Dokle će Hrvati skrivat istinu kao zmije noge?

Forum rules
General conversation

Dokle će Hrvati skrivat istinu kao zmije noge?

Postby JeanLuntMarinovic » Mon May 01, 2017 12:04 am

Dokle će Hrvati skrivat istinu kao zmije noge?
piše Ante Marinović, Stankov

U hrvatskoj dijaspori postoje mnogi zanimljivi i odlični članci i pjesme objavljene u novinama. Međutim, po mom mišljenju ponekad postoje pogreške, ne u gramatici, već u biti jer ne predstavljaju istinu. Htio bih komentirati o tim pogreškama od nekih autora. .

Zvonko Milas, je predsjednik središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. (Njegova se poruka često javlja u tisku dijaspora i na internetu.) Evo što gospodin Milas nabraja i piše u svom eseju da su Hrvati se iseljavali od početka prošlog stoljeća. On kaže pa da nikad nisu izgubili vezu sa svojim zavičajom, tu ljubav su na sreću prenjeli i na svoje potomke. I tako da danas upravo oni sve česće biraju Hrvatsku kao svoje životno odredište. Kakva šala. Zvonko Milas kaže da ima Hrvata tri i više milijuna van Hrvatske, i on piše da nema obitelji koja nema nekog u ‘bijelom svijetu’.
Nažalost zar ne! Gospodin Milas trebao bi znati da prekomorska emigracija je nepovratna. Znamo, u Domovinskom Ratu, Srbi su nam ubili 15,000 Hrvata, a u ovi zadnjih dvadeset godina, samo Australska i Novozelandska Hrvatska dijaspora iskorijenili su 30,000 Hrvata umirućoj Hrvatskoj. Metnimo na vagu naš smrtonosni lanac sa kojim izvlačimo našu braću, sestre i rodbinu sa našeg tisućljetnog ognjišta pa ćemo lako vidjeti tko je veći neprijatelj Hrvatskoj – Srbi ili prekomorska Hrvatska dijaspora.
Također Gospodin Milas piše da su preko tri milijuna Hrvata vani, i četiri se tisuće vratili doma. Zar to nije žalosno spomenuti a kamoli napisati. Izgleda da je Zvonko sve najljepše sanjao o Hrvatskoj dijaspori i sve najljepše u snu naveo u svom eseju.
Gospodine Zvonko Milas ja sam u prekomorskoj dijaspori i mogu vam točno reći da su se Hrvati osamdeset posto u prekomorskim zemljama utopili se u tuđe rase brakove i grobove. Zvonko bi trebao znati da utopljenici ne mogu disati za Hrvatsku, jer su mnogi nestali bez traga--jedan od njih je i moj djed po majci, Bare Burčul, iz Galovaca kod Zadra, u Ameriku otišao 1925. Zato te molim Zvonko da računaj na dijasporu u Europi -- ona još donekle diše za Hrvatsku. Gospodine Milasu trebate vi u trošiti tintu za Pravoslavne Hrvate, koje su Juraj Strosmajer i Petar Karađorević lažno poSrbili. Pišite im da se vrate iz dijaspore Srbije svojoj domovini, svojim pragovima, oltarima i svojih djedova grobovima. Oni su Hrvati i pripadaju Hrvatskoj.
Pjesme će od Ante, Anna i Mirjane, Zvonka sigurno probuditi, pa nebi želio da se gospodin Zvonko negdje nađe blizu neke provalije, mogao bi se lako skliznuti dole od radosnog šoka. Evo pjesama od autora koji tobože zastupaju deseci tisuća Hrvata u NSW u Australiji. Pjesme će reći koliko oni prenose ljubav Hrvatske na svoje potomke. U ove tri pjesme o Australiji ima razlog velik da normalan Hrvat nebi ih ovako napisao. Potekle su iz ‘HALUDA’ ljudi (Hrvatskog Australskog Literalnog Umjetničkog Drustva) u Sydneju.

Ispod Južnih Zvijezda” (U novinama Domovina, 28 rujna 2016), Ante Glavora pjesme evo:

…Rođena zemlja HRVATSKA mi je bila,
u kojoj najprvo ugledah sunčani sjaj,
po kojoj moja dječija suza se lila,
odrastoh u Tebi HRVATSKA, moja si SVETINJA znaj. “
Zar nije Juda slično govorio da mu je Isus svetinja. Ante požuri krivo voziti:
“Australijo, od srca reći Ti treba
Na gostoljubstvu Ti HVALA, sin Te voli …
… a u Australiji sam proveo životni tjek
… AUSTRALIJO! HVALA TI, sada i uvijek …
… domovino druga, kao majka si mi bila,
u tvojem tjelu nađem svoj grob
Devet sati ovdje vrijeme naprijed kažu
I na dan USKRSNUCA, ovdje devet sati prije SVANUCA.


Ovdje je važnija matematika nego gramatika

Zamislite, kad bi pročitali Antinu pjesmu svi Hrvati katolici ovdje u Australiji, koje je Australija nazivala ‘teroristima’, desetljećima i ponovila istu laž na svom nacionalnom televizijskom kanalu prošle godine (Q.&A., ABC, 19.7.2016), kakav bijes i potres. Ne bi bilo drago pjesmu čuti, ni ‘šestorki’ koji su nevino bili osuđeni na petnaest godina tamnice, i ja ne bi želio onde biti i čuti kako će oni Antu psovati i kleti. Ipak Glavorova ‘majka’ Australija je priznala nakon nekoliko desetljeća svoj strašan grijeh, i njena Australska sigurnosna obavještajna organizacija (ASIO) priznala da su Hrvatski dečki nepravedno osuđeni.
Gle, Ante Glavor me podsjeća u svojoj pjesmi na jednog pokvarenog židovskog lažnog bogoljuba i rodoljuba Judu dok je Isus, u društvu s njime, išao među svoje židove prvo po selima pa onda po gradovima i učio svoj narod da živi za Israel i biti vjeran Bogu. Juda je Isusa volio, isto kao Ante Glavor Hrvatsku, istina je sve dotle dok se nisu dočepali trideset srebrnjaka. I onda arrivederci Roma. Naš Stjepan Radić je pošao slično Isusovim putem i učio Hrvatski narod prvo po gradovima zatim kasnije po selima učio da žive za Hrvatsku i biti vjeran Bogu. Gle obadva, Isus i Radić, su bili izdani i izručeni neprijatelju od crkvene elite. Oba Bogoljub i domoljuba su žrtvovali svoj život za Boga i svoj narod. Isus je bio osuđen na smrt od židovskih vođa, a Rimljani su zakovali Isusa na križ, i Radića su izdali i poslali u Beograd Cro-jugo crkveni poglavari i političari, a Srbi osudili i probušili trbuh da mu ne treba kruh.
Isus je rekao židovima da strašno griješe i Bog će kazniti židovsku elitu da neće imati svoju državu dvije tisuće godina. Stjepana Radića bilu su zadnje rijeći Hrvatima da ‘ne srljajte kao guske u magli’, i da ‘nikad više u Beograd’. Hrvati nisu ispunili Radićevu želju pa su dobili Bleiburg, Hude jazovke, Križne Puteve, Ovčare i škabrnje. Ante Glavor je još više sebičan od židova Jude. Juda je za svoj grijeh sa trideset srebrnjaka kupio konop i u zajmio jaku granu da mu nožni prsti ne dohvate zemlju. Citajte, Ante, u mjesto konopa i jake grane, kupiće sa svojih trideset srebrnjaka devet sati i grob u tuđini, da bi uskrsnje prije devet sati od svog oca, majke i didova u Hrvatskoj.

Zahvala” (u novinama Za Dom Spremni, Sječanj 2016), Anna Genoveva Kumarich pjesme evo:

“…Davno je to bilo
svibnja tisuću devetsto šezdesetdevete
dođoh u Sydneysku luku tražiti dane sreće
…Sretan ti rođendan o zemljo mila, …
…Svatko u tebi mogućnost ima…
…živjeti sretno sretna mi Australijo uvijek bila”


I Ovdje je važnija matematika nego gramatike

Gle ludilu nema kraja. I da Annu čuje ukradena generacija majki aboriđanski kojima je Australija otela djecu iz zagrljaja i to deseci tisuća djece koje više majke i očevi nikad nisu sreli i vidjeli. I duša moja tete Drine kojoj su iz zagrljaja njena djeca lančano odvukli i zadnje djete u Australiju, i tako će moja teta Drina bez svoje petero djece i desetoro unučadi sama ostati i umrijeti doma. Susjedi su je po mirisu čuli i našli je sa petnaest slika u njenim mrtvim rukama od djece i unučadi u Australiji. Anni nebi značilo ništa da pročita članak u Matici (st 48, prosinac 2004) “Kolači od Suza”. Anna požuri drobiti:

“…Australijo priljepa radost življenja moga
I da imam života trista uvijek bi bila moja i ja tvoja
Što ti kao majka brineš za djecu svoju
I ja jedna sam od njih u tome broju”


Istina je skoro pedeset godina još od prije dok Hrvatska nije bila slobna sljepa Anna bar je čula. Da su Hrvati od Australije toliko bili priznati i cjenjeni kao u kuhinji pola trula gnjila kapula. Pripremljeno za Annu:

O Bože Kako Ta Žena Može? Pjesme Ante Marinović, Stankov (Melbourne)

O Bože kako ta žena može da na zadnje mjesto stavi svoju rođenu Hrvatsku i majku
Gle ona strašno rasrdi majku koja je želila porodila i na ovaj svijet donjela i volila
Kći izabrala maćehu napustila majku kojoj je iz dojki dvisto litara mlijeka posisala
U mjesto hvalati majko Anna sa bjegom i penkalom osramoti svoju majku i Hrvatsku
A obe su je trebale i volile gruda sa svojim mistralom njene nejake pluća hranila
Mama tjelo hranila gruda sa svojim suncem grijala i iz svojih pluća njenu kosu gladila
Kako može ta žena toliko podivljati i zaboraviti svoje poljsko cvijeće i koljevku?


O Bože kako ta griješna žena može dole ispod svijeta na jastuku mirno spavati?
Komin ostavila bez žara, grob bez cvijeća gdje joj majka odmara i to je nesmeta
Piše ona i da ima života trista uvijek bi bila moja a ja tvoja kaže maćehi kći prokleta
I sad vidite ljudi ta sebična Anna za trideset srebrenaka i dušuće svoju vragu prodati
Ona sa svog odlutala i upala u jamu dvadeset milijuna metara duboko ispod svijeta
Jamu hvali svoje zaboravi a Isus se iz Egipta vrati i vidio da je tuđina za dušu nesveta
Ljudi nemojte vjerovati toj ženi zato njena penkala puna je otrova i to treba odbaciti


O Bože kako ta žena može zavoliti i toliko hvaliti ovu daleku tuđu ledenog srca majku?
Koja je sebično kao pravo roblje trošila i nju i njen Hrvatski narod pogrdnim i menom zvala
Australija je njenu mladost i život izcrpila i njenoj majki željenu voljenu djecu i unučadi ukrala
O je Australija je lukav lopov mnoge Hrvate drogirala oprala im mozak da zaborave Hrvatsku
Gle ta sljepa Anna rasrdi i svoje ime i prezime da zadovolji maćehu koja je lažno zvala i pisala
Maćeha provali u osamdeset Hrvatski kuća djecu u koljevki cvilila očeve nevine zatvorala
Hrvatska je dalja od Marsa za ovu nesvjesnu ženu kad toliko u zvijezde kuje takvu maćehu


We were United” (u novinama Za Dom Spremni, 10 Kolovoza 2016) (“Bili smo Ujedinjeni”) Mirjana Amina Majić pjesme evo. (Mirjana piše na Engleskom jeziku.)

“Communism fell in Europe and in our land,
We were recognized, We protested and took our stand,
Then the Yugoslav Army started that bloody dirty war,
A thousand people innocently killed by that Commo whore.”


Na Hrvatskom jeziku: -- “komunisam je pao u Europi i kod nas … Mi smo bili priznati, protestirali i i uzeli naše stajalište … Onda komo-Juga započe će krvavi prljavi rat … Tisuću nevini ljudi nevino ubijeni od te komunističke kurve.“

Mirjana krivo tumaći brojku. Bilo je preko petnaest tisuće ubijeni Hrvata. Mirjana požuri lagati i slova slagati, na Engleskom jeziku:

“But still we live happy in our second Homeland,
Here in Australia we can freely feel so grand,”


Na Hrvatskom jeziku: -- "Ali ipak živimo sretni u našoj drugoj domovini, … Ovdje se u Australiji slobodno možemo osjećati toliko veliko,"

Kako ta nesretna žena može ‘sretno’ veliko živjeti dok joj braću Hrvate i rodbinu kolju i bacaju u Ovčare dušmani? Ali u sljedećem stihu ona se suprotstavlja samoj sebi (na Engleskom jeziku).

“But many of us still couldn’t really honestly know,
That time when in NSW was dirty Murphy’s law,
When our homes were searched on a Yugoslav wish,
And Croatian people has been treated like a rotten fish.”


Na Hrvatskom jeziku: -- “Ali mnogi od nas zaista nismo znali … Tada je u NSW (Australiji) prljav Murphyjev zakon … Kada su naši domovi pretraženi jugoslavenskom željom, … I hrvatski su ljudi tretirani kao smrdljive ribe.”

Evo koliko je Mirjana bila tužna zatim Hrvatima, Mirjana nastavi dizati Australiju do zvjezda i dalje nastavi griješiti, (na Engleskom jeziku).

“Let’s live in this Country which respects our honesty stand,
We love Australia as our beloved second beautiful homeland…
…Sydney is our beloved city, better than Paris, Rome or New York…
…And if anybody attacks Australia Croatians will be able to fight.”


Na Hrvatskom jeziku: -- "Živimo u ovoj zemlji koja poštuje našu iskrenost, … Mi volimo Australiju kao našu voljenu drugu lijepu domovinu ... Sydney je naš dragi grad, bolji od Pariza, Rima ili New Yorka ... A ako netko napadne Australiju, Hrvati će se zanju boriti. "

U njenoj pjesmi ova zatrovana i izgubljena žena me podsjeća na Hrvatske komuniste, dok im je juga ubijala proganjala i zatvarala Hrvate -- oni su srbo-jugu dizali do crveni i bijeli zvjezda. A Beograd njima dragi grad ljepši od Rima, Pariza i New Yorka.

Na Koncu, moj zaključak evo: -- Zvonku Milasu bi rekao da ima pravo da sanja. Ako misli da će se prekomorska dijaspora vratiti doma grdo se vara. San mu se neće ostvarit. Australija i Novi Zeland je jama preko dvadeset milijuna metara duboka i malo tko može splesti tolikog konopa i skupiti snage i u obitelji sloge da se more izvući gore. Anti Glavoru treba da zaboravi devet sati u Australiji. Njegovi djedovi, otac i majka žele da zajedno sa njim Uskrsnu u rođenjoj grudi Hrvatskoj. Za Annu bi rekao da Hrvatska Ana njenu pjesmu ne bi napisala. Anne ideje su bolesne i želim da se Ana izlječi od Australske zaraze. Mirjani, velikoj Pavelićevi, stop – molim te zaveži dosta je tvoje laži. Dosta je bilo vaše prozirne laži. Istina je noćna mora ali se kazat mora. Evo malo prave istine. Za vas trojku rad i trud vaš ovdje njima u parlamentu (saboru) hrana da slađe upotrebe zube i u fotelji jače stražnicom zatrube. Vaša djeca i unučad hrana i radost za Australsku budučnost. I vaša iscrpljena ostarila tijela hrana u Australjskoj crnoj zemlji. Ti koji ne mariš i ne voliš da istinu čuješ, Molim te prije nego me opsuješ, mene izvaži ali istinu kaži.
Pozor Hrvatskim studentima, svih vjera koji istinu žele i svoje roditelje vole, nemojte van preko sedam mora, i nemojte preko mora i nemojte dozvoliti da vaša mate doživi sudbinu i zadnju uru moje tete.
Ante Marinović, Stankov
Melbourne 2017
JeanLuntMarinovic
Newbie
 
Posts: 23
Joined: Tue May 27, 2008 5:36 pm

Return to General Discussions - Opći Razgovori

Who is online

Users browsing this forum: Bing [Bot] and 2 guests

cron