RAZGOVOR: VIŠNJA STAREŠINA
Novinarka, autorica knjiga”Vježbe u laboratoriju Balkan” i “Haaška formula” samo za Hrvatsku kroniku govori o Haagu, hrvatskoj politici i iseljeni kim brigama

Meu iseljeništvom je posijana apatija

Razgovarala: Jadranka Jureško-Kero

Višnja Starešina je poznata hrvatska novinarka koja je od 1992. godine pratila meunarodno upravljanje krizom u Hrvatskoj i BiH kao dopisnica Ve ernjeg lista s Meunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi, i kao posebna izvjestiteljica s brojnih meunarodnih pregovora i konferencija. Pratila je rad Meunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu od samog osnutka, izvještavala s prvih suenja, a kao kolumnistica i urednica u Ve ernjem listu posebno se bavila poslijeratnom politikom meu državama nastalim iz bivše Jugoslavije. Višnja Starešina je autorica dviju zapaženih, i za hrvatsku državu i povijest, te za razumijevanje meunarodnih odnosa i rada suda u Haagu, vrlo važnih knjiga; “Vježbe u laboratoriju Balkan”, objavljena 2004. godine i “Haaška formula” objavljena krajem 2005. godine. Zamoljena za razgovor za Hrvatsku kroniku odmah je pristala, komentirajui kako izuzetno cijeni ulogu i pomo hrvatskih iseljenika u stvaranju i obrani naše države.

Hrvatska kronika:  Mislite li da nakon vaših dviju knjiga Hrvati i naša vlast bolje razumiju što se zapravo dogaa u meunarodnim odnosima prema Hrvatskoj i u radu Tribunala?

Višnja Starešina:  Knjige se u nas malo itaju i njihov sadržaj je dostupan vrlo uskom itateljskom krugu, ako nije predstavljen ili problematiziran u masovnim medijima. A u hrvatskim je masovnim medijima gotovo prešuen sadržaj moje knjige Vježbe u laboratoriju Balkan, koja govori o meunarodnim politi kim igrama u upravljanju ratom u Hrvatskoj i BiH. A gotovo je potpuno bojkotiran sadržaj knjige Haaška formula, koja govori o politi kim manipulacijama iza scene Haaškog suda, koje se dogaaju pod egidom pravde, o krivotvorenju istine i krivotvorenju novije povijesti u ime pravde, koje stvara nove frustracije i sjeme novog sukoba. Kad kažem bojkotiran, želim rei da su u nekim hrvatskim dnevnim listovima urednici ak odbili objaviti desetak redaka vijesti o promociji knjige, iz pera mojih kolega, a svojih svojih vodeih komentatora. A osobito su otklonili objavljivanje recenzija koje bi predo ile itateljstvu sadržaj kniige, i otvorile raspravu o njemu. No to se u Hrvatskoj radi sustavno sa svim knjigama koje nisu u skladu s vladajuim svjetonazorom i njegovim mitovima. Taj prvi zid šutnje postupno je razbijan promocijama knjige u Hrvatskoj i BiH, mojim nastupima na lokalnim televizijama, a zatim i na državnoj televiziji, gdje sam bila u prilici iznijeti svoje argumente. Paradoksalna je injenica da je sarajevsko Osloboenje objavilo informaciju o sarajevskoj promociji i vrlo korektan prikaz “Haaške formule”, a u hrvatskim novinama je i dalje postojala šutnja. Kao da sam pisala o zadnjim nogicama žutih mrava, a ne o klju nom politi kom problemu hrvatske države! S druge strane u Hrvatskoj se ipak nešto dogaa, izvan kontrole i iza scene: knjiga se ita unato prešuivanju, estitaju mi na njoj vratari u javnim institucijama, dok se njihovi šefovi i dalje ponašaju kao da nisu itali.
H.K: Možete li komentirati za naše itatelje od kuda potreba da se piše i govori o politi kim zamkama koje postoje oko nas.

V. Starešina: ini mi se da je normalno nastojanje da se razumije što se zapravo oko nas dogaa, i kakve se politike vode iza naizgled lijepih rije i i plemenitih ciljeva: O pravdi, ljudskim pravima i slobodama. Bitno je znati, da se ne bi donosile pogrešne odluke i vodile naivne politike i da se hrvatska povijest ne bi još jednom pisala u obavještajnim radionicama Londona i Beograda, da ne bi bila skrojena kao krivotvorina koja proizvodi nacionalnu frustraciju i postaje žarište novog sukoba. A bojim se da idemo upravo tim putem. Gotovo zastrašuje kako olako hrvatska politika i mediji usvajaju kao povijesnu istinu tako banalnu propagandu koja dogaaje iz devedesetih godina prošlog stoljea tuma i iz jednog sastanka Tumana i Miloševia u Karaorevu, njihovog navodnog sporazuma, kojeg nitko nije vidio i kojeg su svi kasniji dokumenti demantirali, i famozne karte na jelovniku britanskog obavještajca Paddya Ashdowna. I kako se potcjenjiva ki odnose prema svakom dokumentu koji dovodi u pitanje tu konstrukciju. Gradei optužnice upravo na tim tezama, haaško je tužiteljstvo optužilo hrvatsko državno, vojno, politi ko i policijsko vodstvo, kao i prakti ki sve pripadnike obrambenih snaga za sudjelovanje u dva zlo ina ka prothvata, u Hrvatskoj i BiH. A velikorspska agresija bit e u kona nici svedena na lokalnu srpsku pobunu, osobito nakon Miloševieve smrti. Neshvatljivo je da je službeni hrvatski odgovor na to: Mi smo otvorili arhive, pa tko hoe, može se poslužiti!

HK: Kako objašnjavate ponašanje Carle del Ponte i haškog tužiteljstva u slu aju podizanja optužnica protiv novinara, i ovaj zadnji slu aj u kojem jedino novinar Jovi ostaje "boljka" Haagu?

V.Starešina: Institut zaštite svjedoka je strahovito zloupotrebljavan pred Haaškim sudom i postao je jedno od klju nih sredstava manipulacije. On ne služi tome da zaštiti žrtve od nelagode ili moguih osveta, ve tome da štiti od provjere nevjerodostojne iskaze nevjerodostojnih svjedoka. Nije trebala zaštita nizozemskom asniku koji je 1998. godine razgovarao s Miroslavom Bralom i kom, patološkim ubojicom iz Ahmia i tada ve optuženikom Haaškog suda, koji se predao SFOR-u želei u Haag. Zaštita je trebala tužiteljstvu, koje nije željelo ubojicu u Haagu, da ne naškodi njegovoj tezi o zapovjednoj odgovornosti politi kog i vojnog vodstva. Vjerujem da nije trebala zaštita Stjepanu Mesiu ni 1998. godine kao svjedoku tužiteljstva u postupku protiv Blaškia, a osobito nije trebala predsjedniku Stjepanu Mesiu nakon 2000. godine. Zaštitom svjedoka štitila se injeni na nedosljednost iskaza na kojima je zasnovana presuda o hrvatskom sudjelovanju u meunarodnom sukobu u BiH i na kojima je kasnije izgraena teza o hrvatskom zlo ina kom pothvatu u BiH. Kazneni progon novinara zbog nepoštivanja suda, koji uostalom njegovim Statutom nije predvien, služio je prije svega njihovom zastrašivanju i bio je opomena i drugima koji bi se mogli usuditi ukazati kako je sud štitio identitet stranih i bivših udbinih obavještajaca, i na temelju njihovih konstrukcija, protivnih temeljnim injenicama, donosio presude. Vjerujem da je zastrašivanje razlog zbog kojeg tužiteljica ne povla i optužnicu protiv kolege Jovia, koji se nije pokajao niti je prestao kritizirati Sud. Carla del Ponte voli graditi autoritet na prijetnjama, suci je u tome nažalost pre esto podržavaju.

HK: Možete li komentirati najnovije podizanje prašine oko Bilandžieve nove knjige i u isto vrijeme medijski gotovo ignorirane Tumanove knjige "Vrijeme krivokletnika" ?

V. Starešina: Ne mogu se oteti dojmu da je knjiga profesora Bilandžia pisana po narudžbi, kao svojevrsna “knjiga na knjigu” profesora Tumana, koji je svoju analizu politi kog djelovanja i haaškog svjedo enja Stjepana Mesia dugo i minuciozno pripremao. Tumanova je knjiga vrlo neugodna za predsjednika Mesia, jer ne samo što secira neistine i injeni ne manipulacije vezane uz njegovo svjedo enje i politi ki rad, nego uz to iznosi i ozbiljnjne dokaze koji upuuju na zaklju ak da Mesievo djelovanje suprotno hrvatskim nacionalnim interesima i ponavljanje tue propagande kao vlastite istine nije tek stvar neznanja ili trenuta ne inspiracije. U svakom slu aju ti su argumenti previše ozbiljni da bi bili tek tako prešueni. A upravo se to u Hrvatskoj dogaa. Na promociji knjige profesora Tumana bilo je više od tisuu ljudi, i gotovo da i nije bilo novinara, osobito ne televizije, a sadržaj je prešuen. Na promociji knjige profesora Bilandžia bilo je nešto više od stotinjak, ljudi uklju ujui i predsjednika države s lanovima obitelji, mnoštvo novinara, kamera i knjiga je odmah dobila epitet “prevrijedne”, a da ni im nije argumenatirano zašto. Knjiga “otkriva” tek još jednu promjenu Biladžievih ranijih, takoer višestruko mijenjanih tvrdnji, sukladno potrebama politi kog trenutka. O autoru i o knjizi možda najviše govori posveta koju je napisao predsjedniku Mesiu, a objavljena je u jednom hrvatskom dnevniku: ”Da nije bilo Tebe, ova knjiga vjerojatno ne bi ugledala svjetlo dana. Ti si svojom vizijom daleko nadmašio svog prethodnika kada si uz bok hrvatske nacionalne zastave stavio zastavu EU, jer hrvatsko nacionalno pitanje više nije ni državno ni teritorijalno, ve demokratsko”. Pristojni autori takve posvete nisu pisali ni drugu Titu.

HK: Hoemo li se u Haagu obraniti od "zlo ina kih udruživanja" i što bi, po Vama, sve trebalo napraviti dok još nije kasno da u Haagu sprije imo to što se sprema?

V. Starešina: Ja ne primjeujem da se Hrvatska država uope bilo kako brani u Haagu od optužbi za zlo ina ke pothvate, koje su strašne. U zlo ina ki pothvat su uklju eni svi vladajui politi ari na državnom i lokalnom nivou u Hrvatskoj, i svi pripadnici vojnih i policjskih snaga, te prakti ki svi Hrvati u BiH . Hrvatska vlast nije u inila ništa da ukaže koliko je sumanuto koncipirana optužnica, niti primjeujem da se priprema kako bi je pobila. Obrana optuženika prepuštena je njihovim odvjetnicima, koji uz najbolju volju, toliki posao ne mogu obaviti sami. Na optuženi koj je klupi prakti ki cijela država, dokumente za njezinu obranu prikupljali su optuženici vlastitim sredstvima, ponajviše general Praljak, radili su to esto uz ignoranciju, a ponekad i opstrukciju državnih institucija. Na drugoj strani, država je izdašno i u potpunosti plaala obranu generala Blaškia, koja je dokumentima upitne vjerodostojnosti i svjedocima iz bivšeg jugoslavenskog obavještajnog miljea potpomognutih britanskim obavještajcima pomagala tužiteljstvu da potvrde teze o hrvatskom zlo ina kom pothvatu. Presude Haaškog suda, nažalost, izgledaju kao da su kazne odmjerene ve uo i procesa, bez obzira na dokaze izvedene u vrijeme suenja, a ta je “mjera” za Hrvate vrlo loša. Dario Kordi je, uz “pomo” Blaškieve obrane, osuen na 25 godina zatvora za etni ko išenje u opkoljenoj Lašvanskoj dolini, a Biljana Plavši na 11 godina za sve srpske zlo ine u BiH. Prepusti li se obrana od zlo ina kog pothvata samo Sudu, bojim se da e presude ii uhodanom logikom, bez obzira na dokaze. Hrvatska se definitivno ne može obraniti od “udruženih zlo ina kih pothvata” samo u sudnici, ve je nužno razotkriti manipulacije Haaškog suda, opasne po stabilnost cijele regije, u svjetskim medijima, te u meunarodnoj politi koj i pravni koj javnosti. To je ono što bi Hrvatska država trebala initi, i na tu je obvezu uvijek treba podsjeati. Iako je ve jako, jako kasno.

HK: Iseljenici su uvijek upozoravali na tajne službe bivših sustava s kojima su oni imali bliske susrete pa tvrde da su njihove hobotnice još meu nama. Ima li istine u tome i mogu li iseljenici pomoi u razotkrivanju?

V. Starešina: Moram priznati da sam i sama ula istu pri u gostujui u nekim europskim državama na promociji knjige. Model je zapravo uvijek isti: Suradnici bivšh jugoslavenskih obavještajnih službi koji su nadzirali hrvatske emigrante su se jedno vrijeme pritajili, da bi se krajem devedesetih infiltrirali u iseljeni ke udruge i potom ih ili preuzeli ili podijelili i uništili. Tako je posijana jedna apatija meu iseljeništvom. Oni koji su ih pratili za bivšu UDBU, sad ih prate za novu hrvatsku vlast. Oni znaju kako se to radi. No sli na je situacija i u Hrvatskoj: I u institucijama vlasti, i u medijima dominantnu ulogu imaju pripadnici bivšeg obavještajnog sustava, koji su se u meuvremenu nametnuli kao mjera za ljudska rava i slobodu mišljenja. Taj fenomen obnovljene moi komunisti kih obavještajnih struktura prisutan je u svim postkomunisti kim zemljama, no u hrvatskoj je osobito opasan zbog toga što je u osnovi i antihrvatski, odnosno projugoslavenski orijentiran. Neki kolege vjeruju kako e ta mreža, ili kako vi kažete hobotnica, odumrijeti prirodnim putem. No bojim se da je to preoptimisti no o ekivanje.

HK: Planirate li prevesti vaše knjige na engleski i kad ete u Ameriku?

V. Starešina: Uz podršku grupe prijatelja tražimo na in da knjigu prevedemo na engleski i da naemo izdava a. Oni imaju mnogo dobro volje, ali kad u tome nemate podršku institucija vlastite države, to nije jednostavno. Takoer planiramo i promotivnu turneju po SAD-u, vjerojatno najesen.

HK: Na kojim novim projektima radite?

V. Starešina: Upravo ovih dana u Lašvanskoj dolini po injemo snimanje dokumentarca po motivima knjige “Haaška formula”. Filmom zapravo želimo pokazati s kakvom je bezobzirnošu haaška birokracija manipulirala životima obi nih ljudi, poput muzikanata brae Kupreški, koji su lažno optuženi proveli etiri godine u Haaškom pritvoru; želimo pokazati nemo pojednica u žrvnju meunarodne pravde, ali i veli inu nekih njihovih susjeda Muslimana, koji unato osobnim tragedijama zbog gubitka bližnjih, nisu željeli lažno svjedo iti pred sudom.

HK: Ima li još u medijskom prostoru RH mjesta za iseljeni ka ulaganja u TV ili novine?

V. Starešina: Mjesta svakako ima, pitanje je ima li interesa i novca. Hrvatskoj nedostaje jedan ozbiljan i kvalitetan politi ki tjednik. Arhai no je rei – tjednik hrvatske orijentacije, jer bi se to u normalnoj državi valjda trebalo podrazumijevati. No u Hrvatskoj nije tako; u hrvatskom tjedniku Globus vas, recimo pou avaju kako bi za državu bilo dobro i korisno, da TV Novu, koja ima koncesiju na državnoj razini, preuzme srpska mafija. Dakako da bi bilo idealno da iseljeništvo može kupiti Novu TV. No bojim se da je, kako vi kažete “hobotnica” i tu ve obavila posao, proizvodei ulaga ku apatiju meu iseljeništvom, a s druge strane pripremajui one koji e preuzeti televiziju – a da baš na prvi pogled ne izgledaju kao srpska mafija.

Formatted for CROWN by Croatian Chronicle

Subscribe to Croatian Chronicle