In Memoriam Mirsad Bakšić ( 1936 - 2012 )

[Ratimir Mocnaj]

In Memoriam Mirsad Bakšić ( 1936 - 2012 )


ŽIVOTOPIS MIRSAD BAKŠIĆ



Rođen 09.kolovoza 1936 uTrebinju uHercegovini.

Oženjen suprugom Senkom.

Naobrazba:

Pučku školu i gimnaziju pohađao i okončao Velikom maturom/ispitom zrelosti/ u Dubrovniku. Završio Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zbog svojih prohrvatskih političkih gledišta je 1957. bio isključen s Pravnog fakulteta u Zagrebu na neodređeno vrijeme. Istovremeno mu je izrečena i mjera zabrane studiranja bilo kojeg fakulteta u Jugoslaviji. Takva drakonska pravno neutemeljena, činjenično neosnovana stegovna mjera jedinstvena je u povijesti zagrebačkih fakulteta i temeljito kompromitira sam Pravni fakultet toga vremena kao i profesore koji su sudjelovali u takvoj odluci. Otežavajuća okolnost mu je bila to što se nacionalno izjašnjavao kao Hrvat islamske vjere. Zbog istog činjeničnog supstrata je iste godine osuđen na šestomjeečnu kaznu koju je izdržavao u Padinskoj skeli, zatvoru nadomak Beogradu u kojemu je kaznu izdržavao najgori ološ, čime se željelo postići njegovo krajnje ponižavanje. Po kasnijem završetku studija radi kao odvjetnički vježbenik. Nakon trogodišnje prakse i položenog pravosudnog ispita je upisan u imenik odvjetnika Hrvatske i potom otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu kao mladi ortak dr. Hermana Katića, jednog od najpoznatijih zagrebačkih odvjetnika starijeg naraštaja. Odvjetničku službu obavljao je sve do 1990., kada prelazi u državnu službu.

Odlukom sabora Republike Hrvatske od 26. veljače 1991., imenovan je za voditelja Općinskog tužilaštva u Zagrebu.

Odlukom Sabora Republike Hrvatske od 16. Listopada 1991., promaknut je u voditelja Okružnog tužilaštva u Zagrebu.

Rješenjem MORH-a o ratnom rasporedu je raspoređen u Vojno tužilaštvo Zagreb, na dužnost Vojnog tužitelja.

Odlukom Predsjendika RH dr. Franje Tuđmana dodijeljen mu je čin pukovnika Hrvatske vojske pravne struke, a u godini 1994 je promaknut u čin brigadira Hrvatske vojske pravne struke.

Nakon prestanka državno odvjetničke službe prelazi u rad u MORH do umirovljenja.

Nadnevka 13. listopada 1992. Mirsad i supruga Senka su izgubili kćer jedinicu Lejlu u dobio od 21. godine života, studenticu treće godine Filozofskog fakulteta –Odjela anglistike Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč teškoj i bolnoj nesreći, sa svojom je suprugom nastavio predani društveni rado koji posvećuju svojoj na nebo prerano preseljenoj kćeri.

Dužnosti u vrijeme preminuća:

Predsjednik udruge „Dr. Safvet beg Bašagić“ koja miroljubivim sredstvima promiče duhovne, moralne, osobne, obiteljske i društvene vrijednosti državljana Hrvatske pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga islama, ukazujući na doprinos toga kruga hrvatskoj kulturnoj baštini i stvaranju hrvatske države.

Član je Nadzornog odbora Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Sarajevo, Podružnice Zagreb.

Član je Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

Ranije dužnosti:

Predsjednik Hrvatske muslimanske demokratske stranke 1992. godine na kojoj dužnosti ostaje sve do imenovanja Vojnim tužiteljem.

Tijekom Domovinskog rata je aktivno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, promicao i surađivao sa svim hrvatskim dragovoljačkim i stradalničkim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata.

Priznanja i odličja.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. godine; Spomenicom Domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu u razdoblju od 5 i više godina u OSRH; Redom Hrvatskog Trolista za osobite zasluge i doprinos u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti RH.

Knjige i znanstveni radovi:

U izdanju hrvatskog kulturnog društva Hrvatska uzdanica mu je 1994. objavljena knjiga „Uloga i mjesto Hrvata islamske vjere“. Suradnik je u časopisu Matice Hrvatske, Hrvatske revije i časopisa „Marulić“, u kojoj objavljuje eseje u svezi s temom koju je razradio u svojoj knjizi o znamenitim Hrvatima islamske vjere.

Objavio je 12 brošura pod zajedničkim nazivom „ZNAMENITI HRVATI ISLAMSKE VJERE“, redom: 1. Džafer Beg Kulenović, 2. Safvet Beg Bašagić, 3. Džemaludin Čaušević, 4. Edhem Mulabdić, 5. Ademaga mešić, 6. Musa Ćazim Čatić, 7. Nahid Kulenović, 12. Mak Dizdar.

U Zborniku radova Drugog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa iz 2003. pod nazivom „DA SE NE ZABORAVI“ jeobjavio pravno zapaženi rad. Objavljuje članke u Hrvatskom domobranu, Političkom zatvoreniku kao stalni suradnik, Hrvatskom obranbenom redu i reviji Građanski krug, Hrvatskom fokusu, Večernjem listu, Vjesniku, Jutarnjem listu.

Nastupao je u brojnim TV emisijama, održavao brojna predavanja u suradnji s Maticom iseljenika u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.

http://www.youtube.com/watch?v=sd31ttERWUs