dr. sc.Božidar Jerković

RAZGOVOR SA dr. sc. Božidarom JERKOVIĆEM, DOKTOROM MOLEKULARNE BIOFIZIKE NA ROCKEFELLER UNIVERSITY U NEW YORKU I DOBITNIKOM PRESTIŽNE NAGRADE PETERSON FELLOWSHIP ZA NAJBOLJI DOKTORAT

Stvaramo antibiotik BUDUĆNOSTI!

Riječ je o institutu u kojemu rade uistinu vrhunski stručnjaci spodručja biokemije i biofizike, među kojima je u ovom trenutku sedamnobelovaca. Kad mi se pružila prilika da se nastavim usavršavati na jednomtakvom mjestu, nisam dvojio ni trenutka!

On se zove Božidar Jerković i 29 mu je godina tek! Tek, jer je doktormolekularne biofizike već! I to već godinu dana. Kao takav, živi umalenoj garsonijeri, ali na Manhattanu, za koju mu 2000 dolara mjesečnoganajma plaća prestižni newyorški "Rockefeller University", gdjeBožidar marno radi na, pučki rečeno, "programima ubrzavanjastvaranja i testiranja lijekova budućnosti" koji bi se, naime, trebalikonačno ciljano boriti protiv točno određenog virusa ilibakterije, bez nuspojava. Zanimanje na američkom farmaceutskom tržištu zanjegov rad je iznimno. Božidara smo "uhvatili" u Splitu, u koji jestigao što zrakoplovom, što moćnim motociklom, kako bi svoje prezime,koje Amerikanci i ostali stranci godinama čitaju "Džerković",preimenovao u Yerkovich, da bi konačno u izgovoru i u bijelome svijetu zvučalokako zvuči doma, u njegovoj rodnoj Žrnovnici.

SKROMNA ULAGANJA U ZNANOST

Nije da je Božidar po svaku cijenu htio "pobjeći" vani, alije već na drugoj godini Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu shvatio da ulaganja u znanost, kojoj se svim srcem želio posvetiti, nadomaćem terenu naprosto - nema.
- Stvari u Hrvatskoj, na žalost, ovako funkcioniraju: Ministarstvo znanostiinvestira na određenom fakultetu u deset novih računala i smatra da jeučinilo mnogo. I da najmanje idućih deset godina ne treba napraviti ništa!Nas trinaestero, koliko nas zajedno radi u istraživačkoj ekipi, raspolažemos tisuću računala koja se obnavljaju svake dvije godine. Znanost idenaprijed i naprosto je morate hvatati ako mislite bilo što napraviti. A ja bihrado napravio nešto, razmišlja mladi znanstvenik.
Vi, zapravo, niste morali dugo kucati na američka vrata nakon završetkastudija u Zagrebu 1995. godine. Wesleyan University iz Middletowna uConnecticutu tražio je kandidate za doktorat iz biofizike, a Vi ste se, kaodiplomirani inženjer molekularne biologije, prijavili s Nagradom rektoraZagrebačkog sveučilišta za znanstveni rad iz elektroničkemikroskopije dvolančane DNA, te sa stipendijom Grada Zagreba i preporukomsvoje profesorice?
- Kao što veliki i moćni košarkaški klubovi, posredstvom svojih menadžera,svuda po svijetu traže talentirane igrače za svoju momčad, tako iprivatna sveučilišta u Americi, preko svojih veza i poznanstava, tražeperspektivne znanstvenike iz Europe, Azije, odsvuda, kako bi uložili u njihovodaljnje obrazovanje, nadajući se, dakako, koristi na domaćem terenu.Ja sam, eto, bio izabran između 32 kandidata i u siječnju 1996.,mjesec dana nakon diplome, stigao sam u Middletown.

BRŽE OTKRIVANJE RAKA KOŽE

Ono što ste radili po dolasku na Wesleyan University bilo je istraživanjestrukture oštećene DNA koja se nalazi u stanicama zahvaćenimamelanomom, dakle karcinomom kože?
- Da, u tom je trenutku istraživanje na području raka kože bilo u tojfazi da se znalo da je vrlo mali poremećaj rasporeda atoma u molekuli DNAuzrok karcinoma kože. Tek se naslućivalo da kemijska modifikacija DNAdovodi i do strukturalne modifikacije DNA, međutim to još nije biloznanstveno dokazano i mene je dočekao zadatak rada na dokazivanju tepretpostavke. Problem je bio u tome što je DNA molekule u tom stadiju vrlo teškoizolirati iz stanica, budući da organizam posjeduje mehanizme "popravkaoštećenja". Nas dvoje, naime, sada sjedimo na suncu, izloženi UVzrakama koje djeluju na nas, neprekidno izazivajući kemijsku modifikacijuDNA naše kože. U organizmu, međutim, stalno rade i mehanizmi koji "popravljaju"tu modifikaciju, održavajući DNA u regularnom stanju. Ako mi, međutim,ovako sjedimo na suncu svakoga dana, sva tri ljetna mjeseca, i sunce našu DNA oštećujeviše nego što organizam može popraviti, to može u konačnici rezultiratistrukturalnom modifikacijom DNA, koja će izazvati rak kože. Kao što samrekao, zbog samooporavka DNA bilo je teško uhvatiti i izdvojiti segment oštećenemolekule, koja se kao takva sama brzo raspada, te nam je trebao paralelno iuzorak zdrave molekule kako bismo imali stabilnu strukturu za vrlo agresivneeksperimente.
Kada je u konačnici dobiven stabilni uzorak, otkrili smo da zbogpretjeranog izlaganja štetnim zrakama dolazi do oštećenja strukture, alii do poremećaja hidrodinamike DNA, koja mijenja svoja svojstva u staničnomemiljeu. Već u tom trenutku enzimi i proteini koji popravljaju staničnaoštećenja počinju reagirati, kao što bi reagirao čuvar na plažikada bi vidio da jedan plivač osjetno zaostaje za grupom s kojom je zajednokrenuo plivati. To je bio sasvim novi pokazatelj funkcije enzima i proteina, zakoje se dotad smatralo kako oni, bez posebne reakcije na neku malformaciju, s"jednakom pažnjom" obilaze i provjeravaju sve molekule u stanici.Nakon naših dokaza, svi su uzorci proslijeđeni kalifornijskoj tvrtki kojaje angažirana na kliničkim istraživanjima u svrhu razvoja metode brže iučinkovitije dijagnostike karcinoma kože.

U DRUŠTVU S NOBELOVCIMA

Sa završetkom istraživačkog rada na Wesleyanu i stjecanjem tituledoktora molekularne biofizike, ali i dobivanja nagrade Peterson Fellowship zanajbolji doktorat, stigle su Vam i mnoge ponude za rad. Zašto ste izabrali bašRockfeller University u New Yorku i istraživanja na području staničnihmalformacija zamijenili izradom programa za unaprjeđenje testiranjalijekova?
- Za Rockefeller University za biomedicinska istraživanja, koji je 1901. godineosnovao imućni David Rockefeller, potaknut sudbinom svoje sestre, koja jebolovala od virusne infekcije leđne moždine, čuo sam vrlo brzo nakondolaska u Ameriku. Riječ je o institutu u kojemu rade uistinu vrhunski stručnjacis područja biokemije i biofizike, među kojima je u ovome trenutkusedam nobelovaca. Kad mi se pružila prilika da se nastavim usavršavati najednome takvome mjestu, nisam dvojio ni trenutka! Nakon doktorata mladom jeznanstveniku ustvari jako bitno da nastavi rad na nekom elitnom institutu, jersutra, ako želiš raditi na akademiji, kao što ja želim, preporuka s jednogtakvog mjesta neizmjerno je važna. Rockefeller je jako povezan s američkomfarmaceutskom industrijom, koja njega najvećim dijelom i financira. Kad samondje stigao, dobio sam ekipu od trinaestero ljudi s kojom sam počeo raditina izradi softverskog paketa za ubrzanje testiranja lijekova, čime sam ušaou sferu bioinformatike, koju trenutno specijaliziram. U njoj zapravo vidim isvoju budućnost, u kojoj bih volio, otvaranjem vlastite bioinformatičketvrtke, kombinirati taj komercijalni, financijski jako isplativi dio, s onimakademskim, ako bih uspio dobiti posao kao profesor.
Bioinformatika je očito jako isplativa djelatnost jer su, kako shvaćam,njezini "proizvodi" vrlo širokoga spektra, posebice zanimljivimedicini i farmaciji. Vaš softverski paket "MODELLER", međuostalim, farmaceutima nudi mogućnost znatno lakšeg i bržeg svladavanjaputa od ideje do realizacije nekog lijeka?
- Upravo tako. Farmaceutska se industrija današnjice polako ali sigurno "šalta"iz tipične kemijske industrije u bioindustriju. Antibiotici sutrašnjice,dakle, neće više biti širokoga spektra, već lijekovi koji ćeciljano djelovati isključivo na jednu vrstu ili podvrstu bakterije. E, tusmo mi u igri! S pomoću našeg programa atome unutar molekule postavljamo utočno određeni prostorni raspored kako bismo ciljano blokirali ili uništiliodređenog nametnika, virus, bakteriju, gljivicu, što već je. Američkifarmaceutski divovi, koji imaju i nekoliko puta veći proračun odRepublike Hrvatske, naprosto vrebaju svaku dobru ideju na tržištu iz područjabioinformatike, jer uviđaju da su lijekovi sutrašnjice proizvod biofizike,a ne kemije. Kemija je, uostalom, prespora i preskupa, jer je za testiranjedeset milijuna komponenti u jednom, primjerice, antialergentu potrebno tri dopet godina rada i milijarde dolara. A u bioinformatici je moguće u startutaj 100-postotni posao smanjiti na samo deset posto. Svakako, u konačnicito rezultira znanošću dostupnoj masama, a ne samo klasama, što je meniosobno veliki poticaj. Da se takvim paketima u svome radu koristi Oceanografskiinstitut u Splitu ili bolnica na Firulama, to bi za mene bio uspjeh.

FOTOGRAFIJA - PRVA LJUBAV

Vezanost uz Split i Dalmaciju, američkim adresama usprkos, ipak je jakoprisutna. To se posebno vidi na Vašim fotografijama kojima dominiraju motiviDalmacije, a čije su izložbe pobudile veliko zanimanje međuAmerikancima. Fotografiranje je, pretpostavljam, i ispušni ventil u stankamaizmeđu znanstvenog rada?
- Fotografija je moja prva ljubav, za koju sam se "zalijepio" u 13.godini, puno prije znanosti, laboratorija i kompjutora. Tada sam pohađaofototečaj zajedno s vašim fotoreporterom Božom Vukičevićem,koji je toj ljubavi dopustio da mu postane i profesija, a mene je biologija, kaonova, malo zrelija ljubav, ipak uspjela odvući u neka druga područja.Ali fotografiju, kao što to s prvim ljubavima obično biva, nikad nisamzaboravio. Snimao sam, dakle, od 13. bez prestanka, no to je ipak najviše doizražaja došlo u Americi. Kad sam ondje stigao, donio sam sa sobom hrvatskemotive na fotografijama, koji su "progovorili" novim jezikom. Tako jepočela moja "opsesivna" faza fotografiranja hrvatske obale, štoje rezultiralo prvom samostalnom i jako posjećenom izložbom u Middletownu,gdje sam kasnije imao još dvije samostalne izložbe, kao i u New Yorku, ukojemu sam dosad izlagao tri puta. Sve je to opet imalo za posljedicu kontakte snekim glazbenicima koji su poželjeli da ih snimam za omote njihovih albuma, pasu tako počeli moji "rani radovi" s ljudima u glavnoj ulozi (smijeh).
Nakon kolor faze, kako ste nazvali svoje godine snimanja detalja dalmatinskogakraja, okrenuli ste se crno-bijeloj i angažiranoj fotografiji. Upravo te radoveiduće bi godine mogli vidjeti i Splićani?
- Ja se iskreno nadam da će tako biti! Imao sam veliko zadovoljstvoupoznati gospodina Feđu Klarića, koji se zainteresirao za moj rad inajavio mogućnost postavljanja moje izložbe u splitskom Fotoklubu. Riječje o fotografijama koje snimam posljednje dvije godine, a koje prikazuju NewYork kakav je većini ljudi apsolutno nepoznat. Fotografije Dalmacije sumilovale dušu i oči punile ljepotom, a fotografije New Yorka postavljajubrojna pitanja pred promatrača. Nadam se da ćete vidjeti o čemusam govorio!

http://www.slobodnadalmacija.hr/20020707/zdravlje01.asp

Op-ed

Moje osobno i kratko iskustvo. Visoka inteligencija, kao i stas. Izuzetno prijatan, i pošten u komunikaciji. Ponos svima nama. Nitko Hrvatsku bolje ne predstavlja u svijetu, do nas samih.

Nenad Bach
Editor in Chief