“ZAŠTO BOG SPAVA DOK SE DOGAĐA ZLO?”
Bog ne spava, ali lažno ne tješi.
12. NEDJELJA KROZ GODINU - B
Apostoli su se vezali za Isusa. On je za njih Bog i božja moc. I slikom barke na uzburkanom moru opisan je odnos apostola i svih ljudi prema Bogu u vrijeme nedaca. Apostoli se skoro utapaju, a Isus “spava”. To im je neshvatljivo.
Kroz ovo je receno vjecno pitanje covjeka, osobito u vrijeme nedaca, zala. Covjek se pita pa gdje je Bog kad dopušta da se “ovo” dogada. Osobito kada se dogadaju zla nevinima. Tada nam se cini kao da Boga “nema” jer drukcije, po našem mišljenju, ne bi mogao ostati indiferentan i ne reagirati. Vjeruje se u Boga koji je apsolutna dobrota, koji je svakoga stvorio, koji brine o svakome. Kad se dogada zlo tada dolaze u pitanje sva povjerenja, pa i samo vjerovanje. Tako je bilo uvijek.
Isto pitanje se postavilo i prvim kršcanima koji su vodeni na stratišta i proganjani. Pitali su se zašto to Bog dopušta, zašto “spava” dok oni ginu. Zato Marko i donosi ovaj dogadaj na moru kad Isus “spava” dok su apostoli u panici.
Evandeoska pouka je ova: ni vjernici u Boga nisu oslobodeni straha, nisu oslobodeni problema svijeta, nisu oslobodeni zala. Oni su u svijetu i snalaze ih sve poteškoce svijeta. Možda bi netko mogao vjerovati, ako vjeruje da ce “preskociti” teškoce svijeta, no to nije istina. Svi smo mi u svijetu i živimo, moramo živjeti teškoce svijeta. Dapace, onaj koji je sljedbenik Božji još ce bolnije doživljavati sva zla svijeta. Zahvatit ce ga sva bol svijeta, križ ce svijeta pasti na njegova leda. To je izreceno kroz osobu Isusa koji je apsolutni pravednik, a ipak se na njega srucilo zlo i osuda. Kako je tek s drugim ljudima, s nama koji smo sami sudionici u zlu?
Kakav je odnos Boga i zla. To je najteže pitanje svijeta. To je najteže pitanje za sve monoteisticke religije, jer trebaju “pomiriti” Dobrog i svemoguceg Boga sa zlom. Zato Biblijsko vjerovanje i smješta zlo u povijest. Zlu je izvor u covjeku, ne u prirodi, ne u stvorenju nego u htijenju i slobodi. Sloboda je božanski dar ali se može iskoristiti i sotonski. U njoj se covjek mora “snaci”, mora opredjeliti samoga sebe. Tako koliko god je covjek od Boga ipak je ostavljen i samom sebi da se uoblici.
Nedace ce se dogadati i dogadaju se i u “novom zavjetu”. Isus ih nije dokinuo, ali je donio “oganj” koji je jaci od svih zala. Potrebno je bez straha stati pred sva zbivanja. I kada se cini da je Bog odsutan, ipak, On je prisutan. Baš je to svjedocanstvo onih koji su proživjeli sva zla i ostali vjerni.
Ocito je da se uvijek naše predvidanje i planiranje ne podudara s Božjim, pa nam onda izgleda kao da je On odsutan. No, isto tako cesto njegovo “odsustvo“ svjedoci najvecu prisutnost. Medutim njegova prisutnost ni u kojem slucaju ne sužuje našu autonomnost i odgovornost. On je prisutan, kako rece Biblija, kao blagi lahor u kojemu mi odlucujemo.
Danas smo mi u našoj Domovini svi na uzburkanom moru. Vecina je kršcana, puno je crkava. Svi su Božji i Isusovi znakovi medu nama, ali ipak doživljavamo u nekim casovima kao da Bog “spava” ili je odsutan kada dopušta patnje koje se dogadaju. U ovome zlu mnogi su se potresli u svojoj vjeri, a opet s druge strane neki su ga otkrili baš u patnjama. Kad su doživjeli da su ostavljani od svih osjetili su u sebi živoga Boga koji ih nikada ne napušta, koji u njima diše i daje im hrabrosti da nadvladaju sve nedaca.
Nemirno “more” testira našu vjeru u Boga. Svi oni koji su mu baš u teškim casovima ostali vjerni doživjeli su svoje preporodenje i novi život. Njihova vjera je bila jaca od zla i ona ih nije izdala. - Poznato je da ljudi s vjerom snažnije nadvladavaju sve nedace u koje može život upasti. Kroz vjeru, nadu i ljubav covjek se suprotstavlja grubostima života. Ovo su božanske kreposti koje skoro nadilaze naše shvacanje, ali nam daju i osmišljen i snažniji život.
Zato su nemirna vremena cesto opasnost da covjek potraži “utjehu” u praznovjerju koje podilazi našim željama i lažnoj utjesi. Bog ne spava, ali lažno ne tješi. On ne cini cudesa da se poteškoce preskoce. On ne uklanja poteškoce, nego daje snagu da se covjek suprotstavi zlu i poteškocama. I Isus je bez straha prihvatio na sebe sva zla svijeta da bi covjeku vratio povjerenje u samoga sebe i vjeru uBoga.
Fr. Marijan Jurcevic, o.p.
http://www.dominikanci.hr
“ZAŠTO BOG SPAVA DOK SE DOGAĐA ZLO?”
Bog ne spava, ali lažno ne tješi.
12. NEDJELJA KROZ GODINU - B
Apostoli su se vezali za Isusa. On je za njih Bog i božja moc. I slikom barke na uzburkanom moru opisan je odnos apostola i svih ljudi prema Bogu u vrijeme nedaca. Apostoli se skoro utapaju, a Isus “spava”. To im je neshvatljivo.
Kroz ovo je receno vjecno pitanje covjeka, osobito u vrijeme nedaca, zala. Covjek se pita pa gdje je Bog kad dopušta da se “ovo” dogada. Osobito kada se dogadaju zla nevinima. Tada nam se cini kao da Boga “nema” jer drukcije, po našem mišljenju, ne bi mogao ostati indiferentan i ne reagirati. Vjeruje se u Boga koji je apsolutna dobrota, koji je svakoga stvorio, koji brine o svakome. Kad se dogada zlo tada dolaze u pitanje sva povjerenja, pa i samo vjerovanje. Tako je bilo uvijek.
Isto pitanje se postavilo i prvim kršcanima koji su vodeni na stratišta i proganjani. Pitali su se zašto to Bog dopušta, zašto “spava” dok oni ginu. Zato Marko i donosi ovaj dogadaj na moru kad Isus “spava” dok su apostoli u panici.
Evandeoska pouka je ova: ni vjernici u Boga nisu oslobodeni straha, nisu oslobodeni problema svijeta, nisu oslobodeni zala. Oni su u svijetu i snalaze ih sve poteškoce svijeta. Možda bi netko mogao vjerovati, ako vjeruje da ce “preskociti” teškoce svijeta, no to nije istina. Svi smo mi u svijetu i živimo, moramo živjeti teškoce svijeta. Dapace, onaj koji je sljedbenik Božji još ce bolnije doživljavati sva zla svijeta. Zahvatit ce ga sva bol svijeta, križ ce svijeta pasti na njegova leda. To je izreceno kroz osobu Isusa koji je apsolutni pravednik, a ipak se na njega srucilo zlo i osuda. Kako je tek s drugim ljudima, s nama koji smo sami sudionici u zlu?
Kakav je odnos Boga i zla. To je najteže pitanje svijeta. To je najteže pitanje za sve monoteisticke religije, jer trebaju “pomiriti” Dobrog i svemoguceg Boga sa zlom. Zato Biblijsko vjerovanje i smješta zlo u povijest. Zlu je izvor u covjeku, ne u prirodi, ne u stvorenju nego u htijenju i slobodi. Sloboda je božanski dar ali se može iskoristiti i sotonski. U njoj se covjek mora “snaci”, mora opredjeliti samoga sebe. Tako koliko god je covjek od Boga ipak je ostavljen i samom sebi da se uoblici.
Nedace ce se dogadati i dogadaju se i u “novom zavjetu”. Isus ih nije dokinuo, ali je donio “oganj” koji je jaci od svih zala. Potrebno je bez straha stati pred sva zbivanja. I kada se cini da je Bog odsutan, ipak, On je prisutan. Baš je to svjedocanstvo onih koji su proživjeli sva zla i ostali vjerni.
Ocito je da se uvijek naše predvidanje i planiranje ne podudara s Božjim, pa nam onda izgleda kao da je On odsutan. No, isto tako cesto njegovo “odsustvo“ svjedoci najvecu prisutnost. Medutim njegova prisutnost ni u kojem slucaju ne sužuje našu autonomnost i odgovornost. On je prisutan, kako rece Biblija, kao blagi lahor u kojemu mi odlucujemo.
Danas smo mi u našoj Domovini svi na uzburkanom moru. Vecina je kršcana, puno je crkava. Svi su Božji i Isusovi znakovi medu nama, ali ipak doživljavamo u nekim casovima kao da Bog “spava” ili je odsutan kada dopušta patnje koje se dogadaju. U ovome zlu mnogi su se potresli u svojoj vjeri, a opet s druge strane neki su ga otkrili baš u patnjama. Kad su doživjeli da su ostavljani od svih osjetili su u sebi živoga Boga koji ih nikada ne napušta, koji u njima diše i daje im hrabrosti da nadvladaju sve nedaca.
Nemirno “more” testira našu vjeru u Boga. Svi oni koji su mu baš u teškim casovima ostali vjerni doživjeli su svoje preporodenje i novi život. Njihova vjera je bila jaca od zla i ona ih nije izdala. - Poznato je da ljudi s vjerom snažnije nadvladavaju sve nedace u koje može život upasti. Kroz vjeru, nadu i ljubav covjek se suprotstavlja grubostima života. Ovo su božanske kreposti koje skoro nadilaze naše shvacanje, ali nam daju i osmišljen i snažniji život.
Zato su nemirna vremena cesto opasnost da covjek potraži “utjehu” u praznovjerju koje podilazi našim željama i lažnoj utjesi. Bog ne spava, ali lažno ne tješi. On ne cini cudesa da se poteškoce preskoce. On ne uklanja poteškoce, nego daje snagu da se covjek suprotstavi zlu i poteškocama. I Isus je bez straha prihvatio na sebe sva zla svijeta da bi covjeku vratio povjerenje u samoga sebe i vjeru uBoga.
Fr. Marijan Jurcevic, o.p.
http://www.dominikanci.hr