Spasenje nije okrenuto prema samom sebi.
34. nedjelja kroz godinu - A
Spasenje nije okrenuto prema samom sebi. Ne kroz zauzetost samim sobom, nego kroz otvorenost i prepoznavanje drugoga i njegovih potreba
Isusov povratak (Krist Kralj)
(Mt 25,31-46)
U kojem smislu se danas može govoriti o Kristu Kralju? Iako skoro nitko više nema sliku kralja niti alegoijskog znacenja kralja kao bitnu, ipak se današnja završna nedjelja crkvene godine slavi kao blagdan Krista kralja. Potrebno je napomenuti da se današnjom nedjeljom prvenstveno slavi završetak godišnjeg liturgijskog ciklusa Isusova života i djela za nas i cijeli svijet. I kao da se na taj završetak stavlja kraljevska titula. Danas to treba ocito drugacije izreci i drugim slikama oslikati.
Covjek i svijet su u svojem razvoju. Vjerujemo da taj razvoj teži prema svojem potpunom ispunjenju, prema svojoj potpunoj istini. To potpuno ostvarenje bit ce i ponovni dolazak Isusa Krista. Ova povijest Utjelovljenja Božjeg završit ce spasenjem svijeta. I današnje evandelje povratno nam govori tko živi Isusovu istinu i Isusov život, tko je Isusov, tko je kršcanin.
Vjecna je dilema kako se ulazi u Boga i u vjecnost, kako se postiže životno osmišljenje. Mi kršcani vjerujemo da se kroz Isusa ostvaruje cijeli svemir i ljudi. On je put, istina i život. Ali što to znaci nama danas? Tko je Isusov ne samo reklamno i verbalno nego životno i stvarno? Koji i kakav je život za kojeg možemo reci da je Isusove kvalitete i Isusova duha? Kako se dogada ulazak u ‘Božju istinu’, kako se dogada spasenje ljudskog roda?
Evandelje nam nudi dva modela spasenja. Ivanov model: U pocetku bijaše Rijec... Rijec prebiva u nama... oni koji spoznaju Rijec u sebi Božji su sinovi (Iv Uvod). Božji se postaje ulaskom u tajnu samog Boga. Prepoznavanjem Boga u sebi i svijetu i življenjem božanske istine. Ici ka spasenju znaci u svijetu svijetliti kao Božje svjetlo. Spašavaju se oni koji upoznaše Božansku istinu. Isus je ta istina i tko u sebi ima istinu prepoznat ce Isusa i Isus ce njega prepoznati. Covjekovo ostvarnje se zbiva kroz upoznavanje apsolutne Istine. Tko bude u istini prepoznat ce ga Bog kao svojeg i taj ce prepoznati Boga. Poziv svakog kršcanina je ovaj: biti covjek istine u svim momentima svojeg života. Tko ostaje vjeran Istini taj ostaje vjeran i Bogu. Istinoljubci su Božji miljenici jer Božji svijet tj. kraljevstvo Božje je tamo gdje je istina. Isus je Istina i svi koji su u istini upoznat ce Isusa i Isus njih. (T. Chardin bi rekao) Isus ce biti W svega svijeta. On ce se pojaviti na koncu svijeta kao kruna svega. To bi bio prvi model spasenja: Istina i prebivanje u istini spašavaju.
Drugi model spasenja donose Sinoptici (Marko, Matej i Luka). Ovaj drugi model je na egzistencijalnoj razini. U njemu dolazimo do odgovora tko je Isusov i koga Isus prepoznaje kao svojeg, ali ne po ‘spoznajnoj’ nego po životnoj pripadnosti. Prema ovoj drugoj ‘shemi’ na Isusovom putu su oni koji žive Isusovu istinu, a ne oni koji ga površinski i nominalno znaju i prihvacaju. Tko ne prakticira Njegovu istinu taj ga ne poznaje niti Isus poznaje njega. Ovaj model nam pokazuje tko je kršcanin, tko je sljedbenik Isusov.
Zanimljivo je pokazano u kojim se cinima pokazuje božanska istina. Pokazano je kojim cinima se ulazi u ‘kraljevstvo Božje’, u Božji svijet, u Božje zajedništvo, kraljevstvo Božje. Cijeli naglasak prepoznavanja Boga i prepoznavanje nas od Boga smješten je u meduljudske odnose. Koliko drugoga covjeka prepoznajemo u njegovoj istini toliko prepoznajemo Boga i Bog nas. Meduljudski odnosi su uzdignuti na odnos s Bogom. Time je covjek uzvišen i spašen. Covjek je uzdignut na božansku vrijednost.
Spasenje nije okrenuto prema samom sebi. Ne kroz zauzetost samim sobom, nego kroz otvorenost i prepoznavanje drugoga i njegovih potreba. Žalostan covjek je žalostan Bog, gladni, zatvoreni, bolesni... Kako je to divna i zacudujuca identifikacija Isusa i ugroženog covjeka! Ovakva identifikacija se nije dogodila ni u jednoj religiji. Ovim Isusovim pozivom kršcansko vjerovanje je jednostavno, a kršcanska praksa vrlo zahtjevna. Ocito je da ju se ne može u život sprovoditi ako se ne usvoji Isusov stav, Isusova ljubav. Ljubav nizašto, pomoc bez zahvale, stjecanje srece usrecujuci drugoga.
Isus nas prepoznaje kao svoje, na svom putu, samo po našem ‘sadržaju’, po našem odnosu prema drugim ljudima. Na tom odnosu se upoznaje Isusa, ulazi se u spoznaju Rijeci Božje. Tek ‘izlazeci iz sebe’ oslobadamo mjesto Bogu u sebi (Eckhart, Tauler), spoznaji Boga i samoga sebe. Odricuci se samoga sebe, dozvoljavajuci da drugi sa svim svojim teškocama i bolima ude u nas, mi se ostvarujemo i postajemo jasna slika živoga Boga.
Isus kao covjek i Bog ‘pokriva’ cijeli svemir i on u tom svemiru nalazi svoje osmišljenje. U ovom smislu Isus je kralj svega stvorenog. Isus je spasitelj kao i svatko od nas tko ide njegovim putem i slijedi njegov život.
Fr. Marijan Jurcevic, o.p.
http://www.dominikanci.hr/propovijedi/34nkg-a.php
Spasenje nije okrenuto prema samom sebi.
34. nedjelja kroz godinu - A
Spasenje nije okrenuto prema samom sebi. Ne kroz zauzetost samim sobom, nego kroz otvorenost i prepoznavanje drugoga i njegovih potreba
Isusov povratak (Krist Kralj)
(Mt 25,31-46)
U kojem smislu se danas može govoriti o Kristu Kralju? Iako skoro nitko više nema sliku kralja niti alegoijskog znacenja kralja kao bitnu, ipak se današnja završna nedjelja crkvene godine slavi kao blagdan Krista kralja. Potrebno je napomenuti da se današnjom nedjeljom prvenstveno slavi završetak godišnjeg liturgijskog ciklusa Isusova života i djela za nas i cijeli svijet. I kao da se na taj završetak stavlja kraljevska titula. Danas to treba ocito drugacije izreci i drugim slikama oslikati.
Covjek i svijet su u svojem razvoju. Vjerujemo da taj razvoj teži prema svojem potpunom ispunjenju, prema svojoj potpunoj istini. To potpuno ostvarenje bit ce i ponovni dolazak Isusa Krista. Ova povijest Utjelovljenja Božjeg završit ce spasenjem svijeta. I današnje evandelje povratno nam govori tko živi Isusovu istinu i Isusov život, tko je Isusov, tko je kršcanin.
Vjecna je dilema kako se ulazi u Boga i u vjecnost, kako se postiže životno osmišljenje. Mi kršcani vjerujemo da se kroz Isusa ostvaruje cijeli svemir i ljudi. On je put, istina i život. Ali što to znaci nama danas? Tko je Isusov ne samo reklamno i verbalno nego životno i stvarno? Koji i kakav je život za kojeg možemo reci da je Isusove kvalitete i Isusova duha? Kako se dogada ulazak u ‘Božju istinu’, kako se dogada spasenje ljudskog roda?
Evandelje nam nudi dva modela spasenja. Ivanov model: U pocetku bijaše Rijec... Rijec prebiva u nama... oni koji spoznaju Rijec u sebi Božji su sinovi (Iv Uvod). Božji se postaje ulaskom u tajnu samog Boga. Prepoznavanjem Boga u sebi i svijetu i življenjem božanske istine. Ici ka spasenju znaci u svijetu svijetliti kao Božje svjetlo. Spašavaju se oni koji upoznaše Božansku istinu. Isus je ta istina i tko u sebi ima istinu prepoznat ce Isusa i Isus ce njega prepoznati. Covjekovo ostvarnje se zbiva kroz upoznavanje apsolutne Istine. Tko bude u istini prepoznat ce ga Bog kao svojeg i taj ce prepoznati Boga. Poziv svakog kršcanina je ovaj: biti covjek istine u svim momentima svojeg života. Tko ostaje vjeran Istini taj ostaje vjeran i Bogu. Istinoljubci su Božji miljenici jer Božji svijet tj. kraljevstvo Božje je tamo gdje je istina. Isus je Istina i svi koji su u istini upoznat ce Isusa i Isus njih. (T. Chardin bi rekao) Isus ce biti W svega svijeta. On ce se pojaviti na koncu svijeta kao kruna svega. To bi bio prvi model spasenja: Istina i prebivanje u istini spašavaju.
Drugi model spasenja donose Sinoptici (Marko, Matej i Luka). Ovaj drugi model je na egzistencijalnoj razini. U njemu dolazimo do odgovora tko je Isusov i koga Isus prepoznaje kao svojeg, ali ne po ‘spoznajnoj’ nego po životnoj pripadnosti. Prema ovoj drugoj ‘shemi’ na Isusovom putu su oni koji žive Isusovu istinu, a ne oni koji ga površinski i nominalno znaju i prihvacaju. Tko ne prakticira Njegovu istinu taj ga ne poznaje niti Isus poznaje njega. Ovaj model nam pokazuje tko je kršcanin, tko je sljedbenik Isusov.
Zanimljivo je pokazano u kojim se cinima pokazuje božanska istina. Pokazano je kojim cinima se ulazi u ‘kraljevstvo Božje’, u Božji svijet, u Božje zajedništvo, kraljevstvo Božje. Cijeli naglasak prepoznavanja Boga i prepoznavanje nas od Boga smješten je u meduljudske odnose. Koliko drugoga covjeka prepoznajemo u njegovoj istini toliko prepoznajemo Boga i Bog nas. Meduljudski odnosi su uzdignuti na odnos s Bogom. Time je covjek uzvišen i spašen. Covjek je uzdignut na božansku vrijednost.
Spasenje nije okrenuto prema samom sebi. Ne kroz zauzetost samim sobom, nego kroz otvorenost i prepoznavanje drugoga i njegovih potreba. Žalostan covjek je žalostan Bog, gladni, zatvoreni, bolesni... Kako je to divna i zacudujuca identifikacija Isusa i ugroženog covjeka! Ovakva identifikacija se nije dogodila ni u jednoj religiji. Ovim Isusovim pozivom kršcansko vjerovanje je jednostavno, a kršcanska praksa vrlo zahtjevna. Ocito je da ju se ne može u život sprovoditi ako se ne usvoji Isusov stav, Isusova ljubav. Ljubav nizašto, pomoc bez zahvale, stjecanje srece usrecujuci drugoga.
Isus nas prepoznaje kao svoje, na svom putu, samo po našem ‘sadržaju’, po našem odnosu prema drugim ljudima. Na tom odnosu se upoznaje Isusa, ulazi se u spoznaju Rijeci Božje. Tek ‘izlazeci iz sebe’ oslobadamo mjesto Bogu u sebi (Eckhart, Tauler), spoznaji Boga i samoga sebe. Odricuci se samoga sebe, dozvoljavajuci da drugi sa svim svojim teškocama i bolima ude u nas, mi se ostvarujemo i postajemo jasna slika živoga Boga.
Isus kao covjek i Bog ‘pokriva’ cijeli svemir i on u tom svemiru nalazi svoje osmišljenje. U ovom smislu Isus je kralj svega stvorenog. Isus je spasitelj kao i svatko od nas tko ide njegovim putem i slijedi njegov život.
Fr. Marijan Jurcevic, o.p.
http://www.dominikanci.hr/propovijedi/34nkg-a.php