O diplomatskom priznanju Hrvatske 15. sijeènja 1992.
Du¾nost nam je obilje¾iti 15. sijeènja, ¹to je ove 2011. g. devetnaesta obljetnica znaèajnog datuma 15. sijeènja 1992. g. , jer je to Dan diplomatskog priznanja Hrvatske dr¾ave od vodeæih dr¾ava europske politike. Taj dan, kao i prethodne pripreme u slo¾enom procesu zavr¹nog èina afirmacije Hrvatske, ugraðeni su u na¹u opstojnost a sadr¾aj dogaðaja, utjeèe na postupke u voðenju hrvatske politike.
Priznavanje Hrvatske bilo rasèlanjeno u tri faze:
1. Faktièko priznanje postignuto tijekom ljeta 1991. g. Meðunarodni subjektivitet Hrvatske razvijao se postupno od 25. lipnja 1991. g. Naime, veæ samim èinom Deklaracije o nezavisnosti, Hrvatska je de facto postigla afirmaciju, a zatim vrlo brzo i politièko priznanje, i to èinjenicom da je EZ 28. lipnja 1991. g. poslala svoju delegaciju u Zagreb na sastanak s vrhovni¹tvom Hrvatske i Slovenije.
2. Politièko priznanje postignuto s datumom 7. rujna 1991. g., nakon ¹to je Hrvatska postigla polo¾aj faktièkog subjekta meðunarodnog prava. Znaèaj tog datuma se temelji na odluci arbitra¾ne komisije pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske. Nakon tog datuma svi sukobi, a osobito oru¾ana suprotstavljanja i ljudske ¾rtve, te ru¹enja, odnosno nano¹enja imovinske ¹tete na teritoriju Hrvatske, spadaju u re¾im meðunarodnog sukoba, pa se shodno tome ispunjavaju potrebni uvjeti za ostvarivanje naknade za pretrpljene ¹tete. To se tièe i na ostvarivanja naknada ¹tete zbog napada s kopna, mora i iz zraka. Agresorski napadi i aktivnosti su upravo eskalirali tijekom jeseni 1991. godine.
Ovdje je znaèajno navesti: da se 18. listopada 1991.g. u Haagu odr¾avao sastanak Konferencije o Jugoslaviji, kojemu su prisustvovali predsjednik dr. F.Tuðman, predstavnici predsjedni¹tva SFRJ, te srpski predsjednik S.Milo¹eviæ. U skladu s postavkama u Deklaraciji o Jugoslaviji bio je predstavljen nacrt Sporazuma za razrije¹enje krize na jugoistoku Europe, koji je predlo¾io lord Carington. Predsjednik Tuðman je tom sporazumu predlo¾io dvije bitne dopune:
Citat
„ - sve jedinice svih strana da se uzdr¾e od napredovanja sa sada¹njih polo¾aja.
- deblokiranje morskih luka, kopnenog prometa i zraènog prostora....“.
Na plenarnoj sjednici meðutim, nisu bile prihvaæene navedene dopune, koje bi sigurno ubrzo sprijeèile daljnje eskaliranje agresorske armije na Hrvatsku i smirivanje ratnih sukoba. Meðutim, Cyrus Vance je naknadno primjetio propust u Caringtonovom tekstu Sporazuma za razrje¹enje krize na jugoistoku Europe, radi izostavljanja predlo¾enih Tuðmanovih dopuna. U svom nacrtu za primirje na sastanku u Sarajevu 2. sijeènja 1992. g. naknadno ih je uva¾io. Taj nacrt je doveo do prekida ratnih operacija na podruèju biv¹e Jugoslavije.
3. Diplomatsko priznanje, 15. sijeènja 1992. je iskljuèivo deklarativne prirode. To je èinjenica utvrðena arbitra¾nom komisijom pod zasjedanjem Badintera, nakon politièkog priznanja. Diplomatsko priznanje Hrvatske prirodan je slijed potvrðivanja veæ postignutih rezultata tijekom razrade politièkog priznanja. Javno potvrðivanje odluke Europske dvanaestorice o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije bilo je objavljeno 15. sijeènja 1992. g. Do zakljuèno 22. svibnja 1992. g., na dan kad je Hrvatska primljena za punopravnog èlana Ujedinjenih naroda, do¾ivjeli smo diplomatsko priznanje od 81 dr¾ave, a do kraja kalendarske godine 1992. g. Hrvatsku je priznalo ukupno stotinu dr¾ava.
Pripremila
Dr.sc. Inga Lisac
U Zagrebu, 5. sijeènja, 2011.g.
Napomena
Vi¹e informacija mogu se naæi u knjizi Hrvoja Kaèiæa, U slu¾bi domovine, Croatia rediviva, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.g. Knjiga je iza¹la na engleskom, njemaèkom, ¹panjolskom, a sada se priprema na ukrajinskom i poljskom jeziku.