CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(H) Odgovornost prema svojim talentima
http://www.croatia.org/crown/articles/7603/1/H-Odgovornost-prema-svojim-talentima.html
By Nenad N. Bach
Published on 08/5/2004
 

 

Odgovornost prema svojim talentima
33. nedjelja kroz godinu - A

(Mt 25,14-30)

Svi su ljudi, svaki za sebe, pozvani na svoju puninu i na ‘susret’ s Bogom. Parabola o talentima najslikovitije i najjasnije govori o našoj odgovornost za talente koje imamo i kroz koje živimo. Pitanje koje nam se danas postavlja jest: Kako živimo sami sebe i svoje duševno bogatstvo?

Vrlo cesto procjenjujemo kako se odnosimo prema drugima, prema društvu, prema zadacima koje smo preuzeli, ali se malo pitamo kako i koliko smo odgovorili samoj svojoj nutrini i darovima. Mi smo stvarno najodgovorniji prema samima sebi. Na tom odnosu i svijesti gradi se naša smirenost i naša rastrojenost. Smirena savijest formira se na odnosu prema samom sebi. A pravilno formiran odnos prema samom sebi je istovremeno odnos i prema našem Stvoritelju.

Istina je da mi unaprijed ne znamo svoje nutarnje bogastvo, ne znamo svoje talente. Svi smo obdareni, svi imamo darove, a tek kroz život oni se pokazuju u svojem broju i bogatstvu. Naši darovi, naši talenti, životni su nacrt. Oni nisu nešto dano, nešto što je gotovo, oformljeno i što treba cuvati. Naše nutarnje bogatstvo je mogucnost koju treba pretvoriti u stvarnost. Takav je cijeli covjek. On je zadatak kojega treba ostvariti. Mi sami ne znamo kolika je naša unutarnja širina i visina. Tek kroz povjerenje u život, povjerenje u same sebe postajemo svjesni mogucnosti koja drijema u nama. Nitko samog sebe unaprijed ne posjeduje. Svi mi trebamo postati, nadogradivati se jer smo bica koja nastaju kroz slobodu.

Tek kroz življenje i djelovanje mi otkrivamo svoje talente. Zato bi prvenstveno poruku današnjeg Isusovog Evandelja mogli shvatiti kao poziv na hrabro življenje života. Života se ne treba bojati, život je zato da ga se dinamicno živi. U svjetlu ovoga može se reci da je kršcanstvo dinamicko i kuražno živjelje svoje osobnosti. Buducnost nam se ne pokazuje kao nešto zastrašujuce, vec kao uspješnost i osobna punina. U život ne treba ici sa strahom i nepovjerenjem nego s ljubavlju i vjerom u bezgranicna ostvarenja i ispunjenja. Pesimizam i zatrašivanje u ime religioznosti izdaja su vjerovanja i povjerenja u Boga koji nas je stvorio i koji je u nas položio svoje božanske darove. Svaki covjek je obdaren božanskim darovima koji vapiju da se ‘otkriju’ i oživotvore. Zato vjerovati znaci izlaziti iz omedenog svijeta i omedene buducnosti. Istinski vjernik uvijek je optimist. Po svojoj duhovnosti (koja je na sliku Boga) on je otvoren prema božanstvenosti.

Tko se prema životu postavlja s nepovjerenjem, ne dogodi mu se život. Tko sumnja u život ne ulazi ni u iskustvo bogatstva života. “Tko ima dat ce mu se, tko nema i ono malo ce mu se oduzeti.” Ova tvrdnja nije socijalna nego strukturalna. Tko svoje darove ne koristi oni mu se gube, tko ih koristi oni se povecavaju. Tako je i s talentima inteligencije: tko ih koristi još je bogatiji (pamecu) tko ih ne koristi još je siromašniji (pamecu). Mudri postaju još mudriji, ludi još ludi!

Trebamo biti svijesni još necega: svi smo mi ljudi razliciti. Slicni smo i razliciti. Koliko god živimo zajedništvo, jer smo bica zajedništva, ipak je svatko od nas svoj i mora odgovoriti samom sebi, svojem nutarnjem bogatstvu, talentima, mogucnostima. Nikada se ni u cemu ne možemo mjeriti s drugim. Ni u cemu. Niti u dobru niti u zlu drugi nam ne može biti mjera. Svatko je od nas originalan i ima svoj specificni poziv i odaziv. Tko je primio puno od njega ce se više i tražiti... Tko s nepovjerenjem živi samoga sebe upropaštava sve svoje unutarnje darove. A onima koji su u životu kuražni jedan talenat rada stotinama klasova.

Darove koje smo primili trebamo razvijati. Za taj razvitak svatko je odgovoran pojedinacno. To spada na odgovornost naše slobode.U tome što svoje talente možemo “zakopati” ili cudesno razviti pokazuje se koliko je znacenje nutarnje slobode u našem življenju.

Religioznost nas ne sputava u dinamizmu našeg življenja. Osobe koje imaju povjerenje u život svaki ce dan u sebi otkrivati nove darove i hvalit ce Stvoritelja. Ljudi koji ne vjeruju u život svaki ce dan to više sumnjati u same sebe i strašiti se Boga i ljudi. Ipak, stvoreni smo za srecu i puninu, a ne za za nesrecu i katastrofu. Bog je u nama i s nama zato živimo to povjerenje i bogatstvo!

Fr. Marijan Jurcevic, o.p.

© Hrvatska dominikanska provincija - 1999. - 2004.

www.dominikanci.hr 

http://www.dominikanci.hr/propovijedi/33nkg-a.php
 

 


(H) Odgovornost prema svojim talentima

 

Odgovornost prema svojim talentima
33. nedjelja kroz godinu - A

(Mt 25,14-30)

Svi su ljudi, svaki za sebe, pozvani na svoju puninu i na ‘susret’ s Bogom. Parabola o talentima najslikovitije i najjasnije govori o našoj odgovornost za talente koje imamo i kroz koje živimo. Pitanje koje nam se danas postavlja jest: Kako živimo sami sebe i svoje duševno bogatstvo?

Vrlo cesto procjenjujemo kako se odnosimo prema drugima, prema društvu, prema zadacima koje smo preuzeli, ali se malo pitamo kako i koliko smo odgovorili samoj svojoj nutrini i darovima. Mi smo stvarno najodgovorniji prema samima sebi. Na tom odnosu i svijesti gradi se naša smirenost i naša rastrojenost. Smirena savijest formira se na odnosu prema samom sebi. A pravilno formiran odnos prema samom sebi je istovremeno odnos i prema našem Stvoritelju.

Istina je da mi unaprijed ne znamo svoje nutarnje bogastvo, ne znamo svoje talente. Svi smo obdareni, svi imamo darove, a tek kroz život oni se pokazuju u svojem broju i bogatstvu. Naši darovi, naši talenti, životni su nacrt. Oni nisu nešto dano, nešto što je gotovo, oformljeno i što treba cuvati. Naše nutarnje bogatstvo je mogucnost koju treba pretvoriti u stvarnost. Takav je cijeli covjek. On je zadatak kojega treba ostvariti. Mi sami ne znamo kolika je naša unutarnja širina i visina. Tek kroz povjerenje u život, povjerenje u same sebe postajemo svjesni mogucnosti koja drijema u nama. Nitko samog sebe unaprijed ne posjeduje. Svi mi trebamo postati, nadogradivati se jer smo bica koja nastaju kroz slobodu.

Tek kroz življenje i djelovanje mi otkrivamo svoje talente. Zato bi prvenstveno poruku današnjeg Isusovog Evandelja mogli shvatiti kao poziv na hrabro življenje života. Života se ne treba bojati, život je zato da ga se dinamicno živi. U svjetlu ovoga može se reci da je kršcanstvo dinamicko i kuražno živjelje svoje osobnosti. Buducnost nam se ne pokazuje kao nešto zastrašujuce, vec kao uspješnost i osobna punina. U život ne treba ici sa strahom i nepovjerenjem nego s ljubavlju i vjerom u bezgranicna ostvarenja i ispunjenja. Pesimizam i zatrašivanje u ime religioznosti izdaja su vjerovanja i povjerenja u Boga koji nas je stvorio i koji je u nas položio svoje božanske darove. Svaki covjek je obdaren božanskim darovima koji vapiju da se ‘otkriju’ i oživotvore. Zato vjerovati znaci izlaziti iz omedenog svijeta i omedene buducnosti. Istinski vjernik uvijek je optimist. Po svojoj duhovnosti (koja je na sliku Boga) on je otvoren prema božanstvenosti.

Tko se prema životu postavlja s nepovjerenjem, ne dogodi mu se život. Tko sumnja u život ne ulazi ni u iskustvo bogatstva života. “Tko ima dat ce mu se, tko nema i ono malo ce mu se oduzeti.” Ova tvrdnja nije socijalna nego strukturalna. Tko svoje darove ne koristi oni mu se gube, tko ih koristi oni se povecavaju. Tako je i s talentima inteligencije: tko ih koristi još je bogatiji (pamecu) tko ih ne koristi još je siromašniji (pamecu). Mudri postaju još mudriji, ludi još ludi!

Trebamo biti svijesni još necega: svi smo mi ljudi razliciti. Slicni smo i razliciti. Koliko god živimo zajedništvo, jer smo bica zajedništva, ipak je svatko od nas svoj i mora odgovoriti samom sebi, svojem nutarnjem bogatstvu, talentima, mogucnostima. Nikada se ni u cemu ne možemo mjeriti s drugim. Ni u cemu. Niti u dobru niti u zlu drugi nam ne može biti mjera. Svatko je od nas originalan i ima svoj specificni poziv i odaziv. Tko je primio puno od njega ce se više i tražiti... Tko s nepovjerenjem živi samoga sebe upropaštava sve svoje unutarnje darove. A onima koji su u životu kuražni jedan talenat rada stotinama klasova.

Darove koje smo primili trebamo razvijati. Za taj razvitak svatko je odgovoran pojedinacno. To spada na odgovornost naše slobode.U tome što svoje talente možemo “zakopati” ili cudesno razviti pokazuje se koliko je znacenje nutarnje slobode u našem življenju.

Religioznost nas ne sputava u dinamizmu našeg življenja. Osobe koje imaju povjerenje u život svaki ce dan u sebi otkrivati nove darove i hvalit ce Stvoritelja. Ljudi koji ne vjeruju u život svaki ce dan to više sumnjati u same sebe i strašiti se Boga i ljudi. Ipak, stvoreni smo za srecu i puninu, a ne za za nesrecu i katastrofu. Bog je u nama i s nama zato živimo to povjerenje i bogatstvo!

Fr. Marijan Jurcevic, o.p.

© Hrvatska dominikanska provincija - 1999. - 2004.

www.dominikanci.hr 

http://www.dominikanci.hr/propovijedi/33nkg-a.php