(H) HRVATSKE SLIKE U BIJELOM SVIJETU
http://www.croatia.org/crown/articles/7490/1/H-HRVATSKE-SLIKE-U-BIJELOM-SVIJETU.html
By Nenad N. Bach
Published on 03/8/2002
"Hrvatsku nema tko govornicki i pismeno predstavljati u svijetu"
Vjesnik, 6.3. 2001
http://www.vjesnik.hr/pdf/2002/03/06/10A10.PDF
Vjesnik (Stajalista) Mr. Lezaja/K. Fijacko
HRVATSKE SLIKE U BIJELOM SVIJETU
Tomislav Sunie
O slici Hrvatske u stranim medijima najvazniju ulogu igraju predodzbe - bez
obzira odgovaraju li one stvarnosti ili utvaranju. Politicka stvarnost moze
biti drugacija, ali kut gledanja igra vaznu ulogu. Prava je rijetkost nakon
1995.g. naci opzirniji opis Hrvatske u stranim medijima. I ono malo zto je
Hrvatska uspjela uciniti do 1995.g. u smislu svog "imagea" vize je splet
geopolitickih okolnosti. Proaktivna promocija Hrvatske u inozemstvu ne
postoji.
Kod povrsnih stranih promatraca, rijec "Hrvatska" pretezno se povezuje sa
nekolicinom sportasa i jadranskim ljepotama. U lijevim intelektualnim
krugovima "Hrvatska" pak slovi povremeno kao nositelj fasizma. U
nesluzbenim konzervativnim sredinama to je znalo biti prednost tijekom
nedavnog rata, ali iz objektivnih razloga, nije se javno isticalo. U
stranim medijima cak i hrvatski grb i drzavna ikonografija slove ponekad
kao fasisticka obiljezja. Ali nije tocno domace rasireno nesluzbeno
uvjerenje o nekim "konspirativnim" silama ili nekoj a priori mrznji Zapada
protiv Hrvatske. O Hrvatskoj se i onako malo u inozemstvu razmislja, a jos
manje govori. Sve teorije o zavjerama oblik su intelektualnog
provincijalizma ili alibi za neznanje i neucinkovitost. Stalna fiksacija
na navodne zapadnjacke zle namjere, odgovara povijesnoj fiksaciji na
anti-srpstvo kao oblik hrvatskog negativnog legitimiteta. Po takvom stavu
Hrvatska ne smije postojati, ako nema svog negativca.
U kvalitetnoj promidzbi Hrvatske, vazno je detalje stavljati u svjetsku
perspektivu, a ne drzati se granica Hrvatske. Osim u sportu, Hrvatska je
nepoznata. Po nekim davnim njemackim popularnim predajama, Hrvati su
vjekovima bili dobri za "drekarbajt", bilo za vrijeme Tridesetogodisnjeg
rata u Luksemburgu ili pak djelomieno u Staljingradu i Kursku, 1944.
Nesluzbeno, broj njemaekih medijskih ljudi i politieara stavlja Hrvate i
Srbe u istu kategoriju "Balkanesera". U ozbiljnim akademskim knjigama i
monografijama u Austriji, gotovo da nema jedne pune stranice o Hrvatima.
Kosmati i brkati barun Trenk vize slovi kao zaljivdzija nego kao ozbiljan
eovjek. Hrvatska inteligencija, prvenstveno iz kompleksa manje vrijednosti,
uvijek se bojala parirati zapadnjaekim primitivcima. Amerieki diplomat,
Leroy King, u svojim mnogobrojnim analizama poslatih u Ameriku 1919.g., sa
terena novonastale Jugoslavije, pize da su "..Jugoslaveni inferiorni i
retardirani, i veoma daleko od prosjeenog zapadnog civiliziranog eovjeka,"
(cf. Miro Kovac, La France, la creation du royaume "yougoslave", 2001).
Na francuskom govornom podrucju, tijekom bivse komunistieke Jugoslavije,
osim donekle emigrantske promidzbene kultur-poltieke uloge knjizevnika
Antuna Pinteroviea i Christophea Dolbeaua, Hrvati su nepoznanica. Ironijom
povijesti, svojevremeno je jugoslavenski Hrvat Predrag Matvejevie, znatno
bolje promicao kulturno blago Zadra, odnosno Hrvatske, nego cijela
diplomacija slobodne Hrvatske. Nerad i neznanje stvaraju mit da "Hrvate
uvijek netko mrzi". Odatle i krivo uvjerenje, da "Francuzi rade za Srbe i
da ne vole Hrvate", premda se zaboravlja da su pomagatelji i prijatelji
Ante Paveliea bili nekolicina francuskih pravnika. A i sam Francuski
kulturni institut radio je tijekom NDH.
Razvikano krlezijanstvo i Miroslav Krleza, potpuno su nepoznati u
knjizevnim krugovima Zapada. Strancima, koji nezto znaju o Balkanu,
Jugoslaven, Ivo Andrie puno je originalniji, jer Andrie opisuje sukob
razlieitih civilizacija na Balkanu. Tematski i stilski Krleza je imao na
desetine boljih suvremenika u Francuskoj i Njemaekoj. Sa svojim kvazi
nihilistiekim monolozima i opisa gradske dekadencije, nikako Krleza nije
mogao oslikati pravu Hrvatsku, koja u njegovo doba ima 60 posto seljaekog
stanovniztva. Ali ni do dan danas sluzbena Hrvatska nije si dali truda da
promovira Krlezu i da napravi nova izdanja njegovih knjiga u inozemstvu. I
isto vrijeme brojni srpski pisci ukljueujuei i njihovi politieki lobiji
veoma profesionalno i grazanski nastupaju u Francuskoj, u Americi i Hagu.
Ponovno i vrlo uspjezno medijski i elektronski prodaju na Zapadu
hagiografske jasenovaeke priee iz davnine. U sluzbenoj praksi Hrvatske
nitko na to ne zna reagirati.
Puno su Hrvati mogli medijski iskoristiti svog bivzeg nacional-boljzevika i
kasnijeg nacionalistu, pisca Antonu Ciligu, koj je nekoe bio obvezno
zapadnjaeko ztivo u studiju komunistieke svijesti. I tu je hrvatska
promidzba zakazala. Zabrinjavajuea je einjenica da Hrvati nemaju publiciste
na Zapadu zirokih svjetskih okvira, kao zto je to slueaj sa Srbima. Osim
par strogo specijaliziranih struenjaka, Hrvatsku nema tko govornieki i
pismeno predstavljati u bijelom svijetu. U Hrvatskoj se vuee staro
kadrovsko partizansko pravilo da se krivi ljudi nalaze na pravim mjestima.
Nakon 1945., veliki dio obrazovanih Zagrepeana po komunistiekim dekretima
odlazi na radno mjesto u gudure Dinarskih alpi ili nizine Vardara, doeim
guturalno-glasnogovorni torbari i dozkolovani skojevci hrle u velegradove.
Ta hajdueka praksa i dalje se nastavlja. Ako se hrvatskom kulturpolitiekom
promidzbom u inozemstvu i razvojnim programom bave osrednji struenjaci za
slijepo crijevo i propali samoupravni ekonomisti, onda ne treba euditi da
cijela hrvatska politika u oeima stranaca djeluje hemeroidalno i
anarhoidno.
Tezko je strancima grafieki prevesti na njihove jezike sijaset prostota i
poztapalica koje i mladi i stari Hrvati rabe u javnom zivotu na sav glas.
Niti Srbi niti Hrvati ne trebaju korijenski i Vukov pravopis za dobro
prostaeko mezusobno razumijevanje. Od morbidnih prostota iz podrueja
nekrofilije, zoofilije ili obiteljske genealogije, obiean strani prolaznik
moze zakljueiti da u Hrvatskoj ima posla sa seksualnim manijacima. Ako se
pak uzmu stalne administrativne promjene i stalna izvanredna stanja u
Hrvatskoj, onda se postavlja svrha opstojnosti samostalne drzave.
TOMISLAV SUNIC
Autor je publicist iz Zagreba.
Dr Tom. Sunic
http://www.watermark.hu/doctorsunic/
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient,
please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
"Hrvatsku nema tko govornicki i pismeno predstavljati u svijetu"
Vjesnik, 6.3. 2001
http://www.vjesnik.hr/pdf/2002/03/06/10A10.PDF
Vjesnik (Stajalista) Mr. Lezaja/K. Fijacko
HRVATSKE SLIKE U BIJELOM SVIJETU
Tomislav Sunie
O slici Hrvatske u stranim medijima najvazniju ulogu igraju predodzbe - bez
obzira odgovaraju li one stvarnosti ili utvaranju. Politicka stvarnost moze
biti drugacija, ali kut gledanja igra vaznu ulogu. Prava je rijetkost nakon
1995.g. naci opzirniji opis Hrvatske u stranim medijima. I ono malo zto je
Hrvatska uspjela uciniti do 1995.g. u smislu svog "imagea" vize je splet
geopolitickih okolnosti. Proaktivna promocija Hrvatske u inozemstvu ne
postoji.
Kod povrsnih stranih promatraca, rijec "Hrvatska" pretezno se povezuje sa
nekolicinom sportasa i jadranskim ljepotama. U lijevim intelektualnim
krugovima "Hrvatska" pak slovi povremeno kao nositelj fasizma. U
nesluzbenim konzervativnim sredinama to je znalo biti prednost tijekom
nedavnog rata, ali iz objektivnih razloga, nije se javno isticalo. U
stranim medijima cak i hrvatski grb i drzavna ikonografija slove ponekad
kao fasisticka obiljezja. Ali nije tocno domace rasireno nesluzbeno
uvjerenje o nekim "konspirativnim" silama ili nekoj a priori mrznji Zapada
protiv Hrvatske. O Hrvatskoj se i onako malo u inozemstvu razmislja, a jos
manje govori. Sve teorije o zavjerama oblik su intelektualnog
provincijalizma ili alibi za neznanje i neucinkovitost. Stalna fiksacija
na navodne zapadnjacke zle namjere, odgovara povijesnoj fiksaciji na
anti-srpstvo kao oblik hrvatskog negativnog legitimiteta. Po takvom stavu
Hrvatska ne smije postojati, ako nema svog negativca.
U kvalitetnoj promidzbi Hrvatske, vazno je detalje stavljati u svjetsku
perspektivu, a ne drzati se granica Hrvatske. Osim u sportu, Hrvatska je
nepoznata. Po nekim davnim njemackim popularnim predajama, Hrvati su
vjekovima bili dobri za "drekarbajt", bilo za vrijeme Tridesetogodisnjeg
rata u Luksemburgu ili pak djelomieno u Staljingradu i Kursku, 1944.
Nesluzbeno, broj njemaekih medijskih ljudi i politieara stavlja Hrvate i
Srbe u istu kategoriju "Balkanesera". U ozbiljnim akademskim knjigama i
monografijama u Austriji, gotovo da nema jedne pune stranice o Hrvatima.
Kosmati i brkati barun Trenk vize slovi kao zaljivdzija nego kao ozbiljan
eovjek. Hrvatska inteligencija, prvenstveno iz kompleksa manje vrijednosti,
uvijek se bojala parirati zapadnjaekim primitivcima. Amerieki diplomat,
Leroy King, u svojim mnogobrojnim analizama poslatih u Ameriku 1919.g., sa
terena novonastale Jugoslavije, pize da su "..Jugoslaveni inferiorni i
retardirani, i veoma daleko od prosjeenog zapadnog civiliziranog eovjeka,"
(cf. Miro Kovac, La France, la creation du royaume "yougoslave", 2001).
Na francuskom govornom podrucju, tijekom bivse komunistieke Jugoslavije,
osim donekle emigrantske promidzbene kultur-poltieke uloge knjizevnika
Antuna Pinteroviea i Christophea Dolbeaua, Hrvati su nepoznanica. Ironijom
povijesti, svojevremeno je jugoslavenski Hrvat Predrag Matvejevie, znatno
bolje promicao kulturno blago Zadra, odnosno Hrvatske, nego cijela
diplomacija slobodne Hrvatske. Nerad i neznanje stvaraju mit da "Hrvate
uvijek netko mrzi". Odatle i krivo uvjerenje, da "Francuzi rade za Srbe i
da ne vole Hrvate", premda se zaboravlja da su pomagatelji i prijatelji
Ante Paveliea bili nekolicina francuskih pravnika. A i sam Francuski
kulturni institut radio je tijekom NDH.
Razvikano krlezijanstvo i Miroslav Krleza, potpuno su nepoznati u
knjizevnim krugovima Zapada. Strancima, koji nezto znaju o Balkanu,
Jugoslaven, Ivo Andrie puno je originalniji, jer Andrie opisuje sukob
razlieitih civilizacija na Balkanu. Tematski i stilski Krleza je imao na
desetine boljih suvremenika u Francuskoj i Njemaekoj. Sa svojim kvazi
nihilistiekim monolozima i opisa gradske dekadencije, nikako Krleza nije
mogao oslikati pravu Hrvatsku, koja u njegovo doba ima 60 posto seljaekog
stanovniztva. Ali ni do dan danas sluzbena Hrvatska nije si dali truda da
promovira Krlezu i da napravi nova izdanja njegovih knjiga u inozemstvu. I
isto vrijeme brojni srpski pisci ukljueujuei i njihovi politieki lobiji
veoma profesionalno i grazanski nastupaju u Francuskoj, u Americi i Hagu.
Ponovno i vrlo uspjezno medijski i elektronski prodaju na Zapadu
hagiografske jasenovaeke priee iz davnine. U sluzbenoj praksi Hrvatske
nitko na to ne zna reagirati.
Puno su Hrvati mogli medijski iskoristiti svog bivzeg nacional-boljzevika i
kasnijeg nacionalistu, pisca Antonu Ciligu, koj je nekoe bio obvezno
zapadnjaeko ztivo u studiju komunistieke svijesti. I tu je hrvatska
promidzba zakazala. Zabrinjavajuea je einjenica da Hrvati nemaju publiciste
na Zapadu zirokih svjetskih okvira, kao zto je to slueaj sa Srbima. Osim
par strogo specijaliziranih struenjaka, Hrvatsku nema tko govornieki i
pismeno predstavljati u bijelom svijetu. U Hrvatskoj se vuee staro
kadrovsko partizansko pravilo da se krivi ljudi nalaze na pravim mjestima.
Nakon 1945., veliki dio obrazovanih Zagrepeana po komunistiekim dekretima
odlazi na radno mjesto u gudure Dinarskih alpi ili nizine Vardara, doeim
guturalno-glasnogovorni torbari i dozkolovani skojevci hrle u velegradove.
Ta hajdueka praksa i dalje se nastavlja. Ako se hrvatskom kulturpolitiekom
promidzbom u inozemstvu i razvojnim programom bave osrednji struenjaci za
slijepo crijevo i propali samoupravni ekonomisti, onda ne treba euditi da
cijela hrvatska politika u oeima stranaca djeluje hemeroidalno i
anarhoidno.
Tezko je strancima grafieki prevesti na njihove jezike sijaset prostota i
poztapalica koje i mladi i stari Hrvati rabe u javnom zivotu na sav glas.
Niti Srbi niti Hrvati ne trebaju korijenski i Vukov pravopis za dobro
prostaeko mezusobno razumijevanje. Od morbidnih prostota iz podrueja
nekrofilije, zoofilije ili obiteljske genealogije, obiean strani prolaznik
moze zakljueiti da u Hrvatskoj ima posla sa seksualnim manijacima. Ako se
pak uzmu stalne administrativne promjene i stalna izvanredna stanja u
Hrvatskoj, onda se postavlja svrha opstojnosti samostalne drzave.
TOMISLAV SUNIC
Autor je publicist iz Zagreba.
Dr Tom. Sunic
http://www.watermark.hu/doctorsunic/
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient,
please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!