9th century
Summary. In the 9th century, more specifically, in 879 AD, Croatia obtained its first international recognition when Pope John VIII sent his letters to Croatian prince Branimir, in which he belssed him and his Croatian people. Croatia never lost its state continuity, even when it was a part of other empires, kingdoms and states. For example, Croatian Deit (Sabor) is one of the oldest in Europe, and in this sense, Croatia is one of the oldest states in Europe. Its diplomatic recognition was realized in 1992, under dramatic circumstances of Serbian and Montenegrin military aggression on Croatia. The Embassy of the Republic of Croatia in Japan organized a nice celebration, in which Yoko Nishii (see below) participated with her pianist program that included among others Croatian and Japanese authors.
| Two monuments from 9th century bearing the name of Croatian prince Branimir,
carved more than 600 years before the discovery of America.
The first international recognition of Croatia came in 879 AD
from Pope John VIII, ie. 1139 years ago!
The Croatian Prince Branimir, 9th century, made important steps in strengthening the relations with Rome. During the solemn divine service in St. Peter's church in Rome in 879, Pope John VIII gave his blessing to the prince and the whole Croatian people, about which he informed Branimir in his letters, the first one dated on May 21, 879. This was the first time that the Croatian state was officially recognized (at that time the international legitimacy was given by the Pope), which, as we see, happened more than eleven centuries ago!
In his letter dated from 881 the Pope addressed Branimir as the "glorious prince".
| A letter by Pope John VIII sent to Croatian Prince Branimir on May 21 879
with his blessing to the prince and the whole Croatian people.
Pope John VIII informs prince Branimir that he has blessed him, his people and his country
Beloved son Branimir,
Attentively reading the letter of your nobility, that you sent to us by the honoured priest John, who is loyal to us both, we have learned clearer than the light how much faith and sincere devotion you have towards the church of the holy apostles Peter and Paul and towards us.
And since you have declared that with the help of God you wish as a beloved son to be in everything loyal and obedient to Saint Peter and to us, who are by the grace of God his representatives, by this our apostolic epistle we impart much deserved grace and with fatherly love receive you as a dearest son and convert in the bosom of the holy Apostolic See, your mother, from the purest source of which your fathers drank like honey the sweet drink of the divin revelation, and we embrace you with spiritual succor and wish with apostolic charity that the grace and blessing of God and the holy Peter and Paul the first among the apostles and of ourselves be upon you that you should be always sound and safe from visible and invisible fous who do not cease to lie in waiting upon and hinder human salvation and so that you could more easily arrive at the desired victory over your foes. For inasmuch as you shall endeavour humbly to obey God and his holy commands and show to his priests and servants for the love of the Lord all due honour, so much shall you be without doubt victorious and mighty.
And so we recall your dilligence that in all your deeds you shall have the Lord always before your eyes, to fear him and love him with all your heart, for the psalmist says: "Blessed is the man who fears the Lord and aspires greatly to obey his command for his seed shall be mighty upon the earth." and in the Gospel it is written "He who loves me, shall respect my word, my father shall love him, he will come with him and be with him in his mansion." Since it is so, if you shall in all your good deeds, which shine now, praise God, you shall in the future without doubt be wreathed with eternal glory for according to the witness of Moses he said that he shall do that: "I shall glorify those who glorify me." Since you have by the mentioned priest proposed to our supreme episcopal power that we should with our apostolic lips for the fortification of you salvation bless you, we have so done with contentment. For on the day of the Ascension of the Lord celebration the mass at the holy altar of the blessed Peter the apostle among other holy eucharistic rituals we raised our hands and blessed You and your people and your land, that here and for ever more you should be saved in body and soul, that you could maintain in peace and safety the authority over the country that you have and that after your death you can rejoice wit the Lord and rule for ever. And since we have learned that this John (Ivan) the priest is in evereything truly loyal to you and to us, we have given him our apostolic epistle to take to the king of the Bulgars and so we ask that out of your lover towards Saint Peter and to us that with Your permission he should perform this our mission without hindrance, so that for this reason too we should have great gratitutde towards your kindness.
Source: Archivum Secretum, Ioannis VII, Reg. Vat. I., fol 73 v and 74 r., dimensions 33.5 x 24.2 c, see the facsimile.
Prepared by Academician Ante Glibota, Paris (Sings of Croatian Statehood)
|
Dragom sinu Branimiru,
Čitajući pismo tvoga gospodstva, što si ga nama po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama.
Pa jer s voljom Božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega, uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijeg sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo Svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, te da bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zasjedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima, jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.
I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalamist veli: "Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji"; a sam veli u evanđelju : " Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti ". Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: "Proslavit ću one koji mene slave". Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom riječju, to smo vrlo rado učinili. Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo, da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama, da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav mnogo puta zahvaljujemo.
Source: krk.fcpages.com
|
Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima
Budite narod nade! Budite narod koji moli!
Proslava jubileja neprekinute veze Hrvata sa Svetom Stolicom i Petrovim nasljednicima od dana kad se na blagdan Kristova Uzašašća 21.svibnja 879. godine slavila sveta misa i tom prigodom je papa Ivan VIII. blagoslovio kneza Branimira i sav hrvatski narod. Tu jedanaest stoljeća dugu vjernost Ivan Pavao II., sada blaženi, uzveličao je i potvrdio kad je 30. travnja 1979. godine na 1100. obljetnicu toga dana po prvi puta u povijesti kršćanstva jedan papa služio svetu misu na hrvatskom jeziku, i to u središtu Crkve, nad grobom apostola Petra. Stog istog mjesta kao i njegov Predšasnik Ivan VIII., Ivan Pavao II. je između ostalog u svojem govoru brojnim hrvatskim hodočasnicima predvođenim blagopokojnim nadbiskupom Franjom Kuharićem rekao:
"Raširenih ruku vas grlimo i očinskom ljubavlju primamo" ovdje na grobu svetog Petra, prigodom značajne obljetnice vjernosti Hrvata Svetoj Stolici, a što je ujedno spomen i očinske naklonosti Petrovih nasljednika prema vama... Ovo je spomen vaših pradjedova, vaših kršćanskih knezova i kraljeva, vaših biskupa i svećenika, vašeg starohrvatskog liturgijskog jezika, vaših divnih crkava i na poseban način vaših svetišta u čast Majke Božje... Ondašnji događaji obradovali su srce Petrova nasljednika , a bili su presudni za svu buduću povijest hrvatskog naroda i Crkve, za vašu vjeru, kulturu i političku samostojnost. Gledajući u duhu bogatu i višestoljetnu prošlost vašeg naroda čini nam se da možemo naglasiti osobito ove tri njezine izvanredne vrednote:
- Prvo, vjernost Isusu Kristu i Evanjđelju, koju su vaši pradjedovi znali iskupiti pravim mučeničkim žarom i duhom u vjekovnoj borbi za "krst časni i slobodu zlatnu"
- Drugo, ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ova Crkva uistinu je" Majka vaša " u kojoj su se preci vaši iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom nauka.
- Treće, ljubav, odanost i pobožnost Hrvata prema Mariji, Majci Božjoj, Majci Crkve, a koju vi tako rado nazivate " kraljicom Hrvata" i sinovski štujete u brojnim svetištima.
Ovu trostruku vjekovnu vjernost pretvarate i danas u svoj "Veliki zavjet" vjernosti Isusu Kristu, Crkvi i Majci Božjoj, posebno nakon jubilarnih proslava u Mariji Bistrici, Solinu i Biskupiji. Budite vjerni, budite postojani, budite ponosni na svoje kršćansko ime!
I dok danas podižemo ruku da blagoslovimo vas prisutne i cio vaš narod i cijelu zemlju vašu, molimo Gospodina da čuva vašu vjeru, molimo Božju majku da uvijek i svagdje bude vaša "najodličnija Zagovornica".. .pa vas stoga molimo da nikada ne zaboravite svoje vjere, da ljubite svoje obiteljsko ognjište, svoju Crkvu i svoju domovinu!
Dragi moji Hrvati! Hvala vam na ovom susretu, na ovom iskazu obnovljene vjernosti. Kao nekoć papa Ivan VIII., tako se i ja danas radujem vašoj vjeri, vašoj ljubavi, vašoj vjernosti Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi.
Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja! Amen!
Petnaest dana nakon veličanstvenog slavlja Branimirova jubileja papa Ivan Pavao II. odazivajući se molbi hrvatskih biskupa poslao pismo zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću i cijeloj Crkvi u Hrvata. To je pismo čitano po svim crkvama u nedjelju 10. lipnja na blagdan Presvetog Trojstva, kao misa zahvalnica za dar vjere i neprekinutu tisućljetnu povezanost hrvatskih katolika s Petrovom Stolicom u zajedništvu Katoličke crkve. Između ostalog Ivan Pavao II. je proročki napisao:
...ova će vam godina 1979. biti velika. Ne samo zbog događaja kojeg se spominjete nego zbog njegovih posljedica. (Zar nije posljedica slobodna Republika Hrvatska?) Nema sumnje, smjelo djelo kojim je knez Branimir u doba raskola između Istočne i Zapadne Crkve od Bizantskog carstva svom dušom i srcem prešao na stranu Rima i Zapada,učinilo je stvarnost Hrvatske katoličkom. Tada obnovljena povezanost s Apostolskom Stolicom postade nepokolebljivi temelj na kojem je sazdana vjernost hrvatske katoličke Crkve rimskoj. Vjernost to čudesnija i pohvalnija što je izvrgnuta stoljetnim navalama, teže imala pretrpjeti nevolje...
Vi danas obnavljate istu privrženost, vjerni baštini svojih otaca koji vam predadoše zapaljenu zublju vjernosti. Po tom daru Božjem, što ste ga dugotrajnom strpljivošću sačuvali, Hrvatska je Crkva postala Kristu najdraža, jer one koje ljubi obilježava ranama svoje muke. (Domovinski rat) Crkva kao i svaki pojedini kršćanin koji zajedno s Kristom trpi, kroz najrazličitije protivnosti Kristu se na najbolji način suobličuje....jer pravi Kristov sljedbenik ne smije da se slavodobitima uspava, nego svakim mu se danom boriti, svakom mu je danom vjernost čuvati, svakim danom za Krista svjedočiti.
...Svojom ustrajnošću načinili ste svojevrstan savez s Kristom i Crkvom: ostati vam je u tom savezu, koliko god vremena bila tomu protivna. Onakvi kakvi bijaste od slavne 879.., takvi uvijek ostajte: biskupi, prezbiteri, sav katolički narod najtješnije među sobom povezani i privrženi- ostanite kao jedna cjelina, jedne duše, jedne volje vjerni u savezu s Kristom...
..Dok vas potičemo, ne zaboravljamo da vas učvrstimo u nadi. Stoga dodajemo: Budite uvjereni,ako Kristu budete kao i do sada velikodušno odani,on će vam dati te nikada ne izgubite ovog svog identiteta.
Imamo u vas povjerenja. Puni smo povjerenja da ćete i ubuduće izražavati ovo zajedništvo s Kristom i sa Crkvom. I to ne samo čuvajući baštinu istine nego i životom: propovijedat ćete Krista i ujedno naglašavati da se ljudsko društvo samo na temelju njegova nauka može čvrsto mirno i sretno izgrađivati i da samo ondje istinski buja i samo vremenito blagostanje,gdje su istinski kršćani, jer se oni pokazuju dostojni povjerenja, te su kadri povezivati ljudsku uzajamnost i oblikovati najbolje društvo.....i kao na vašim dosadašnjim putovima nasljedovanja Krista, sigurni smo da će vam u tom pomoći Presveta Majka Otkupiteljeva, Majka sve Crkve, Djevica Marija.
Napokon, odgovarajući obnovljenoj vašoj privrženosti, ponavljamo i Mi onaj Apostolski Blagoslov kojim je Naš Predšasnik Ivan VIII. primio kneza Branimira i njegov narod u krilo Rimske crkve. Ujedno vas grlimo istim zagrljajem ljubavi kojom su kroz stoljeća bili povezani Rimska crkva i hrvatski narod te molimo da budu sve obilniji plodovi ove uzajamne vjernosti". (priznanje Republike Hrvatske od Svete Stolice 13. siječnja 1992.)
Dano u Rimu, kod svetog Petra, 15. svibnja 1979., prve godine naše papinske službe.
Papa Ivan Pavao II.
Misli Pape Benedikt XVI. upućene Hrvatima
Kad je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pristupio novoizabranom Papi iskazati poštovanje i odanost Sveti je Otac prvi progovorio i rekao: "Uzoriti, srdačno pozdravljam hrvatski narod i dragu Hrvatsku, koja je uvijek vjerna".
Pri pohodu hrvatskih pastira ad limina apostolorum god 2006. Papa je hrvatskim biskupima rekao: "S pravom ste ponosni na četrnaeststoljetnu kršćansku baštinu i vjeru svojeg naroda, ali ste istodobno vrlo svjesni da je opredjeljenje za Boga ne samo plod prošlosti nego i osobni čin koji pred Bogom obvezuje svakog pojedinca, kojemu god naraštaju pripadaoâ.
Na 38. obljetnicu smrti blaženog Alojzija Stepinca, odmah nakon proglašenja blaženim kao Predstojnik Kongregacije za nauk vjere održao je propovijed o mučeniku Stepincu u kojoj je u neimenovanom Hrvatu iz Danteove Božanstvene komedije koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu prepoznao kardinala Stepinca. Nazvao ga je i "Božjim odvjetnikom" koji se u ime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili".
Hrvatskim biskupima je Papa rekao: "Sveta Stolica i ubuduće će stajati uz vas te s pozornošću pratiti i podupirati nastojanja vašeg naroda na putu istinskog napretka...
Potrebno je promisliti, ipak, da ni putovi s dobrim i poželjnim ciljevima (EU?) nisu bez zamki suvremenih kulturnih strujanja, kao što su sekularizacija i relativizam. Stoga je nužno neumorno naviještanje evanđeoskih vrednota, da vjernici mogu izbjeći te opasnosti".
Sve iznijeto, upućuje nas da je potrebno samo jedno:
biti "Zajedno u Kristu"
Iz knjige: Papa Ivan Pavao II govori hrvatima B. Nagy, SJ
B. Stanić: Pet desetljeća ljubavi i poštivanja (Glas koncila)
|
21. svibnja 2018. godine, navršava se 1139 godine od blagoslova pape Ivana VIII. koji je uputio knezu Branimiru i hrvatskom narodu daleke 879. godine
21. svibnja 879., točno prije 1138 godine na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega papa Ivan VIII. blagoslovio je kneza Branimira i hrvatski narod. Lipnja 879. uputio je dva pisma, knezu Branimiru i hrvatskom narodu i svećenstvu
U pismu knezu Branimiru piše:
"...i budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado..."
Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu pred žrtvenikom svetog Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj, i zemlju Tvoju, da uzmogneš ovdje srećno vladati,..."
Istog dana i godine napisao je papa Ivan VIII. Svećenstvu i hrvatskom narodu:
"Svim častnim svećenicima i čitavom hrvatskom narodu. Pročitavši poslanicu vašeg kneza Branimira, koju nam posla po častnom svećeniku Ivanu, vidjesmo ne samo njegovu, već i vašu vjeru i iskrenu ljubav prema sv. Petru i nama..." (prema Klaićevoj Povijesti Hrvata, Zagreb 1899., svezak prvi).
Ovo pismo pape Ivana VIII. odgovor je na pismo što ga je prethodno primio od kneza Branimira, a njime se priznaje knez Branimir kao zakoniti vladar, a Hrvatska kao zakonita država.
| Najljepše zahvaljujemo gospođi Katarini Tadić iz Zagreba na gore poslanim prilozima.
|
Related Articles
Related Links
|
|
