Sponsored Ads
|
» Home
» Croatian Language » Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March
» Home
» Education » Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March
» Home
» Culture And Arts » Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March
| Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March |
| By Prof.Dr. Darko Zubrinic |
Published
03/11/2012
|
Croatian Language , Education , Culture And Arts
|
Unrated
|
|
|
|
Professor Artur Bagdasarov is distinguished expert in Croatian language working in Moscow, of Armenian origin
Prof.Dr. Artur Bagdasarov, Moscow,
distinguished expert in Croatian language, of Armenian origin
Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March
Dragi Hrvati!
Svima vama u domovini Hrvatskoj, svima vama raseljenima diljem svijeta, mojim kolegama hrvatskoga jezika čestitam blagdan Hrvatskoga jezika!
U Hrvatskoj se svake godine, od 11. do 17. ožujka, slavite Dane hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadanje Društvo književnika Hrvatske (danas - Društvo hrvatskih književnika ), a uskoro zatim i druge hrvatske ustanove.
Deklaracija je bila borba za samostalnost hrvatskoga jezika, njegove bogate i osebujne kulturne baštine, slavna borba da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim imenom. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati. Cijenim borbu Hrvata da sačuvaju jezik i narječja svojih predaka, svoje domovine te svojih matera. Lijepo saznati da se vaš krasan i blagozvučan jezik uči diljem svijeta. Hrvatski jezik, mir te milost Gospodina našega Isukrsta budi vazda s vama!
Lijepo vas pozdravljam iz daleke Rusije,
prof. Artur Bagdasarov
Many thanks to Prof.Dr. Artur Bagdasarov, Moscow, for sending us this message.
| 
Rodu o jeziku O jeziku, rode, da ti pojem,O jeziku, milom tvom i mojem!O presladkom glasu onom,U kome te mile majkeUsnivahu sladke bajke,Koga šaptom i romonomDuši ti se sviest probudi,Te ti spozna i uvidje,Da ti bolje nije nidjeDo na tvoje majke grudih!Po njem tebe sviet poznaje živa,Na njem ti se budućnost osniva.Zato uviek k njemu teži,U njegovo jato hrli,Oko njeg mi ti se grliI u čvrsto kolo veži,Pa ti ne će vremenitiBurni triesi da naude;Po jeziku dok te bude,I glavom će tebe biti!Ljubi si ga, rode, iznad svega,U njem živi, umiri za njega!U njem sve si blago slaviš,Sto ti osta od starine,Nemaš ljepše ni batinePotomstvu si da ostaviš.Dragi kamen on ti budi,Kog da čuvaš kao oko,Kog da braniš kao soko,Komu da si vjeran svudi.Svaka zviezda svojim svjetlom sieva,Svaka ptica svojim glasom spieva,Ti jezikom svojim sbori!Sladkim glasom materinimOdlikuj se medju inim!Bog bo mili s njim te stvori,Njim da budeš svoj svojemu,Njim da srcu odolievaš,Njim da plačeš i popievaš,I njim da se moliš Njemu!Tudj tudjinu, tebi tvoj doliči,Tudji poštuj, a svojim se diči!Dičiti se možeš njime:Njim carevi carevahu,Njim kraljevi kraljevahu,Slavne mu je loze ime,Slavan puk ga svojim zove,I dok bude slavi vieka,Bit će i on njojzi jekaOd viekova u viekove!Od Stambula grada do Kotora,Od Crnoga do Jadranskog moraNjegovu carstvu prostor puče.Tu po gorah i dolinahPreko devet pokrajinaSvud ga majke djecu uče;Sokolova, sokolićaNjegovijeh gniezdo tu je,Svuda tud se pjevat čujePjesan Marka Kraljevića!Junačkijem glasom u njem pojeJunak narod uspomene svoje.Uz gusle se u njem oreKroz sve vieke ic nama doliSve radosti i sve boliNašeg svieta — pjesni tvoreUtrnulih naših plama,Osvjetlanih naših lica,Sva je naša povjestnicaVelik samo sbor pjesama!On ti svakoj tuzi i radosti,On ti duše cieloj nutarnjostiJedin pravi tumač biva.U njem ti se žalost topi,Da ti suza lice škropi,U njem s čuvstva radostivaTvoje srce vatrom gori,U njem samo podpunomaLjubav milog tvoga domaJasno, krasno tebi sbori.Ljubi, rode, jezik iznad svega,U njem živi, umiri za njega!Po njemu si sve, što jesi:Svoje tielo, udo svieta,Bus posebnog svoga cvietaU narodâ silnoj smjesi.Bez njega si bez imena,Bez djedova, bez unukâ,U prošasti sjena puka,U buduće niti sjena!Petar Preradović
Many thanks to Prof.Dr. Artur Bagdasarov for submitting these verses of distinguished Croatian poet Petar Preradović (1818-1872).
|
Hrvatski jezik
Nigde v svetu takvoga jezika ni,
kak v Lepoj našoj ga imamo mi. Uz Dravo naš se kaj daleko ori jer jednoga narječja on v Hrvatskoj tvori.
Čim za bregove hrvatske usnulo sunce padne što nam ljepotu našeg jezika dadne. U gradovima silnim hrvatskog jezika nije bez štokavskog se narječja čak ni ponosan barjak ne vije.
Doli, gdi veli su naši škoji, pisma se čakavska po cilem mistu poji. jazika našega vsako dite voli, svak pomorac dvigne jidra i Bogu se na jaziku milom pomoli.
Ana Rabuzin, 2. d
Submitted by Prof.Dr. Artur Bagdasarov, Moscow.
| 
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
Višestoljetna borba jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu kulminirala je revolucionarnim preobražajem u razdoblju od 1941. do 1945. Tekovine Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije omogućile su svim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da uđu u novu fazu njihova povijesnog postojanja. Oslanjajući se na temeljna načela socijalizma o pravu svakog čovjeka da živi slobodan od svake podjarmljenosti i o pravu svakog naroda na potpun suverenitet i neograničenu ravnopravnost sa svim drugim nacionalnim zajednicama, Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i Makedonci formirali su federativni savez, sazdan od šest socijalističkih republika, kao jamstvo te uzajamne ravnopravnosti, međusobnog bratstva i socijalističke suradnje.
Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.
Novosadski dogovor opravdano je deklarirao zajedničku lingvističku osnovu srpskog i hrvatskog književnog jezika ne poričući historijsku, kulturno–historijsku, nacionalnu i političku istinu o pravu svakoga naroda na vlastiti jezični medij nacionalnog i kulturnog života. Te su tekovine formulirali i ustavni tekstovi, i Program Saveza komunista, političkog predvodnika naših naroda u revolucionarnoj borbi.
Ali usprkos jasnoći osnovnih načela, stanovite nepreciznosti u formulacijama omogućavale su da ta načela budu u praksi zaobilažena, iskrivljavana i kršena unutar širih pojava skretanja u realnosti našega društvenog i ekonomskog života. Poznato je u kojim su okolnostima u našoj zemlji oživjele tendencije etatizma, unitarizma, hegemonizma. U vezi s njima pojavila se i koncepcija o potrebi jedinstvenog ťdržavnog jezikaŤ, pri čemu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom književnom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog središta naše državne zajednice. Usprkos VIII kongresu, IV i V plenumu CK SKJ, koji su u našim danima posebno naglasili važnost socijalističkih načela o ravnopravnosti naših naroda pa, prema tome, i njihovih jezika, putem upravnog aparata i sredstava javne i masovne komunikacije (saveznih glasila, Tanjuga, JRTV u zajedničkim emisijama, PTT, željeznicama, tzv. materijala ekonomske i političke literature, filmskih žurnala, raznih administrativnih obrazaca), zatim putem jezične prakse u JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i političkim organizacijama, faktično se i danas provodi nametanje ťdržavnog jezikaŤ, tako da se hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan položaj lokalnog narječja.
Osobito važne inicijative privredne i društvene reforme, oslanjajući se na bitna svojstva našeg samoupravnog socijalističkog društva, obvezuju nas da na području svoga djelovanja – jezika, književnosti, znanosti i kulture uopće – poduzmemo sve potrebno da se u neposrednoj praksi ostvaruje i ostvare sva izložena načela našeg socijalističkog sustava.
Na toj osnovi potpisane hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i organizacije smatraju da je neophodno potrebno:
1) Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga. U tu svrhu treba izmijeniti formulaciju iz Ustava SFRJ, čl. 131, koja bi morala glasiti ovako:
"Savezni zakoni i drugi opći akti saveznih organa objavljuju se u autentičnom tekstu na četiri književna jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hrvatskom, slovenskom, makedonskom. U službenom saobraćaju organi federacije obvezno se drže načela ravnopravnosti svih jezika naroda Jugoslavije." Adekvatnom formulacijom treba osigurati i prava jezika narodnosti u Jugoslaviji.
Dosadašnja ustavna odredba o ťsrpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jezikuŤ svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazuju mnogobrojni primjeri, a među njima kao najnoviji nedavni Zaključci pete skupštine Saveza kompozitora Jugoslavije. Ti su zaključci objavljeni usporedno u srpskoj, slovenskoj i makedonskoj verziji kao da hrvatskoga književnoga jezika uopće nema ili kao da je istovjetan sa srpskim književnim jezikom.
Potpisane ustanove i organizacije smatraju da u takvim slučajevima hrvatski narod nije zastupan i da je doveden u neravnopravan položaj. Takva se praksa ni u kojem slučaju ne može opravdati inače neosporenom znanstvenom činjenicom da hrvatski i srpski književni jezik imaju zajedničku lingvističku osnovu.
2) U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju.
Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skupštini SFRJ i cjelokupnoj našoj javnosti da se prilikom pripreme promjene Ustava izložena načela nedvosmisleno formuliraju i da se u skladu s time osigura njihova potpuna primjena u našem društvenom životu.
Matica hrvatska
Društvo književnika Hrvatske
PEN–klub, Hrvatski centar
Hrvatsko filološko društvo
Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru
Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Staroslavenski institut u Zagrebu
Društvo književnih prevodilaca Hrvatske
Izvor www.matica.hr
| Please, go to the next page below.
|
|
|
|
|
