Aleksandar Lutkić
Aleja pomoraca 5, 10 020 Zagreb
- Aleksandar Lutkic.jpg (5.1 KiB) Viewed 667 times
Sažetak: Kako to ja, kao biokemičar, gledam na dodir morala sa svojom strukom? Upravo su me to i tako pitali. Jer, biokemija se bavi proučavanjem bioloških tvari i procesa, kemijskih promjena tih tvari u živom organizmu a moral je filozofska kategorija koja objedinjuje logiku, etiku, estetiku, metafiziku i epistemologiju, da kažemo učeno. I taj dakle moral daje nam (kako u kojoj sredini) standarde i pravila ophođenja među nama smrtnicima u kratkom boravku u ovom našem malom svemiru, već prema učenju i zahtjevima i običajima rečene sredine, što je pravo a što nepravo, posebice što je grijeh. Ovdje se naziru i temeljne značajke ovih dvaju aspekata ljudske predanosti a to je da biokemija, kao prirodna znanost proučava što se i kako odigrava u materijalnom svijetu živih organizama a moral kao odvjetak filozofije iskazuje uzroke i zakone stvarnosti, osvjetljuje načela postojanja, ophođenja i pravoga i nepravoga. Jest da su nazori takvoga morala podložni i promjenama ali su od drevnih vremena poštivani u danoj sredini već prema tome kada ih je i koja sredina kreirala.
.
I dok se biokemičar trudi svim silama, jer tako su ga učili, da istinito i reproducibilno prikaže rezultate svojega djelovanja, za filozofa se može reći da mu je djelatnost kao vrtnja kaleidoskopa i u tome ima, uz nenadmašnu šarolikost, i ljepote o kojoj će sada biti riječi.
Ključne riječi Biokemija,etika,moral,bioetika,
1. UVOD
Za razliku od prirodne znanosti (u ovom primjeru biokemije) koja proučava i opisuje neprekidni dinamički protok stalnih promjena, izgled i osobine i mijene svake pojedine materijalne međufaze, moral (filozofski) pak ima sličnosti s umjetnošću jer umjetnik stvara svoj unikatni uradak, kao što i filozof fermentira i kreira svoj stav i doživljaj pa onda obznani svoj pogled na stvari, njihove međuodnose i svoje viđenje stvarnosti. Pritom je umjetnik uvjerljiv i propitkuje promatrača namećući mu pitanja o njegovu doživljaju.
Umjetnik može biti likovni, slikar ili skulptor (u grafičkom ili plastičnom mediju), muzički kompozitor ili reproduktivac, koji dakle imitira, mijenja, nadomješta i kreira obličja, boje, na način da zamjećuje i utječe na osjećaj lijepoga, na doživljaj prirode, pa i na protivnost prirodi, slijedi zatim literarno stvaralaštvo, vještina pisanja pisama, pa umijeće govorništva, gluma, ples, balet, pantomima i sve to iznjedruje svoju verziju umjetničkog djela, doživljaja i osjećaja i ugođaja ljepote čineći sveukupni dojam.
Vidi se paralelni sustav vrijednosti rada jer bi, recimo, trebalo postaviti da rad sam po sebi vrijednost nije ako nema društvenog priznanja pa nevrijednosti postaju vrijednosti. Djeca vide da proklamirani sustav vrijednosti ne funkcionira i vide da nema odgovornosti jer odstupanja od sustava nisu sankcionirana budući da nema kazni. Tako nastaje sukob tih društvenih vrijednosti.. I najbolji moralni sadržaji uništavaju se krivim predočavanjem. Odgoj djece vezan je za izgradnju moralnog identiteta pa se obistinjuje tvrdnja da je lako poginuti za načela a teško živjeti s njima.
2. MORAL I BIOKEMIJA
Da još malo bacimo pogled na relacije i dodirne točke biokemije s moralom. Bojim se da je prva pomisao svakodnevnog čovjeka da su kemičari silno štetni sa svojim kemijskim tvarima kojima nas truju no ipak, ponešto i priznaje - da su kemičari dali i mnoštvo lijekova koji su korisni ljudima u liječenju bolesti. Pa onda, suvremena poljoprivreda troši znatne količine kemikalija pri obradi i poboljšavanju usjeva i nasada; za poboljšavanje kakvoće hrane, a i u uzgoju domaćih životinja jednako tako ide s potrošnjom, kako lijekova za liječenje bolesnih životinja tako i sasvim različitih tvari što se troše za poboljšavanje kakvoće proizvoda u uzgoju domaćih životinja, mahom na farmama.
Dodajmo još i pojavu genetski modificirane hrane za što još nitko ne zna ima li i kakve dugoročne posljedice za ljudsko zdravlje. Sve su to dodiri biokemije s moralom gdje mnoge zasade bivaju kritizirane, s razlogom i bez razloga. Ima, dakle, ozbiljnih i dobrohotnih kritika a ima i zaista zlonamjernih. Povrede etičkih načela i normi nisu rijetke.
Ista EU kojoj mnogi upućuju prigovore za brojne grijehe donijela je posredovanjem svoje Agencije za kemikalije Uredbu o prometu svih kemikalija što se rabe u proizvodnji hrane, pića, odjevnih predmeta, sredstava za čišćenje s mjerama opreza i uputama za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša. Pravo pitanje zapravo glasi: je li uputno prihvaćati moderne inovacije ili se njima suprotstavljati?
U današnje doba neoliberalizma mnoge su zakonitosti i relacije izmijenjene pa premda sociološke značajke svakodnevice stalno bivaju mijenjane utjecajem nekih često mračnih silnica kojima jedva primjećujemo pridolazak, jer se često ne stvaraju na našem tlu, ipak razborit građanin uočava posljedice koje nastupaju njihovim pridolaskom pa se pita kamo vodi bezidejnost, kaotičnost, besperspektivnost hrvatskoga društva i osjeća da mu se srozava svijest o dostojanstvu i nada da će se nešto poboljšati. u moralnoj svijesti. Gasi se važna humana poruka o shvaćanju jedinstva čovjeka s prirodom, i u egzistencijalnom i u epistemološkom smislu. Ta humanizacija istraživanja prirode biva danas sudbinska, kad primjena znanosti i razmahane tehnologije, pod vodstvom profita, vojnih ciljeva i birokratskih planova, prijete da opustoše Zemlju i unište cijeli ljudski rod. Je li cjelokupna zamisao EU možda implicite usmjerena i naciljana na spašavanje čovječanstva?
Naše je doba sve manje moralno a sve više etično. Raspada nam se čovjek i zajednica. Što kaže o svemu tome filozof Ante Čović, etičar? Čitajte sami! (Vijenac, XIX, broj 443, 24. veljače 2011.). Profesor Čović navodi i literaturni izvor o bioetici američkog biokemičara Van Rensselaer Pottera u dvije njegove knjige Bioetika: most prema budućnosti (1971) i Globalna bioetika: zasnivanje na Leopoldovu nasljeđu (1988). Bioetika, kaže prof. Čović, obilježava nastup nove epohe u povijesti svijeta. Uz bioetiku razvijani su i drugi veliki etički projekti od globalne važnosti (Hans Küng, Svjetski ethos za svjetsku politiku i svjetsko gospodarstvo, 1997, koji se pojavio u Njemačkoj a u Švicarskoj se je pojavio Peter Ulrich, Integrativna gospodarska etika, 1997). Profesor Čović drži da je etički preporod čovječanstva počeo nastankom bioetike što je sve kulminiralo kad se taj rasplamsao na samom kraju prošlog stoljeća.
U svojim razmišljanjima dolazimo do zamjećivanja uloge političara u našem društvu jer oni daju smjer i ton svemu. Mi smo svi već odavno izdresirani da trpimo nasilje a s druge strane posljednjih pola stoljeća koštalo je svakog onog tko je uopće i pokušao načeti ulogu i ocjenjivanje političara. Jer, njima nitko im ne smije ni slovca prigovoriti. Nekakvog narodnog tribuna nemamo, zato ćemo ovdje sada pametno izostaviti bilo kakav govor o političarima. Sindikati laviraju kako ocijene da smiju i kako se dogovore s političarima, a novinari su sveznajući neznalice, prtljaju se u mnoge pojave, trude se dati dojam da sve vide, da su dobro upoznati sa svime pa to stalno gledamo i dalje ćemo gledati.
Puku se obećava šećerlema EU, crta se sjajna budućnost tipa med i mlijeko i oblaci uz stalne opomene da za to moramo nisko pognuti glavu jerbo mi smo jedan mali neprimjetan i beznačajan fenomen, kao štrih u povijesti Europe, pa eto, budimo sretni za zrak koji za sada još smijemo udisati. A drugi, sretniji od nas, sve će dobiti sad i odmah i bez uvjeta.
A naša svakidašnjica? Životni troškovi su veći nego u drugim zemljama, oni i stalno rastu jer su nam loši domaćini, penzije su odavno zamrznute ali se ipak vidi da su se poneki bolje snašli pa su si uspjeli osigurati bolji život, svaka im čast! A za puk postoje rad na određeno vrijeme, uskrata zarade, ovrhe, prisilne naplate jer – neka se zna što je red! U davnim smo vremenima slušali o legiji gladnih kojom si je ondašnji „truli“ kapitalizam osiguravao prevlast nad pukom no danas o tome nema ni spomena. Danas nam je vodilja neoliberalizam koji nam se predstavlja kao napredak čovječanstva. Egzistencija pojedinca nije sigurna i taj može lako biti oglašen za državnog neprijatelja, heretika, urotnika, za slugu nekih sila.
Da još kratko sažmem dio najosnovnijih značajki bioetike i, naravno, dosadašnje „klasične“ etike osvjetljeno toplim suncem zapadnog Balkana u pogledu aktualnih gibanja i događaja u ovom našem mediju, barem kako ih vidim svojim očima.
Sasvim uvodno je već rečeno da etika utvrđuje koji su to moralni standardi po kojima se onda prosuđuje kakvo je stanje moralne svijesti i opisuje kakve su forme ponašanja u određenoj zajednici i određenom trenutku te zajednice. Tvrdi prof. Čović da je hrvatsko društvo u akutnoj fazi raspadanja čovjeka i zajednice. Jer, neznani su činitelji destruirali najosnovnije dimenzije strukture društva i mnoge fasete te strukture, privredu, medije, društvene djelatnosti, umjetnički rad, školstvo, zdravstvo, mirovinsko osiguranje, svako na svoj način. Pristajem i na tvrdnju da je sve to etički procvat u svezi s najdubljom krizom u povijesti čovječanstva. Ne ću toliko živjeti da se u to uvjerim. Naravno da je znanstveni i tehnički napredak u bazi toga procvata. A motor movens je rečeni neoliberalizam na koji stalno čujemo prigovore, za čudo, iz SAD.
Da još jednom odstupim od najavljene problematike morala i etike samo ću dodati da smo mi evidentno podvrgnuti manipulaciji prilikom raznih izbora pa tako na referendum o pristupanju Europskoj uniji izlazi 43% birača od čega 29% glasuju za, a 14% protiv. Zakon o radu bio je ismijan umjesto da ode na referendum. Pa onda, i svi drugi izbori raznih fela imali su nevjerojatne varijacije, Bože mi prosti! No, o tome ne ćemo. O glasovanju pokojnika i turista iz susjednih zemalja također ne ćemo. Bože sačuvaj! To jest pitanje morala ali nije moje biokemije. Pa, ostaci starih vremena u liku petrificiranih kadrova iz pregaženih vremena i danas drže ključne pozicije. I to nije moja biokemija. Pa niti o tome ne ćemo. Političare koji se ulaguju Bruxellesu Zdravko Tomac naziva bruxelleskom služinčadi. Dnevni tisak služi se epitetom poslušnici dok u prvoaprilskoj Poljoprivrednoj emisiji Hrvatskog radija 1.4.2012.
rekoše da je tržište u nas kako hrvatski miljenici odrede.
U pogledu odlučivanja sasvim letimice mogao bih dodati da se puk obavještava sredstvima dobro organiziranog javnog informiranja i gotovo da su radio i TV u službi politike. Emisije u kojima se slušatelji mogu javljati sa svojim komentarima, mišljenjem i prijedlozima vode oni koji ne daju nikome da završi rečenicu već ga prekinu i traže novog sugovornika.
Budući da Hrvatska gubi ingerencije nad vitalnim područjima društvenog života kao što su bankarstvo, energetika i komunikacije (što preuzimaju stranci) može se zamisliti da će uslijediti kraj hrvatske povijesti nakon što nastupi potpuna zombizacija nacije, istovremeno s rasprodajom nekretnina kako je odobrio i požurivao eksprezident Sanader. Jer, rasprodaja narodnog blaga je očito vrlo izdašna i unosna. Dolaze zatim na red strateški gospodarski potencijali, poljoprivredni potencijali i, Bože sačuvaj, ekološki potencijali, kao šećer na kraju.
Dodat ću jednu opservaciju iz blaga mudrosti starog njemačkog puka: Alles ist besser geworden, nur eine Sache ist schlechter geworden - es ist Moral! Ovdje ću dodati iskaz o dugotrajnim promatranjima u medicini naime da istine u medicini ne traju dugo; uvijek se pojavi nova istina na njihovu mjestu da bi i ona doživjela istu sudbinu jednoga dana; ali predrasude (ljepše rečeno neistine) žive vječno, prenose se s pokoljenja na pokoljenje dok ne postanu dogme.
Nerado ću iznijeti o ružnoj pojavi u biokemiji (sasvim sigurno i u drugim znanostima), a to je pojava krađe i prekrađe intelektualne svojine. Nju nije teško ustanoviti, sramotna je pa čak koji puta izazove sukobe. U Njemačkoj sam čuo: „Das machen doch alle!“ Još je gore izmišljanje znanstvenih rezultata koji nisu dobiveni nikako nego „papirometrijom“ kako mi to nazivamo. Molim čitatelja da mi to oprosti. Da malo rastjeram oblake dopustite ove pošalice:
• We talk too much, love too seldom and lie to often
• We multiplied our possesions, but reduced our values
• That who knows dies and that who does not teaches
Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu.