Don King on Mario Preskar and Croatia

With such heavyweight fighters like Lennox, Tyson and Holyfield at the tail end of their careers, are you working on cultivating a crop of new heavyweight fighters?
Absolutely! I think it's time now to bring in the young fighter. I've got a kid named Owen 'What the Heck' Beck. He's 18-0 with 14 KO's and will be fighting George Arias on Saturday for the Fedelatin heavyweight title. I also have a promising young Croatian kid named Mario Preskar who has just turned pro. He's a tremendous competitor! As far as the older fighters, who have already established themselves, they should fight each other to get the maximum of whatever they can get and to please the public before they retire. But, in the mean time, you have the new guys on the block who need to demonstrate their own talent and ability.

There is a lot of talent within the Croatian and Ukranian countries. Are you looking to tap into that talent?
Oh, definitely! In fact, I have been invited by the President of Croatia to be a guest in their country. I also received invitations from Vladimir Putin of Russia and Leonid Koutsma of the Ukraine. These invitations are not only an opportunity for me to see various countries, but it also allows me to see the talent that resides there. Talent that we can bring back to America. This is the land of opportunity and I want to provide those young men with the opportunity to rise to the occasion. But, I'm always on the move for new talent and looking for fighters anywhere I can find them. I may even do a reality TV show that will search for undiscovered talent and bring them into the spotlight... and maybe make a heavyweight champ out of someone.

September 18, 2003

By Lisa Scott

A symbol of hope is reborn in Mostar

Relatively speaking, this is one of the most balanced
pieces concerning Bih Croats I have seen. In
particular, mentions Bosniak attacks on Croats in
Central Bosnia. Furthermore, sums up Croat concerns
over Ashdown's Mostar solution fairly. And - am I
reading too much into this? - seems to be slightly
skeptical over the Ashdwon solution. Shows the value
of putting forward your case.

Brian

http://news.independent.co.uk/europe/story.jsp?story=512234

The Independent

Bridge over the ethnic divide: a symbol of hope is reborn in Mostar
After 12 years and Ł7.5m, the famous Old Bridge at
Mostar - destroyed in the Bosnia war - has been
rebuilt. But is it too late to close the divide
between the town's Muslim and Croat communities?
Marcus Tanner reports
17 April 2004
After the passage of so many years it is not the sight
of Mostar's Old Bridge that I remember so much as the
touch of it. In the summer of 1988 I was in Mostar on
holiday with my mother. "Feel the stones!" I remember
calling out, as I padded across in socks, enjoying the
sensation of the smooth, almost silken white
flagstones cooling my sweaty feet. Boys were diving
theatrically from the side of the bridge into the
green waters of the river Neretva about 20 yards below
- some paid for their exploits by tourists.

Mostar was full of visitors then. Some came just to
admire the delicate-looking single-arched bridge built
on the orders of Suleiman the Magnificent in 1566, and
potter around the gift shops and restaurants clustered
around the squat towers at either end. Others were
nuns or Catholic pilgrims, stopping in Mostar before
journeying to the nearby Marian shrine at Medjugorje a
little way to the west. Some Bosnians who were
lounging on the bridge chatted to me as I glided
across. Generations of people had worn the stones
smooth by sliding back and forth just as I was doing,
they said, laughing. It was a miracle the bridge still
stood, they added, for the stones had been glued
together with nothing more than hair and eggshell. Yet
there it was, spanning the Neretva after more than
three centuries.

Fast forward to 1990 and I was back on the bridge as
correspondent for The Independent. A couple of hundred
miles to the north-east the sound of war in the making
was coming out of Serbia and the echo had reached even
here. But war, the Bosnians said, would never come to
their sleepy republic and certainly not to the city on
the banks of the Neretva. How could it, with Serbs,
Muslims and Croats scattered equally over almost every
large town? The conference we were attending - some
doomed intellectual forum devoted to "reforming
Yugoslavia" - had a relaxed air. The Bosnians did what
they always do at such events - talk themselves to a
standstill. At the hotel, I took a photograph of two
of the participants - the Kosovo Albanian intellectual
Shkelzen Maliqi and his wife, sunning themselves. I
still have the picture.

Fast forward again and it was September 1992. War had
come to Bosnia after all and I was back in a radically
changed Mostar, four months after soldiers of the
Bosnian Croat force known as the Croatian Defense
Council, or HVO, had retaken the city from the Serbs.
On the edge of the city, I went to see a pit full of
bodies the Serbs had shot during their few months of
occupation. Now the Serbs had fled and the
fine-looking Serbian Orthodox cathedral had been razed
- a sign of things to come, it turned out. The
Muslims, both those in the HVO and those living in the
city, looked cowed and reluctant to talk. "It is good
that the Serbs have gone but now the Croats want
everything for themselves," one whispered. The bridge
already looked battered and desolate. It had taken
several knocks when the Serbs shelled the city at the
start of the conflict, and the Serbs had also burnt
the mass of little shops and restaurants cluttering
either side of the bridge - the same shops my mother
had nosed around in, not many years before.

I never saw the Old Bridge again. And I never will see
it again, for the $13.5m [Ł7.5m] restoration job
managed by UNESCO and financed among others by the
World Bank and the Turkish and Croatian governments,
is a reconstruction. When the international
dignitaries who now govern Bosnia walk across it to
mark its reopening, they will be traversing a
beautiful copy, even if the stone has been quarried
from exactly the same limestone site as its
16th-century predecessor.

Suleiman's Old Bridge, the "Stari Most" from which the
town takes its name, has gone for good. It fell into
the Neretva on the 9 November 1993, when a Croat
commander ordered a tank to open fire on the weakened
and cracked remnants, then pathetically garlanded with
rubber car tires intended to limit the damage from
incoming shells. The blocks have since been lifted out
of the river but the bridge's modern restorers decided
reluctantly that most were too damaged to be worth
reusing.

The Old Bridge was one of hundreds of Ottoman and
Islamic architectural gems that were blown to pieces
in the frenzied atmosphere of the early 1990s, when
Bosnian Muslims, Serbs and Croats - the latter two
armed by their sponsors in Serbia and Croatia -
tussled over the corpse of the strategically important
republic in the heart of former Yugoslavia.

After the Muslim-led government in Sarajevo declared
independence from Yugoslavia in 1992, trusting vainly
and unwisely in the willingness of Europe and America
to guarantee its security, Bosnia's two "Christian"
communities descended on the Islamic heritage in their
midst with a vengeance. As symbols of the historic
presence of a Slav Muslim community in Bosnia,
hardline Serbian and Croatian nationalists decided the
whole lot had to go.

The Serbs who overran most of Bosnia in the spring of
1992 naturally did most of the demolition. Mostar
suffered a different fate, falling victim to a
smaller, Muslim-Croat war that spluttered on insanely
for a year or so from the spring of 1993 to the spring
of 1994. A a sideshow compared to the epic struggle
between the Muslims and the Serbs, it was nevertheless
bloody enough until the Americans snuffed it out in
1994.

It was this Muslim-Croat struggle that ripped Mostar
apart and sent the Old Bridge tumbling into the
Neretva. The Bosnian Croats had earmarked Mostar as
the future capital of a Croatian mini-state, named
Herceg-Bosnia. The trouble was that the city was full
of Muslims who objected. After the HVO failed to
dislodge them from the old town on the east bank, Plan
A - to grab the whole of Mostar - was jettisoned for
Plan B - to concentrate on the west and lock the
Muslims into the east by blowing up the bridge.

Radovan Ivancevic, a Croat art historian and member of
the UNESCO commission in charge of restoring the
bridge, wrote recently in the magazine Bosnia Report
that it was ironic that a Croatian tank had destroyed
the Old Bridge. "While the designer of the bridge was
indeed the great Ottoman architect Hajrudin," he
recalled, "it was actually built by stonemasons from
Korcula [in Croatia], so that in a way it is also a
Croatian cultural monument."

These historical niceties were lost on the Bosnian
Croats. When the Croatian commander who ordered the
tank to open fire on the bridge reportedly declared
that it was "not worth one finger of a Croatian
soldier," many local Croats in Mostar seemed to agree.
They made no outcry about the destruction of "their"
bridge, as most supported the separation of Mostar
into two cities.

Bosnia's international governors, now led by Paddy
Ashdown, have long since dismantled the Croatian
mini-state. But Mostar remains as divided as Belfast
or Nicosia. As a result, the renovation of the Old
Bridge, one of those symbolically-loaded grand
projects that the international community in Bosnia
love so much, is less significant to the local
community than it is to outsiders. Sultan Suleiman's
Mostar was a single organic community. Sultan Paddy's
Mostar is divided by a lot more than water. The city
has changed almost irreversibly since the early 1990s,
after waves of ethnic cleansing pushed Croats to the
west, Muslims to the east and Serbs out altogether.
And it will take more than a wonderful copy of the Old
Bridge to reunite them, whatever the international
politicians say.

The two communities have grown apart. On the west
bank, former Muslim homes have long been filled by
Croats who fled Muslim attacks on their old homes in
central Bosnia. The west is now richer than it was -
and far richer than the east as well - boosted by its
proximity to the tourist towns on the Croatian coast,
many of them now a favoured haunt of Britons and other
Europeans looking for second homes.

The HVO's superior firepower meant that west Mostar
was never seriously bombed. But now new shops and bars
line the streets and there are some profitable
factories too - a rare phenomenon in the economic
desert that is post-war Bosnia.

The westsiders have showed scant interest in the
prospect of crossing over to walk the somewhat
desolate boulevards of the east and meet the sullen
glances of their less fortunate co-townsmen. They face
resolutely westwards, towards Croatia, the land from
where they get their television and newspapers, where
they keep their money, where they send most of their
exports, which they look on as home.

Only the adults among them even remember the united
Mostar and the days when boys jumped whooping and
yelling off the Old Bridge. Time flies by and a new
generation of children born in the late 1980s has no
memory of the day-to-day contact with Muslims and
Serbs that their parents took for granted. If they
cross the new-old bridge at all, it will be as
wide-eyed tourists, exploring - much as I did in the
late 1980s.

A friend from Mostar reminded me of how fast this wall
of separation has grown up. She told me of two
families - one Croat, one Muslim - who had met up in
Mostar. But while the parents fell back easily into an
old conversational routine, their children were
flummoxed on meeting each other. "What kind of name is
that?" a curious Bosnian Croat girl asked, on hearing
the Muslim name of the other child. To her parents
such names were totally familiar. To those under 15,
they sound funny.

The two communities in Mostar have changed in size,
too. Pre-war Mostar was roughly 40 per cent Muslim, 40
per cent Croat and 20 per cent Serb. But the war drove
a coach and horses through the percentages. Apart from
the virtual disappearance of the Serbs, an influx of
Croats from central Bosnia and the departure of some
Muslims from the largely jobless east, it has changed
the ethnic balance. Mostar has a Croatian majority
now.

The knowledge of this has turned many former political
calculations on their head. Until a few years ago, the
Muslim east - the larger of the two communities for
several years after the war - championed a reunited
Mostar with the Old Bridge at its centre. Now that the
Muslims have become a minority, enthusiasm for unity
has waned and the Muslim-led Party for Democratic
Action seems reluctant to embrace Mr Ashdown's
reunified city council.

On the other side, a shift in perception is equally
striking. Once almost paranoid in their opposition to
any contact with the east, the Bosnian Croats have
shed their fear of reunification now they know they
could outvote the Muslims in a city-wide election.
They no longer resent the Old Bridge, for its
symbolism has changed. It has become harmless - a
potential draw for the tourists who once flocked to
Mostar but have not been seen since the 1980s.

The suspicious gaze of the local Bosnian Croat
politicians is not trained on Sultan Suleiman's milky
white bridge, but on the complicated system of ethnic
"weighting" that Mr Ashdown's team has drawn up to
stop any single ethnic community from dominating the
reunited local council. Unable to resist the bridge
metaphor, Mr Ashdown has described this complex system
as the "political bridge that will reunite the city of
Mostar".

Perhaps. The restoration of the Mostar bridge is a
good project. The city looked daft without it - like a
face with its front teeth knocked out. Who knows, its
completion may even increase pressure on the Bosnian
Serbs to permit renovation work on some of the gems
that were lost on their turf in the 1992-95 war,
starting with the 16th-century Ferhadija mosque in
Banja Luka, or the (once) lovely Aladza mosque, known
as the "painted mosque", in Foca, which the Ottomans
erected in the 1550s and which the Serbs blew up in
the 1990s and built a bus station. Personally, I do
not think people should be allowed to get away with
acts such as this. They should be tormented by the
knowledge that what they have destroyed will one day
be rebuilt. At the same time, no one should kid him or
herself with loose talk about rebuilding lost
communities on the backs of architectural projects.
Long live the new-old bridge. But it will not bring
back the old Mostar.

Marcus Tanner is the Balkan editor of the 'Institute
for War and Peace Reporting', and the author of
'Croatia - A Nation Forged in War' (Yale University Press)

Ivan Dikic, M.D., Ph.D.

Molecular signaling group
Head: Ivan Dikic

Ivan Dikic, M.D., Ph.D.
Professor, Institute of Biochemistry II
Goethe University Medical School
University Hospital, Bldg 75
Theodor-Stern-Kai 7
D-60590 Frankfurt, Germany

tel: (069) 6301 83647
fax: (069) 6301 5577

http://molsig.biochem2.de
If there are any problems with the e-mail connection please use

dikic@biochem2.uni-frankfurt.de


Ivan Dikic

Professor of Biochemistry
Goethe University Medical School
Theodor-Stern-Kai Str. 7
D-60590 Frankfurt am Main, Germany

Tel: 00 49 69 6301 83647
Fax: 00 49 69 6301 5577
E-mail: Ivan.Dikic@biochem2.de


PERSONAL INFORMATION

Date of Birth: 28 - 05 – 1966
Place of Birth: Zagreb, Croatia
Citizen of Croatia, Resident of Germany
Family Status: Married with Inga Dikic, M.D. Ph.D.
Children: Daughters Karla (1999-2002) and Petra (2003), Son Lovro (2001)

Scientific conferences:

1st International conference on signal transduction, Dubrovnik 1998http://www.icst.irb.hr/icst1introduction.html

2nd International conference on signal transduction, Dubrovnik 2000http://www.icst.irb.hr/icst2introduction.htm
EMBO Lecture Course- Cellular Signaling in Development and Disease, September 2001
3rd Dubrovnik conference on cellular signaling, Dubrovnik 2002http://www.icst.irb.hr/icst3intro.html
FEBS Lecture Course/Dubrovnik conference 2004, May 21-27, 2004http://www.icst.irb.hr/


STUDIES

1995-1997 Postdoctoral Fellow with Prof. Joseph Schlessinger, New York University Medical Center, New York, USA
1991-1995 Ph.D. - molecular biology University of Zagreb and New York University under supervision of Prof. J. Schlessinger
1986-1991 Medical Doctor-University of Zagreb Medical School, Summa cum laude, GPA-5.0


POSITIONS HELD

2003-present Professor of Biochemistry, Institute of Biochemistry II, Goethe University Medical School, Frankfurt, Germany
1997-2002 Assistant Member and Group Leader, Ludwig Institute for Cancer Research, Uppsala, Sweden
1992-1997 Research associate at the New York University, NY, USA
1991-1992 Intern, Institute for Mother and Child Health Care, Zagreb, Croatia


AWARDS

2002 Lilla Förnstrom Award, Lund, Sweden - for the identification of signals that control intracellular transport of growth factor receptors and associated molecules
2000-2003 Boehringer Ingelheim Fonds Research Award, Germany
1997-2000 Boehringer Ingelheim Fonds Research Award, Germany – for studies on signalling and endocytosis of receptor tyrosine kinases
1997 Young Investigator Award - Gordon Conference, Barga, Il Ciocco, Italy
1991 University of Zagreb Rector's Award, Croatia
1991 D. Perovic Award- Best Medical Graduate at University of Zagreb, Croatia; maximum GPA 5.0
1991 FEBS scholarship, Aarhus, Denmark
1990 Karyn Kupcinet fellowship, Weizmann Institute, Rehovot, Israel
1990 University of Zagreb Award for Distinguished Students, Croatia


MEMBERSHIPS

2002 German Society for Biochemistry and Molecular Biology, FEBS and IUBMB
2001 International Union Against Cancer
2001 American Society for Biochemistry and Molecular Biology
2001 European Life Science Organization (ELSO)
2000 The American Association for Cancer Research
1998 World Association of Croatian Physicians
1995 New York Academy of Sciences
1995 American Association for the Advancement of Science


SCIENTIFIC MEETINGS and LECTURES

Invited speaker at 23 conferences in Europe and USA.
Invited lecturer at more than 30 Universities across Europe, USA and Canada
Lecturer instructor at 5 EMBO, ESF and FEBS Courses
Founder and co-organizer of the Dubrovnik conferences on signalling (1998-2004)
Organizer of EMBO Lecture Course on Signalling and Development (Split, 2001)
Organizer of the FEBS Lecture Course on Cellular Signalling (Dubrovnik 2004)

MEMBER of EDITORIAL BOARDS
2003-2008 Journal of Biological Chemistry

SCIENTIFIC ADVISORY BOARD MEMBER
2002-2003 Betagenon, Stockholm, Sweden

MENTORS for students and EDUCATION

5 Ph.D. and 4 M.Sc.
Following courses and practicums:

2003-2004 Seminar courses and module-based practicum in biochemistry at the Goethe University Medical School
2000-2001 Graduate course in Cellular Signalling - Karolinska Institute, Hudinge, Sweden
2000 Advanced Course in “Physiology: Cellular and Molecular Aspects”, The Wenner-Gren Institute, Stockholm University, Sweden
2000 Graduate Course in Molecular Biology, Split University, Split Croatia
1999-2000 Graduate Course in Cell Signalling, Uppsala University, Uppsala, Sweden
1995-1997 Research instructor, NYU Medical School, New York, USA


SCIENTIFIC SEMINARS in 2003

Karolinska Institute, Stockholm, Sweden
Institute for Cancer Research, Torino, Italy,
NKI, Amsterdam, Holland
Yale University, New Haven, USA
Mount Sinai University, New York, USA
Umea University, Sweden
Institute of Physiology, Goethe University, Frankfurt, Germany
Institute of Neurology, Goethe University, Frankfurt, Germany

ESF endocytosis meeting, Marathea, Italy
PhysPharm 2003, Odense, Denmark
FASEB meeting, Cooper Mountains, USA
Biochemical Society meeting, Essex, UK
FEBS Lecture Course, Spetses, Greece
BSI Annual congress, Harrogate, North Yorkshire, UK
SFB Signalling congress, Jena, Germany
Astra Zeneca, Sodertalje, Sweden
Merck, Darmstadt, Germany

Mare Adriatico

"De Michelis, kojeg dobro poznajem iz vremena kad mi je bio ljut protivnik dok sam se borio za medjunarodno priznanje nase Republike Hrvatske, nedavno je izjavio kako Hrvatsku treba cim prije primiti u Europu pa ce Mare Adriatico postati opce, dakle prije svega njihovo s njihovom velikom ribarskom flotom u Jadranu. Nazdravlje!"

Zvonimir Separovic, prof. dr.

Dame i gospodo,

Ako ne reagramo - nemojmo plakati u 2010 + !
Znamo da ste upoznati sa situacijom i da nikom nije (politicki) lako,
ali ako MI svi zajedno ne reagiramo, pa TKO ce ?
Kao fizicar garantiram: nema 'formule' protiv havarije tankera ...
a dalje razmislimo svatko za sebe, pa regirajmo po savjesti ...
Srdacan pozdrav svima uz najbolje zelje,

Davor Pavuna
http://ipmc.epfl.ch/page31440.html

Dr Mike Papic <mpapic@uniserve.com> wrote:

Potaknut jucherashnjim potpisivanjem ugovora sa Ukrajinom o plovidbi na nashim unutrashnjim plovnim putovima i razgovarom o projektu Druzhba Adria zhelim istachi slijedeche:

Omishalj nije u Kvarneru kako mnogi pishu, nego u Rijechkom zaljevu od kojega se produzhuje i Bakarski zaljev. Poznatija mjesta/ljetovalishta na obalama Zaljeva su Moshchenichka Draga, Medveja, Lovran, Ichichi, Opatija, Rijeka, Kostrena, Bakar, Kraljevica, Omishalj, Njivice i Malinska, s ukupnim puchanstvom od oko 200,000. U svim tim mjestima more je vech zagadjeno do te mjere da je lani u nekima (Opatiji i Bakru npr.) kupanje bilo zabranjeno. Povrh toga, obala okolo Omishlja, Kostrene i Bakra je vech opustoshena i razorena (devastirana).

Neki tvrde da je tankerski transport nafte morem operacija niskog rizika, ali svi se slazhu da postoje opasnosti od veche ili manje havarije. Sjetimo se nedavnih havarija i ogromne shtete u Aljaskanskom i Biskajskom zaljevu, koji su daleko vecha i otvorenija mora od Jadrana (Rijechki zaljev je Liliputanac u usporedbi) i obale su im puno slabije naseljene. Koliki rizik je prihvatljiv i profitabilan za gusto naseljeni Rijechki zaljev? Jedna havarija u 100, 150 ili 200 godina? Shto znache "veche i manje kolichine" nafte? Zar manje kolichine nisu shtetne i mogu se slobodno izlijevati u more? Za Rijechki zaljev mali izljevi nafte prilikom pretakanja su dovoljni da ga zagade. On je vech zagadjen. Zato bi bilo uputnije razmishljati o tome kako ochistiti zagadje! ni Rijechki zaljev i obnoviti obalu, nego o okolnostima pod kojima bi se moglo tolerirati dodatno razaranje obale i dodatno zagadjivanje, i koliki rizik bi bio prihvatljiv.

Vech postojechi rizik havarije na Jadranu zbog talijanskih operacija ne mozhe biti opravdanje za njegovo povechanje proshirenjem hrvatskih. To je kriva logika. Jednako tako, izlijevanje balastnih voda u drugim lukama ne opravdava nova izlijevanja u Omishlju.

Takozvane balastne vode su prava prijetnja i realna opasnost za nashe more. Bez obzira jesu li zauljene ili nezauljene, one smrde. Osim toga, balastnim vodama iz dalekih luka moguche je donijeti strane organizme koji mogu shtetno promijeniti floru i faunu nashega mora. Kako bi se npr. sprijechilo shirenje agresivnih zebrastih shkoljki koje su zagadile dijelove mnogih obala u svijetu i stvaraju nepremostive i jako skupe probleme. Treba znati kakva bi bila obrada balastnih voda prije ispushtanja u more i gdje bi se ona provodila. Takodjer, izmjene balastnih voda na ulazu u Jadran ne rjeshavaju nishta, jer gdje se vrshi izmjena tu se stvara problem koji che kad-tad stichi u Jadran, pogotovo kad ne postoje medjunarodni propisi ili upute za manipulaciju balastnim vodama.

Postavlja se pitanje kolika bi bila materijalna shteta zbog unishtenja turizma, ribarstva i okolisha u Rijechkom zaljevu u usporedbi sa profitom od JANAF-a, a kolika tek socijalna shteta puchanstvu toga kraja. Industrija izgradjena u tom kraju za vrijeme Jugoslavije (rafinerija, termoelektrana, DINA, koksara, chadjara) ne samo da nije donijela vishi materijalni standard, vech je srozala kvalitet zhivota i zdravlje puchanstva u kraju, a da o estetskom izgledu obale i ne govorimo. Vinogradi su propali, tunere su nestale, kampovi se zatvorili, ljudi su ostali bez posla, kvalitet zraka se pogorshao, bolesti dishnih organa se proshirile, duhovno raspolozhenje naroda se pokvarilo, ljudi samo "njurgaju".

Rizik katastrofe se mozhe smanjiti, ali shto nam vrijedi manji rizik, ako riskiramo unishtenje nashe najveche nacionalne vrijednosti? I nije u pitanju samo more, vech svo puchanstvo i sva flora i fauna toga kraja.

Postoji vishe teorija donoshenja odluka i razlichti modeli koji se rabe kod odluchivanja. Pojednostavljeno recheno, u odluchivanju treba provesti kompletnu analizu situacije i istovremeno razmotriti sve aspekate problema (eng. system analysis). Tako, kad se donose odluke o velikim, znachajnim i skupim projektima treba provesti analizu rizika i procijeniti ochekivanu vrijednost operacije (eng. risk analysis and expected value calculation), u shto ulaze razmatranja i dobiti i gubitaka od projekta. Zatim se donose odluke koje ne trebaju biti bazirane na ochekivanoj novchanoj vrijednosti, nego na ochekivanom zadovoljstvu i koristnosti. Dakle, donose se odluke koje imaju pozitivno ochekivano zadovoljstvo i koristnost, a ne bezuvjetno pozitivnu novchanu vrijednost. Time se bavi teorija koristnosti (eng. utility theory) i za takve analize treba zaposliti specijaliste koji to znadu raditi. Manageri onda donose odluke bazirane na dobivenim savjetima i vlastitom iskustvu.

Rizik (vjerovatnost) havarije sam po sebi nije zadovoljavajucha mjera prihvatljivosti projekta - treba razmotriti i posljedice udesa. Treba znati ochekivanu frekvenciju udesa, velichinu udesa, kolika je cijena chishchenja nakon havarije, vrijeme oporavka, trajni gubitci, stalno popratno zagadjivanje, cijena kontrole zagadjivanja i odrzhavanja okolisha, itd. Treba ocijeniti shto se dobiva, a shto gubi u konachnoj liniji, na dugu prugu. Za to treba detaljna provedbena studija (eng. feasibility study) s analizom troshkova, beneficija i gubitaka (eng. cost/benefit/loss analysis), i studija utjecaja na prirodni okolish i drushtvo (eng. environmental/social ipact study) sa ocjenom rizika vs. posljedica za sve faktore. Koji bi utjeca! j bio na, recimo, kvalitet zhivota puchanstva ili na u Europi jedinstvenu Cresku koloniju bjeloglavih supova? Ljudi koji tamo zhive moraju bezuvjetno biti ukljucheni u proces odluchivanja.

Rijechki zaljev je mali, gusto naseljeni zatvoreni zaljev, u velikoj mjeri vech zagadjen. U Zaljevu vishe nema tunera (Martinjshcica, Srshchica, Bakar, Bakarac, Kavranich, Carovo, Grabrova, Omishalj). Vinogradi su nestali (Bakarska vodica). More je osiromasheno. Obala u Omishlju, Kostreni i Bakru je odbojna. Turizam je opao (Opatija je nekad bila ravna Dubrovniku). I to su samo neki faktori. Nasha je srecha shto je kapacitet JANAF-a korishten manje od 30%, inache bi bilo josh gore. Odluka o Druzhbi Adriji se ne smije donijeti olako - idemo, profitirat chemo. Pitajmo se, u chemu i za koju cijenu.

Dr. Ing. Marijan Papich (Doktor prirodnih znanosti, manager i konzultant)

Dragi Dr Papic,

Imate potpuno pravo.

- Druzba Adria je najopasniji projekt koji nam se pokusava podvaliti. Svi Vasi argumenti stoje. Devastacija Kvarnera je vec poodmakla. Ovo bi nam htjeli uvaliti Mesic i njegovi.Racan i Granic pokusali su prodati hrvatsko more Slovencima. Poslusajte Rupela kako se poziva na neostvareni Racan-Drnovsekov sporazum izdaje hrvatskih nacionalnih interesa. Nadam se da ce premijer Sanader, ministar Kalmeta i Hrvatski Sabor znati donijeti prave odluke. More je jedna od nasih najvecih vrijednosti - od Tomislava do nasih dana. Moramo sacuvati cistim nas hrvatski Jadran. Inace nam prijeti veliki gubitak. Zloglasni de Michelis, kojeg dobro poznajem iz vremena kad mi je bio ljut protivnik dok sam se borio za medjunarodno priznanje nase Republike Hrvatske, nedavno je izjavio kako Hrvatsku treba cim prije primiti u Europu pa ce Mare Adriatico postati opce, dakle prije svega njihovo s njihovom velikom ribarskom flotom u Jadranu. Nazdravlje! A mi srljamo u Europu glavom bez obzira ...

Zvonimir Separovic

autor DEKLARACIJE O MORU HRVATSKOM koju su potpisali gotovo svi akademici, profesori, strucnjaci za more, pomorsko pravo i zastitu okolisa.
Jos jednom HVALA Vama i svima koji ce ovo barem htjeti procitati.

TRI STOLJECA OD RODJENJA FRA ANDRIJE KACICA-MIOSICA

I. Rendic: A. Kacic, bista, crkva u Zaostrogu

FRA ANDRIJA KACIC MIOŠIC
(Brist, 1704. - Zaostrog, 1760.)
Fra Karlo Jurišic
ťKacic kao covjek pripada medu
najidealnije - a kao pisac medu
najznamenitije likove, što ih naša
književna povijest poznajeŤ
(Vienac, 22/1890, 543).
 

(Hina)
Subota, 17. travnja 2004.

U crkvi franjevackog samostana u Zaostrogu, na Makarskom primorju, danas je svecanom misom i prigodnim programom obiljezena 300. obljetnica rodjenja i krstenja fra Andrije Kacica Miosica, koji se rodio u Bristu pokraj Makarske. Euharistiju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barisic, uz sibenskog i dubrovackog biskupa Antu Ivasa i Zelimira Puljica te clanove franjevacke provincije Presvetog Otkupitelja. Slavlje je pocelo budnicom narodne glazbe i procesijom Obalom hrvatskih domoljuba i Ulicom fra Andrije Kacica Miosica.


Obljetnica se obiljezava pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, a na njoj su bili nazocni izaslanik predsjednika Sabora Vladimira Seksa - potpredsjednik Luka Bebic, splitsko-dalmatinski zupan Kruno Peronja te gradonacelnici i nacelnici gradova i opcina s Makarskog primorja. Splitsko-makarski nadbiskup istaknuo je u propovijedi vaznost fra Andrijina djela, koji je ostavio bastinu - cetiri knjige, od kojih su tri na hrvatskome jeziku. "Fra Andrija je nakon skolovanja u rodnome kraju - da bi postigao nesto vise - morao otici u Budim, jer smo uvijek bili u nekim asocijacijama, ali je nakon prve knjige na latinskom odlucio reci 'dosta je, imamo mi svoj jezik, svoju kulturu'", rekao je nadbiskup.


"'Korabljica pisma svetoga' djelo je koje govori o vaznosti, bogatstvu i velikom dostojanstvu hrvatskog jezika, u kojemu fra Andrija puku porucuje da ne prihvaca naziv 'sciavi' koji su nam nametnuli da bismo se osjecali manje vrijednima, suznjima, nego reci da si Dalmatin, Hrvat, Bosnjak, Slavinac", istaknuo je msgr. Barisic. U drugome djelu, nastavio je, "Razgovoru ugodnom naroda slovinskog" fra Andrija je zapisivao sve sto covjek govori, sto je satkao u svojoj mudrosti, obradio i ponovno darovao svojemu narodu. "To je bila i citanka i pocetnica koja je odgajala i promicala vrednote obitelji, ljubavi, postenja, junastva, nacionalnu svijest. 'Razgovor' je u narodu postao najcitanijim djelom nakon Biblije, svojevrsna pucka Biblija", rekao je nadbiskup.


"Zato Bogu hvala za ovog covjeka koji nam je sacuvao svijest, jezik, dostojanstvo, sto nas je ocuvalo kroz tolika stoljeca i opasnosti. Njegovo djelo nosilo nas je i kroz Domovinski rat u obrani od agresije onoga sto je fra Andrija, kao i mnogi kroz stoljeca, sanjao, slobodne, demokratske hrvatske drzave. I danas bi fra Andrija pjevao, pisao, mozda i filmove snimao, o onim brojnim likovima hrabrih ljudi, junaka, velikana koji izlozise svoj zivot za Domovinu", rekao je nadbiskup. "Pjevao bi i o onima koji su zavrsili u zatvoru, sigurno ne bi velicao zlodjela, ali ne bi dopustio ni da se oblati narod kao agresor, da se izjednace zrtve i napadaci. Bogatstvo naroda ne mjeri se u zlatu, nego u memoriji i svijesti. Zato ne smijemo dopustiti da nam se to unistava, kako nije dopustao ni fra Andrija Kacic Miosic", istaknuo je u propovijedi splitsko-makarski nadbiskup.


Provincijal franjevacke provincije fra Zeljko Tolic istaknuo je ulogu fra Andrije u vjerskom i kulturnom zivotu Makarskog primorja, gdje je ugledao svijet, primio prva znanja i docekao kraj zivota godine 1670. kao gvardijan zaostroskog samostana, u cijoj je crkvi i pokopan. Bio je uzorni redovnik i svecenik, vrsni propovjednik, gvardijan, crkveni graditelj, sveucilisni profesor filozofije i teologije, pjesnik i prozaik koji je stvarao hrvatski jezicni standard stokavskom ikavicom i pripremao hrvatski narodni preporod, rekao je provincijal.


Izaslaniku predsjednika Sabora Luki Bebicu te nadbiskupu Barisicu i biskupima Ivasu i Puljicu predao je u znak zahvalnosti medaljone s likom fra Andrije Kacica Miosica. Svecanu euharistiju uvelicao je Zbor bogoslova iz Splita, koji je izveo pjesmu "Starcu Milovanu", uglazbljeni recital nastalo prije 115 godina u povodu otkrivanja spomenika fra Andriji u Makarskoj. Svecanost je nastavljena prigodnim folklornim programom KUD-a "Metkovic" i puckih pjevackih skupina Donje Neretve te pohodom Bristu - fra Andrijinu rodnome mjestu i njegovoj nedavno obnovljenoj kuci.


www.sss-makarska.hr/.../ zivot/zivot-djelo.htm 

BOOKSTORE "Croatian Book" for SALE
http://www.personal.kent.edu/~knamjesn/knjizara/knjizara.html
 

Croatian Book Store Inventory
http://www.personal.kent.edu/~knamjesn/knjizara/i.html

CRO Dictionary (English-Croatian)
http://www.personal.kent.edu/~knamjesn/dic.html

Today, Sunday, April 18, 2004, Channel 13 at 8 PM is showing "Nature" including Plitvice.
 

Goran Visnjic portrays the title role in "Spartacus" (2004), a two-part movie, based on the novel by Howard Fast, about the gladiator who led slaves in rebellion against the Roman Empire in 72 B.C. 8 P.M. USA cable.

Masterpiece Theater Ch 13 at 9 PM is showing "Prime Suspect 6: The Last Witness" Inspector Jane Tennison, played by award winning actress Helen Mirren, takes over a high-profile murder case involving the torture of a Bosnian Muslim woman. Next Sunday, the Masterpiece Theater will continue with another episode showing Serbian aggression and murders, including the ethnic cleansing.

Katarina Tepesh

Izvjesce Ivana Bagarica, naseg zastupnika u Saboru

Dragi Hrvati i ostali gradjani Hrvatske u svijetu,

javljam Vam se pred Uskrs, a nakon 5. sjednice Hrvatskog Sabora koja je trajala dva tjedna. Na ovom zasjedanju se raspravljalo i usvajalo nekoliko vaznih zakona. Medju ostalima Sabor se bavio problematikom branitelja, suzbijanjem i zlouporabom droga, mirovinskim pitanjima, porezom na dodanu vrijednost, izvjescem drzavne revizije itd.
Na Odboru za useljenistvo smo diskutirali o problematici vezenoj za reguliranje vojne obveze hrvatskih mladica koji zive u zapadnoj Europi i koji su hrvatski vojni obveznici. Naime, problemi nastaju u ispunjenju zakonske obveze (prema vazecem Zakonu o obrani) prema kojoj su nasa predstavnistva duzna oduzeti putovnicu svim onima koji nisu regulirali vojnu obvezu do navrsene 26. godine zivota. Neki od njih imaju opravdanje (zaposleni su te nemogu pravdatio odsutnost s posla, studiraju isl.), a uzimanje putovnice nije najsretnije rjesenje jer potice mlade da napustaju hrvatsko drzavljanstvo. Razmotreno je nekoliko mogucih rjesenja o kojima cu Vas izvijestiti pri konacnoj izradi zakona.
Sljedeca sjednica Sabora je zakazana za 20. travnja, nakon koje cu nadam se, naci vise vremena te Vas malo detaljjnije informirati.

VAZNO: U dogovoru s Nenadom nastojat cu redovito, a nakon Sabora napisati bar nekoliko rijeci o problematici kojom se bavi Sabor, a kako bih Vas informirao, kako bih s Vama odrzavao kontakt, kako bih dobio Vas odgovor, ideju, prijedlog itd. Konacno, kako bih ucinkovitije obnasao duznost zastupnika u Hrvatskom Saboru tj. stajao Vam na raspolaganju.
Molim Vas koristite mogucnosti koje mozete ostvariti kroz Odbor za useljenistvo. Zajedno s nama clanovima ovog odbora mozete dati prijedlog zakona (Zakon o iseljenistvu, zasto ne..), podnijeti amandmana na zakonske prijedloge, predloziti ideju bilo koje vrste a koje Vam se cine znacajnim i kojima mislite da biste doprinjeli boljim odnosom s (i na) Hrvatsku a na korist Vam i nama (NAMA svima skupa, jer Mi smo ŤHRVATSKAť). PONAVLJAM, Za sve sto biste htjeli pitati, predloziti stoji Vam na raspolaganju Odbor za Useljenistvo.
Odbor cine 13 zastupnika iz sljedecih stranaka: predsjednica Odbora Zdenka Babic Petricevic (HDZ), potpredsjednik Valter Poropat (IDS), clanovi Ivan Bagaric (HDZ), Drago Prgomet (HDZ), Stjepan Fiolic (HDZ), Josip Djakic (HDZ), Ana Lovrin (HDZ), Ratko Gajica (SDSS), Ivica Pancic (SDP), Vice Vukov (SDP), Antn Perusko (SDP), Zdenko Haramija (HNS), Ruya Tomasic (HSP).
Osobno, bih Odboru za Useljenistvo rado promjenio ime (svakako i djelokrug ovlasti i obveza) te ga prozvao Odbor za Hrvate izvan Hrvatske ili tako slicno (STO VI MISLITE?), a formirali bi pododbore medju kojima bi mogao biti i onaj za useljenistvo, znanstvenu i gospodarsku suradnju, za Hrvate u zapadnoj Europi i prekomorskim zemljama, hrvatske nacionalne manjine i Hrvate u BiH..).

Svako dobro i SRETAN USKRS.
Ivan Bagaric
Zastupnik u Hrvatskom Saboru
E mail: ibagari1@Yahoo.com
p.s.
U nastavku slijedi pismo koje smo Vam i ranije slali. Ponovno je tu kako bi ga procitali i oni koji do sada nisu imali prigodu.

Postovani,
Slobodan sam obratiti Vam se i upoznati Vas te od Vas traziti sudjelovanje (prijedloge, kritike, suradnju te upoznavanje sto veceg broja nasih ljudi i institucija u svijetu) o sljedecem:
Na posljednjim parlamentarnim izborima za Sabor Republike Hrvatske izabrana su i cetiri zastupnika (Zdenka Babic Petricevic, Florijan Boras, Kresimir Cosic i Ivan Bagaric) u 11. izbornoj jedinici za Hrvate izvan Republike Hrvatske (tzv. "lista za dijasporu"). Kao sto znate, to je bila i dosadasnja praksa te je nekoliko zastupnika, kako iz Domovine (Hrvatske i Bosne i Hercegovine) tako i iz inozemstva, obnasalo tu casnu duznost. Jedan od instrumenata Sabora kroz koje ovi zastupnici obnasaju svoju duznost jest i Odbor za useljenistvo, koji izmedju ostalih clanova, ima predsjednika (Zdenka Babic Pertricevic) i clana (Ivan Bagaric) upravo izmedju cetvero gore navedenih zastupnika iz 11. izborne jedinice.
Poslovnik Hrvatskoga Sabora utvrdjuje poslove i zaduzenja ovoga Odbora, tako u clanku 79. pise: "U djelokrugu su Odbora za useljenistvo poslovi utvrdjivana i pracenja provodjenja politike, a u postupku donosenja zakona i drugih propisa. Odbor ima prava i duznosti maticnoga radnog tijela u podrucjima koja se odnose na ostvarivanje programa povratka i stvaranje uvjeta za ukljucivanje useljenistva u gospodarski, kulturni i svekoliki razvoj Republike Hrvatske". Osim ovoga i svih napora koje ulazu druga tijela i institucije Sabora i Vlade, kao i svi ukljuceni u ovu problematiku, vrlo se cesto od ljudi iz svijeta moze cuti kako su nezadovoljni odnosom (kontaktom) kako njih samih medju sobom tako i s hrvatskim politickim i kulturnim institucijama u Domovini, a i onih u inozemstvu (hrvatska predstavnistva i veleposlanstva).
Pitam sebe, Vas i sve ostale kako najucinkovitije obavljati zadacu saborskog zastupnika, kojemu bi problematika pitanja hrvatskog iseljenistva trebala biti medju prioritetima. BiH i Hrvati u BiH su takodjer od izuzetne vaznosti i svakako zasluzuju posebnu strategiju odnosa, na korist Hrvatske i BiH (ovo govorim i kao pripadnik toga korpusa hrvatskoga naroda).
Kako uspjesno (u cijelosti) odgovoriti na cjelokupnu (vaznu) problematiku hrvatskoga iseljenistva iz nase perspektive? Kako dosadasnje znanje i iskustvo upotrijebiti i koristiti u buducnosti?  Postovani, u prilog ovoga mojega kratkog obracanja saljem Vam i pismo koje je napisao Berislav Marusic (sada na doktorskom studiju filozofije na sveucilistu Berkeley) nakon razgovora koji sam s njim nedavno vodio u Zagrebu na istu temu. Predlazem, Vi i svi koji dobiju ovo pismo, dopunite ga i korigirajte te mi ga vratite kako bi smo mozda, izradili predlozak strateskog dokumenta koji bi onda poslali nadleznima u Domovini i iseljenistvu te ga provodili.
S postovanjem
Dr Ivan Bagaric, zastupnik u Saboru RH
E mail: ibagari1@Yahoo.com

Darko Varga

ŽIVOTOPIS

Roden sam u Osijeku 17.travnja 1956.godine, a odrastao u Bilju, Baranja, u blizini Biljskog i Kopackog rita. Baka i roditelji su me naucili prijateljskom odnosu prema prirodi, životinjama i biljkama u svom okolišu, a otac i stricevi upoznali su me sa svim tajnama ribolova u bogatim vodama poplavnog podrucja Dunava i Drave.

Osnovnu školu pohadao sam u Bilju, a više razrede svakodnevno putujuci u Dardu. Sudjelovao sam i pobjedivao na natjecanjima iz matematike, fizike i kemije. Pohadao sam i osnovnu glazbenu školu- odsjek klasicna gitara, te bio aktivan i u novinarskoj sekciji, igrao nogomet i košarku.

Srednju školu, gimnaziju, završio sam u Osijeku, u Tvrdi, koja je dala dva hrvatska nobelovca: Vatroslava Ružicku i Vladimira Preloga. Bio sam prvi na natjecanjima srednjih škola iz fizike.

Nakon gimnazije upisujem Elektrotehnicki fakultet u Zagrebu, gdje sam 1981.g. diplomirao na smjeru Elektroenergetika. Tijekom studija bio sam aktivan u radu KSET-a (Kluba studenata elektrotehnike), gdje sam organizirao glazbene slušaonice, nastupe mladih bandova, te bio disc-jockey. U to vrijeme pisao sam priloge i za studentsko glasilo "Naš list", te igrao nogomet za ekipu fakulteta u prvoj sveucilišnoj ligi. Nakon završetka studija iste godine zapošljavam se u "Elektroslavoniji" Osijek i radim na izgradnji elektroenergetskih objekata, kao voditelj izgradnje. Od 1990. g. sam rukovoditelj odjela Elektromontaža. U razdoblju od 1993. do 2000. g. obnašao sam dužnost direktora HEP- Prijenosno podrucje, Osijek. Od 2000.g do danas sam savjetnik direktora. Zadnji znacajniji posao, koji sam obavio u funkciji nadzornog inženjera, bio je nadzor nad obnovom visokonaponskih dalekovoda 110, 220 i 400 kV iz nedavno završenog programa obnove «Ernestinovo».

Osim hrvatskog, govorim engleski i madarski, a služim se i njemackim jezikom.

Oženjen sam i imam dvoje djece. Starija kci Dunja je ucenica Klasicne isusovacke gimnazije u Osijeku, a uz stipendiju Schwaben International, završava drugi gimnazije (10.razred) u Herrenbergu u Njemackoj. Clanica je zbora "Brevis" iz Osijeka, najboljeg djevojackog zbora u Hrvatskoj, a završila je i osnovnu glazbenu školu-smjer klavir. Bila je sudionica Medunarodnog kongresa mladih: II. European Youth Water Congress, održanog u Barcsu, Madarska 2001.godine. Sin Matija je ucenik cetvrtog razreda osnovne škole, i pobjednik je na opcinskom natjecanju iz matematike, a na županijskom natjecanju je bio osmi. Ocekujemo da ce biti pozvan i na regionalno natjecanje. Igra aktivno nogomet u "Elektri", gdje je i kapetan momcadi. U STD (Slavonsko tamburaško društvo) "Pajo Kolaric" uci svirati tamburu "brac". Supruga Željka radi u knjižarskom poduzecu "Libraria".

Hobiji

Kao dokazani prijatelj životinjskog svijeta bavim se uzgojem crvenih irskih setera. Sa svojim psima postigao sam europski znacajne rezultate, a moj uzgojni koncept (vracanje na Wendover tip irskog setera) je priznat. Imam registriranu uzgajacnicu od 1986. pod imenom REDHOT, pod brojem F.C.I 2536.

Veliki sam ljubitelj i poznavatelj glazbe, a slušam mnoge forme, pocev od jazza i bluesa, pa do rock glazbe, narocito one iz 70-ih godina prošlog stoljeca, a nije mi strana niti klasicna i etno glazba iz razlicitih dijelova svijeta.

Fotosafari, snimanje živog svijeta, tradicijske arhitekture, povijesnih znamenitosti Podunavlja, obicaja, a najviše Kopackog rita, takoder je moj hobi, ali i potreba za materijalom s kojim predstavljam naše lokalne vrijednosti svijetu. Skupljam stare povijesne knjige, a narocito "ludujem" za starim zemljovidima.

Volim putovati i otkrivati nove svjetove, te prikupljati tuda iskustva u zaštiti prirode, u održivom razvitku, te ona dobra i našem podneblju primjerena iskustva nastojim primijeniti u svom radu.


Volonterski rad

• Opcina Bilje

Kao prognanik iz Bilja, gdje smo živjeli prije Domovinskog rata, u Osijeku sam se aktiviro u radu tadašnje, jedine baranjske mjesne zajednice u progonstvu. Od 1991.- 1993. g. organiziram humanitarnu pomoc prognanicima, nabavljam krevete, hranu za djecu, organiziram zbrinjavanje prognane djece u Madarskoj, radim u nadzoru na izgradnji prognanickog naselja u Cepinu, i izradujem programe povratka i razvitka Baranje. Od 1992. g. bio sam clan Povjereništva Vlade za Baranju kao koordinator opskrbe energentima i clan Povjerenstva za povratak, obnovu i razvoj Baranje. Bio sam i nacelnik opcine Bilje u dva mandata. U prvom mandatu, od 1993.-1997.g. radio sam i dalje na humanitarnim poslovima, organizirao razne priredbe i okupljanja prognanika kako bih održao tenziju za njihovim povratkom, ali i zbog edukacije o vrijednostima podrucja te njihovom mudrom korištenju nakon povratka. U to vrijeme izradio sam više razvojnih programa za opcinu Bilje, a 1995. g. pokrenio i prekogranicnu suradnju sa susjednim jedinicama lokalne samouprave iz Madarske. Vec 1996. g. je tridesetak opcina i gradova iz Hrvatske i Madarske potpisalo sporazum u suradnji, a 1997. g. u selu Kopacevu je održana i Konferencija: "Dunav-Drava-biseri prirode", gdje su nam gosti bili predstavnici WWF-a, Euronatura i Ministarstva zaštite okoliša iz Madarske, kao i mnogi drugi koji donose odluke u vezi uredenja prostora. Na moju inicijativu, glavne teme su bile turizam i zaštita prirode i okoliša, te prekogranicna suradnja po tim pitanjima. Tijekom 1996. i 1997.g. aktivno sudjelujem u procesu mirne reintegracije Podunavlja u pravni sustav Republike Hrvatske.

U mandatu od 1997.- 2001. g. radim na obnovi infrastrukture u Opcini, u obnovi obiteljskih kuca, u formiranju lokalne samouprave i njezinih tijela, te aktivno promoviram prirodne i kulturne vrijednosti lokalnom stanovništvu, ali i u svijetu. U to vrijeme izradujem strategije razvitka, programe, te održavam i organiziram citav niz edukacijskih seminara (ekološka poljoprivreda, turisticki vodici, tecajevi engleskog), vodim predstavnike iz sela Opcine u Madarsku, u Nizozemsku i Austriju gdje mogu vidjeti primjere seoskog i ekološkog turizma...

• Ekološka družba "Prijatelji Kopackog rita"

Družbu sam pokrenuo 1996. godine, u progonstvu, i od tada do danas sam predsjednik Družbe. Družba broji stotinjak clanova medu kojima su sveucilišni profesori, ekonomisti, pravnici, biolozi, kao i ribari i ekolozi, a imala je citav niz aktivnosti i projekata. U 2001.g. doradili smo Statut i još bolje se organizirali.

• Turisticka zajednica Opcine Bilje

U 1998. g. sam inicirao osnutak TZ Opcine Bilje i bio njen prvi predsjednik.


Popis aktivnosti na promociji vrijednosti Podunavlja

• Filmovi

1995.g. – Bio sam scenarist, producent i režiser prvog hrvatskog video filma "I rode se vracaju…" koji je prikazan na festivalu dokumentarnog filma u Madarskoj, u organizaciji "Lakiteleki alapitvany". Film je dobio posebno priznanje.

1996.g. - S policijom organiziram dozvolu ulaska u Kopacki rit gdje, u suradnji s Marijom Romulicem, snimamo prvi video film o Kopackom ritu. Zašli smo i preko crte razdvajanja, iznad minskih polja, ali i napravili prvi hrvatski film o Kopackom ritu. Bio sam producent filma.

1997. g. - Uz propusnice UNTAES-a ulazimo u isti prostor i pravimo drugi video film.

1998. g. - Takoder u mojoj produkciji radimo i treci film koji, uz prirodne vrijednosti, prezentira etno i opcenito kulturnu baštinu Baranje.

1999.g. - Ekološka družba s Marijem Romulicem izradila je promotivni film za namicanje sredstava za razminiranje. Rezultat je donacija kanadske vlade od milijun dolara.


• Djecji festival

Organizirao sam, uz pomoc Vjekoslava i Jelene Buric, Osjeckih zumbica i Brevis-a, Prvi medunarodni djecji festival ekološke pjesme "Bilje 1998". Sudionici su djeca do 12 godina iz 6 država. Vlastitim sredstvima supruga i ja smo financirali izdavanje CD nosaca zvuka.

• Edukacija i ostalo

- Tijekom 2000. g. predlažem projekt Medunarodnog etno sajma "Dunav-Drava, zajednicka baština" koji je sufinancirao WWF International, a proveli predstavnici Družbe, Opcine, Turisticke zajednice. Ovaj projekt je bio veliko ohrabrenje lokalnom stanovništvu da je turizam moguc, te je ta aktivnost prekretnica u razvitku Opcine. Od tada je "niklo" 11 obiteljskih gospodarstava koja nude turisticke usluge, smještaj, jahanje...

- Web stranica www.bilje.hr je bila druga web stranica jedne opcine u Hrvatskoj (prva je opcine Matulji). Postavljena je 1997. g. u progonstvu, a 2000. je osvježena.

- Još 1996.g., u progonstvu, pokrenuo sam izradu turistickog prospekta opcine Bilje, gdje je Kopacki rit bio posebno istaknut.

- Pokrenuo sam 1997. g. i izdavanje lokalnog glasila "Štekavac" i dao mu ime po najznacajnijoj ptici Kopackog rita, orlu štekavcu.

- Tijekom 1996.,1997. i 1999.g. organizirao sam i slikarske kolonije s temom Kopacki rit.

- Objavljivao sam tekstove o Kopackom ritu i ustupao svoje fotografije sljedecim casopisima: "Hrvatski zemljopis", "Cro-turizam", "Oasis" (Italija), te fotografije za bibliografiju "Kopacki rit", grupe autora...

- Organizirao sam više izložbi, uvijek s prigodnim katalogom: "Spojimo list" (izložba eko-karikatura) i "Mine ubojita ostavština" autora Tomislava Dušanica; "Uskrs naš hrvatski" (izložba radova prognane baranjske djece, a nagradeni su posjetili Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, te Hrvatski Sabor.

- Organizirao sam 1998.g. izradu vec zaboravljenog ribolovnog sredstva-«vejsze», koji još zna izraditi samo stari ribar Horvat iz Kopaceva.

- Organizirao sam, uz pomoc madarske ekološke udruge "Teampannon", posjet predstavnika opcine Ramsarskom podrucju, Tisza-to u Madarskoj.

- Angažirao sam uciteljicu foklora (1998.g.) za rad s djecom, te pomogao izdavanje knjige Jelke Mihaljev "Hrvatski baranjski vez".

- Organizirao sam 1995.g. (u progonstvu) te 2000.g. tecajeve rucnog rada za lokalno stanovništvo.

- Znacajna edukacijska aktivnost bila je izložba koja je organizirana 1995.g. u suradnji s državnim arhivom u Osijeku (prof. Sršan): "Opcina Bilje na starim katastarskim zemljovidima". Znacajan je i katalog za tu izložbu, u kojem je autor, dr. Stjepan Sršan, napisao i kratku povijest opcine Bilje, te je i taj materijal edukacijsko-promotivnog karaktera. Nakon te izložbe, Hrvatske vode su narucile 1998. g. slicnu izložbu i katalog "Kopacki rit na starim zemljovidima". Nakon toga je uprilicena i izložba "Baranja na starim zemljovidima".

- Pokrenuo sam, 1997.g., održavanje "Ribarskih dana" u Kopacevu, što je danas vec tradicija i uspješan poslovni turisticko-ugostiteljski dogadaj za lokalno stanovništvo.

- Godine 2001., u suradnji s Državnim arhivom iz Osijeka i Austrijskim veleposlanstvom (ataše za kulturu), organizirao sam izložbu "Pohodi Eugena Savojskog u Hrvatsku i Bosnu" koja se održala u dvorcu Eugena Savojskog u Bilju.

- Od 1995. do 2002. g. organizirao sam nastupe Opcine Bilje na raznim sajmovima: Agrozemlja u Bizovcu, u Viškovu (kod Rijeke), Zagrebu, Varaždinu, na kojima smo predstavljali naše ekološke i etnološke vrijednosti. Na prvim sajmovima u Bizovcu bilo je aktivno ukljuceno preko stotinu ljudi s podrucja Opcine Bilje.


• Prekogranicna suradnja

- S gradonacelnikom Beremenda (Madarska) inicirao sam osnutak Koordinacije pogranicnih opcina i gradova, a 1996.g. potpisan sporazum o suradnji.

- U Kopacevu je 1997.g. održana Prva medunarodna konferencija pogranicnih opcina i gradova:
"Dunav, Drava-biseri prirode", gdje su dogovarani projekti biciklistickih staza, vinskih putova koji ce se povezati u obje države, a pokrenuta je i inicijativa za otvaranjem novih granicnih prijelaza (otvoren je novi prijelaz Baranjsko Petrovo Selo - Beremend), te je dogovorena suradnja na zaštiti prirode i okoliša. Suradnja je pocela održavanjem "Delta kupa", malonogometnog turnira koji se održavao u Osijeku i u Beremendu, a sudionici su bile ekipe iz lokalnih samouprava, potpisnica sporazuma o suradnji.

- Od 1998.g. u svojstvu predstavnika Osjecko-baranjske županije sudjelujem na sastancima u sklopu prekogranicne suradnje dviju županija, i na sastancima prve hrvatske EU regije: Dunav-Drava-Sava. U Pecuhu sam održao predavanje pod nazivom "Održivi razvitak Opcine Bilje" na madarskom.

• Suradnja i inicijative

- U svom radu suradivao sam s predstavnicima mnogih udruga i institucija: World Wildlife Fund For Nature (WWF) International, WWF-Austrija, WWF-Švicarska, Euronatur-Njemacka, Teampannon-Madarska, ProNatura- Švicarska, REC-Hrvatska, s mnogim fakultetima i profesorima sa Sveucilišta u Osijeku.

- Sudjelovao sam, s dr. Jožefom Mikuškom, u izradi materijala za UNESCO, prijedloga za uvrštavanje Kopackog rita u popis Svjetske prirodne baštine.

- Sudjelovao sam u izradi Projekta Svjetske banke i GEF-a (Global Environmental Fund) za dobivanje kredita i donacije GEF-a. Smatram se najzaslužnijim za dobivanje donacije od 750.000 USD za Kopacki rit. Program je raden po mojim idejama i vizijama.

- Pokretac sam, inicijator osnutka Javne ustanove "Park prirode Kopacki rit" i bio sam prvi predsjednik Upravnog vijeca, te s ravnateljem dr. J. Mikuškom postavio temelje rada te državne ustanove.

• Znacajna medunarodna aktivnost

- 1997. g., u organizaciji ProNatura-Švicarska i Cause commune, posjetio sam Švicarsku. Jedini sam predstavnik ekoloških udruga iz Hrvatske koji je posjetio sjedište Ramsarske konvencije u Glandu, kao i sjedište IUCN-a i WWF-a. Svoj razvojni program i video film o Kopackom ritu predstavio sam u sjedištu Ramsara, WWF-a, ali i u Ministarstvu zaštite okoliša Švicarske u Bernu. Nakon toga krenula je medunarodna potpora mojim projektima.

- 1998. g., kao gost UNESCO-a, kao jedini predstavnik lokalne samouprave s podrucja koje obuhvaca Sjevernu Ameriku i sve europske države, ukljucujuci i države bivšeg SSSR-a, boravio sam u Finskoj na Trecem susretu koordinatora rezervata biosfere u organizaciji UNESCO-ve institucije EuroMaB (Man and Biosphere). Predstavio sam referat: "SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF BILJE MUNICIPALITY", objavljen u zborniku radova sa susreta pod nazivom "Protect The Nature And Live Of It" koji je izvucen iz mog slogana. Ovaj zbornik izdala je Finska akademija znanosti 1999. godine.

- 1999.g. predstavio sam svoj rad ”DEVELOPMENT BASIS OF SUSTAINABLE RURAL TOURISM OF THE MUNICIPALITY BILJE”, koji je objavljen u zborniku radova sa simpozija “ECONOMIC, CULTURAL AND SPIRITUAL HERITAGE IN NATIONAL, EUROPEAN AND GLOBAL TRANSITION”,održanog u Osijeku.

- 2000.g. predstavio sam svoj rad ”AN APPROACH TO THE STRATEGY OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT FOR THE BILJE MUNICIPALITY”, na Medunarodnom znanstvenom simpoziju u Varaždinu pod nazivom ”MARKET DEMOCRACY IN CROATIA, SITUATION AND PERSPECTIVES”, u organizaciji HAZU, koji je objavljen u zborniku radova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2000. godine.

- Svoj rad ”AN APPROACH TO THE STRATEGY OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT FOR THE BILJE MUNICIPALITY”, predstavio sam (objavljen je u zborniku radova) na medunarodnoj konferenciji “GIS CROATIA 2000” održanoj u Zagrebu i Osijeku 2000.godine. Isti rad objavljen je u izdanju Hrvatskog instituta za lokalnu samoupravu u knjizi ”LOCAL SELFGOVERNMENT CROATIAN AND HOLLAND EXPERIENCES”, Osijek, 2001.godine.

- 2001. g. sam u Bukureštu (Rumunjska) na summit-u Dunavsko-karpatskih zemalja pod nazivom “GREEN LIGHT FOR EUROPE”- ENVIRONMENT AND SUSTAINABLE DEVELOPMENT IN THE CARPHATIAN AND DANUBE REGION, kao jedini sudionik iz hrvatskog Podunavlja s projektom, predstavio svoj rad “SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF BILJE MUNICIPALITY THROUGH COOPERATION”.

- U Barcsu (Madarska) 2001.godine, na medunarodnom forumu za zaštitu europskih rijeka “EUROPEAN FORUM ON WATER AND TOURISM” predstavio sam svoj rad "MUNICIPALITY ON TWO EUROPEAN RIVERS”.
- 2002. godine, kao gost americkog State Department-a, u sklopu Visitors Program-a boravio sam 25 dana u SAD-u, u grupi ljudi sa cetiri kontinenta, kao jedini iz Europe. Upoznavao sam se s iskustvima u prekogranicnoj suradnji po pitanjima zaštite okoliša (Crossboarder Environmental Issues). Posjetio sam više federalnih ministarstava (Agencies), ministarstava saveznih država, susretao se s mnogim nevladinim udrugama koje rade na zaštiti i prekogranicnoj suradnji izmedu saveznih država i u suradnji s Kanadom i Meksikom.

- 2003.g. na medunarodnom simpoziju ETHNOGRAPHY OF PROTECTED AREAS: Endangered habitats - endangered cultures održanom na Pohorju u Sloveniji predstavio sam referat: "ETHNOGRAPHIC HERITAGE AND SUSTAINABLE DEVELOPMENT IN BARANYA REGION, CROATIA". Trenutno još nije objavljen zbornik radova.

• Zanimanje svjetske javnosti za moj rad

-Interview u

On the Danube, a Nature Reserve Unites Old Foes
By MarliseSimons
23 October 1999 .
- Video film " Portreti znacajnih pojedinaca koji rade na zaštiti prirode". Video film financirao je WWF-International, a predviden je za emitiranje na Discovery Channel-u. Kroz razgovor i kadrove iz podrucja prikazan je moj rad na zaštiti Kopackog rita.

• Nagrade

- "Zelena povelja Osjecko-baranjske županije", za promociju vrijednosti Kopackog rita. (1996.g.)
- "Medalja Vukovar", odlicje predsjednika Republike za aktivno sudjelovanje u mirnoj
reintegraciji Podunavlja (1999.g.)
- "Državno priznanje" za posebni doprinos pojedinca u zaštiti prirode i okoliša (Vodice, 2001.g.)


U Osijeku, 17.travnja 2004.g.

E-mail:

darko.varga@os.htnet.hr 
darko.varga@hep.hr 

Croatian Youth Hostel aims to meet growing demand

16 April 2004
The Zagreb city centre youth hostel on Petrinjska Street is undergoing a massive redevelopment to cater for the growing numbers of young people heading to Croatia.

The multi-million euro investment will see the number of bedrooms decrease from 210 to 170, but the extra space will mean every room will have its own bathroom, or will only share it with one other room.

The existing six-bed rooms are being converted to offer either four, three or two beds.

The new-look hostel, due to open in September, will also offer three rooms for disabled guests, a restaurant, internet bar and an art gallery.


http://www.worldleisurejobs.com/newsdetail.cfm?codeID=7585