V. HSS i poljoprivreda te genetski modificirana hrana

Poljodjelstvo i prehrana su vrlo kompleksno područje, i od bitne su važnosti za svako društvo. Tijekom ljudske povijesti pa sve do nedavno, za cijelo čovječanstvo su zemljoradnja i prehrana bile među strateški najznačajnijim temama. U suvremenom svijetu je ta situacija i dalje prisutna među siromašnima, a u slučaju krize opet se aktualiziraju izazovi poljoprivrede i prehrane diljem planeta. Svjedočimo da u današnje doba u bogatim zemljama poljodjelstvo sudjeluje u ukupnom BDP sa samo 1-6%. Ali, ako se pribroje i finacijska ostvarenja kemijske i prehrambene industrije te transporta i trgovine hranom, onda se udio u BDP penje na približno 20%. 

Kako se ne prisjetiti izjave velikana hrvatske agronomije prof. Frangeša iz 1930. da je poljoprivreda "vremenski prvo, a po važnosti najodličnije zanimanje tj. podloga svih drugih zanimanja, podloga kulture i  civilizacije."

Nažalost, zbog sramotne neujednačenosti u distribucije hrane diljem našeg planeta, mnogi još uvijek gladuju ali takvih je srećom ipak sve manje. Zbog nestašice hrane 1980. je patilo 920 milijuna ljudi, a 2000. godine 799 milijuna. Očito je i dalje glad još uvijek golemi problem današnjice.

Nasuprot toga bogata manjina rasipnički troši velike količine hrane. Stoga, ima problema primjerice s pretilošću - pa za razliku od goleme većine, koja je gladna, privilegirana manjina je pedebela. Zato pretilost izrasta  u jedan od najvećih svjetskih javnozdravstvenih izazova. Smatra se da oko 300 milijuna odraslih diljem svijeta pati od prevelike tjelesne mase. Pretilost je najznačajniji čimbenik rizika za nastajanje dijabetesa, glavni je uzročnik kardiovaskularnih bolesti, te povećava rizik od raka, Alzheimerove i mnogih drugih bolesti. Zato je SZO proglasio epidemiju pretilosti u 2000.

HSS smatra da džavne institucije moraju intervenirati aktivno mnogim mjerama pa i prisilom u područje businessa hranom. Od općeg (pa i državnog) interesa nije samo osiguravanje stabilnog opskrbljivanja tržišta hranom i kontrola ispravnosti hrane, već je nužan i nadzor nad njenom nutricionističkom vrijednošću te provođenje koordiniranih akcija koje će učinkovito pomoći u mijenjanju prehrambenih navika stanovništva. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci, jer kada se steknu krive navike teško ih je ispraviti. Naime, mnogi naši suvremenici tijekom mladost usvajaju stav da je in doručkovati npr. chips i piti colu te da je pokazatelj pripadanja modnome trendu jesti brzu hranu (fast food engl.) koju često nazivamo i junk food (otpadak engl.). Zato treba zabraniti sva reklamiranja namijenjena djeci, ili bar zabraniti reklamiranje junk fooda djeci, te uvesti dodatni porez na brzu hranu, slatkiše, colu...

V. a) Nova raskrižja poljoprivrede na početku trećeg tisućljeća

Područje poljodjelstva u procesima globalizacije i otvaranja tržišta zahtijeva zasebna rješenja ako je cilj postizanje održivosti. Procese otvaranja tržišta nužno je povezati s mehanizmima financiranja.
(F. J. Radermacher)

Dugo se uzgoj bilja oslanjao na prirodnu plodnost tla i klimatske prilike na području uzgoja. To je Ťna prirodnim resursima temeljena poljoprivredať, a prati prirode pojave, njima se podređuje i slavi moć prirode. Podjelom rada je nastala Ťna potražnji temeljena poljoprivredať. Ona pak slavi čisto pragmatične postavke - da potražnja diktira sve, jer svi trebaju hranu. Nju treba proizvesti uz što manje troška i što veću zaradu.

U današnje doba Ťintenzivne poljoprivredeť, potreba za hranom se optimalno zadovoljava s 0,40 ha obradive površine po stanovniku, a preduvijet preživljavanju je obradiva površina od 0,10 ha po stanovniku. Hrvatska je s 0,46 ha po glavi stanovnika blizu optimuma i mogla bi pokrivati nužne potrebe za hranom 20,2 milijuna ljudi.

Intenzivna poljoprivreda je, profesor F. Bašić piše: Ťtržišno orijentirana poljoprivreda u kojoj je nedvojbeno jasan cilj: visok profit i tržišno konkurentan proizvod... Drugim riječima, uz što manji utrošak radne snage, energije i sredstava, treba proizvesti što više proizvoda. Prema ovoj koncepciji poljoprivreda se sve više "industrijalizira"... Najprije postaje "proizvodnja", a ne "uzgoj", pa se tako "proizvodi" telad, pšenica, salata i dr. U stručnoj komunikaciji napuštaju se riječi "uzgoj" i "uzgojni postupci", a umjesto njih prihvaća "tehnologija". Agronomi postaju "tehnolozi" u "proizvodnji" teladi, pšenice, salate... Poljoprivreda gubi svoju tradicionalnu samodostatnost i sve više ovisi o sve brojnijim i raznovrsnijim (finijim i softiciranijim) vanjskim inputima (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pesticidi), a sama postaje izvor sirovina za prehrambeno-prerađivačku industriju.

Na "put" hrane "od tla do tanjura" sve se više uključuje prehrambena industrija sa svojim dodatcima. Zato do tanjura stiže namirnica toliko izmijenjena u odnosu na onu koja je "pošla od tla" da se u njoj više ne može prepoznati posebnost tla, sunca i krajobraza s kojega biljka potječe. Čak se traži da hamburger na Kvaternikovu trgu bude jednak onomu iz New Yorka.

Kao izvor sirovina s jedne, te kao platno sposoban potrošač izvanfarmskih inputa s druge strane, poljoprivreda postaje pokretač - "zamašnjak" razvitka nacionalnog gospodarstva. Logika industrije unosi se u poljoprivredu. Uzgoj bilja i stoke se specijalizira, pa se na jednoj strani javljaju farme bez zemljišta - s ishranom stoke "iz vreće", s hranom kupljenom na tržištu. Na farmi se prakticira tekuće izgnojavanje pa zbrinjavanje gnojovke predstavlja teško rješiv ekološki problem... nikada u povijesti jedan poljoprivrednik nije proizvodio više hrane, hrana nikada nije bila jeftinija! Sve bi bilo do romantike skladno da nije onog vječnog "ali". Brzo se pokazalo da je intenzivna poljoprivreda gospodarski... profitabilna, ali je, nažalost, ekološki dubiozna. Prakticirani zahvati i primjena kemijskih sredstava (tzv. agrokemikalija) uzrokovali su oštećenja okoliša, najprije tla i vode, koja postaju ozbiljan problem današnjice. BSE ili "kravlje ludilo" je "prelilo čašu" pa je intenzivna poljoprivreda optužena kao izvor onečišćenja okoliša - zraka, tla i vode, a eto i hrane, zbog koje je zamišljena, kreirana i uvedena u praksu... četvrtina ukupne emisije CO₂ - plina staklenika potječe iz poljoprivrede!

S druge strane... industrija i promet emitirali su u okoliš... golemu količinu onečišćenja. Među njima su napose teške kovine - olovo, kadmij i živa u količini koja je tlo Europe na površini od nekoliko stotina tisuća hektara učinila neuporabljivim za uzgoj bilja čak i za stočnu hranu. Ali, na tom se tlu bilje uzgaja - i nalazi put do potrošača! Sučeljena s tim problemima poljoprivredna znanost... dobiva zadaću utemeljenja sustava gospodarenja koji bi trebao: održati plodnost tla, smanjiti ovisnost, naročito o rizičnim inputima, napose agrokemikalijama, smanji­ti oštećenja okoliša, a istodobno održati dostignutu razinu i trend rasta proizvodnje agroekosustava.

Koncem osamdesetih najavljen je razvitak sutrašnjice - ekološki održivi ili opstoj­ni razvitak (sustainable development, engl.). Koncepcija polazi od teze da smo sve prirodne izvore "posudili" od naraštaja koji dolaze iza nas. Temeljni oslonac gospodarskog razvoja su obnovljivi izvori, kao što je zrak, svjetlost, voda. 

Ključni događaj koji je dao nove poticaje tim trendovima je "Svjetski sastanak na vrhu" ("World Food Summit"), održan u Rimu, u studenom 1996... Ukazao je da oko 800 milijuna ljudskih bića danas gladuje..., a u svakoj minuti od posljedica gladi u svijetu umire oko 25 osoba!!! ...

Ali, povećanje proizvodnje koje je neminovno za podmirenje potreba rastuće populacije, ne može se postići povećanjem površina poljoprivrednog zemljišta. Jer takvog zemljišta više na Zemlji (pogotovo u Europi) nema. Ostaje jedini put: POVEĆANJE PRINOSA PO JEDINICI POVRŠINE!!!

Ali... ako bi to povećanje pratila potrošnja fosilnih goriva i kemijskih sredstava na način koji se prakticira u suvremenoj intenzivnoj poljoprivredi, problemi onečišćnja okoliša, tla i vode, postali bi nerješivi. Promatrano kroz taj podatak, sutrašnjica nam nije nimalo utješna. Gdje je izlaz? IZLAZ SE ZOVE ODRŽIVA POLJOPRIVREDA

Temelj koncepcije je znanje, pa se održiva poljoprivreda  temelji na načelu: (VELIKO) ZNANJE umjesto (VELIKOG) ULAGANJA...

Mi u Hrvatskoj smatramo da našoj tradiciji i našoj sutrašnjici najviše odgovara koncept koji je austrijski ministar poljoprivrede... Mr. Molterer nazvao: ekosocijalna, a tržišno usmjerena poljoprivreda. U susret tome idu i europska i svjetska kretanja. Naime, međunarodna konferencija u organizaciji FAO i Nizozemske vlade, održana u Maastrichtu... 1999. god., pod nazivom "Višeznačna uloga poljoprivrede i tla - VUPT"... u svijet šalje sljedeći zaključak: poljoprivreda i poljoprivredno zemljište imaju osim gospodarske, i druge uloge... Od njih su najvažnije:

proizvodnja hrane - poljoprivreda nas hrani i poji, odijeva, obuva, grije, liječi, ukrašava (cvijeće i ukrasno bilje), stvara užitke (duhan, vino), izvor je energije,

ekološka uloga - poljoprivrednik čuva okoliš (vodu, tlo, regulira klimu),

socijalna uloga - poljoprivreda zapošljava, održava staračko življe i domaćinstva, 

prostorna uloga - poljoprivreda koristi  57 %  površine Hrvatske,

oblikovanje krajobraza - kulturni krajobraz oplemenjuje prostor i čini ga atraktivnim, 

izvor sirovina - za prehrambenu industriju (prerada mesa, mlijeka, konditorska industrija), tekstilnu industriju, preradu duhana,

izvor obnovljive energije - etanol i biodizel s oranica uz sunčevu energiju nude trajno, ekološki prihvatljivo rješenje energetskih problema,  

rekreacijsko-turistička uloga - seoski turizam. 

Dakle, premda je proizvodnja hrane neupitno najvažnija uloga poljoprivrede, ona se ne smije gledati samo kao izvor hrane (i/ili profita), izolirano od drugih uloga. Sve su uloge poljoprivrede neodvojive jedna od druge, od podjednakog su značenja, pa ih tako treba i vrjednovati. Stoga je... neprihvatljivo pojednostavljenje... vrjednovati poljoprivredu samo udjelom u nacionalnom proizvodu, a još k tome i udjelom samo njene primarne proizvodnje... što se nažalost često čini.

Načelo VUPT-a... primijenjeno na naše prilike znači da će u nekim područjima kao što su nacionalni parkovi, slivna područja čistih rijeka i jezera te vodozaštitna područja, biti važnija ekološka uloga. U drugima će na prvom mjestu biti socijalna uloga. Zapošljavanje radne snage i održavanje ciljane demografske slike, ili pak oblikovanje krajobraza i rekreacijsko-turistička uloga u zdravstvenom, ali i svim drugim oblicima turizma.

U svakom slučaju, na pragu novoga tisućljeća, koje počinje globalizacijom i općom liberalizacijom, poljoprivredu i poljoprivredno zemljište treba promatrati i vrjednovati višeznačno " sve su im uloge od podjednaka značenja..." 

U procijepu između općeg dobra i sebičnosti profita

M.Jošt i Th.S.Cox poručuju: "... 80% Njemaca, otprilike toliko Francuza i nešto manje Britanaca odbijaju genetički modificiranu hranu. (U Hrvatskoj je to oko 74%). Istodobno su SAD zabrinute zbog mogućih trgovinskih restrikcija na izvoz poljoprivrednih proizvoda i zbog gubitka profita. Trgovinski rat stalno pomalo tinja između SAD-a i Europe. Amerika tvrdi da Europa želi usporiti vodstvo SAD-a u biotehnologiji i tako prigrabiti komadić njezina brzorastućeg tržišta vrijednog 10 milijardi dolara. Europljane nazivaju 'histeričnim, neznanstvenim i protiv kapitalizma nastrojenim' pukom. No... otprilike 75% Amerikanaca u odnosu na samo 10% Europljana, nije informirano o genetički modificiranoj (GM) hrani. Od onih, pak, informiranih američkih građana više od polovice (57%) odbija GM hranu, a kao razlog navode: ona je hranidbeno loša (31%), ima negativni učinak na čovjeka - mutacije, novi virusi (20%), neprovjerenog je učinka (30%)...

Agenda 21 Konferencije o okolišu UN-a iz 1992. navodi da biotehnologija obećava održivi razvoj na području poljoprivrede, ljudskog zdravlja i zaštite okoliša... No... službeni podatci Ministarstva poljoprivrede SAD-a.. o urodima GM kukuruza, soje i pamuka... pokazuju podbačaj uroda transgenih sojeva... a zbog pojave otpornih korova na njima utroši se čak od 2 do 5 puta više herbicida. Stoga je financijska dobit farmera umanjena i do 12% u odnosu na konvencionalne sorte. Dakle, nije ispunjeno niti jedno od danih obećanja: ni povećanje uroda, ni zaštita okoliša, niti uvećana dobit...

EU je ipak doskočila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.., te su u Bruxellesu... 1999. njezini ministri usvojili de facto trogodišnju zabranu izdavanja novih dozvola za GM usjeve, sve dok se ne donesu čvrsti okolišni standardi... Nacionalni kongres Brazila... 1999. donosi petogodišnju zabranu komercijalne proizvodnje GM hrane, sve dok se bolje ne vrednuje njezin učinak na okoliš i ljudsko zdravlje... Ukrajinska vlada je nedavno odbacila uzgoj GM usjeva...  Australija... je 2001. zakonom obvezala vidljivo označavanje proizvoda koji sadrže GM sastojke...

Deveto izvješće UN-a o razvoju čovjeka... 1998... kao jedan od pet glavnih zacrtanih ciljeva... navodi: 'Zaštititi i unaprijediti pravo potrošaća na informaciju, sigurnost proizvoda te dostupnost proizvoda koji mu je potreban'. Pod tim se podrazumijeva naznaka sadržaja (sastava) proizvoda, način uporabe i njegov utjecaj na okoliš i društvo."

Močni proizvođaći GM hrane ne prihvaćaju načelo opreza. Zastupaju stav da zahtjevni postupak dokazivanja moraju odraditi oni koji smatraju da je ugrožena sigurnost, a ne da se mora dokazivati neškodljivost hrane. HSS tvrdi da su spomenuti proizvođaći u krivu. Zaboravljaju da je za uvođenje npr. lijekova na tržište, nužno potreban prethodni dokaz o neškodljivosti. HSS zahtjeva obvezno označavanje GM hrane, a proizvođaći se protive jer je postupak dokazivanje podrijetla prehrambenih proizvoda te odvajanja genetički modificiranih od nemodificiranih skup.