Lokalni izbori upozoravaju da izborna pravila mogu biti presudna za sutrašnjicu Hrvatske
MARKO TARLE
Pocinje predizborna groznica, uveliko se raspravlja o izbornim pravilima. Politicke stranke, vlada i saborski zastupnici pripremaju parlamentarne izbore koji odlucuju o društvenom položaju i povlasticama saborskih zastupnika, clanova vlade i vlasti, sudionika u upravnim i nadzornim odborima, i mnogim drugim lukrativnim položajima.
Hoce li izbori pridonijeti i uspješnosti hrvatskog društva i rastu životnog standarda gradana?
Prema dosadašnjem iskustvu teško je dati potvrdan odgovor, jer od završetka rata živimo stalno sve lošije, unatoc mnogim izborima održanim u tom razdoblju. Pad osobnoga i društvenog standarda posebno je uocljiv posljednje dvije godine, vjerojatno zbog olako danih obecanja prije treceg sijecnja.
Pogledajmo prodavaonice bez kupaca, redove za iseljenicke vize pred stranim predstavništvima, zapanjujuce brojke o nezaposlenosti i aferama u zdravstvu, bankarstvu i sudstvu, te svakodnevne vijesti o korupciji i kriminalu, što sasvim jasno upozorava na naše kotrljanje nizbrdo.
U normalnim uvjetima i u sredenoj zemlji to bi upozoravalo na potrebu smjene vlasti. A kako je to u nas?
Mnogo glasaca smatra da danas nema realan politicki izbor. Najjaca oporbena stranka ne pokazuje pomak prema demokraticnosti, ne uvjerava nas da se promijenila na bolje od vremena kad je, prema mišljenju vecine, loševladala. Zato je malo vjerojatno da ce privuci nove glasace.
Vladajuca petorka je veliko razocaranje biraca i gotovo sigurno nece ponoviti rezultat posljednjih parlamentarnih izbora. Zbog svega se toga apstinencija može približiti i polovici birackog tijela.
No dobro znana disciplina desno orijentiranih biraca došla je nedavno do izražaja na lokalnim izborima u Splitu i Velikoj Gorici i drugdje gdje su održani. Uz slab odziv glasaca, pobjeda desnog bloka i na izborima za Sabor nece bitiupitna.To nije novi fenomen: slicni su rezultati vec zabilježeni na prijašnjim lokalnim izborima s visokomapstinencijom. Upravo zato današnje razmišljanje vladajuce petorke izaziva nedoumice. Za njeno razumijevanje treba raspraviti slijed promjena izbornih zakona od 1990. do danas.
Komunisti su za parlamentarne izbore 1990. izabrali sustav s polovicnom primjenom razmjernih lista i vecinskog biranja u dvamakrugovima. Znajuci da se na izborima sukobljavaju s nekoliko suparnika, te da nemaju vecinsku podršku birackog tijela, izbor pune proporcionalnosti bio bi u tom dobu, cini se, za reformirane komuniste mnogoprimjereniji. Možda su oni 1990. precijenili vlastite mogucnosti. Prema mnogim mišljenjima, Partija je tada, prije sigurnih oružanih sukoba, a omrznuta od vecine vlastitog naroda i od protivnika s istoka, željela predati vlast i odgovornost Tudmanovu pokretu. To bi moglo objasniti odabir njima tada nepogodna izbornog zakona.
Nakon tih prvih parlamentarnih izbora slijedi niz izbora za zastupnicki i županijski dom Sabora od 1992. do 1997., na kojima se, usporedno s padom podrške birackog tijela Hrvatskoj demokratskoj zajednici, postupno smanjuje udio vecinskog odlucivanja u izboruzastupnika. Na posljednjim parlamentarnim izborima sustav je bio potpuno razmjeran uz groteskno oblikovana izborna podrucja.
To je tadašnjoj stranci na vlasti bio zadnji adut u ocajnicku pokušaju zadržavanja politicke moci.
Izbori održani 3. sijecnja 2000. rezultirali su konstituiranjem današnjeg parlamenta i vlade, s cijim djelovanjem vecina gradana nije zadovoljna.
Petorka ima sada ovlasti odabira izbornog sustava. U uvjetima vjerojatno smanjena povjerenja izbornog tijela, petorka se, uz druge stranke politickog centra, opredjeljuje za potpuno proporcionalni sustav, kao i HDZ 2000., obavljajuci manje-više kozmeticke korekture u oblikovanju izbornih podrucja i, cini se, uz otvorenost stranackih lista.
Taj zadnji adut, uz najavu njegove savjetodavne, a ne mandatorske važnosti, ima jednaku vrijednost i težinu kao, recimo, prigovor braci Wright da nisu osigurali prekooceanski servis u svojim avionima.
Uostalom, i danas pozicija na birackoj listi ne obvezuje stranke na poštovanje redoslijeda. U slucaju osobnih perturbacija na planu Sabor - Vlada, najviše stranacko tijelo, gotovo redovito pod presudnim utjecajem predsjednika stranke, bira novog zastupnika neovisno o poziciji na listi.
Zar mislite da bi se taj princip mijenjao kod »otvorenih« lista?
Što se iz razmišljanja petorke može zakljuciti?
Ponajprije, jer predlažu sustav slican onom HDZ-ovu iz 2000., vjerojatno se smatraju slabijom stranom u odnosu prema desnom politickom bloku.
Drugo, žele zadržati sustav unutarstranackih izbora u kojem najviše stranacko tijelo, a posebno njegov vrhovnik, ima gotovo neogranicene ovlasti pri izboru kandidata. Kriteriji za biranje kandidata, koji postoje u svakoj stranci, vecinom su ukras demokraticnosti, kao što su i radnicki savjeti u zatvorenom društvu bili formalni dokaz uspješnosti samoupravljanja.
Napokon, a za državu i njene gradane ipak najvažnije, celnici stranaka ne žele mijenjanje temeljnih karakteristika saborskih zastupnika, što je lojalnost stranackim vrhovnicima, uz zanemarivanje osobnih kvaliteta nekih istaknutih, kao i mnogih drugih clanova stranaka.
Nikako ne mislim da je lojalnost nevažna znacajka politicara, no, nažalost, najlojalniji politicki suradnici cesto su i najmanje sposobni, najmanje talentirani i najmanje kreativni. Lojalnošcu obicno pokrivaju manjak ostalih kvaliteta.
(Svršetak u sutrašnjem broju)
Autor je doktor znanosti, znanstveni je savjetnik i konzultant iz podrucja biomedicine, publicist
Lokalni izbori upozoravaju da izborna pravila mogu biti presudna za sutrašnjicu Hrvatske
MARKO TARLE
Pocinje predizborna groznica, uveliko se raspravlja o izbornim pravilima. Politicke stranke, vlada i saborski zastupnici pripremaju parlamentarne izbore koji odlucuju o društvenom položaju i povlasticama saborskih zastupnika, clanova vlade i vlasti, sudionika u upravnim i nadzornim odborima, i mnogim drugim lukrativnim položajima.
Hoce li izbori pridonijeti i uspješnosti hrvatskog društva i rastu životnog standarda gradana?
Prema dosadašnjem iskustvu teško je dati potvrdan odgovor, jer od završetka rata živimo stalno sve lošije, unatoc mnogim izborima održanim u tom razdoblju. Pad osobnoga i društvenog standarda posebno je uocljiv posljednje dvije godine, vjerojatno zbog olako danih obecanja prije treceg sijecnja.
Pogledajmo prodavaonice bez kupaca, redove za iseljenicke vize pred stranim predstavništvima, zapanjujuce brojke o nezaposlenosti i aferama u zdravstvu, bankarstvu i sudstvu, te svakodnevne vijesti o korupciji i kriminalu, što sasvim jasno upozorava na naše kotrljanje nizbrdo.
U normalnim uvjetima i u sredenoj zemlji to bi upozoravalo na potrebu smjene vlasti. A kako je to u nas?
Mnogo glasaca smatra da danas nema realan politicki izbor. Najjaca oporbena stranka ne pokazuje pomak prema demokraticnosti, ne uvjerava nas da se promijenila na bolje od vremena kad je, prema mišljenju vecine, loševladala. Zato je malo vjerojatno da ce privuci nove glasace.
Vladajuca petorka je veliko razocaranje biraca i gotovo sigurno nece ponoviti rezultat posljednjih parlamentarnih izbora. Zbog svega se toga apstinencija može približiti i polovici birackog tijela.
No dobro znana disciplina desno orijentiranih biraca došla je nedavno do izražaja na lokalnim izborima u Splitu i Velikoj Gorici i drugdje gdje su održani. Uz slab odziv glasaca, pobjeda desnog bloka i na izborima za Sabor nece bitiupitna.To nije novi fenomen: slicni su rezultati vec zabilježeni na prijašnjim lokalnim izborima s visokomapstinencijom. Upravo zato današnje razmišljanje vladajuce petorke izaziva nedoumice. Za njeno razumijevanje treba raspraviti slijed promjena izbornih zakona od 1990. do danas.
Komunisti su za parlamentarne izbore 1990. izabrali sustav s polovicnom primjenom razmjernih lista i vecinskog biranja u dvamakrugovima. Znajuci da se na izborima sukobljavaju s nekoliko suparnika, te da nemaju vecinsku podršku birackog tijela, izbor pune proporcionalnosti bio bi u tom dobu, cini se, za reformirane komuniste mnogoprimjereniji. Možda su oni 1990. precijenili vlastite mogucnosti. Prema mnogim mišljenjima, Partija je tada, prije sigurnih oružanih sukoba, a omrznuta od vecine vlastitog naroda i od protivnika s istoka, željela predati vlast i odgovornost Tudmanovu pokretu. To bi moglo objasniti odabir njima tada nepogodna izbornog zakona.
Nakon tih prvih parlamentarnih izbora slijedi niz izbora za zastupnicki i županijski dom Sabora od 1992. do 1997., na kojima se, usporedno s padom podrške birackog tijela Hrvatskoj demokratskoj zajednici, postupno smanjuje udio vecinskog odlucivanja u izboruzastupnika. Na posljednjim parlamentarnim izborima sustav je bio potpuno razmjeran uz groteskno oblikovana izborna podrucja.
To je tadašnjoj stranci na vlasti bio zadnji adut u ocajnicku pokušaju zadržavanja politicke moci.
Izbori održani 3. sijecnja 2000. rezultirali su konstituiranjem današnjeg parlamenta i vlade, s cijim djelovanjem vecina gradana nije zadovoljna.
Petorka ima sada ovlasti odabira izbornog sustava. U uvjetima vjerojatno smanjena povjerenja izbornog tijela, petorka se, uz druge stranke politickog centra, opredjeljuje za potpuno proporcionalni sustav, kao i HDZ 2000., obavljajuci manje-više kozmeticke korekture u oblikovanju izbornih podrucja i, cini se, uz otvorenost stranackih lista.
Taj zadnji adut, uz najavu njegove savjetodavne, a ne mandatorske važnosti, ima jednaku vrijednost i težinu kao, recimo, prigovor braci Wright da nisu osigurali prekooceanski servis u svojim avionima.
Uostalom, i danas pozicija na birackoj listi ne obvezuje stranke na poštovanje redoslijeda. U slucaju osobnih perturbacija na planu Sabor - Vlada, najviše stranacko tijelo, gotovo redovito pod presudnim utjecajem predsjednika stranke, bira novog zastupnika neovisno o poziciji na listi.
Zar mislite da bi se taj princip mijenjao kod »otvorenih« lista?
Što se iz razmišljanja petorke može zakljuciti?
Ponajprije, jer predlažu sustav slican onom HDZ-ovu iz 2000., vjerojatno se smatraju slabijom stranom u odnosu prema desnom politickom bloku.
Drugo, žele zadržati sustav unutarstranackih izbora u kojem najviše stranacko tijelo, a posebno njegov vrhovnik, ima gotovo neogranicene ovlasti pri izboru kandidata. Kriteriji za biranje kandidata, koji postoje u svakoj stranci, vecinom su ukras demokraticnosti, kao što su i radnicki savjeti u zatvorenom društvu bili formalni dokaz uspješnosti samoupravljanja.
Napokon, a za državu i njene gradane ipak najvažnije, celnici stranaka ne žele mijenjanje temeljnih karakteristika saborskih zastupnika, što je lojalnost stranackim vrhovnicima, uz zanemarivanje osobnih kvaliteta nekih istaknutih, kao i mnogih drugih clanova stranaka.
Nikako ne mislim da je lojalnost nevažna znacajka politicara, no, nažalost, najlojalniji politicki suradnici cesto su i najmanje sposobni, najmanje talentirani i najmanje kreativni. Lojalnošcu obicno pokrivaju manjak ostalih kvaliteta.
(Svršetak u sutrašnjem broju)
Autor je doktor znanosti, znanstveni je savjetnik i konzultant iz podrucja biomedicine, publicist