«Nezaboravna Peąordina pjesma Moj otac»

(Stojan Vučićević: «Novo ime», Hrvatski tjednik br. 32, Zagreb, 26.XI.1971.)

Pjesma Mile Peąorde «Moj otac» prvi put je objavljena 1969., u antologijskoj Panorami mlade hrvatske knjiľevnosti u zagrebačkom časopisu «Republika»; 1971. god. objelodanjena je u prvoj knjizi pjesama Mile Peąorde ®IVOT VJEČNI (Nagrada «Svjetlosti» 1972.) u Sarajevu. Ta «nezaboravna Peąordina pjesma Moj otac» (Stojan Vučićević, «Novo ime», Hrvatski tjednik br. 32, 26. XI. 1971.) uvrątena je u ąkolske čitanke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; god. 1998. zastupljena je u reprezentativnoj antologiji hrvatskoga rodoljubnoga pjesniątva od Baąčanske ploče do danas Mila si nam ti jedina&(Alfa, Zagreb). Na Festivalu duhovne glazbe «CRO PATRIA 2004.», u Splitu, glavnom nagradom Zlatnom plaketom nagrađena je skladba Josipa Magdića nastala na stihove pjesme «Moj otac», a u izvedbi zagrebačkoga zbora Cantores Sancti Marci.

Slovenski pjesnik i četverostruki akademik Ciril Zlobec, vrstan prevoditelj i promicatelj hrvatskoga pjesniątva, u svome eseju  o poeziji Mile Peąorde «Jedinstvo u mnogoglasju» (2002.), glede pjesme «Moj otac», ističe: «Čak i u homersku  sliku oca on metaforički upliće elemente ovoga na izgled gruboga, a veličanstvenoga kraja svoga djetinjstva& Upravo je ova pjesme paradigmatska za pjesnika, jer se u njoj otkriva jedna od temeljnih osobina njegove poetike: dvostruka funkcija metafore. Ponajprije u pojedinim dijelovima pjesme, a onda pjesma sama kao cjelina. U ovome primjeru pojedine odlike hercegovačkoga kraja sastavljaju mitski lik oca, a pjesma kao cjelina, uključujući očev poetizirani lik, simbolički ugrađen u mozaik ovoga kraja, razotkriva u sveobuhvatnoj poenti sinovljevu nemoć, njegovu egzistencijalnu tjeskobu modernoga čovjeka. Karakteristično pjesnikovo suzvučje mnogostrukosti i jedinstva.»