 | Radovan Grgec (1929-2007), president of the Croatian Literary Society of St. Jerome (Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima), Zagreb, one of the founders and editor in chief of the "Marulić" journal, and wonderful person, died in Zagreb. His name is well known among many Croats throughout the world. |
Radovan Grgec (1929-2007), photo by Emil Čić, 1993
Na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan je u srijedu aktivni katolički laik, dugogodišnji ravnatelj i glavni urednik Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima prof. Radovan Grgec. U pismu upućenom obitelji pokojnog prof. Grgeca, koje je pročitano na pogrebu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić podsjetio je kako se neponovljiv značaj profesora Grgeca često skrivao iza jednostavnosti njegove osobe, ali čvrst i nepokolebljiv u stavovima mnogo je trpio za komunističkog režima te zajedno s ocem Petrom kušao težinu lepoglavske robije i samice. "Pronicavim umom, znanstvenom znatiželjom i predanom vjerom marljivo je radio u Društvu hrvatskih književnika i Društvu hrvatskih književnih prevodilaca te dao veliki doprinos kršćanskoj literaturi, a time i širenju vjere u hrvatskom narodu", napisao je u pismu kardinal Josip Bozanić. Pogrebne obrede predvodio je tajnik HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu dr. Stanislav Vitković, a kod groba se od prof. Grgeca oprostio njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj Nikola Bićanić. Prof. Radovan Grgec rođen je u Zagrebu, u obitelji profesorice Josipe rođene Huk i profesora Petra Grgeca. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1956. diplomirao romanistiku (francuski i talijanski) na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga sveučilišta. Kao gimnazijalac proveo je četiri godine u zatvoru u Lepoglavi i Beogradu. Dobivenu stipendiju UNESCO-a nije mogao iskoristiti jer mu je komunistički režim uskratio putovnicu. Radio je i kao bibliotekar, inokorespondent i prevoditelj. Preveo je 20-ak knjiga s francuskog, talijanskog i njemačkog jezika te objavio mnoštvo članaka u raznim časopisima. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Kao član četiriju vijeća Biskupske konferencije Jugoslavije bio je neko vrijeme u užem rukovodstvu Europskog foruma laikata te nastupao kao govornik u domovini i inozemstvu. Republika Hrvatska odala je priznanje prof. Grgecu kad mu je 1996. preko svog državnog poglavara dodijelila dva odlikovanja: Danicu hrvatsku s likom Marka Marulića i Danicu hrvatsku s likom Antuna Radića. Godine 2002. dobio je povelju počasnog člana Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.
Photo from www.tomograf.hr Prof. Grgec surađivao je više od četvrt stoljeća u svakom broju Glasnika Srca Isusova i Marijina, a u jeronimskoj književnoj reviji Marulić napisao je više od 150 kolumni "Uz rub". Ove godine u tijeku Dana kršćanske kulture dobio je nagradu "Buvina" za doprinos kršćanskoj kulturi. Preminuo je nakon duge bolesti u subotu 17. studenoga, u 78. godini života. (ika / gk) |
Radovan Grgec, Zakon srca (The Law of Heart), HKD sv. Jeronima, Zagreb 2002.,
photo from www.tomograf.hr
| Jeronimska "Danica" za 2007. |
| ... Grgec wrote many books with a religious motive and among them is the book "Yearning to the Kingdom", published in 1995. The book is a collection of his spiritual sermons founded on the New Testament and connected with the historic moment of Croatian reality. In the aforementioned book, Ethics and Aesthetics have a common root in God and Grgec puts the complete Christian culture together with the truth and force of love that together with beauty and goodness have their centres in God. Grgec asked: "Is it possible that the Christian way of life, mentality and message enter a world in which, as the Pope said, has come to a break between evangelism and culture&" And it is Grgec's central message: deep concern for the Christian message and culture in our world of today. Source: Emil Čić |
Professor Luka Brajnovic on the right, Prof. Radovan Grgec, Mrs Brajnovic, and the King of Dolls on the left, in Pamplona, Spain, 1991 (source www.croatianhistory.net)
| Dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima i glavni urednik časopisa Marulić, prof. Radovan Grgec, preminuo je nakon duge bolesti 17. studenoga u 78. godini života. Radovan Grgec osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1956. diplomirao je romanistiku (francuski i talijanski) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobivenu stipendiju UNESCO-a nije mogao iskoristiti jer mu je komunistički režim uskratio putovnicu. Radio je i kao bibliotekar, inokorespondent i prevoditelj. Preveo je dvadesetak knjiga s francuskog, talijanskog i njemačkog jezika te objavio mnoštvo članaka u raznim časopisima. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Kao član četiriju vijeća BKJ bio je neko vrijeme u užem rukovodstvu Europskog foruma laikata te nastupao kao govornik u domovini i inozemstvu. Republika Hrvatska odala je priznanje prof. Grgecu kad mu je 1996. preko svog državnog poglavara dodijelila dva odlikovanja - Danicu hrvatsku s likom Marka Marulića i Danicu hrvatsku s likom Antuna Radića. Godine 2002. dobio je povelju počasnog člana Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Prof. Grgec surađivao je više od četvrt stoljeća u svakom broju Glasnika Srca Isusova i Marijina, a u jeronimskoj književnoj reviji Marulić napisao je više od 150 kolumni "Uz rub". Source: katolici.org |
| Hrvatsko književno društvo (HKD) sv. Jeronima utemeljio je 1868. godine prvi zagrebački nadbiskup, kardinal Juraj Haulik, rođen u Trnavi (Slovačka), gdje mu je HKD 1929. postavilo spomen-ploču na rodnoj kući a 1999. spomen-poprsje. Haulikovi nasljednici bili su pokrovitelji HKD-a, a predsjednici su mu bili uglavnom zagrebački kanonici (Gajdek, Leber, Suk, Budicki, Rubetić, Knežić, Rožić, Lončar, Oberški, Soldo, Ivandija). U novosagrađenu Jeronimsku palaču (Zagreb, Tomislavov trg 20 i 21 te Trenkova ulica 1) HKD ulazi 1893., a 1923. sagrađena je u dvorištu i Jeronimska dvorana, koja je postala žarište tadašnjega religioznog i kulturnog života u Hrvatskoj. 1961. komunistička vlast nacionalizira i dvoranu i palaču (djelomično denacionaliziranu 2001.), a HKD mora djelovati pod imenom HKD sv. Ćirila i Metoda sve do uspostave hrvatske države, kada se steječu uvjeti (1998.) za povratak starome imenu. 1921. ulaze u upravu HKD-a ugledni katolički laici Josip Andrić, Velimir Deželić, Milutin Mayer, te HKD postaje glavnim okupljalištem hrvatskoga katoličkog laikata, a prvotna mu se svrha proširuje s pučko-religioznog i na literarno-znanstveno područje. Pod krovom jeronimske zgrade izlaze mnogi listovi i časopisi: dnevnik Hrvatska straža, ilustrirani tjednik Obitelj, Mala mladost za djecu, Jeronimsko svjetlo itd., a u Jeronimskoj dvorani organiziraju se gospodarski tečajevi za seljake, Socijalni tjedni , priredbe marionetskoga kazališta, pa čak i plesni tečajevi i športske priredbe. Nakon 2. svjetskoga rata HKD mora znatno ograničiti svoju djelatnost, ali nastavlja s izdavanjem molitvenika, katekizama i nabožne literature (npr. u tri izdanja objavilo je knjižicu Nasljeduj Krista u prijevodu svojega pokrovitelja Alojzija Stepinca, napisanom u lepoglavskom zatvoru). Kontinuitet HKD-ove djelatnost najbolje ilustrira popularni kalendar Danica , koji je nakratko također morao promijeniti ime, u Godišnjak . 1968. HKD pokreće kulturno-književnu reviju Marulić, koja 2005. ulazi u 38. godište izlaženja. Oko Marulića i Danice okupljaju se pod uredništvom Radovana Grgeca katolički književnici, nasljednici Sudete i Remete, kao i Andrićevih suradnika Ljubomira Marakovića, Krunoslava Krstića i Mate Ujevića, npr. Stjepan Krčmar, Svevlad Slamnig, Vojmil Rabadan, Luka Perinić, Ivo Balentović, Mato Marčinko, Joja Ricov. I nakon II. vatikanskog koncila, kada se, najprije u svećeničkim i redovničkim sredinama, javljaju u Hrvatskoj nova žarišta religioznog izdavaštva, HKD sv. Jeronima, uz Maticu i Akademiju najstarija hrvatska kulturna ustanova, nastavlja sve do danas obavljati svoju specifičnu ulogu u hrvatskom književnom prostoru. |
Životopis Brune Bušića Postdiplomant na Sorboni, istaknuti hrvatski intelektualac
|
Ostavši bez posla u domovini, Bušić je u početku g. 1970. otišao u Pariz gdje je posredstvom jednoga hrvatskog književnika stupio u vezu s francuskim književnikom Pierrom Emmanuelom, članom francuske Akademije i tadašnjim predsjednikom PEN-Cluba, koji je Bušiću dodijelio stipendiju PEN-Cluba. Boravak u Parizu Bušić je koristio i za učenje francuskoga jezika u Institutu catholique de Paris. Kada mu je ta stipendija istekla, francuski filozof, pisac i član francuske Akademije Gabriel Marcel dodijelio mu je svoju osobnu stipendiju. Zapravo, posredovanjem poznatoga hrvatskoga kulturnog djelatnika u svijetu | VIJESTI IZ OPĆE CRKVE U SLOVAČKOJ OBILJEŽENA 30. OBLJETNICA SMRTI JOSIPA ANDRIĆA Svečanost u povodu 30. obljetnice smrti dr. Josipa Andrića, jednoga od najuglednijih hrvatskih katoličkih laika, oca brojne obitelji, pisca, skladatelja, muzikologa te središnje ličnosti stoljetne povijesti HKD sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), održana je 7. prosinca 1997. u Hrvatskom Grobu te 8. prosinca u Bratislavi u Slovačkoj. Trnavski biskup Peter Dubovsky predvodio je u nedjelju, 7. prosinca, misno slavlje uz o. Ferdu Takača, koji je i prevoditelj jeronimskih izdanja, među kojima i Andrićeva romana "Velika ljubav", čija se radnja odvija upravo u Hrvatskom Grobu. Nakon mise, na Andrićev spomenik vijence su položili načelnik Štefan Nemčović, ravnatelj HKDa prof. Radovan Grgec i veleposlanik RH u Slovačkoj dr. Đuro Deželić. Ravnatelj Grgec govorio je o velikim Andrićevim zaslugama u produbljivanju veza sa Slovacima dok je veleposlanik Deželić istaknuo da je Andrić najzaslužnija ličnost među Hrvatima, u ovom stoljeću, za proširenje tih veza. U ponedjeljak, 8. prosinca, Hrvatsko je veleposlanstvo s nacionalnim glazbenim centrom u Bratislavi organiziralo znanstveni kolokvij o dr. Josipu Andriću. Ravnatelj Centra dr. Ladislav Mokry pozdravio je na početku nazočne, a potom je Radovan Grgec govorio o Andrićevom životu i djelu te o njegovim odnosima s prijateljima iz Slovačke, naročito sa svećenikom i vođom slovačkog naroda za nezavisnost Andrejom Hlinkom. O Andriću kao skladatelju i muzikologu govorio je akademik Jerko Bezić, a ravnatelj Spolka sv. Vojtjeha dr. Štefan Hanaković osvrnuo se je na Andrićeve veze s tom ustanovom, istoznačnoj zagrebačkom društvu sv. Jeronima. Autor knjige "Hrvati u Slovačkoj" dr. Jan Botik govorio je o romanu "Velika ljubav". Ostali govornici, Edita Bugalova i Boris Banary izvjestili su skup o glazbenoj djelatnosti dr. Andrića. Na temelju dokumenata iz Matice slovačke dr. Michal Eliaš iznio je niz zanimljivih podataka iz korespondencije dr. Andrića s ličnostima slovačkoga javnog života. /IKA/ Source: Zvonik, Subotica |
An article by professor Radovan Grgec published in Croatian Society of Political Prisoners - Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. PROF. MILJENKO PETRANOVIĆ (1930. - 2007.) Nakon moždanog udara umro je 28. siječnja 2007. u Zagrebu Miljenko Petranović, dugogodišnji član i odbornik HKD-a sv. Jeronima, redovit posjetitelj jeronimskih književnih večeri te jedan od dobročinitelja HKD-a. Rodio se 11. svibnja 1930. u Sesvetama, a zatim je živio u Novskoj, rodnome mjestu svoga oca, koji je poginuo 1942. kao domobranski časnik u Požegi. S bratom blizancem i majkom živio je i u Novoj Gradiški i Pakracu, a potom je pohađao V. realnu gimnaziju u Zagrebu, pa gimnaziju u Vinkovcima, te maturirao na II. realnoj gimnaziji u Zagrebu 1949. Majka je radila kao bankovna činovnica, a Miljenko je počeo studirati fiziku i matematiku na PMF-u. Zatim je prešao na Višu pedagošku, gdje je i diplomirao 1956. Zaposlio se u školi u Nijemcima, odakle je otišao na odsluženje vojnog roka u Valjevu i Kraljevu. Po povratku iz vojske radio je kao nastavnik u Oroslavlju, i tu se oženio školskom kolegicom, koja ga je napustila za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne. Bio je naime osuđen kao nacionalist i hrvatski rodoljub. Vrativši se s robije radio je kao skladištar pa kao knjižničar i arhivar u ATM-u. Iako ga je žena napustila, nije se više ženio. Bio je i ostao praktični katolik. Osnovno vjersko usmjerenje primio je u roditeljskom domu, a od 1943. bio je revan član Marijine kongregacije u Palmotićevoj. Nastavio je sa svagdanjim odlaskom na misu i pričest, a istaknuo se kasnije kao vrlo aktivan član HKD-a sv. Jeronima. Život ga nije milovao, ali je uvijek ostao dosljedan vjernik i rodoljub, pa su ga i nakon robije često zatvarali na po nekoliko dana. Redovito je odlazio na Sljeme i to mu je bila zapravo jedina razonoda. Odolijevao je kušnjama i čestim bolestima, uzdajući se u pomoć Božju, pogotovo nakon smrti brata blizanca i ljubljene majke. Jeronimsko ga društvo nikada ne će zaboraviti. Radovan GRGEC |
Celebracion del 125 aniversario de la Sociedad cultural croata San Jeronimo, an article published in Studia Croatica, Buenos Aires, in 1994 It is little known that blessed Ivan Merz published an article "Croatian Churches" in the well known yearly calendar Danica, issued by the Society of St. Jerome in Zagreb, 1925: bl. Ivan Merz: Hrvatske crkve, kalendar Danica, Zagreb 1925. |
Please, go to the next page below.
| I learned about existence of the Marulić bimonthly in 1992, when I was trying to find a publisher for my book about the history of Croatian Glagolitic script, entitled Be Literate, Be Yourself - Biti pismen, biti svoj. The title has been proposed to me by Mr. Želimir Kantura, a well known judge in Zagreb and mountaineer, and a good friend of mine. One of the founders of Marulić and its editor in chief was professor Radovan Grgec, and the journal was a real revelation for me. It covered a wealth of themes which opened my views to many areas of history, culture, literature, and daily life. |
| Upon my request for a meeting, I was very warmly received by professor Radovan Grgec in his office, Tomislavov trg 21, Zagreb, within the Croatian Literary Society of St. Jerome - Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima. The book was published by Sv. Jeronim Society in the summer of 1994. At that time the society was still called Society of St. Cyril and Methodius, a name imposed by communists immediately after the WWII. The name of St. Jerome was forbidden. Meanwhile, in 1992, I published my first article in Marulić. It had eight pages, four of them printed in the Latin Script, and another four in the Glagolitic. And the Glagolitic part started in the middle of a sentence. Of course, it was an obvious and intentional exaggeration from my part, but professor Grgec understood and tolerated it. And something extraordinary happened: letters and messages began to arrive to Sv. Jeronim enthusiasted with the Glagolitic Script. Of course, a favorble reception was an impetus for me. Of course, there were critical remarks that I found extremely usueful. It was also a revelation for me that the Croatian Glagolitic script was still alive in hearts of many people. It was a challenge for me to endure a lots of problems in preparing the book. Namely, I prepared it in all details, from cover to cover, as a camera ready book. This included also preparing special fonts for TeX and METAFONT, containing about 400 characters. In 1992 I published an article "The Exotic Croatian Glagolitic Script" in TUGboat, a journal for computer typography issued by the American Mathematical Society. Since then I became firmly convinced in the possibilities of the Glagolitic Script for international promotion of Croatian culture in general. Messages and enquieries about the article and the script began to arrive via e-mail from various sides of the world. The book was accepted surprisingly well, and the whole edition of 1000 copies was sold in less than four months. Of course, this was largly due to a very good network of bookshops attached to the Society of St. Jerome. It is amusing that the book was promoted in November 1994, when the whole edition was already completely sold out. I had a great honour that the promoter of the book was professor Marko Orešković, a former director of the City Library in Zagreb during several decades, and a former director of the National and University Library from 1943 to 1945. |
With Marija Bukovac, Croatian writer, and professor Radovan Grgec, during promotion of the second edition of my book Croatian Glagolitic Script - Hrvatska Glagoljica, in European House in Zagreb, 1996.
| The second corrected and enlarged edition of the book appeared in spring 1996, this time under the different title, Croatian Glagolitic Script - Hrvatska glagoljica. One of the promotions of the book took place in the European House in Zagreb, in the presence of professor Radovan Grgec, accompanied with singing of the Bašćina - Heritage, a choir of the Society of Lovers of the Glagolitic Script - Društvo prijatelja glagoljice. This society, which I mention here only in passing, has been founded in 1993. Since for the second edition of my book I prepared many new characters in METAFONT, I decided to offer a new article for TUGboat entitled Croatian Fonts. It has been published in 1996. The importance of this is to the fact that the set of all fonts, mainly Glagolitic, have been included in huge CTAN virtual library in the subdirectory /croatian, mirrored in more than fifty countries. |
Radovan Grgec and the author during the lecture Croatia - its History, Culture and Science on Internet, 2005
| In 1995 I already started to work on my web pages Croatia - its History, Culture and Science. In 1997 or so I came into contact with a webmaster of Studia Croatica, a Croatian journal in Buenos Aires, Argentina. I informed the webmaster about a few incorrect links, writing him in English. The next day came the answer, in broken Croatian but fully understandable: "The mistakes are corrected. By the way, I am just reading your book Croatian Glagolitic Script!" The answer was signed by Joza Vrljičak. I immediately imagined him to be a young boy in short trousers. But a few years later I lerned that it was not so. I met him in Zagreb in 1999 together with The King of Dolls - Ljeposlav Perinić. Joza Vrljičak was the director of Studia Croatica. We went to the funeral of Krešimir Mikolčić, who at the time, before his premature death, was the secretary general of Matrix Croatica - Matica hrvatska in Zagreb. Krešo was ever since a great stimulus for my interests in various aspects of Croatian culture, especially since he was a passionate mountaineer. |
The King of Dolls, Madam Brajnović, Radovan Grgec, and Luka Brajnović
| The first encounter with The King of Dolls also came as a result of my book. In September 1999 he arrived as usual from Buenos Aires to Zagreb, to visit his friends and colleagues, among them also professor Radovan Grgec. One day he phoned to me introducing himself as an Argentinean Croat, and told me that he has a gift for me that he brought from Buenos Aires. We met at the Jelačić Square in Zagreb, and he showed me one of the latest issues of Studia Croatica journal. I was very pleased by the fact that the front page had a nice decoration based on the famous Baška Tablet. When we sat down for a drink at Cvjetni trg - The Square of Flowers, I learned about his amazing passion for dolls, and we immediately aggreed that a web page about the King should be prepared. One of my guest appearances at St. Jerome Society in Zagreb was in 2005, with the theme of Croatian History Culture and Science on the web, where I described my work on promotion of Croatia via Internet. I also desribed the collaboration with Nenad Bach, which has just started around that time. I write these lines in order to express my deep gratitude to unforgettable and shining figure of professor Radovan Grgec. His understanding and generosity, hard work and persistence, were a great inspiration for me. Darko Žubrinić, Zagreb |
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!