Published on 03/1/2009

Animation, film, art, part 1

Vladimir Kristl

Vladimir "Vlado" Kristl (24 January 1923 – 7 July 2004) was a filmmaker and artist from Zagreb, Croatia, best known for his celebrated animations and short films.

Kristl first came to international prominence for his formally challenging and rigous animations, particularly Don Kihot (freely inspired by Cervantes' Don Quixote). The film is a "graphical and abstract masterpiece which went beyond all existing conventions" (Ingo Petzke 40 years of Animation made by Zagreb Film) and was suitably awarded the main prize at the Oberhausen International Short Film Festival. Working within the highly respected Zagreb Film of animation was not easy and Kristl regarded this film, which was not his first, as the one were he "was finally given a free rein [1]. By producing this film entirely himself, Kristl inspired the artists in Zagreb Film to liberate themselves. In 1962 Kristl made General i resni clovek (The General and the real human being), a satirical live action short film which got him into trouble with the board of censors. Kristl died in 2004 in Munich, Germany.[2] With his partner Jelena he had two children, Madeleine (b 1966) and Pepe Stephan (b 1968).

He published two books of poetry: 'Neznatna lirika' (Insignificant lyrics), 1959, and 'Pet bijelih stepenica' (Five white steps), 1961 in Croatian, and several books in German.

Source: en.wikipedia.org

Vladimir Kristl, Zagreb, in 1960s

Don Kihot by Vlado Kristl, according to Joško Marušić one of the most important films in the history of animation.

Vlado Kristl: Don Kihot, Part 1

Vlado Kristl: Don Kihot, Part 2

Animirani film: Vlado Kristl (Zagreb, 1923 - München, 2004)

Bijesni Rolando u koži Don Kihota

Iako je bavljenje animacijom zauzelo vrlo malen dio njegova života, zbog dva fantastična ostvarenja teorija animacije drži ga s pravom jednim od stupova stvaranja njezine umjetničke samosvijesti

U pjesmi Moj brate Arsen Dedić pjeva: "...U neko veče' još sastane se klapa, pred gostionom uz balote i vino, i karte... i mnogo stvari iz dosade se priča, al' sve se svrši na razgovor o tebi... moj brate..."

Eto, upravo takvo mitsko, ili bolje reći - misteriozno mjesto zauzimao je Vlado Kristl u svim, po stotine puta ponovljenim razgovorima i razglabanjima kad bi se uz čašicu našla animatorska ekipa iz Vlaške 70 iz prvih dana njezine planetarne epopeje. O Kristlu se pričalo sa strahopoštovanjem, strahom, govorilo se kako se nikada više neće vratiti, ali njegova povratka su se i plašili koliko god su žalili njegovu zlu sudbinu što ga je na krilima zle ćudi odagnala u svijet.

Čuvati sebe sama

Zagrebačke dečke slava je lupila nepripravne, pa ste ih mogli kasnih šezdesetih već vidjeti kako tumaraju između dviju krajnosti: sreće što vrijeme svakodnevice brzo raznosi svijetom vijest o njihovu postignuću i očaja što sve tako brzo prolazi i strelovito se odmiče od izvora. Kristl je nestao onoga dana kad je i nastao. Njegovi filmovi dokrajčili su njegov filmski ego i pobrisali noge o njegovo samoljublje. Pobjegao je glavom bez obzira, da barem sačuva malo sebe sama i otrese se teška bremena genijalnoga djela koje je bilo nemoguće vratiti u bocu skromnosti i tajne čeznuća.

U razgovorima o bratu kao da je bilo i zavisti što se uspio živ pokopati, uteći od nepodnošljivosti dana što su se ponavljali u reciklirajućim teorijama o zagrebačkoj školi. Kad sam 1977. i ja zakoračio u Zagreb film, događaji koji su pomaknuli percepciju o hrvatskoj kulturi stoljeće unaprijed kao da su se dogodili čitavo stoljeće ranije, a ne tek desetljeće. Kristl kao da je pripadao samu biblijskom vremenu, tako stvaran djelom i njegovim porukama, a tako nedokaziv ljudskom nazočnošću. Poput velikih proroka čija se svaka rečenica znade, ali više nije posve sigurno da li su uopće i postojali, ili je njihovo djelo kompilacija, stalaktit najboljeg u ljudskom što se nataložilo odoljevši zaboravu, mijenama i ignoranciji.

Pa su dečki, i sami slavni u teorijama animacije, svojoj slavi nadodavali i poznanstvo s njim, a mnogi bogme, i kreativnu suradnju. Pravi pak kapital bio je ako si s Kristlom bio u kakvu sukobu, a kako su to uglavnom bili svi koji su ga barem jednom vidjeli uživo, onda su se i priče o njegovoj naravi preuveličavale, pa je s vremenom zauzeo mjesto mitskog redikula-genija, čovjeka koji nije podnio da tek teorija dokazuje kako je dvorska luda pametnija od kralja.

Pol bogatstva - pol ljepote

Katkada mi se čini, jer sam rijedak, ako ne i jedini koji je antropološki povezao generacije zagrebačke škole, da je ozbiljni nedostatak moje biografije što baš nikada tog čovjeka nisam vidio. Doduše, godine 1994. kao direktor Svjetskoga festivala animiranog filma, bio sam blizu dovesti ga u Zagreb. Vrlo blizu. Uložio sam svu svoju mediteransku lukavost i pokušao mu se najpodlije podvući pod kožu, povlađujući njegovim nevjerojatnim ljudskim i političkim paranojama. Molio me da mu faksiram plan Cvjetnoga trga (gdje se održavao Festival) i bio sam siguran da sam ključno probudio njegovu nostalgiju. No, za nekoliko dana došlo je njegovo pismo na pedesetak(!) stranica gdje objašnjava sav idiotizam ne samo filmskog i crtanofilmskog napora nego i festivala, a pogotovo drži nemogućim svoj dolazak u grad u kojem žive i djeluju žbiri, lopovi i ljudski otpaci... imena neću spomenuti, pišu ionako u svim filmskim enciklopedijama. Ostao mi je prekrasan crtež gavrana što mi ga je poslao i posveta: "Jošku Marušiću, za pol bogatstva - pol ljepote..." Među desecima detalja što na zidovima moga atelijera i od mene već čine crtanofilmskog metuzalema, upravo taj crtež izaziva najveću pažnju namjernika, i sve te godine ja se pravim kako razumijem poruku posvete...

Makar je bavljenje animacijom zauzelo vrlo malen dio njegova života (mnogo manji nego, recimo, Mimici), zbog dva fantastična ostvarenja teorija animacije drži ga s pravom jednim od stupova stvaranja njezine umjetničke samosvijesti.

Šagrenska koža

Nakon dramatične partizanske epopeje, koja ga je natjerala vjerovati kako je ljude i silom moguće izmijeniti tako da budu ne samo bolji nego i jednaki, navodno je u vojničkim čizmama došao na Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je diplomirao, i kroz prozor izbacivao ljude za koje se govorilo da razmišljaju apstraktno. Samo koju godinu poslije kao suosnivač grupe Exat 51 trajno će se zakleti apstrakciji. Prije no što radikalno opet promijeni mišljenje, na svu sreću, dogodilo se razdoblje njegove crtanofilmske karijere. Godine 1959. pojavljuje se kao glavni crtač u filmu Mladena Femana Krađa dragulja. No, sjeća se Nikola Kostelac: "...već prije je s Androm Lušićićem razradio knjigu snimanja za film Čarobni zvuci i ta knjiga snimanja bila je pravo likovno remek-djelo..." Taj film realizirao je 1957. Vukotić, ali neke ključne likovne elemente iz knjige snimanja Kristl će primijeniti u svom prvom velikom djelu Šagrenska koža iz 1960. Taj film po Balzacovoj pripovijetki režirao je zajedno s Ivom Vrbanićem, po scenariju Tomislava Butorca i Dragutina Vunaka. Kao animator pojavljuje se Zlatko Grgić, a glazbu je skladao Miljenko Prohaska.

Film ostavlja filmske sladokusce bez daha. Prvi put u animaciji osjećamo suptilne poticaje poetike i erosa rezervirane za druge žanrove, i gledatelji jasno vide koji se prostori svjetla otvaraju za interpretiranje likovnosti u pokretu. U tome filmu Kristl je još pun strahopoštovanja za medij, pa svoju uzavrelu kreativnost nastoji kanalizirati, organizirati i primijeniti u korektnoj interpretaciji i u pijetetu prema tananim i nesviklim osjetilima gledatelja.

Don Kihot

Ali, njegovo sljedeće djelo, Don Kihot iz 1961, u potpunosti razotkriva svu subverzivnu i kontroverznu ćud umjetnika. U realizaciji filma pripomogli su mu Ante Zaninović kao animator (poslije će Zaninović o animaciji na tom filmu govoriti kao o činu spašavanja iz uzavrelih riječnih virova) i Milko Kelemen kao skladatelj (iskreno će poslije priznati da je i u poimanju glazbe-zvuka Kristl bio daleko ispred svog vremena. U doba kad iz Opatije dolazi Ta tvoja ruka mala Kristl nameće konkretnu glazbu daleko od sigurnosti akorda).

Tada su suvremenici samo slutili, teorija je poslije potvrdila, a meni vjerujte na riječ: riječ je o jednom od najvažnijih filmova u cjelokupnoj povijesti animacije! U silnoj energiji kreativnoga postupka Kristl je potpuno ostvario susret redukcije i apstrakcije. Redukcije (stilizacije) koja ga je privukla animaciji i apstrakcije koja je bila njegova likovna hrana. Vitez na konju i njegov vjerni pratilac na magarcu postali su djetinje jasni grafički znakovi što tumaraju proplancima barbarskoga svijeta koji se viteštvu ismijava, a tehnologiji klanja kao zlatnom teletu.

Taj prekrasni film na neki je način i kulminacija svih kulturoloških silnica što su se stripom, literaturom i slikarstvom teško probijali do divne sinteze.

...

Joško Marušić

Source: www.matica.hr

Please, go to the next page below

Animation, film, art, part 2

Many thanks to Mirna Brkanović, Munich, Germany, for sumbitting this text.

Darko Glavan's interview with Vladimir Kristl recorded in Hamburg, Germany 1997

Many thanks to Mirna Brkanović, Munich, Germany, for submitting text and photos for this web page.

Formated for CROWN by prof.dr. Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!