PRIVATNO VLASNIŠTVO NE POSTOJI
 
Da, to je istina. Što vi to točno posjedujete? Nešto posebno? Kuću, stan, tvornicu, novac u banci? Avion? Ne zapravo. Možda mislite kako ste vlasnik, ali zapravo niste.
 
Dakle ovako: Kupite kuću koja postane vaš dom, podignete kredit za nju, pa ako ste sretni na 15 godina, mada većina ljudi uzme onaj na 30 godina jer je manji teret na mjesečni budžet. Onda, kada zađete u šezdesete kredit je konačno otplaćen i tada je kuća vaša? Ne, nije. Da je vaša, tada ne bi trebali plaćati porez državi. A te cijene ovise o tome koliko toga što 'posjedujete' žele drugi. Ako je vaše 'vlasništvo' dovoljno popularno, onda se porez može popeti i do sume jedne godišnje plaće. Jedan od razloga zbog kojih se ljudi sele iz New Yorka u Floridu nije klima, već činjenica da više ne mogu priuštiti život u svojoj rodnoj kući. U najmanju ruku je tužno kako društvo tretira svoje starije građane. Jednostavno ih treba preseliti da naprave prostora za novu radnu snagu koja će se također naći u toj situaciji kada dođe vrijeme. Gotovo kao izbjeglice.

Ako imate novac u banci i ništa ne činite sa njim pojest će ga ili inflacija ili sama banka. Na sve što zaradite morate dati dio vladi. U suštini ništa se bitno nije promijenilo još od doba feudalizma.
 
U komunizmu, u kojem sam ja rođen, 'učili' (čitaj- prali mozak) su nas kako vlasništvo nije dobro i kako sve treba biti 'kolektivno'. Ta doktrina zapravo nije imala veze sa onim što su govorili Marx i Engles, a ukoliko ste čitali Hegela i Plehanova, to vam postane još jasnije. Ali vlast je čitala ono što je htjela pročitati, jednako kako neki ljudi čitaju Bibliju pa se proglase Božjim poslanicima koji će nas odvesti u 'svijetlu budućnost'. Ok. Komunizam je potpuno zakazao i to ne samo po pitanju privatnog vlasništva, već i po pitanju ljudskih prava, religijske slobode, pranja mozga kako je jedna partija bolja od dvije... lista je beskonačna, bolje da se odmah zaustavim.
 
Sada dolazimo do kapitalizma, a on je od posjedovanja privatnog vlasništva napravio svoju perjanicu ali znate što? Kvragu, ne posjedujete baš ništa. Mislite kako posjedujete tvornicu. Ukoliko državi prestanete plaćati ona vam jednostavno oduzme vaš životni rad. Taj je auto vaš? E nije. Ukoliko ne platite osiguranje, registraciju, godišnji servis ne smijete ga voziti po cesti. A isto osiguranje plaćate bez obzira vozili auto cijelo vrijeme ili samo jedan dan u godini. Ma nemoj? Takvo ulaganje u nešto što je parkirano u vašoj garaži nema smisla. Pardon, to nije 'vaša' garaža. I ona je samo posuđena.
 
Pa dobro, odakle bi novac za ceste, javne usluge itd. trebao dolaziti? To je bar jednostavno. To se zove Fair Tax i dolazi od prodaje. Ja nisam jedini koji razmišlja na ovaj način. Ukoliko želite kupiti auto, kino ulaznicu, sladoled, benzin, struju za novi električni auto... plaćate više, za usluge koje bi nam vlada trebala pružiti. U isto vrijeme mora se dobro pratiti na što točno vlast troši novce. Zlostavljanje je očito ali ništa se ne čini kako bi se zaustavila korupcija. A ne govorimo o milijunima ili čak milijardama. Govorim o trilijunima. Zamislite što bi ti trilijuni mogli napraviti za zdravlje i obrazovanje? Što bi taj trilijun mogao napraviti za sve težnje o životu u miru?
 
HRANA
 
Hrana bi trebala ostati u rukama proizvođača, umjetnika. Engleska riječ je Artisanship. Kada sam se prije nekoliko desetljeća doselio u SAD, nisam mogao doći k sebi kada sam shvatio koliko je tamo loša kvaliteta hrane. To je bila jedna od stvari na koje sam se najteže navikao. Ljudi tvrde da se ista stvar dogodi kada se dođe u Njemačku ili u neku drugu zemlju izvan Hrvatske. Dakle, imamo li doista kvalitetnu hranu u Hrvatskoj? Da, imamo. Mnogi moji prijatelji koji su posjetili Hrvatsku govore kako su tada prvi put u životu okusili hranu. Pravu hranu. Krenimo desetljeće u budućnost& Hrvatska ulazi u EU i što se dogodi? Prodaju nam generične krumpire i rajčice. Hrvatsko nacionalno strateško oružje je hrana. Moramo zadržati hranu u rukama ljudi iz agrikulture. Pitajte naše poljoprivrednike što im treba da proizvedu kvalitetu. Hrana je sloboda. Zdrava nacija je bogata nacija. Očekivana dužina života u SAD-u biti će po prvi puta u padu.
 
SLOBODA
 
Biti slobodan nije samo mogućnost glasovanja u demokratskom društvu. Biti slobodan je mogućnost života u okolini po vašem izboru i ne postojanje tereta obveza dugovanja prema drugome. Biti slobodan znači da možete spustiti svoj kofere i odmoriti se. Biti slobodan znači život izvan tokova ako želite, biti nezavisan ako je to vaš izbor ili ovisan ukoliko vam je to želja.
 
Biti slobodan znači imati privatno vlasništvo. Za sad, nije baš dobro. Biti slobodan znači izjaviti čak i  nešto u što ne vjerujete a da zbog toga ne završite na križu. Američka je vlada upravo suspendirala 'habeas corpus', jedno od tkiva slobode. A trenutak u kojem prestajemo zahtijevati da se provjeri svaki glas, s materijalnim dokazom,  prestajemo živjeti u demokratskom društvu. To je upravo ono što se dešava u mojoj i meni dragoj zemlji.
 
U ZAKLJUČKU
 
I gdje nas to  sve vodi? Vodi nas do ropstva. Ako morate stalno raditi da imate ono što je već 'vaše' onda nemate slobodu niti razmišljati niti se opustiti. Toliko debljine u našem društvu, toliko bolesti... zašto? Zbog dnevnog stresa života, loše kvalitete hrane, zbog promoviranja profita a ne zdravlja. Bogata nacija je zdrava nacija. Ovakva konstelacija vlasti ne dopušta prosječnom građaninu da bude slobodan. Sloboda je namijenjena vladajućoj klasi koja obrće svoj novac utabanim stazama. I sloboda nije posjedovanje više smeća nego što vam treba, a koje ionako ne možete platiti, nego imati više vremena za sebe i svoje prijatelje i obitelj, biti kreativan član zajednice. Napraviti zaradu za sebe i svoju obitelj ali ne nauštrb drugih, nego u svrhu poboljšanja društva.
 
Pomirišite kavu, zagrlite svoje dijete, pomozite prijatelju popraviti krov... živite za trenutak, u miru otiđite do vašeg svetog mjesta. Stres je suprotnost prirodi i svetoj energiji s kojom težimo biti povezani.

Razlog zbog kojeg sam odvojio vrijeme za pisanje o ovoj temi, mada sam zauzet u studiju, zato što vjerujem da je moguće izgraditi takvo društvo. Radikalno pozitivna promjena moguća je, a pogotovo u maloj zemlji koja nije kao veliki tanker u punoj brzini kojem treba 30 godina da se okrene za 180 stupnjeva. Hrvatska je bliža brzom gliseru i bliža je toj mogućnosti jer porez na nekretnine nije toliko visok (jer ga ljudi ne bi mogli priuštiti) ali ulaskom u EU stvari bi se mogle promijeniti. Moglo bi doći do nametanja tempa života te da nam pokušaju pritegnuti financijska sedla na naša još uvijek krhka ramena.
 
Prvo, htio bih naglasiti kako bi Hrvatska mogla biti prva zemlja koja bi uvela pravo privatno vlasništvo za svoje građane. Što znači ne postojanje poreza na nekretnine ili prihode. Stranci bi zemlju mogli samo iznajmljivati, a u nikojem slučaju kupiti. Javite mi ako ste bili u mogućnosti kupiti nekretninu u centru Londona. U 'otvorenom' tržištu. Najam ste možda i mogli. Zato nemojmo govoriti floskule o slobodnom tržištu kada ono nikada nije ni postojalo.
 
Ono što bi Hrvatska trebala napraviti je iskoristiti svoju ogromnu bazu znanja od 5-10 milijuna apostola diljem svijeta. Mi koji živimo izvan Hrvatske također smo domoljubi zemlje u kojoj živimo ali velika je razlika u tome što možemo analizirati što je dobro, bolje, loše ili još gore. Isto tako, imamo znanje implementacije i srce koje je potrebno za to.
 
Kako tehnologija sve više napreduje uskoro ćemo biti u mogućnosti napraviti mnogo više stvari uz robotsku pomoć, ljudi bi trebali početi razmišljati o drugačijem društvu i vladi koja bi bila pravednija nego bilo koja do sada, trebali bi razmišljati o kvantnom skoku u beskrajne mogućnosti. Trebali bi biti bolje povezani jedni s drugima te istražiti beskrajan svemir koji nas okružuje.
 
Netko bi trebao reći... ili ne posjeduješ ništa pa si zbog toga slobodan ili posjeduješ pa zbog toga nisi slobodan.
 
A ja to kažem: Sloboda je vrijedna borbe jer Jedno ne isključuje drugo.
 
Nenad N. Bach
 
6. studenog 2007., New York, SAD