Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Croatian Language  »  Croatian Middle Age Poetry by A. Kapetanovic, D. Malic and K. Strkalj Despot
 »  Home  »  Science  »  Croatian Middle Age Poetry by A. Kapetanovic, D. Malic and K. Strkalj Despot
 »  Home  »  Education  »  Croatian Middle Age Poetry by A. Kapetanovic, D. Malic and K. Strkalj Despot
 »  Home  »  Culture And Arts  »  Croatian Middle Age Poetry by A. Kapetanovic, D. Malic and K. Strkalj Despot
Croatian Middle Age Poetry by A. Kapetanovic, D. Malic and K. Strkalj Despot
By Prof.Dr. Darko Zubrinic | Published  11/26/2010 | Croatian Language , Science , Education , Culture And Arts | Unrated
Fantastic book published by the Institute of Croatian Language and Linguistics on nearly 1000 pp


Dr. Amir Kapetanović, Dr. Kristina Štrkalj Despot, and Dr. Dragica Malić


Croatian Middle Age Poetry
Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010.

LX+882 pages
hardcover
64 photos, some of them in color
173 references
Key words: Croatian medieval poetry, verse, Planctus Mariae, medieval drama, Old Croatian language, Čakavian,

Contact: knjige@ihjj.hr
(Institute of Croatian Language and Linguistics, publisher of the monograph)

 
We are very proud to be able to present to the readres of the CROWN a truly exceptional book. The monograph Croatian Medieval Poetry, written by Amir Kapetanović, Dragica Malić and Kristina Štrkalj Despot, is the first complete chrestomathy and monograph of Croatian medieval texts written in verse during the period of 14th-6th centuries, in Old Latin, Croatian Glagolitic and Croatian Cyrillic scripts. Publishing this amazing book by the Institute of Croatian Language and Linguistics in Zagreb is a great event for Croatian culture. It has almost 1000 pages.

The authors deserve our deep gratitude for their painstaking work and great achievement, and congratulations to the Institute of Croatian Language and Linguistics, directed by Dr. Dunja Brozović Rončević, for initiating this important and quite nontrivial project.



Croatian Medieval Poetry

Summary (from the book, with minor changes)

The monograph Croatian Medieval Poetry is the first complete chrestomathy and monograph of Croatian medieval texts written in verse during the period from the second half of 14th century to the second half of 16th century. Texts are written in the Old Croatian Language (Čakavian and Štokavian dialects) and in three Old Croatian scripts (Old Latin, Glagolitic and Cyrillic). Croatian medieval texts written in verse have never been published as an independent corpus in all known versions according to the consistent principles of textual critisim - until now. This chrestomathy and monograph is thus the most relevant source of information on medieval Croatian poetry.

The book consists of a long and detailed introductory study, written by Amir Kapetanović, Ph.D.  (the monographic part of the book), and a chrestomathic part, critically edited and written by Amir Kapetanović, Ph.D., Dragica Malić, Ph.D., and Kristina Štrkalj Despot, Ph.D.

In the introductory study, a detailed description of the corpus of Croatian Medieval poetry is provided: the problems of the geneaology and classification of medieval poetry (and medieval literature in general), the relationship between the language and the script, oral and written literary tradition, correlation with the historical reality of medieval times, and an analysis of the poetic and aesthetic characteristics of the texts, as well as their paleographic, graphic and linguistic characteristics. A thorough register of sources (codices and manuscripts) is also provided by name, signature, place, where they are held, and a short description of their content, provenance, dating etc., together with a clear and logical description of the principles of transposing medieval texts from the Old Croatian scripts (Glagolitic, Cyrillic and Old Latin script) into the modern Croatian Latin script, without losing the essential linguistic data of the texts.

The chrestomathic part of the book (the critical edition of Croatian medieval poetry) is divided into three chapters by genres:

  • I. Poetry (further divided into Religious poetry, thematiclly classified as Christmas, Passion, and Easter hymns, hymns devoted to the Corpus Christi, eschatological hymns, saints' hymns, and Secular poetry);
  • II. Medieval Croatian Versions of "Planctus Mariae"; and
  • III. Drama (dramatization of the Christ's Passion and the life of Saint Margaret in verse).

The text of each and every known version is highly critically and scientifically edited, accompanied with the apparatus criticus (including emendations, comments on writing errors, comments on the language, paleography, orthography, relation to previous editions, relation to other versions etc., as well as a short preface to every text, literal historical, paleographic and linguistic characteristics are discussed). This type of textual critisim and critical editions where very single version of one text is equaly valid are new to Croatian philology. They are, however, naturally most appropriate for medieval texts, since they are deliberated from the understanding of medieval literature by notions of authorship, originality and individuality typical of modern times. Such an approach to the corpus is also the most relevant for further linguistic and lexicographic inquiries.




Šimun Klimantović wrote these verses in Croatian Glagolitic Script, around 1500.
Photo from the monograph. The original text is kept in the Klimantović Collection
of the Convent of Franciscan Tertiaries in Zagreb.

Contents of the monograph in Croatian:

SADRŽAJ

Najstarije hrvatsko pjesništvo str. XV-LIV

Religiozne pjesme 1-322

Svjetovne pjesme 323-348

Plačevi 353-550

Prikazanja 551-866

Citirana literatura 867-876

Summary (vidi gore) 879-880

Bilješke o predavačima 881



Current projects of the Institute of Croatian Language and Linguistics


Project leader

Name of the project in Croatian

     
 

Dunja Brozović

Onomastička i etimologijska istraživanja hrvatskoga jezika

 

Damir Ćavar

Semantičke mreže i računalna leksikologija

 

Darija Gabrić-Bagarić

Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim rječnicima

 

Lana Hudeček

Hrvatski normativni jednosvezačni rječnik

 

Željko Jozić

Digitalna obradba hrvatske narječne građe

 

Amir Kapetanović

Starohrvatski rječnik

 

Marijana Horvat

Tekstologija hrvatske pisane baštine

 

Matea Birtić

Valencijski rječnik hrvatskih glagola

 

Nada Vajs-Vinja

Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

 

Marija Znika

Madžarsko-hrvatski rječnik

 

Mijo Lončarić

Istraživanje kajkavskoga narječja

 

Maja Bratanić

Hrvatsko nazivlje za europske pojmove: terminološko-terminografski okvir




 
Autori knjige postavili su sebi cilj da na jednome mjestu, u jednoj knjizi, prikupe korpus najstarijih zapisanih hrvatskih srednjovjekovnih stihova i time ponude izvorne tekstvoe iz danas dostupnih vrela kako bi se na pouzdanome korpusu mogla temeljiti filološka istraživanja. Odmah treba reći da su taj cilj uspjeli ostvariti. ...

Ovom će knjigom filološka znanost napokon dobiti sve tekstove dosad poznatih - objavljenih i ovdje prvi put donesenih - srednjovjekovnih pjesama zabilježenih na sva tri hrvatska pisama - glagoljici, ćirilici i latinici. I, što treba osobito pozdraviti, autori su sve dosad objavljene tekstove provjerili na vrelima, odnosno njihovim fotokopijama. Time su pružili pouzdanu građu za filološka i druga istraživanja.

Akademkinja Anica Nazor



Knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku) prva je potpuna hrestomatija i monografija starohrvatskih pjesničkih tekstova iz razdoblja od druge polovice 14. do druge polovice 16. stoljeća. Tekstovi su pisani starohrvatskim jezikom (čakavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i ćirilicom). Starohrvatski pjesnički tekstovi nisu dosad bili objavljeni kao jedinstven korpus sa svim poznatim inačicama, prema dosljednim tekstološkim načelima, pa je ova hrestomatija i monografija najrelevantniji izvor podataka o najstarijem pjesništvu na hrvatskom jeziku.

Knjiga se sastoji od uvodne studije Dr. Amira Kapetanovića i kritičkoga izdanja svih poznatih inačica svih pjesničkih tekstova navedenoga razdoblja. Kritička su čitanja tekstova priredili i popratne osvrte o tekstovima napisali Amir Kapetanović, Dragica Malić i Kristina Štrkalj Despot. Uvodna studija donosi iscrpan opis starohrvatskoga pjesničkoga korpusa: analiziraju se problemi u klasifikaciji srednjovjekovnih pjesničkih tekstova (i srednjovjekovne književnosti uopće); odnos jezika i pisma, usmene i pisane književne tradicije; suodnos s povijesnim realitetom srednjovjekovlja, poetske i estetske, te paleografske, grafijske i jezične značajke tekstova. Priložen je i popis izvora s podacima o mjestu gdje se čuvaju, signaturi, vremenu iz kojega potječu, sadržaju, porijeklu itd. Iznesena su i tekstološka transkripcijska načela prema kojima su tekstovi priređeni.

Hrestomatijski dio knjige podijeljen je u tri cjeline: I. Pjesme (koje se tematski klasificiraju na religiozne pjesme (božićne, pasionske i uskrsne, tijelovske, eshatološke, svetačke pjesme, blagoslov puka) i svjetovne pjesme; II. inačice Marijina plača ; III. Drame (versificirane dramatizacije Isusove muke i muke svete Margarete). Tekst svake pojedine inačice kritički je utvrđen prema izvorniku, popraćen kritičkim aparatom, koji uključuje komentare o emendacijama, konjekturama, grafijskim pogreškama, relevantnim ortografskim, paleografskim i jezičnim značajkama, razlikama prema prethodnim izdanjima, te kratkom uvodnom raspravom prije svakoga teksta, gdje se iznose podaci o sličnostima i razlikama među inačicama, te o književnopovijesnim i jezičnopovijesnim značajkama.

Takav tekstološki pristup u kojem su sve poznate inačice nekoga teksta ravnopravne, nov je u hrvatskoj filologiji, a odabran je stoga što odražava temeljne značajke srednjovjekovnoga teksta: varijantnost, slobodu kompiliranja i adiranja te anonimnost sastavljača.

Ključne riječi: hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, stih, Marijin plač, prikazanja, starohrvatski jezik, čakavski, štokavski, glagoljica, ćirilica i latinica

Key words: Croatian medieval poetry, verse, Planctus Mariae, medieval drama, Old Croatian language, Čakavian, Štokavian, Glagolitic, Cyrillic and Latin script

Source bib.irb.hr



Amir Kapetanović, Dragica Malić, Kristina Štrkalj Despot, HRVATSKO SREDNJOVJEKOVNO PJESNIŠTVO, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010.

Poezija života vječnoga

Jesmo li ovakvu knjigu trebali imati i prije, neka ovom prigodom ostane po strani, nema smisla lamentirati. Tek, njome su postavljeni standardi ispod kojih se više neće moći ići

piše MILOVAN TATARIN

Premda se to ne događa često, znaju se pojaviti knjige na koje smo ponosni kao da smo ih sami napisali. Upravo je takva knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku Amira Kapetanovića, Dragice Malić i Kristine Štrkalj Despot, objavljena u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Uistinu impozantno izdanje, u doslovnu i metaforičnu smislu: na gotovo devetstotinjak stranica tiskana su pedeset tri stihovana sastavka u sto jedanaest varijanata, sačuvanih u četrdeset dva izvora, nastala od polovice 14. do polovice 16. stoljeća. U perspektivi suvremenih teorijskometodoloških istraživanja neki od uvrštenih tekstova nedvojbeno bi bili vrstovno određeni drukčije, no priređivači su imali posla s – kako je lijepo rekao Eduard Hercigonja – vremenski difuznim materijalom, koji je nastajao tijekom više stoljeća, u doba kad se nije obziralo na rodovsku normu, kad su granice među žanrovima bile propusne, kad je književnost bila vezana uz „sjedište u životu“, pa ritmiziranje proze te miješanje lirskog, epskog i dramskog nije bilo neobično i činilo je sastavni dio onodobne poetike. Stoga se u naslovu ne nalazi ni jedan od dvaju češćih genoloških pojmova – lirika i poezija – nego semantički rastresitije pjesništvo, budući da najbolje pokriva kadšto vrstovno heterogen karakter tekstova.

Realni tekstovi

Možda to nije uobičajeno, no krenut ću od kraja knjige, od fotografije priređivača. Nije nevažno primijetiti da je riječ o zajedničkoj fotografiji napravljenoj – ako sam dobro razabrao – u knjižnici šibenskoga franjevačkog samostana sv. Frane. Riječ je o simboličnom radnom mjestu svakog filologa i tekstologa, koje budi dvostruke osjećaje: s jedne strane, svatko tko je barem jedanput posjetio kakvu sličnu knjižnicu poznaje osjećaj zadivljenosti što ga potiče mistika takvih prostora; s druge pak strane, takvo mjesto izaziva i ponešto melankolije: na početku 21. stoljeća baština na koju smo ponosni još uvijek nije dostupna onako kako bismo htjeli, zbog nje se mora putovati, gdjekad nešto i istrpjeti, u svakom slučaju, svatko tko traga za rukopisima, osim radišnošću, mora biti oboružan i s mnogo ljubavi. Upravo to je, među ostalim, moglo stvoriti knjigu kakva je Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo, i upravo to vidim na fotografiji – troje nasmijanih ljudi koji vole ono što rade. Nije, nadalje, nebitno uočiti da priređivači pripadaju različitim naraštajima, reklo bi se da ih teško štogod može povezati, pa ipak jest. Dragica Malić, Kristina Štrkalj Despot i Amir Kapetanović udružili su znanje i energiju te se odvažili na projekt kakav hrvatska književna historiografija ne poznaje. Stoga držim da fotografija odašilje važnu poruku, koju ne smijemo zanemariti: lijepe su i zamamne priče o individualizmu, no korisni se rezultati postižu plemenitim zajedništvom, pri čemu je manje važno tko je kada rođen, važniji je opći cilj.

A taj je cilj bio ambiciozan – na jednome mjestu objediniti sve, ili barem sve što u ovom trenutku poznajemo od nekoć zacijelo bogatijega korpusa srednjovjekovnog pjesništva. Koje su pretpostavke takva posla? Ima ih tri, a na prvom je mjestu poznavanje književnopovijesnog materijala. Nije naime bilo dovoljno posegnuti za postojećim izdanjima, trebalo je iznova zagledati u glagoljične, latinične i ćirilične rukopise i knjige, registrirati korpus, ustanoviti u kojima su sve vrelima isti sastavci zapisani te prirediti njihova kritička izdanja. To i jest posebnost koncepcije Hrvatskoga srednjovjekovnog pjesništva: donijeti sve verzije kojega sastavka, i to upravo onako kako su zapisane, a ne na temelju različitih verzija rekonstruirati idealni predložak. Zato Kapetanović u uvodnoj studiji naglašava da su tekstovi priređeni realno, dakle sa svim lakunama, dvojbenim mjestima i nejasnoćama. Takav pristup omogućuje pratiti frekventnost i dugovječnost pojedinih tema i sastavaka, izmjene koje su pretrpjeli prepisivanjem, odrediti područja kojima su kolali, da ne spominjem koliko su usporedne varijante bitne za proučavanje povijesti hrvatskog jezika. Da bi se napravila takva knjiga htjelo se strpljenja koje nadilazi ono što ga ulažemo u radove potrebne za strukovna napredovanja i izbore. Ako, primjerice, znamo da je Nacionalno vijeće za znanost u Pravilniku za izbor u znanstvena zvanja, među ostalim, propisalo da su kritička izdanja češće pregledni i stručni, a ne izvorni znanstveni radovi (premda mogu biti i to), pa ako znamo da su dvoje prireditelja mladi ljudi koji svladavaju izborne stepenice, trud oko posla koji im se, na žalost, na veliku žalost, u nekom trenutku neće prikladno bodovati, rječito govori o kakvu je tu erosu riječ.

Prireditelji knjige zamjerno su književnopovijesno obaviješteni, o čemu svjedoči Kapetanovićeva studija Najstarije hrvatsko pjesništvo te pristupni tekstovi koji prethode svakom sastavku. Kapetanović je autor koncepcije pa je logično da je njegova zadaća bila napisati sintetski rad o korpusu uopće, a zatim i o specifičnim problemima koji su pratili rad na njemu. Već u prvoj rečenici, u kojoj se pita o „svakidašnjici ondašnjeg čovjeka“, potvrđuje stajalište o književnom tekstu kao gradivu s pomoću kojega se može donekle oživiti svijet prošlosti, umnogome drukčiji, iako u dobroj mjeri i sličan našemu. Ono što je za medievalnu književnost karakteristično jest njezina vezanost za oralnu kulturu, za praktično-duhovne čovjekove potrebe, njezina nabožno-didaktična zadaća, premda se odavna zaključilo da funkcionalnost pisane riječi nije zatrla potrebu da se pouka ukrasi, s tim što su lingvostilska sredstva, uopće estetiziranje predmetnotematskog svijeta, umnogome prilagođeni recipijentovim sposobnostima.

Jacques Le Goff u knjizi Intelektualci u srednjem vijeku kaže da je u rečeno doba grad bio samo ono mjesto koje je imalo samostan – bili su oni rasadišta kulture, duhovnici kao obrazovana čeljad bili su skriptori, komentatori, kompilatori i autori, pa je razumljivo zbog čega su teme sastavaka vezane uz teološki nauk. Vidi se to i iz Kapetanovićeve tipologije: sastavke je podijelio u četiri skupine (religiozne pjesme, svjetovne pjesme, plačevi i prikazanja), a najopsežniju skupinu religioznih sastavaka razvrstao je prema tematskom kriteriju (božićne, pasionske i uskrsne, tijelovske, eshatološke, svetačke pjesme, pjesme Isusu i Bogorodici, blagoslov puka). Opisujući svaku skupinu, izdvajajući pojedine primjere, povezujući dosadašnje spoznaje s novim zapažanjima, Kapetanović sistematizira najvažnija znanja o jednom aspektu srednjeg vijeka, da bi u nastavku studije iscrpno analizirao jezične osobine tekstova (riječ je o čakavskom korpusu), potom ukratko opisao vrela (navodeći mjesto gdje se čuvaju i signaturu), a na kraju obrazložio tekstološka načela, uz napomenu da se u osnovi kritičkog izdanja ne nalazi fonetska transkripcija nego se „u transkripciji svaki grafem iz originalnog zapisa teksta interpretira suvremenom latinicom s obzirom na to koji je fonem srednjovjekovni pisac htio u svojem pismu i slovopisu zapisati“.

Baština kao zanimljivo štivo

Svakom sastavku prethodi svojevrsni sažetak: pisani u maniri najboljih enciklopedijskih natuknica, sa svim relevantnim bibliografskim, književnopovijesnim i jezičnim podacima, ti su tekstovi stručni, ali ih lako razumije i netko tko o spomenutoj problematici malo toga zna. U tome vidim njihovu vrijednost – pisali su ih obrazovani znalci koji baštinu nisu predstavili kao zamorno apartno gradivo, nego kao zanimljivo štivo koje se može čitati i mimo bilo kakva specijalističkog interesa. Oni pak čitatelji kojima je medievalno pjesništvo svakodnevica konačno mogu odahnuti: taj, čini se, nepregledan korpus imaju na jednom mjestu, nema više kopanja po različitim izdanjima, tu je i opsežna literatura, a poneke rubne bilješke – recimo ona pod brojem pedeset tri na stranici XXXIII, koja upućuje na recentnu literaturu o ritualiziranim pokretima, emocijama i gestama u srednjovjekovnim tekstovima – mogu koga nadahnuti na pokušaj drukčijega čitanja. Premda su zacijelo bili svjesni nesvakidašnjega karaktera svojega projekta, priređivači nisu zanemarili dosadašnje spoznaje niti su se prema njima – i eventualnim propustima – odnosili znanstveno oholo. Jer, bez onoga što su obavili Josip Vajs, Ivan Milčetić, Rudolf Strohal, Vjekoslav Štefanić, Nikica Kolumbić, i mnogi drugi, ne bi bilo ni Hrvatskoga srednjovjekovnog pjesništva.

Vrhunci tekstologije

Treća pretpostavka za napraviti takvu knjigu tekstološke su kompetencije. Ta se disciplina u nas ne studira, oni koji se njome bave prepušteni su uglavnom sami sebi, publikacijâ u kojima bi se plodovi rada s neobjavljenim rukopisima sustavno objavljivali gotovo da i nema (žalibože prerano ugašena edicija Hrvatska književna baština, Akademijina Građa za povijest književnosti hrvatske izlazi s velikim stankama), od njega se čak i zazire, jer ako je što – slikovito kazano – naporno, onda je to prenošenje staroga teksta u suvremeni ortografski sustav, probijanje kroz teško čitljive rukopise, uz neprekidni stres uzrokovan nesigurnošću jesu li sekundarna i tercijarna jotacija provedene ili nisu, kako su se nekoć izgovarala strana imena, je li u nekim slučajevima riječ o konvenciji ili o pisarskoj pogreški, umoru i knjiškom duhu Titivilusu, da ne govorim o kojekakvim zaprekama kad uopće hoćete doći do kojega rukopisa.

Sve troje priređivača stručnjaci su upravo za tekstološki posao – Dragica Malić kao priređivačica prve hrvatske pjesmarice iz 1380. godine (1972) i Povaljske listine (Povaljska listina kao jezični spomenik, 1988), zatim niza najstarijih hrvatskih latiničnih tekstova (Šibenska molitva, 1973; „Red i zakon“ sestara dominikanki iz 1345. godine, 1973; Žića svetih otaca, 1997; Najstariji hrvatski latinički spomenici, 2004), Amir Kapetanović kao priređivač (zajedno s Nikolom Batušićem) četiriju prikazanjskih tekstova (Pasije, 1998) te cjelokupnog opusa Nikole Nalješkovića (2005) iz Šipanskog rukopisa (17. st.), a Kristina Štrkalj Despot kao priređivačica pojedinačnih djela, ponajprije pasionsko-marijanske tematike („Nova“ pasionska pjesma Ja, Marija, glasom zovu s kraja 15. stoljeća, 2008; Vrbnički marijinski plač s konca 15. stoljeća, 2010). Nedvojbeno su potonji u Dragici Malić imali odličnu, a brižnu učiteljicu, a ona je u njima dobila odlične, a privržene učenike, i to u poslu koji se odvija daleko od pompe i sjaja, no bez kojega hrvatska akademska zajednica ne bi mogla funkcionirati.

Premda se takvo što u prikazima uglavnom ne govori, ipak ću reći da me je knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo u pravom smislu riječi ganula. Ganula me je činjenica što se troje ljudi različitih naraštaja primilo posla kakav inače obavljaju timovi suradnika, da su se toga posla primili u vremenu u kojem se mitologiziraju neke druge vrijednosti, a ne tihi tekstološki rad, da je odreda riječ o izvanrednim znanstvenicima koji vjeruju da činiti dostupnom hrvatsku književnu baštinu ima duboka smisla. Jesmo li knjigu kakvu su napravili trebali imati i prije, neka ovom prigodom ostane po strani, nema smisla lamentirati. Tek, njome su postavljeni standardi ispod kojih se više neće moći ići. Stoga bih bio sretan kad bi se njihov rad javno istaknuo, kad bi se trud nagradio, kad bi netko ponosno upro prstom u njih, pokazujući da znamo cijeniti one koje resi dragocjena osobina – poštenje, ljudsko i znanstveno.

Source www.matica.hr



Amir Kapetanović, Dragica Malić, Kristina Štrkalj Despot

Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo
Pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku


Godina izdanja: 2010.
Broj stranica: 884 + LX
Format: 24 x 17 cm
Uvez: tvrdi

Knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku) prva je potpuna hrestomatija i monografija starohrvatskih pjesničkih tekstova iz razdoblja od druge polovice 14. do druge polovice 16. stoljeća. Tekstovi su pisani starohrvatskim jezikom (čakavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i ćirilicom). Starohrvatski pjesnički tekstovi nisu dosad bili objavljeni kao jedinstven korpus sa svim poznatim inačicama, prema dosljednim tekstološkim načelima, pa je ova hrestomatija i monografija najrelevantniji izvor podataka o najstarijem pjesništvu na hrvatskom jeziku.

Knjiga se sastoji od iscrpne uvodne studije Dr. Amira Kapetanovića i kritičkoga izdanja svih poznatih inačica svih pjesničkih tekstova navedenoga razdoblja. Autori su kritičkih izdanja tekstova i njihovih popratnih uvodnih rasprava Dr. Amir Kapetanović, Dr. Dragica Malić i Dr. Kristina Štrkalj Despot.

Uvodna studija donosi iscrpan opis starohrvatskoga pjesničkoga korpusa: analiziraju se problemi genealogije i klasifikacije starohrvatskoga pjesništva (i srednjovjekovne književnosti uopće); odnos jezika i pisma, usmene i pisane književne tradicije; suodnos s povijesnim realitetom srednjovjekovlja, poetske i estetske, te paleografske, grafijske i jezične značajke tekstova. Priložen je i popis izvora s recentnim podacima o mjestu gdje se čuvaju, signaturi, vremenu iz kojega potječu, sadržaju, porijeklu itd. Iznesena su i tekstološka transkripcijska načela prema kojima su tekstovi priređeni iz rukopisa i inkunabula na svima trima hrvatskim srednjovjekovnim pismima u tekstove pisane suvremenom hrvatskom latinicom, i to tako da transkribirani tekstovi vjerno odražavaju jezične značajke tekstova.

Hrestomatijski dio knjige, kritičko izdanje starohrvatskoga pjesništva, podijeljen je u tri žanrovske cjeline:

  • I. Pjesme; nadalje tematski klasificirane u religiozne pjesme (božićne, pasionske, uskrsne, tijelovske, eshatološke i svetačke pjesme) i pjesme svjetovne tematike;
  • II. Inačice Marijina plača;
  • III. Drame (versificirane dramatizacije Isusove muke i muke svete Margarete).

Tekst svake pojedine inačice kritički je utvrđen prema izvorniku, popraćen kritičkim aparatom, koji uključuje komentare o emendacijama, grafijskim pogreškama, relevantnim ortografskim, paleografskim i jezičnim značajkama, razlikama prema prethodnim izdanjima, te kratkom uvodnom raspravom prije svakoga teksta, gdje se iznose podatci o sličnostima i razlikama među inačicama, te o književnopovijesnim i jezičnopovijesnim značajkama. Takav tekstološki pristup u kojem su sve poznate inačice nekoga teksta jednako vrijedne, nov u hrvatskoj filologiji, odabran je stoga što jedini odražava temeljne značajke srednjovjekovne književnosti: varijantnost, slobodu kompiliranja i adiranja te anonimnost sastavljača.

Korpus u kojem su ravnopravno zastupljene sve inačice svih tekstova, dakle cjelokupna poznata pjesnička baština na starohrvatskom jeziku, ujedno je i jedini lišen subjektivnosti i intuitivnosti koje karakteriziraju antologijske pristupe, te je stoga i najrelevantniji za sva buduća medievistička književnopovijesna i jezičnopovijesna istraživanja.

Source Institute of Croatian Language and Linguistics


Example: The Paris Song-Book from 1380, the oldest known Croatian song-book,
written in the Glagolitic Script, kept in Bibliothéque Nationale in Paris

Formated for CROWN by prof.dr. Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!


How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Related Articles
Related Links
Comments
  • Comment #1 (Posted by Martin)

    Slike su Vam fantastične. Dugo, dugo nisam vidio tako upečatljivu zbirku. Razmislite o tome da napravite jednu (ili viš¡e) Windows 7/8 Desktop Background Themes za sada ne postoji ni jedna hrvatska zbirka! A ni dodatna reklama ne bi bila na štetu. BTW, your English is impressively clean and fluent, too.
     
Submit Comment


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.