|
Discovery of the MOHO layer is one of the greatest achievements in the history Croatian science
Andrija Mohorovičić, distinguished Croatian scientist in the field of seismology,
professer at the University of Zagreb
Andrija Mohorovičić: pronounce the "j" like a "y" - Andriya. The "č" and "ć" are pronunced like "ch" as in chocolate. Presentation by Salman Kahn.
Andrija Mohrovičić
Andrija Mohorovičić was born in Volosko near Opatija in Croatia, on January 23, 1857. His father, Andrija came from Rukavac in Istria. He was a blacksmith who made anchors. His mother, Marija nee Poščić was born in Opatija. She died soon after Andrija’s birth.
Andrija attended primary school in Volosko and grammar school in Rijeka and graduated with excellent grades. By the age of 15 he spoke English, French and Italian fluently. Later he learned German, Czech, Latin and Ancient Greek. He then enrolled in the department of mathematics and physics at the Faculty of Philosophy of the University of Prague, where he studied in the period of 1875 – 1878. One of his professors was Ernst Mach, the famous physicist. As a student in Prague he was secretary to the Croatian Academic Society “Hrvat”.
Having completed his studies he was appointed teacher at the grammar school in Zagreb for one year (1879-80). In 1880 he was transferred to the secondary school in Osijek. On November 1, 1882 he was transferred to the Nautical School in Bakar, near Rijeka upon his own request. He worked as a teacher at the Nautical School in Bakar, teaching mathematics, physics and meteorology. In 1886 he was conferred the title of secondary school professor. In Bakar, in 1883, Mohorovičić married Silvija Vernić, who gave birth to four sons – Andrija, Ivan, Stjepan and Franjo.
During his stay in Bakar, Mohorovičić came for the first time into direct contact with meteorology, which he taught to students. This stimulated his interest in the problems of this science. In 1887 he established a meteorological station and he maintained continuous meteorological observations. He also investigated the movement of the air and the clouds. Thus, he constructed the nephoscope, the instrument which enabled him to determine the speed and the direction of cloud movement. During his stay in Bakar, Mohorovičić published six scientific papers.
Mohorovičić taught at the Nautical School in Bakar until 1891. At his own request he was then transferred to the science grammar school in Zagreb, where he became the director of the Meteorological Observatory on January 1, 1892. There he continued his research in meteorology, but after the turn of the century he focused his scientific activity on seismology which soon became his chief concern. He is today internationally recognized to be one of the great men of seismology and fundamental science from the first half of the 20th century.
In 1893, having defended his dissertation "On the Observation of Clouds, and the Daily and Annual Cloud Period in Bakar", he was awarded the doctorate of philosophy at the University of Zagreb. Soon afterwards he wrote the qualifying thesis for the position of privat-docent (unsalaried university lecturer), and in 1910 became titular associate professor.
From 1893 Mohorovičić taught courses in geophysics and astronomy at the Faculty of Philosophy in Zagreb. From the academic year 1899/1900, according to the preserved documentation, he also held courses in meteorology and climatology at the Faculty of Forestry (2 hours lectures and 1 hour exercise. Until 1900 he also held lectures at the Higher School of Commerce, but considering the extent of his activities he, at his own request, was released of teaching.
As early as 1893 he had become an associate member, and in 1898 a full member of the JAZU in Zagreb (today HAZU - Croatian Academy of Sciences and Arts).
In 1922 Andrija Mohorovičić retired. He died in Zagreb on December 18, 1936.
The boundary surface which separates the Earth’s crust from its mantle – the largest natural object on the Earth – was named the Mohorovičić Discontinuity in his honour. In 1970 the crater on the invisible side of the Moon (diameter 55 km), as well as the asteroid No. 8422 in 1996, were also named after him. Recently the discontinuity between the crust and the mantle on the Mars and the Moon are also referred to as the Mohorovičić discontinuity. Geophysical Institute at Department of Geophysics, Faculty of Science, University of Zagreb, the high school in Rijeka, primary school in Matulji and several streets in Croatian towns also carry his name. As only very few Croatian scientists of the international reputation ever, Andrija Mohorovičić made his whole career in his homeland, where he is recognized as the founder of the Zagreb seismological school, the Croatian seismological and meteorological surveys, and of the public time service. Owing to the tradition he initiated, University of Zagreb is among the few in the world awarding a degree in seismology on the undergraduate level.
On December 19, 1936, a day after the death of Andrija Mohorovičić, the Zagreb paper Novosti published the following article:
"The scientist Professor Andrija Mohorovičić, member of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts (since 1991 HAZU, Croatian Academy of Sciences of Arts; D.Ž.), one of the founders of modern seismology, has died. He was a well-known and respected figure in Zagreb, and his scientific work in the field of seismology gained him world recognition. He is today considered one of the founders of modern seismology in the world. Doctor Mohorovičić raised the meteorological observatory in Zagreb from modest beginnings to a completely equipped modern institute that enjoyed world renown, especially in seismic measurements. He also organized the meteorological service in Croatia and Slavonia. At the beginning of his scientific career Doctor Mohorovičić devoted most of his energy to meteorology, but he had most success in the field of seismology and he founded the so-called Zagreb School of world recognition in this field of science."
References:
D. Skoko, J. Mokrović (1998): Andrija Mohorovičić, Školska knjiga, Zagreb.
M. Orlić (1998): Studentski dani Andrije Mohorovičića u Pragu. Geofizika 15, 119-123.
Archive of the Department of Geophysics, Faculty of Science, Zagreb
Davorka Herak i Marijan Herak, 2005
Source www.gfz.hr
Značenje Andrije Mohorovičića za razvoj geofizike
u Hrvatskoj i svijetu
Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije, a umro je u Zagrebu 18. prosinca 1936. godine. Završio je studij matematike i fizike u Pragu. Po završenom studiju predavao je na gimnazijama u Zagrebu i Osijeku, te na Nautičkoj školi u Bakru. Godine 1892. postaje upraviteljem Meteorološkog opservatorija na Griču u Zagrebu, ustanove koja je početkom 20. stoljeća prerasla u Geofizički zavod. Tu je radio do umirovljenja 1922. godine. U Zagrebu je djelovao kao srednjoškolski profesor, a bio je i naslovni izvanredni sveučilišni profesor. Godine 1898 postao je pravi član Akademije.
U početku svoga znanstvenog rada Andrija Mohorovičić bavi se uglavnom meteorologijom. Rad usmjeruje na tri područja – znanstveno tumačenje pojedinih meteoroloških pojava, vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, te proširivanje aktivnosti opservatorija i na ostala područja geofizike, posebno na seizmologiju.
Nakon prijelaza u 20. stoljeće Mohorovičićev znanstveni interes okreće se samo problemima seizmologije u kojoj stječe svjetsku slavu. Prvi je u svijetu, na osnovi analize seizmograma, utvrdio plohu diskontinuiteta brzina potresnih valova koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Njemu u čast ta je ploha (ujedno i najveća prirodna tvorba na Zemlji) nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom, a njeno postojanje potvrđeno je na čitavoj Zemlji. Ovo je otkriće bez sumnje najvažnija znanstvena spoznaja do koje je ikada došao jedan znanstvenik radeći u Hrvatskoj, k tome objavljeno u jednom hrvatskom časopisu. U Zagrebu je Mohorovičić osnovao seizmološku postaju – jednu od najboljih u svijetu – čime je, uz svoj stalni znanstveni i stručni rad, osigurao uvjete za razvoj hrvatske seizmološke škole.
Znanstvena i stručna djelatnost A. Mohorovičića temelji su današnje meteorološke i seizmološke službe u Hrvatskoj. Nabavkom preciznih opservatorijskih ura uspostavio je u Hrvatskoj i službu točnog vremena.
Opća je odlika djela Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Njegove misli i ideje bile su istinski vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo godina poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje i atmosfere, duboki potresi ...).
Godine 1970. po njemu je nazvan jedan krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. i asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i granica između kore i plašta na Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima, a na rektorskom lancu Sveučilišta u Zagrebu nalazi se i medaljon s Mohorovičićevim likom. Andrija Mohorovičić spada među najznamenitije hrvatske znanstvenike svih vremena, a u svijetu ga uvrštavaju među velikane seizmologije i geofizike pa i egzaktnih znanosti uopće.
Davorka Herak i Marijan Herak, 2007.
Izvor www.gfz.hr
|
Among scientists studying seismology the famous Moho-layer (or Moho-discontinuity) of the Earth is well known. It was named after the great Croatian geophysicist Andrija Mohorovicic (born in Volosko, 1857-1936), professor at the University of Zagreb. His discovery was essential for understanding the inner structure of the Earth and the behavior of seismic waves. Together with the theory of forces due to Rudjer Boskovic, this is probably the greatest achievement in the history of Croatian science. Let us cite a part of his biography from Willard Basom's monograph A hole in the Bottom of the Sea, The story of the MOHOLE project, 1959/61, Doubledays, USA (p. 143): ...As a boy of 15 he spoke Italian, French, and English as well as his native Croatian, later added German, Czech, Latin, and old Greek. He studied physics at the University of Prague under some famous professors including E. Mach and did his graduate work at the University of Zagreb, from which he obtained a Ph.D. In 1894 Dr. Mohorovicic became Director of the Institute for Meteorology and Geodynamics and Professor at the University of Zagreb in 1897, where he remained until his retirement in 1921. His special interest was the precise measurement of time for both astronomical and seismical events, but his reputation mainly rests on his classic paper in the field of seismology, The Earthquake of October 8, 1909, which contains the news of his discovery of a major discontinuity at a depth of 55 kilometers. This discontinuity, now generally known as the Moho in his honor, defines the crust of the earth. Professor Mohorovicic died in 1936 in circumstances approaching poverty. 
Photo from an article by Mete Oner: Deepest borehole ever drilled  Andrija Mohorovicic around 1902, photo from 150 godina Geofizickog zavoda, ur. Mirko Orlic, Zagreb 2011. Two Croatian names appear on the map of the Moon. The name of Rudjer Boskovic was given to a mountain on the visible side, and the name of Andrija Mohorovicic to a mountain on the dark side of the Moon. 
Andrija Mohorovičić on the right with his son Stjepan Mohorovičić,
Croatian physicist, theoretical discoverer of positronium.
Mohorovic made pioneering observations of rotor-type circulation in bora. For more information see the following article: Vanda Grubisic and Mirko Orlic: Eearly observations of rotor clouds by Andrija Mohorovicic [PDF], Bulletin of the American Meteorological Society (vol. 88, 2007, str. 693-700) [many thanks to dr. Orlic, University of Zagreb, for the PDF] Source www.croatianhistory.net
|
The MOHO Song. It is interesting that there is also another top Croatian scientist, Zvonimir Janko (mathematician),
whose name appears in a "scientific" tune. The title of the tune is "Simple Groups".
U Pragu otkrivena spomen-ploča A. Mohorovičiću
U nacionalnoj knjižnici Češke Republike u Pragu, 22. rujna 2011. svečano je otkrivena spomen-ploča hrvatskom znanstveniku Andriji Mohorovičiću u povodu obilježavanja 100. godišnjice otkrića Mohorovičićevog diskontinuiteta.
U Klementinumu, Nacionalnoj knjižnici Češke Republike u Pragu, 22. rujna 2011. svečano je otkrivena spomen-ploča hrvatskom znanstveniku Andriji Mohorovičiću (Volosko, 1857. - Zagreb, 1936.) u povodu obilježavanja 100. godišnjice otkrića Mohorovičićevog diskontinuiteta. Takav projekt obilježavanja ove značajne obljetnice pokrenuo je Geofizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom, Hrvatskim geološkim institutom, Nacionalnom knjižnicom Češke Republike (Klementinum - Narodni knihovna České Republiky) te Hrvatsko-češkim društvom iz Zagreba. Nakon prigodnih govora, uz nazočnost predstavnika hrvatske i češke akademske zajednice, te članova Hrvatsko-češkog društva, spomen-ploču zajednički su otkrili predsjednik Sabora Republike Hrvatske, Luka Bebić, rektor Zagrebačkog sveučilišta, prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, direktor Slavenske knjižnice pri Češkoj nacionalnoj knjižnici, dr. sc. Lukaš Babka te prorektor Karlovog sveučilišta u Pragu, prof. dr. sc. Jan Skrha.
Memorial plaque placed in 2011 at the National Library Celmentinum in the Prague, Czech Republic,
where Andrija Mohorovičić studied from 1875-1878.
No, što je uopće potaklo postavljanje spomen-ploče Mohorovičiću u Pragu? Naime, osim što se diči najstarijim sveučilištem u Srednjoj Europi (Karlovo sveučilište, utemeljeno 1348. godine), glavni grad Češke u 19. se stoljeću razvijao kao središte gospodarski najrazvijenije zemlje Habsburške Monarhije, odnosno od 1867. Austro-Ugarske Monarhije. Zahvaljujući povoljnoj resursnoj osnovi (željezna ruda, ugljen) i ekspanziji željezničkog prometa, Češka se afirmirala kao industrijska regija-jezgra, a njezin glavni grad kao inovacijsko žarište iz kojeg su se širile civilizacijske tekovine u ostale dijelove te multikulturne monarhije. Kao najveći i najrazvijeniji slavenski grad, Prag je bio središte okupljanja, te kulturnog i političkog djelovanja slavenskih naroda koji su tvorili većinu u etničkom sastavu države (Budimpešta se istovremeno profilirala kao poslovno središte, a Beč kao kulturna metropola monarhije). Stoga je razumljivo što se upravo u Pragu razvila koncepcija o suradnji slavenskih naroda unutar Habsburške monarhije (austroslavizam) te što je u njemu održan i Prvi sveslavenski kongres (1848. godine).
Staro i renomirano Karlovo sveučilište bilo je rasadnik akademskih kadrova, posebno tehničke inteligencije, koja je potakla ili dala zamah bržem znanstvenom razvoju i u drugim habsburškim nasljednim zemljama u kojima su se tek osnivala moderna sveučilišta. To se odnosi i na Hrvatsku u kojoj je organizirani znanstveno-nastavni rad počeo tek ponovnim osnutkom Sveučilišta u Zagrebu (1874. godine). Između ostalih, na Filozofskom fakultetu praškoga Karlovog sveučilišta, koje se nalazilo u današnjem kompleksu Klementinuma, krajem 19. stoljeća studirao je i Andrija Mohorovičić. Tu je između 1875. i 1878. pohađao studij matematike i fizike, u okviru kojega je stekao i temeljna znanja iz geofizike, meteorologije i seizmologije.
Po završetku studija Mohorovičić se vratio u rodnu Hrvatsku gdje je stečeno znanje i iskustvo sa studija u Pragu primjenjivao i dalje ga unaprjeđivao. Najprije je službovao kao gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku, a potom i Nautičkoj školi u Bakru. Od 1892. do 1921. bio je upravitelj Meteorološkog opservatorija u Zagrebu, na Griču (od 1921. Geofizički zavod), gdje je razvio plodnu nastavnu i znanstvenu djelatnost. Od godine 1984. kao naslovni docent, a od 1910. kao naslovni izvanredni sveučilišni profesor predavao je geofiziku i astronomiju, dok se na znanstvenom polju bavio praktičnom primjenom geofizičkih saznanja. Bio je naš prvi znanstveni meteorolog, klimatolog i seizmolog, a na taj način i utemeljitelj hrvatske geofizike. Pored ostaloga, reorganizirao je meteorološku, a postavio je i temelje seizmološkoj službi u Hrvatskoj i Slavoniji u skladu s organizacijskim načelima u tadašnjoj Austro-Ugarskoj i Europi.
Kao što je općenito poznato, najveći doprinos znanosti Mohorovičić je ostvario obrazloženjem zakonitosti širenja potresnih valova, a u okviru toga - posebno - otkrićem plohe diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Do toga je rezultata došao istraživanjem pokupskog potresa od 8. listopada 1909. godine, s epicentrom u dolini Kupe, 39 km jugoistočno od Zagreba. Na osnovi seizmografskih zapisa tog potresa prvi je utvrdio debljinu Zemljine kore i postojanje diskontinuiteta ispod nje. Mnogobrojna kasnija istraživanja potvrdila su opstojnost granične plohe (diskontinuiteta brzine potresnih valova) između Zemljine kore i njezina plašta, ali i to da debljina kore, tj. dubina diskontinuiteta, nije posvuda jednaka (najdublja je podno planinskih lanaca, a najplića ispod oceanskog dna).
Tim otkrićima stekao je svjetsku slavu, tako da danas nema znanstvenika u svijetu koji se bavi proučavanjem Zemlje, a da ne zna Mohorovičićevo ime. Takvim odjekom znanstvenog rada mogu se pohvaliti tek izuzetni i rijetki pojedinci. U njegovu čast, granična ploha koja odijeljuje Zemljinu koru od plašta nazvana je Mohorovičićev diskontinuitet, ili kraće Moho. Analitičko obrazloženje brzine potresnih valova kroz Zemljinu koru nazvano je Mohorovičićev zakon. Projekt bušenja kore kojim bi se probio Mohorovičićev diskontinuitet i doprlo do plašta nazvan je 1959. MOHOLE (MO – prema Mohorovičiću, HOLE – prema engl. riječi za šupljinu). Naposljetku, njegovim imenom obilježeni su i jedan krater na tamnoj strani Mjeseca, te jedan asteroid.
Nažalost, izvan užeg stručnog kruga u našoj javnosti nedovoljno je poznato da najveći objekt na Zemlji (ploha diskontinuiteta između kore i plašta) nosi ime jednoga hrvatskog znanstvenika. To je tim teže razumljivo što ta činjenica ima veliki didaktički potencijal i morala bi se na odgovarajući način vrednovati pri ostvarivanju, posebno odgojnih zadataka nastave. Taj bi propust nužno trebalo ispraviti eksplicitnim uvrštavanjem tog podatka u udžbenike i priručnike, odnosno popularizacijom kroz razne kvizove znanja i sl.
Postavljanjem ove spomen-ploče hrvatska i češka akademska zajednica odale su dužno priznanje velikom znanstveniku koji ih na specifičan način povezuje. Na taj način Mohorovičić se na najprimjereniji način vratio na mjesto (sociotop) u kojem je proveo svoje stručnoformativno razdoblje. Spomen-obilježje postavljeno je na pomno izabranom lokalitetu unutar baroknog kompleksa Klementinum, u atriju Kapele zrcala/Zrcadlová kaple u kojoj se održavaju koncerti klasične glazbe. Decentnu dvojezičnu brončanu ploču s Mohorovičićevim portretom izradio je češki kipar Martin Zet. Njome je taj visokovrijedni mikrolokalitet dodatno oplemenjen informativnim i estetski dopadljivim sadržajem (slika 1).
Ovaj spomenik Mohorovičiću treće je hrvatsko spomen-obilježje praškim studentima, kasnijim znanstvenim velikanima u Pragu. Najprije je, na inicijativu Hrvatsko-češkog društva iz Zagreba, 2006. postavljena spomen-ploča velikom izumitelju i istraživaču Nikoli Tesli (koji je također, kratko vrijeme - 1880. godine - studirao u Pragu), a 2008. godine otkriveno je u bronci izrađeno poprsje znamenitom kemičaru i dobitniku Nobelove nagrade (1975.) Vladimiru Prelogu (diplomirao i doktorirao kemiju na praškoj Tehničkoj visokoj školi, 1928., odnosno 1929. godine).
Takvo postavljanje javnih spomen-obilježja najistaknutijim hrvatskim znanstvenicima, koji su svoju stručnu izobrazbu, u cjelini ili djelomice, stjecali na praškom sveučilištu, nedvojbeno će pridonijeti širenju spoznaja o njihovom doprinosu razvoju svjetske znanosti, a na taj način i međunarodnoj prepoznatljivosti Hrvatske kao zemlje u kojoj su ostvareni tako respektabilni, pa i najviši znanstveni dometi. To se posebno odnosi na spomen-ploču Mohorovičiću, s obzirom da se Klementinum, čiji je sastavni dio i Kapela zrcala, nalazi u najužem središtu Zlatnoga Praga, Starom gradu/Staré mesto, s velikom koncentracijom kulturno-povijesnih znamenitosti koju posjećuju brojni turisti. Pogotovo zbog činjenice što se spomen-lokalitet nalazi u frekventnom pješačkom prolazu između Starogradskog trga/Staromestské námesti i Karlova mosta/Karlův most koji povezuje Stari grad i Malu četvrt (s Praškim dvorcem i Hradčanyma/Pražsky hrad a Hradčany).
Dan kasnije, 23. rujna 2011. u Pragu je postavljena još jedna spomen-ploča, „hrvatskom političaru i prijatelju Čeha Stjepanu Radiću i češkoj učiteljici Mariji Dvořákovoj“. Ploča je postavljena na 113. godišnjicu njihova vjenčanja, u godini u kojoj se slavi 140. obljetnica Radićeva rođenja (Trebarjevo Desno, 1871. godine), Naime, i Stjepan Radić je bio je praški student početkom 1890-ih godina. Iako je zbog sukoba s policijom 1894. godine bio izbačen sa Sveučilišta, životno razdoblje u glavnom gradu Češke, u njegovim ranim dvadesetim godinama, znatno se odrazilo u Radićevu političkom sazrijavanju. Tomu je posebno pridonio Tomáš Masaryk koji je snažno utjecao na češku političku scenu od kraja 19. stoljeća, a također i hrvatske studente u Pragu, tako da se njegova ideološko-politička načela uvelike reflektiraju, kako u političkom programu, tako i praktičnom djelovanju Stjepana Radića.
No, Radića je uz Češku i njezin glavni grad najviše i trajno vezala njegova supruga, ali i zaslužna suradnica, Marija Dvořákova (inače daljnja rođakinja poznatog skladatelja Antonina Dvořáka), u Hrvatskoj poznatija kao Marija Radić. Zahvaljujući tome, bio je veliki poznavatelj Češke, njezine povijesti, jezika i kulture. Štoviše, na češkom je pisao književna i publicistička djela, kao što su rječnik, gramatika i čitanka, kako bi i ostale Hrvate potaknuo da nauče taj jezik. Zbog takvog njegova doprinosa promicanju prijateljstva između hrvatskoga i češkog naroda, Hrvatski sabor i Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba inicirali su postavljanje ovog spomen-obilježja. Ploča je postavljena u crkvi sv. Norberta, mjestu gdje su se Stjepan Radić i Marija Dvořákova vjenčali 23. rujna 1898. godine.
Tome valja dodati da je u Pragu (u čuvenoj pivnici U Fleků/Kod Fleka) 2001. podignuta i, široj javnosti poznatija, popularna spomen-ploča na kojoj piše da je na tom mjestu 1911. godine osnovan Hrvatski nogometni klub Hajduk.
Zahvaljujući postavljanju ovih ploča i poprsja praškim studentima - hrvatskim velikanima, Prag se profilirao kao specifično mjesto sjećanja, s najvećim brojem spomen-obilježja hrvatskim zaslužnicima među nacionalnim metropolama izvan Hrvatske. Osim što su dio kulture sjećanja, ti spomenici imaju značajnu povijesno-dokumentarnu i edukativnu funkciju. Oni svjedoče o tadašnjim intenzivnim vezama Češke i Hrvatske u okviru srednjoeuropskog kulturnog prostora, ali i aktivnoj ulozi i doprinosu najistaknutijih hrvatskih znanstvenika civilizacijskom razvoju toga vremena. Širenje tih spoznaja i na njima zasnovana percepcija zemlje neposredno pridonose i njezinom odgovarajućem ugledu u međunarodnoj zajednici. Tome posebno ide u prilog činjenica što je Prag jedan od turistički najposjećenijih gradova u Europi. Tako ga je, primjerice, 2010. godine ukupno posjetilo 4.743.373 posjetitelja (što je oko 7 puta više od broja posjetitelja Zagreba), od čega čak oko 87% čine strani turisti (u turističkom prometu Zagreba njihov je udio oko 27%). Među stranim turistima u Pragu prednjače gosti iz Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, a potom slijede oni iz Italije, SAD-a, Španjolske i Francuske.
S druge pak strane, svijest o međusobnim znanstveno-kulturnim vezama u prošlosti dobra je osnova za produbljivanje tih veza između Hrvatske i Češke, odnosno dvaju etnički i kulturno bliskih naroda i u suvremenom razdoblju. To je, između ostaloga, važno i zbog činjenice što Hrvatsku prosječno godišnje posjećuje više od 600.000 čeških turista (u 2010. godini zabilježen je broj od 605.132 turista iz Češke, što je činilo 5,7% ukupnog turističkog prometa Hrvatske u toj godini). No, kao i u vrijeme ondašnjih praških studenata iz Hrvatske, nadređenu važnost u njihovom međusobnom povezivanju trebala bi imati suradnja na znanstveno-stručnom planu. Takva orijentacija svoj će puni smisao dobiti u daljnjem unaprjeđenju budućih partnerskih odnosa između dvije zemlje u okviru Europske unije.
prof. dr. Dane Pejnović
Izvor www.geografija.hr
|
PROMOCIJA ZLATNIKA OD 1000 kn U ČAST ANDRIJE MOHOROVIČIĆA
Autor: Dr. sc. Julijan Dobrinić
Hrvatska narodna banka je u suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom izdala zlatnik, nominalne vrijednosti 1000 kn.
Opis novca
Slika 1 Lice i naličje novca od 1000 kn 
- Na licu je unutar glatkoga širokog ruba prikazana Zemlja i u njezinom isječku Mohorovičićev diskontinuitet. Lijevo od Zemlje na rubu je hrvatski grb. Iznad Zemlje je polukružno u dva reda natpis: REPUBLIKA HRVATSKA / 2007. Ispod je polukružno nominalna vrijednost: 1000 KUNA.
- Na naličju je unutar uskoga glatkog ruba portret Andrije Mohorovičića. Iznad portreta je polukružni natpis: ANDRIJA MOHOROVIČIĆ 1857. - 1936. Iznad njegova lijevog ramena je signatura autora Stjepana Divkovića, ak. kipara.
Masa zlatnika je 7,0 g, a promjer 22 mm. Stupanj čistoće zlata je 986/1000. Zlatnik je izrađen u tehnici polirane ploče (PP) u nakladi od 2000 komada.
Predstavljanje zlatnika u Opatiji
Zlatnik je predstavljen u Opatiji u organizaciji Hrvatskog muzeja turizma i Hrvatskoga novčarskog zavoda 29. travnja 2008. godine u auli Hrvatskog muzeja turizma (Villa Angiolina). Na predstavljanju su od strane organizatora sudjelovali: Mirjana Kos Nalis (Hrvatski muzej turizma), Jan Bernd Urban (Grad Opatija), Neven Radotić (Hrvatski novčarski zavod), dr. sc. Davorka Herak i dr. sc. Marijan Herak (Prirodoslovno-matematički fakultet), te dr. sc. Julijan Dobrinić (Hrvatsko numizmatičko društvo).
Izvor www.hrvatskonumizmatickodrustvo.hr
| Andrija Mohorovičić, Hrvatistan. Presentation by Salman Kahn, USA, founder of the Kahn Academy. Formated for CROWN by Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know! |
