Biserka Draganic: Obrazovni sustav i ekonomski napredak

Forum rules
General conversation

Biserka Draganic: Obrazovni sustav i ekonomski napredak

Postby zzubra » Wed Jan 09, 2013 1:45 am

Obrazovni sustav i ekonomski napredak

U Republici Hrvatskoj već smo desetljećima svjedoci kontinuiranog produbljivanja kriza na različitim područjima društvenoga života, koje su kulminirale ekonomskom, a do kojih su doveli poremećeni sustavi vrijednosti.

Zaboravilo se da su najveće bogatstvo jedne zemlje ljudi. Ljudski resursi uvjet su gospodarskog, ekonomskog, političkog, kulturnog, socijalnog i svakog drugog napretka jednog naroda, danas uvjet njegovog opstanka na globalnoj slici svijeta.

Ključnu ulogu u aktiviranju ljudskih resursa, a time i mijenjanja sustava vrijednosti, ima obrazovanje čije su središte, kao nositelji obrazovnih promjena, učitelji.

Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci, u pohvalama knjizi Lekcije iz finske Pasi Sahlberga (ŠK, Zagreb, 2012., str. str. 235) napisao je da naši mozgovi vrlo često ne mogu shvatiti da se sustav vrijednosti mijenja putem obrazovanja te da izlazak iz krize (kriza) nije moguć nekim drugim putem.

Finski obrazovni sustav, kao trenutno najbolji na svijetu, pokazuje izravnu vezu između kvalitetnog odgojno-obrazovnog sustava i gospodarskog napretka zemlje, odnosno porasta kvalitete svih razina života svakog njezinog građanina.

Iz finskog se iskustva može zaključiti da je najbrži put osiromašivanja jedne zemlje, u svrhu njezinog dovođenja u podređeni položaj u odnosu na razvijenije, marginalizacija učitelja kao pojedinca i učiteljskog zvanja kao cjeline. Kod nas se to, između ostaloga, postiže i sustavnim dezinformiranjem javnosti o prirodi učiteljskog posla. Od jednog od najsloženijih poslova koje ljudi mogu obavljati, pretvara se, medijskom manipulacijom, u posao koji može raditi bilo tko jer učitelji i tako ništa ne rade, a uz to imaju godišnje najmanje tri mjeseca plaćenoga godišnjeg odmora.

Budući da utjecaj pojedinca na druge ljude i društvene tijekove ovisi o njegovom društvenom statusu, obezvrjeđivanjem učiteljskog zvanja, oslabljuje se i utjecaj učitelja na mlade, kao i na društvo u cjelini. Mladi, procjenjujući položaj učitelja i njihov utjecaj na društvo, zaključuju koliko društvena zajednica kojoj pripadaju cijeni znanje.

Kako su Finci od naroda s prosječnim obrazovnim sustavom i osrednjom ekonomijom, postali narod s najboljim obrazovnim sustavom i najvišim životnim standardom?

Za razliku od nas Finci nisu preslikavali tuđe, već su razvili vlastito viđenje promjene obrazovanja i društva kao cjeline.

Stvorili su obrazovni sustav koji pruža jednake mogućnosti obrazovanja svima, bez obzira na teškoće koje pojedinac ima, utemeljen na suradnji, povjerenju, istraživačkoj, inovativnoj i kreativnoj nastavi.

Ulažu u prevenciju mogućih teškoća u učenju i razvoju, te u pravovremeno pružanje pomoći.

Odnos između obrazovnih vlasti i škola grade na povjerenju.

Dozvolili su da nositelji promjena budu učitelji i učenici, jedini koji to mogu i biti, te su im u tu svrhu dali više slobode u odlučivanju o tome kako kreirati poučavanje, te što i kada treba učiti.

Učitelje i učenike potiču da primjenjuju nove ideje i metode.

Stvorili su kvalitetan sustav obrazovanja za učitelje koje im omogućava kontinuirano napredovanje. Učitelji su osposobljeni da budu inovatori, autori udžbenika, tvorci didaktičkog materijala.

Fakulteti nagrađuju inovativnu i učinkovitu fakultetsku nastavu.

Budući da su poučavanje i učenje stavili na prvo mjesto, učiteljsko je zvanje postalo jedno od najuglednijih društvenih zvanja što omogućava da u njega idu samo najbolji pojedinci.

U Hrvatskoj je situacija drugačija. No, ne postoji razlog zbog koje je ne bismo mijenjali. Krizna su vremena u svim civilizacijama bila izazov za društvo u cjelini, kao i za svakog njegovog pojedinca. Izazov su i za nas.

Vrijeme je da se odupremo onim snagama unutar nas i izvan nas koje, baveći se sobom i vlastitim ograničenim interesima, nastoje Hrvatsku pretvoriti u koloniju čije će ljudske i prirodne resurse iskorištavati. Da bi ostvarili svoj cilj, marginaliziraju i destruiraju obrazovanje dovodeći tako u nastavu ljude ograničenih, često ispodprosječnih potencijala. Negirajući sve što se tijekom stoljeća unutar hrvatskog obrazovnog sustava iskristaliziralo kao vrijednost, nameću tuđe ideje i vrijednosti i to onda kad su ih odrekle zemlje iz kojih su potekle. Stvorili su vojsku poslušnika, za koje je ovakav sustav i stvoren, koji njihove ideje provode u djelo za prividno vrijedne nagrade. Nažalost, sami smo sebi postali najveći neprijatelji. Čast upravljanja zemljom, prestala je biti čast, a postala stvar prestiža, način dugoročnog materijalnog osiguravanja svoje i obiteljske egzistencije, način hranjenja svog malog ljudskog ega koji pokazuje tendencije beskonačnog rasta. Posljedice su tog rasta osjećaj vlastite veličine, bezgrešnosti i nedodirljivosti. Pojedinci prestaju biti odgovorni onima koji su ih izabrali. Umjesto da služe, postaju gospodari naših sudbina. Ne ujedinjuju najbolje umove u pronalaženju rješenja koja će donijeti dobrobit narodu kao cjelini, već na odgovorna mjesta dovode one koji su stranački podobni. Poruka je ovakvog ponašanja jasna: znanje u zemlji koja se deklarira kao zemlja znanja, nema nikakvu vrijednost. Politička ili bilo koja druga vrsta podobnosti određuju na koje će mjesto netko doći ili na kojem će, i nakon što se ogriješio o zakon, ostati. Ovakva pogrešna gledanja na stvari uzrok su svakodnevnih kontinuiranih izdajstava savjesti, morala, Boga, domovine – one iste za vrijeme čije se himne drže za srce misleći pritom na sebe, a ne na nju jer im je ona samo sredstvo za ostvarivanje vlastite dobiti.

Izdaja je domovine i nebriga za jezik. Pravopisni nered na razini zemlje. Nepoštovanje pravopisnih i pravogovornih normi u medijima. Nepoštovanje jezika kod imenovanja tvrtki, trgovina, ustanova. Šutnja kad se hrvatski jezik kao predmet ukine u medicinskim školama od treće do pete godine.

Ništa je manja izdaja savjesti i morala, Boga i domovine, organizacija radnog vremena zaposlenika u državnim i privatnim tvrtkama koja roditeljima onemogućava druženje i rad s djecom. Djeca, za koju toliko brinemo, prepuštena su djedovima i bakama, ako imaju sreće te ih imaju, televiziji i, danas, računalu. Roditelji često ne znaju s kim im se djeca druže, kako se zabavljaju, kako se ponašaju u autobusu, vlaku, tramvaju, školi. Kakve poruke ostavljaju na društvenoj mreži, koliko puše, piju ili uzimaju li drogu. Nema sustava edukacije koji bi roditelje educirao kako biti roditelj, kao ni izgrađene mreže društvene potpore roditeljima u obavljanju roditeljske dužnosti. Društvena zajednica u cjelini, sa svim svojim zakonima, ne štiti djecu i mlade od različitih vrsta zlouporaba, ne omogućava njihovu pravovremenu i adekvatnu zaštitu, kao ni pravovremeno otkrivanje teškoća te pružanje adekvatne pomoći. Djeca i mladi na kraju ostaju prepušteni odgojno-obrazovnim ustanovama koje nisu adekvatno opremljene, ni materijalno i stručno, svime što je potrebno kako bi mogle zadovoljiti sve njihove potrebe.

Stoga je došlo vrijeme da se svaki pojedinac u ovoj zemlji probudi. Uvidi da samo dobrobit cjeline donosi dugoročnu dobrobit pojedincu. Da je istinsko znanje ono koje nas mijenja i čini boljim osobama. Da je moralnost temelj uspješnosti na svim područjima života i rada. Da se domovina voli poštenjem, radinošću, istinoljubivošću, spremnošću na žrtvu kad je to potrebno. Da zakoni trebaju služiti čovjeku, a ne čovjek zakonu. Da društvena zajednica treba moći pravovremeno zaštiti i pomoći svakom svom članu. Da je temelj napretka dobro osmišljen obrazovni sustav u kojem će raditi samo najbolji pojedinci. Da djelo vrijedi više od stotinu riječi. Da licemjerje, nerad, laž, prijevara, krađa, nemoral bilo koje vrste, nisu put napretka, nego put nazadovanja.

Završila bih riječima Winstona Churchilla:

Uvjeren sam da smo danas gospodari svoje sudbine da zadatak koji je pred nama nije izvan našeg dometa; da smo sposobni izdržati njegovu muku i patnju. Ako vjerujemo u svoj cilj i ako je naša želja za pobjedom nepokolebljiva, pobjeda nam neće biti uskraćena.

Biserka Draganić

----------------------------------

Biserka Draganić je profesorica hrvatskog jezika, radi na Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana u Zagrebu, predsjednica je Društva prijatelja glagoljice i odgovorna urednica časopisa Bašćina.
zzubra
CROWN Addict
 
Posts: 135
Joined: Sat Feb 02, 2008 12:13 pm

Return to General Discussions - Opći Razgovori

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron