|  
 
 Sponsored Ads | 
	
					 »  Home 
				  »  History   »  1137 years since the first international recognition of Croatia, more than 600 years before the discovery of America 
					 »  Home 
				  »  Education   »  1137 years since the first international recognition of Croatia, more than 600 years before the discovery of America
	
		| 1137 years since the first international recognition of Croatia, more than 600 years before the discovery of America |  
		| By Nenad N. Bach and Darko Žubrinić |
			Published
			 06/7/2016
			|
			History , Education
			|
			Unrated |  
		|  |  
		| Pope John VIII recognized Croatia in his letters from the year 879 AD, that is, in the 9th century 
				
 Two monuments from 9th century bearing the  name of Croatian prince Branimir, carved more than 600 years before the discovery of America.
 
              | The first international recognition of Croatia came in 879 AD
 from Pope John VIII,  ie. 1137 years ago!
 
 The       Croatian Prince Branimir, 9th  century, made important steps in       strengthening the relations with Rome.  During the solemn divine   service     in St. Peter's church in Rome in 879,  Pope John VIII gave   his    blessing  to the prince and the whole Croatian  people, about   which he    informed  Branimir in his letters, the first one  dated on   May 21, 879.    This was  the first time that the Croatian state  was   officially    recognized (at  that time the international legitimacy was    given by the    Pope), which,  as we see, happened more than eleven    centuries ago!
 
 In his letter dated from 881 the Pope addressed  Branimir as the "glorious prince".
 
 
 |  A letter by Pope John VIII  sent to Croatian Prince Branimir on May 21 879 with his blessing to  the prince and the whole Croatian people.
 
           | Dragom sinu  Branimiru,
 
 Čitajući       pismo tvoga gospodstva, što si ga nama  po časnom svećeniku Ivanu,       uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od  sunca koliku vjeru i       iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola  Petra i Pavla i       prema nama.
 
 Pa jer s voljom Božjom ponizno  ispovijedaš i   želiš     kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom  Petru i   nama,  koji    smo po milosti Božjoj namjesto njega, uvelike    zahvaljujemo   gospodstvu   tvojemu ovim našim pismom apostolskim pa te s    očinskom   ljubavlju  kao   najmilijeg sina primamo i u duhu grlimo,   gdje se    vraćaš u krilo Svete   Stolice apostolske, majke tvoje, u   kojoj su se i    pređi tvoji iz   najbistrijega vrela pojili slatkim   napitkom svetoga    nauka; i bit ćemo   ti skloni apostolskom dobrotom,   da bi vazda  lebdjela   nad tobom milost i   blagoslov od apostolskih   glava sv. Petra  i Pavla,  te  da bi uvijek bio   čitav i siguran od   vidljivih i  nevidljivih   neprijatelja, koji   neprestano ljudskom   spasu zasjedaju i  staju na put,  i  da bi lakše   stekao žuđenu pobjedu   nad  neprijateljima, jer, kako  budeš  nastojao, da   se sam Bogu   ponizno  pokoriš i slušaš sveti nauk  njegov i  kako budeš   iskazao za   ljubav  Božju dužnu počast svećenicima i   službenicima   njegovim,  tako  ćeš bez  sumnje biti pobjednik i gospodar  nad  svima   svojim   neprijateljima i  buntovnim protivnicima.
 
 I  zato    opominjemo   revnost tvoju, da u  svim svojim djelima imaš uvijek  pred    očima   Gospodina, da ga se  bojiš i svim srcem ljubiš, jer  psalamist veli:      "Blažen čovjek, koji  se Boga boji i komu su veoma  omiljele zapovijedi      njegove; jako će  biti sjeme na njegovo na  zemlji"; a sam veli u      evanđelju : " Tko  mene ljubi, držat će riječ  moju, i moj će otac   ljubiti    njega, i k  njemu ćemo doći i kod njega  ćemo se nastaniti ".   Kad je to    tako, ako  svojim dobrim djelima, što  sada sjaju,   proslaviš Boga, bez    sumnje  će te jednom ovjenčati vječna  slava, jer   on preko Mojsija sam     svjedoči, da tako čini, govoreći:  "Proslavit   ću one koji mene slave".   Pa   kako si preko spomenutog već   svećenika  Ivana od naše vrhovne  vlasti    molio, da te za bolji spas   tvoj  blagoslovimo našom  apostolskom  riječju,   to smo vrlo rado   učinili.  Kad smo naime na dan  Uzašašća  Gospodnjega   služili misu na   žrtveniku  Sv. Petra, digosmo  ruke u vis i blagoslovismo tebe i  cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju,       da možeš ovdje uvijek  spašen tijelom i dušom sretno i sigurno     vladati   zemaljskom kneževinom, a  poslije smrti da se na nebesima     veseliš s   Bogom i da vječno vladaš. A  budući da smo spoznali da je     ovaj isti   svećenik Ivan u svemu tebi i nama  uistinu vjeran, podali     smo mu naše   apostolsko pismo, da ga preda  bugarskom kralju. Stoga  te    molimo, daj za   ljubav svetomu Petru i nama,  da s tvojim  dopuštenjem    obavi to   poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi  za  ljubav mnogo  puta     zahvaljujemo.
 
 Source: krk.fcpages.com
 
 
 |       | Papa Ivan Pavao II.  govori Hrvatima
 Budite narod nade! Budite narod koji moli!
 
 Proslava     jubileja neprekinute veze Hrvata sa Svetom Stolicom i Petrovim     nasljednicima od dana kad se na blagdan Kristova Uzašašća 21.svibnja     879. godine slavila sveta misa i tom prigodom je papa  Ivan VIII.     blagoslovio kneza Branimira i sav hrvatski narod. Tu jedanaest stoljeća     dugu vjernost Ivan Pavao II., sada blaženi, uzveličao je i potvrdio   kad   je 30. travnja 1979. godine na 1100. obljetnicu toga dana po prvi   puta  u  povijesti kršćanstva jedan papa služio svetu misu na hrvatskom    jeziku, i  to u središtu Crkve, nad grobom apostola Petra. Stog istog    mjesta kao i  njegov Predšasnik Ivan VIII., Ivan Pavao II. je između    ostalog u svojem  govoru brojnim hrvatskim  hodočasnicima predvođenim    blagopokojnim  nadbiskupom Franjom Kuharićem rekao:
 
 
 "Raširenih      ruku vas grlimo i očinskom ljubavlju primamo" ovdje na grobu svetog     Petra, prigodom značajne obljetnice  vjernosti Hrvata Svetoj Stolici,  a    što je ujedno spomen i očinske naklonosti Petrovih nasljednika  prema    vama... Ovo je spomen vaših pradjedova, vaših kršćanskih  knezova i    kraljeva, vaših biskupa i svećenika, vašeg starohrvatskog  liturgijskog    jezika, vaših divnih crkava i na poseban način vaših  svetišta u čast    Majke Božje... Ondašnji događaji obradovali su srce  Petrova nasljednika ,    a bili su presudni za svu buduću  povijest  hrvatskog naroda i Crkve,   za  vašu vjeru, kulturu i političku  samostojnost. Gledajući u duhu   bogatu i  višestoljetnu prošlost vašeg  naroda  čini nam se da možemo   naglasiti  osobito ove tri njezine  izvanredne vrednote:
 
 Prvo,     vjernost Isusu Kristu i  Evanjđelju, koju su vaši pradjedovi znali     iskupiti pravim mučeničkim žarom i duhom u vjekovnoj borbi za "krst     časni i slobodu zlatnu" Drugo, ljubav i odanost Hrvata prema     Rimskoj crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ova Crkva uistinu je" Majka  vaša "    u kojoj su  se preci vaši  iz najbistrijeg vrela pojili  slatkim    napitkom nauka.Treće, ljubav, odanost i pobožnost  Hrvata prema    Mariji, Majci Božjoj, Majci  Crkve, a koju vi tako rado  nazivate "    kraljicom Hrvata" i sinovski štujete u brojnim svetištima.
 Ovu     trostruku vjekovnu vjernost pretvarate i danas u svoj " Veliki   zavjet"   vjernosti Isusu Kristu, Crkvi i Majci  Božjoj, posebno nakon    jubilarnih  proslava u Mariji Bistrici, Solinu i Biskupiji. Budite    vjerni, budite  postojani , budite ponosni na svoje kršćansko ime!
 
 I    dok  danas   podižemo ruku da blagoslovimo vas prisutne i cio vaš   narod  i cijelu  zemlju vašu, molimo Gospodina da čuva vašu vjeru,   molimo  Božju majku da  uvijek i svagdje bude vaša " najodličnija   Zagovornica"..  .pa vas stoga  molimo da nikada ne zaboravite svoje   vjere, da ljubite  svoje  obiteljsko  ognjište, svoju Crkvu i svoju   domovinu!
 
 Dragi  moji Hrvati! Hvala  vam na ovom susretu, na ovom   iskazu obnovljene  vjernosti. Kao nekoć  papa Ivan VIII., tako se i ja   danas radujem vašoj  vjeri, vašoj ljubavi,  vašoj vjernosti Isusu  Kristu  i Njegovoj Crkvi.
 
 Papa vas  voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja! Amen!
 
 Petnaest     dana nakon veličanstvenog slavlja  Branimirova jubileja papa Ivan    Pavao  II. odazivajući se molbi hrvatskih biskupa poslao pismo    zagrebačkom  nadbiskupu Franji Kuhariću i cijeloj Crkvi u Hrvata. To je    pismo čitano  po svim crkvama u nedjelju 10. lipnja na blagdan   Presvetog  Trojstva, kao  misa zahvalnica za dar vjere i neprekinutu   tisućljetnu  povezanost  hrvatskih katolika s Petrovom Stolicom u   zajedništvu  Katoličke crkve.  Između ostalog Ivan Pavao II. je proročki   napisao:
 
 
 ...ova   će vam godina   1979. biti velika. Ne samo zbog događaja kojeg se   spominjete nego  zbog  njegovih posljedica.( Zar nije posljedica slobodna   Republika   Hrvatska?)   Nema sumnje, smjelo djelo kojim je knez Branimir  u  doba   raskola između Istočne i Zapadne Crkve od Bizantskog carstva  svom    dušom i srcem prešao na stranu Rima i Zapada,učinilo je stvarnost     Hrvatske katoličkom. Tada obnovljena povezanost s Apostolskom Stolicom     postade nepokolebljivi temelj   na kojem je sazdana vjernost hrvatske     katoličke Crkve rimskoj. Vjernost to čudesnija i pohvalnija što je     izvrgnuta stoljetnim navalama, teže imala pretrpjeti nevolje...
 Vi     danas obnavljate istu privrženost, vjerni baštini svojih otaca koji    vam  predadoše zapaljenu zublju vjernosti. Po tom daru Božjem, što ste    ga  dugotrajnom strpljivošću sačuvali, Hrvatska  je Crkva postala  Kristu    najdraža, jer one koje ljubi obilježava ranama svoje muke.(   Domovinski   rat)Crkva kao i svaki pojedini kršćanin koji zajedno s   Kristom trpi,   kroz najrazličitije protivnosti Kristu se  na najbolji   način   suobličuje....jer  pravi Kristov sljedbenik ne smije da se     slavodobitima  uspava, nego   svakim mu se danom boriti, svakom  mu je     danom vjernost čuvati, svakim danom  za Krista svjedočiti.
 
 ...Svojom     ustrajnošću načinili ste  svojevrstan savez s Kristom i Crkvom:   ostati   vam je u tom savezu, koliko god vremena bila tomu protivna.   Onakvi  kakvi  bijaste od slavne 879.., takvi uvijek ostajte: biskupi,    prezbiteri, sav  katolički narod najtješnije među sobom povezani i    privrženi- ostanite  kao jedna cjelina, jedne duše, jedne volje vjerni u    savezu s Kristom...
 
 ..Dok  vas potičemo, ne zaboravljamo da  vas   učvrstimo u nadi. Stoga dodajemo:  Budite uvjereni,ako Kristu  budete  kao  i do sada  velikodušno odani,on će  vam dati te nikada ne  izgubite  ovog  svog identiteta.
 
 Imamo u vas  povjerenja. Puni  smo  povjerenja da  ćete i ubuduće izražavati ovo  zajedništvo s Kristom  i sa  Crkvom. I to  ne samo čuvajući baštinu istine  nego i životom:   propovijedat ćete  Krista i ujedno naglašavati da se  ljudsko društvo   samo na temelju   njegova nauka može čvrsto mirno i  sretno izgrađivati i   da samo ondje  istinski buja i samo vremenito  blagostanje,gdje su   istinski kršćani,  jer se oni pokazuju dostojni  povjerenja, te su kadri   povezivati ljudsku  uzajamnost i oblikovati  najbolje društvo.....i  kao  na vašim  dosadašnjim putovima nasljedovanja  Krista, sigurni smo  da će  vam u tom  pomoći Presveta Majka Otkupiteljeva,  Majka  sve  Crkve,  Djevica Marija.
 
 Napokon,  odgovarajući  obnovljenoj vašoj   privrženosti, ponavljamo i Mi onaj  Apostolski  Blagoslov kojim je Naš   Predšasnik Ivan VIII. primio kneza  Branimira i  njegov narod  u krilo   Rimske crkve. Ujedno vas grlimo istim  zagrljajem  ljubavi kojom su  kroz  stoljeća bili povezani Rimska crkva i  hrvatski  narod te molimo  da  budu sve obilniji plodovi ove uzajamne  vjernosti".(  priznanje   Republike Hrvatske od Svete Stolice 13. siječnja  1992.)
 
 Dano u Rimu, kod svetog Petra, 15. svibnja 1979., prve godine naše papinske službe.
 
 Papa Ivan Pavao II.
 
 
 
 Misli Pape Benedikt XVI. upućene Hrvatima
 
 Kad     je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pristupio   novoizabranom   Papi  iskazati poštovanje i odanost Sveti je Otac prvi   progovorio i   rekao: „ Uzoriti, srdačno pozdravljam hrvatski narod i   dragu Hrvatsku,   koja je uvijek vjerna“ .
 
 Pri pohodu hrvatskih   pastira ad limina   apostolorum god 2006. Papa je hrvatskim biskupima   rekao:“ S pravom ste   ponosni na četrnaeststoljetnu kršćansku baštinu i   vjeru svojeg naroda,   ali ste istodobno vrlo svjesni da je   opredjeljenje za Boga ne samo plod   prošlosti nego i osobni čin koji   pred Bogom obvezuje svakog pojedinca,   kojemu god naraštaju pripadao“.
 
 Na   38. obljetnicu smrti  blaženog  Alojzija Stepinca, odmah nakon   proglašenja blaženim kao  Predstojnik  Kongregacije za nauk vjere održao   je propovijed o mučeniku  Stepincu u  kojoj je u neimenovanom Hrvatu  iz  Danteove“ Božanstvene  komedije“ koji  promatra Kristovo lice na   Veronikinu  rupcu prepoznao  kardinala  Stepinca. Nazvao ga je i „Božjim   odvjetnikom“ koji se  u ime  savjesti  suprotstavio vladajućoj  gomili“.
 
 Hrvatskim  biskupima je  Papa  rekao:“ Sveta Stolica i  ubuduće će stajati uz vas  te s pozornošću   pratiti i podupirati  nastojanja vašeg naroda  na putu  istinskog   napretka...
 Potrebno je  promisliti, ipak, da ni putovi s  dobrim i   poželjnim ciljevima (EU?)  nisu bez zamki suvremenih kulturnih  strujanja,   kao što su  sekularizacija i relativizam. Stoga je nužno  neumorno   naviještanje  evanđeoskih vrednota, da vjernici mogu izbjeći  te   opasnosti“.
 
 Sve iznijeto, upućuje nas  da je potrebno samo jedno:
 
 biti „Zajedno u Kristu“
 
 Iz knjige: Papa  Ivan Pavao II govori hrvatima B. Nagy, SJ
 B. Stanić: Pet desetljeća ljubavi i poštivanja  (Glas koncila)
 
 
 |  Formated for CROWN by Darko ŽubrinićDistributed by www.Croatia.org      . This message is intended for  Croatian Associations/Institutions    and   their Friends in Croatia and in  the World. The  opinions/articles     expressed on this list do not reflect  personal  opinions of the     moderator. If the reader of this message is not  the  intended recipient,     please delete or destroy all copies of this   communication and   please,   let us know!
 |  
					
				 
						
						Related Articles Related Links |  |