Ilija Knežević, Osvrt na Kinu

Media Watch. Corrections and Praises. Pračenje medija. Ispravke i hvalospjevi

Ilija Knežević, Osvrt na Kinu

Postby Ratimir Mocnaj » Wed May 01, 2013 8:43 am

slika1.jpg
slika1.jpg (20.89 KiB) Viewed 18044 times


Ilija Knežević, rođen u Lukšijama 1966. župa Žitače, općina Konjic BiH. Školovao se u Parsovićima, Konjicu, Sarajevu i Zagrebu. Visoko obrazovanje prošao kroz ruke bosanskih fratara studirajući filozofiju i teologiju. Kasnije pohađao razne tečajeve u Indiji i Kini ali to nije ni približno utjecalo na moj odnos prema životu kao studij. Živio i radio u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Njemačkoj, Indiji i Kini. Već sam dugo u Kini, tako da sam dobio i kinesko ime Li. Sada radim za Međunarodni radio u Kini-Pekingu.

Hvala. Pozdrav.


slika2.jpg
slika2.jpg (25.02 KiB) Viewed 18045 times



1. Otkud Vi u Kini?
Prilično jaka želja za avanturizmom i nepoznatim, koja me inače u životu vodi, nakon Indije i Njemačke me dovela u Kinu. Došao sam vođen znatiželjom da vidim ovaj dio svijeta, nisam slutio da ću ovdje organizirati život po svim mjerilima građanskog života, dakle – posao, vrtić, škola, prijatelji, druženja...upravo me društvo zove na još jednu utakmicu, gledamo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Hrvatska i BiH su na dobrom putu, ja i ekipa jednako vijorimo obje zastave.

2. Kako ste doživjeli prvi susret s ovom zemljom i njezinim ljudima?
Prvi susret s nekom zemljom većinom se dogodi na samom aerodromu, a u Pekingu Vas čim iziđete iz aviona aerodromsko zdanje oduševi svojom veličinom, ljepotom i arhikteturom. Peking je nedavno počeo s gradnjom još jednog aerodroma koji će biti gotov do 2017. i biti puno veći od sadašnjeg. Kako su Kinezi vrlo ljubazni, prvi susret je – osmijeh i – dobro došli u Kinu.

3. Jesu li Kinezi skromniji ljudi od, primjerice, nas Hrvata?
Za starije se zaista može reći da su jako skromni a za mlade baš i ne. Stariji su većinu svoje plaće štedjeli i ovdje postoji vrlo velika tradicija štednje. Mlađi, naravno, više troše jer žive u potrošačkom društvu. Kinezi više izlaze, provode se putuju i kupuju. Često dolazi do nesporazuma između roditelja i djece zbog drukčijeg shvaćanja i načina života. Dakle, s jedne strane kultura skromnosti, s druge strane rastrošnost novog doba.

4. Možete li nam približiti kinesku kulturu?
Za kinesku kulturu kažu da je stara 5 tisuća godina i to je jedna od prvih stvari na koje će Vas svaki Kinez upozoriti. Oni su vrlo ponosna nacija i ne povode se lako za strancima. To nije ni čudo jer Kinezi su svoju zemlju tisućama godina smatrali centrom svijeta i jedna doza ponosa je ostala do danas. Posebno je zanimljivo kinesko pismo i jezik za čije je razumijevanje vrlo važno naučiti razlikovati 4 glavna naglaska. Krivi naglasak donosi drugo značenje riječi i to često izaziva smijeh. Kineski jezik ima jako puno dijalekata i Kinezi se često međusobno ne razumiju, sve ih spaja zajedničko pismo. Pismo ima oko10 tisuća znakova, za čitanje novina je dovoljno znati oko 3 tisuće znakova koliko djeca nauče već do 4 razreda osnovne.
Kinezi su izgradili jednu od najpoznatijih svjetskih građevina – Veliki zid, fascinantno zdanje dugo preko 6 000 km. Imaju prekrasne hramove, carske palače, mostove, među kojima se ističe Most Marka Pola, prvog stranca koji je došao u Kinu, a čija obitelj vuče porijeklo s Korčule. Kinezi svoju kulturu, običaje, pismo, jezik, povijest, glazbu, slikarstvo, tradiciju i ostalo čuvaju kroz školovanje, medije i u brojnim muzejima. Sam Peking ima preko 40 muzeja, obilazeći mnoge od njih u jednom sam naišao na bojeve metke proizvedene u Zukinom i mom Konjicu.

5. Na što ste se najteže naviknuli u Kini, na hranu, običaje?
Na sve sam se prilično brzo navikao, posebno na hranu, nikako se nisam navikao na suhi i zagađeni zrak u Pekingu, u jutro je pojam rose potpuno nepoznat. Što se tiče hrane, ovdje ima svega, za Kineze kažu da jedu sve što leti osim aviona i sve što ima noge osim stola. I to je zbilja tako. Kušao sam svašta, većinom iz radoznalosti i inata – larve dudovog svilca, morski krastavac koji se služi samo u skupim restoranima, krušćiće od zrna metle, specijalitet su jaja s neizleženim piletom, naravno, zmije, posebne vrste štakora, posebno dimljeni... Kinezi puno ide u restorane jer su cijene prihvatljive, a prema mom iskustvu, manji restorani nude ukusnija i bolja jela. Opći nacionalni specijalitet i najpoznatije kineskoj jelo su jiaoze i baoze, to su knedle s mesom ili povrćem, pržene ili kuhane na pari. Vrlo, vrlo fino. Iako sam nabrojio neke egzotične specijalitete, treba znati da većina Kineza jede običnu hranu, kao i mi. Ali, primjerice, naš bijeli bosanski sir im je noćna mora, kažu da je to vrlo ružan okus. U Kini naravno ima uvoznih proizvoda ali su jako skupi, primjerice, čokolada je baš skupa, kao i vino. Potrošnja alkohola i cigareta je u velikom porastu, jako je povećan porez na te proizvode. U Pekingu ima, klubova, kafića i pivnica koje se mogu nositi s minhenskim, nude i po 10 vrsta uvoznog piva. Naravno, prvo proizvedeno pivo u Kini su napravili Nijemci prije više od 100 godina. Posebno ovdje živam u prekrasnim čajevima, čaj je ovdje više od piće, to je kultura, primjerice moj sin u školi ima poseban nastavni predmet o čaju. U pokrajini Guizhou se proizvodi dobra i pitka rakija Moutai, od pet vrsta žitarica, vrlo je skupa, pola litre košta 300 maraka, ne 30, da ne bude zabune! Proces proizvodnje traje 6 mjeseci, zaštićena je kao nacionalni brend, proizvodnja ograničena, puno je ide u izvoz.
Peking i Kina su vrlo dobro uređeni za život, što je najvažnije, a sve rjeđe u svijetu, mjesto je sigurno. Usred noći, Pekingom možete šeteti, barem je to tako što se stranaca tiče. Kinezi su ljubazni, znatiželjni, ali ipak, još uvijek vrlo stidljivi i u kontaktu nimalo agresivni. Gdje god sam bio, uglavnom iz znatiželje pitaju odakle si, kako ti se sviđa Kina, kako ti se sviđa kineska kuhinja, i nakon toga – puštaju vas na miru.

6. Upoznali ste različite kineske pokrajine. Koja je na Vas ostavila najsnažniji dojam?
Proputovao sam Kinu od sjevera do juga, dobrim dijelom i od istoka do zapada. Putovao sam vlakom 74 sata, i još uvijek bio u granicama Kine, naime putovanje koje traje 12h, ovdje se smatra kraćim putovanjem. Ovo je zbilja ogromna zemlja.
Teško je reći što mi je bilo najljepše, možda pokrajina Guizhou zbog toga što jako volim planine, tamo je sve zeleno, puno vode, divno je vidjeti rižna polja ili plantaže breska. Gore, na sjeveru Kine su ravnice, stepe, žvot je tamo jako okrutan i težak jer zimi se temperature znaju spustiti i do minus 40 stupnjeva. Bio sam na nadmorskoj visini na obroncima Himalaja na gotovo 5 000 metara, bez ikakvih pomagala, zrak jako rijedak, što se više penjete sve ga je manje. Vidio sam crnogorična stabla stara nekoliko tisuća godina, prečnika i do 5 metara. Iako je Sv. Ilija u njih prašio munje više puta i dalje prkose prolaznosti vremena i zelene se. Posjetio sam veliki budistički samostan Potalu u Lasi na Tibetu, sva tri naša stara bosanska samostana se u njemu mogu odjednom okrenuti, pio sam toliko hladnu vodu na izvorima da mi se vilica na trenutak ukočila. Razgovarao sam po Unutrašnjoj Mongoliji s pastirima koji imaju stada i do 10 tisuća grla, jahao sam mongolske konje, sitne građe ali plemenite i mirne, potegao sam jednog u dobrom galopu oko 2 kilometra, nije se ni zadihao, nije ni čudo da su nekad davno stigli i do naših krajeva. Pio sam čisto kobilje mlijeko, oporo i žestoko, dva dana sam ga osjećao u ustima i želudcu. Satima sam vozio motocikl po mongolskim stepama, kao po debelom i mekanom tepihu. Bio sam na pučkoj fešti, hrvanju, preko 500 hrvača na jednom mjestu a svaki vaga preko 100 kg. Lijepa je i srednja i južna Kina, posebno se sjećam mjesta Gulin čija brda poput prstiju strše u nebo, to je onaj tipični kineski pejzaž kojeg vidite na njihovim starim slikama. Konačno, na dnu Kine je otok Hainan, tropsko luksuzno ljetovalište, prepuno Rusa i bogatih Kineza.

7. Jeste li imali prigodu susresti kineske katolike. Koja je njihova najdominantnija odlika?
Katolici su ovdje ipak u manjini, no katolika ima i sve ih je više. Posebno je zanimljivo na misi vidjeti stare ljude, u plavim jednostvnim bluzama, vrlo su tihi, djeluju pametno i kao da su puno toga prošli u životu. Mladi su otvoreni i znatiželjni. U Pekingu ima nekoliko katoličkih crkava, najpoznatija je Južna katedrala u kojoj primjerice na Veliku subotu zna biti i do 200 krštenja, naravno odraslih. Svake subote rano u jutro u katedrali se slavi misa na latinskom jeziku, nešto prekrasno i nezaboravno, nedjeljom su mise na kineskom i na svim svjetskim jezicima. Postoje i brojne reformirane crkve, koje su jako aktivne u pridobivanju novih članova. Naravno, među vjernicima je puno stranaca koji žive i rade u Kini, a na misi na kineskom su uglavnom Kinezi. Kineski svećenici, posebno fratri su ljubezni, skromni i vrijedni. Jedan vatikanski diplomat, čije je sjedište u Hong Kongu, je naše gore list. Mladi ljudi često nose križ oko vrata, kada ih pitate zašto, kažu da vjeruju, rjeđe kažu da je to radi mode ili trenda. U jednoj staroj katoličkoj crkvi na jugu Kine sam vidio sličice Gospe Međugorske, susretao sam Kineze koji su čuli za Međugorsko svetište, žele ga posjetiti. Prije Božića na mnogim trgovima i ispred velikih tržnih centara se postavljaju okićene jelke, posvuda se puštaju božićne pjesme. Za razliku od Božića koji je općepoznat i potpuno obilježen, Uskrs je manje poznat. Slavi se samu u crkvi. Većina obreda se poklapa s nama poznatima, pjeva se Muka, pale svijeće, neki bojaju jaja, ali, kada je u pitanju blagoslov jela, tu sve sličnosti prestaju. Kao prvo, Kinezi ne blagoslove samo jelo, već sve živo što im padne na pamet. Dok mi u svojim rukama držimo kruh, sol, šunku, jabuku, Kinezi oko nas na blagoslov daju koka kolu, čips, banane, ali, i papirne maramice, pastu za zube...mislim da se radi o nezanju. Naime, u crkvama je puno ljudi koji su tek počeli ići u crkvu i nisu im poznata pravila. Zato, prije pričesti na misi, uvijek se opominje ljude da oni koji nisu primili prvu pričest ne primaju sv. Hostiju nego da mogu doći samo na blagosov. Kada se u crkvi moli Očenaš, svi se vjernici uhvate za ruke, tijekom pjevanje, često se plješće, a prije početka mise svećenik pita tko je danas prvi puta u ovoj Katedrali, te se ta osoba ustane i svi ju pozdrave pljeskom. Početkom travnja u Kini je Dan mrtvih, kada Kinezi na grobove svojih pokojnika nose cvijeće ali na grobovima se ostavlja i hrana, piće, voće, mirisne štapiće, CD-ove s glazbom koju je pokojnik volio slušati, čak i alkohol. Sjećam se zgode kada sam sa svojim malim sinom posjetio groblje za Dan mrtvih te smo prema ostavljenim stvarima na grobu zaključivali što je koji čovjek za života volio. Na jednom grobu, očito starom, bile su poslagane cigarete, a kako je grob bio manji, moj sin je zaključio da je tu pokopana beba koja je za života voljela pušiti i zato umrla. (Moj mudrac je rođen u New Delhiju, kršten u Zagrebu, prvu pričest imao u Pekingu a krizmu nadam se u Sarajevu.) Nedavno, pred oltarom Srca Isusova, susreo sam ženu, Mongolku, Budistkinju kako skrušeno moli...eto, zbog takvih stvari isplati se potegnuti do Dalekog istoka, gdje možete doživjeti ljepotu Opće, Katoličke crkve, jednake svuda u svijetu i vidjeti da majke svuda u svijetu jednako usrdno kleče pred oltarima.

8. Kina je država kojom vlada komunistička partija. Kao takva već ima negativan prizvuk kod hrvatskog čovjeka?
U Kini je na vlasti Komunistička partija, koja sa oko 80 milijuna članova predstavlja najstariju i najmnogobrojniju političku stranku u svijetu. Novo partijsko rukovodstvo se bira svake 4 godine, nedavno je bilo zasjedanje i izabrano je novo rukovodstvo za mandat od 4 godine, novo rukvodstvo je pozvalo građane da prijavljuju svaki oblik korupcije i nepravilnosti u društvu. Oni razvijaju nešto što se zove komunizam s kineskim karakteristikama. Prvi zadatak i obveza partije je ekonomija, a ne politika. Diplomati raznih zemalja u Kini često znaju reći da se upravo u Kini danas stvara novi društveni poredak. Kina inzistira na tome da se svi dijelovi svijeta, posebno Azija i Afrika imaju pravo razvijati i postajati međunarodni faktori. U vanjskoj politici, zastupa kriterije jednakosti, harmonije i međusobnog uvažavanja. Kina smatra da se zemlje svijeta, uz sve svoje različitosti tradicija, političkih sustava i ostaloga, trebaju bolje upoznavati i najvažnije – ekonomski surađivati. Suvremenu Kinu zanima razvijanje poslova, i to je ono najvažnije što treba znati.
Evo malo brojki o razvoju Kine, njen BDP je 8 posto na godišnjoj razini i to već destak godina. Vlada poziva građane ne da štede nego da troše, jer trošenjem doprinose razvoju države. 70 posto svjetske opreme za mobitele i kompjutore proizvode Kinezi. Peking je najveće gradilište u povijesti ljudske civilizacije, nikada se nigdje u svijetu nije na jednom mjestu toliko gradilo, kranovi su posvuda u gradu, a slično je u svim velikim gradovima ali i selima. Gradovi od 2 milijuna ljudi, ovdje se smatraju malima, jer većina ima 10-20 milijuna. Ipak, u Kini još uvijek više od polovice stanovništva živi na selima, bio sam u selima koja imaju po 90 tisuća stanovnika. Vrlo je aktualno pitanje cijena nekretnina, u Pekingu se cijena kvadrata stana kreće oko 3000 eura, u predgrađima je oko 2000 eura, a u centru, vrlo skupo. Kreditne kamate u bankama su oko 3 posto. Naravno, krediti se i ovdje puno dižu, ali se i imaju od čega vraćati jer većina radi. Nezaposlenost je prilično niska, svatko tko hoće raditi u Kini može naći nekakav posao. Od 10 vodećih svjetskih luka po prometu, 6 ih je kineskih. Prva kineska nogometna liga ima 16 klubova, od toga 12 je potpuno u privatnom vlasništvu. Klađenje je zabranjeno ali ga ima. Jako puno ulažu u visoko obrazovanje, kulturu, željeznice, autoputeve, aviopromet i autoindustriju. Javni gradski prijevoz je odlično riješen, i vrlo jeftin, Peking ima 400 km podzemne željeznice, a plan je izgraditi još toliko, dnevno je koristi oko 3,5 milijuna putnika. Autobusnih linija ima preko 900, jako je puno vozača autobusa žena, kao i taksija. Vožnja taksijem je jeftina, start je 2,5 marke a svaki naredni kilometar je pola marke. Svi koji dođu u Kinu iznenade se novim autima na ulicama, 90 posto su nova i skupa vozila. Svake godine u Kini diplomira oko 6 milijuna studenata, do kraja ovog desetljeća planira se dići kvota na 9 milijuna, sve ih više ide studirati vani, a nakon studija se vraćaju u Kinu. Svi studenti stanuju u kampusima, čak i oni koji studiraju u rodnom gradu. Djeca već u vrtiću počinju učiti engleski jezik. Prošle godine izvan Kine je turistički putovalo 83 milijuna Kineza, rado putuju u Ameriku, Australiju i Europu, a svake godine ih sve više turistički dolazi i u Hrvatsku. Kineska srednja klasa živi sve bolje, što je vrlo važan pokazatelj.

9. Kako je biti novinar u Kini?
Biti novinar u Kini, posebno danas, je zanimljivo i izazovno. Kinesko društvo u ovom trenutku prolazi svoj intenzivni razvoj i živjeti ovdje je vrlo uzbudljivo. Međunarodni radio, na kojem radim, emitira program na više od 50 jezika svijeta, među njima već 5 godina i na hrvatskom jeziku. Mi u Redakciji najbolje možemo osjetiti koliko se brzo razvijaju i odnosi između naših zemalja, često ovamo pristižu delegacije iz Zagreba ili Sarajeva i naš medij pokiva to područje kineske suradnje sa svijetom. Nacionalna televizija CCTV ima 15 programa, gradske televizije imaju i po 10 programa, ovdje se sluša bezbroj radiopostaja. Sve vodeće svjetske novine se mogu kupiti u Kini, naravno, novine se sve više čitaju preko interneta. Nedavno biranje novog Pape, ovdje su redovito pratili gotovo svi mediji. Sve je više stranih novinara u medijima, sve je više stranaca u Kini u svim sektorima. Kina je tigar Istoka koji se probudio i sada brzo raste i razvija se i pri tome ne želi biti opasan, ali, da se razumijemo, ništa i nitko ga ne može zaustaviti niti ponovno uspavati.

10. Postoje li neke anegdote i zgode koje su Vam se osobito urezale u pamćenje?
Bilo ih je jako puno, spomenut ću nekoliko najzanimljivijih na spomen Bosne i Hrvatske. Kada se spomene Bosna, većina zna da je u njoj bio rat, geografski nisu sigurni gdje se nalazi. U jednoj pekinškoj knjižari sam vidio i kupio bilježnicu s motivom Starog mosta u Mostaru, a u jednoj od brojnih sveučilišnih knjižnica u Pekingu sam naišao na roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija. Prvi prikazani strani film u Kini je bio Valter brani Sarajevo, svi Kinezi znaju za Valtera, on je neprevaziđeni junak!
Kad se spomene Hrvatska ili prema kineskom izgovoru Kolodija, odmah govore o nogometu, znaju za Šukera i Bobana, no mnogi će Vam reći da je Hrvatska u Južnoj Americi. U gradu sam znao susresti mlade s hrvatskim nacionalnim dresom. Jedna navijačka nogometna skupina redovno na svom repertoaru tijekom utakmica pjeva pjesmu Srce vatreno i zvuči odlično. Na samom sjeveru Kine u jednom antikvarijatu sam vidio i kupio stare Hrvatske dinare. Šetajuć ulicama Šangaja, na razglasu uličnog prodavača čujem pjesmu grupe Kolonija, Svijet voli pobjednike, kad sam mu rekao da je to pjesma iz moje zemlje pojačao je do maksimuma i poklonio mi taj CD. U Kini je jako popularan naš pijanist Maxim Mrvica, svugdje se mogu naći njegovi CD-ovi. U nekim pekinškim OŠ imaju priče Ivane Brlić Mažuranić, prevedene na kineski, pa su mali domaći poznati i u Kini.

Kina je zemlja drevne povijesti i kulture, i fascinantne stvarnosti, pa tko god ima priliku neka dođe obići ovu zemlju, oduševit će se i neće mu biti žao potrošenog novca i vremena.

Pozdravljam sve čitatelje CROWNa Croatia.org, čuvajte nacionalnu svijest i širite poznavanje Hrvatske u svijetu, jer mnogi za nas ne znaju i nisu nikad čuli.

Ilija Knežević

slika3.jpg
slika3.jpg (41.82 KiB) Viewed 18045 times


rsz_img_4717_2.jpg
rsz_img_4717_2.jpg (78.92 KiB) Viewed 18044 times


Hrvatska i kineska imena članova Hrvatske redakcije CRI-a:
Albertina, Ilija-Li, Helena-Hu Quibin, Nenad, Janja-Wan Mu, Matija-Zhao Bo, Dragan-Jin Mu i Zhao Wenchu
Ratimir Mocnaj
CROWN Addict
 
Posts: 1389
Joined: Sat Mar 15, 2008 10:32 am

Return to Letters to The Editors - Pisma glavnim urednicima

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron