RAMON DIAZ ETEROVIC
Hrvatska Mativa Iseljenika www.matis.hr
Odjel za kulturno-prosvjetne djelatnosti i sport
O autoru, književnom opusu i najnovijem prijevodu:
RAMON DIAZ ETEROVIC: SEDMERO SIMENONOVE DJECE
(Nakladni zavod Matice Hrvatske; Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2003.)
U izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske i Hrvatske matice iseljenika i u
prijevodu Zeljke Lovrencic, krajem 2003. godine objavljen je novi roman
poznatoga cileanskog pisca hrvatskog podrijetla Ramona Diaza Eterovica,
Sedmero Simenonove djece.
Ramon Diaz Eterovic rodjen je u Punta Arenasu, na krajnjem jugu Cilea 1956.
godine. Njegovi preci po majci dosli su u Cile s otoka Braca. Jedan je od
najvaznijih cileanskih knjizevnika – pjesnik, esejist, pisac pripovijetki i
romana. Neka od njegovih djela su: knjige poezije El poeta derribado
(Iscrpljeni pjesnik, 1980.) i Pasajero de la Ausencia (Prolaznik u
odsutnosti, 1982.); knjige pripovijedaka: Cualquier Dia (Bilo koji dan,
1981.), Obsesion de Ano Nuevo (Opsesija Novom godinom, 1982.), Atras sin
golpe (Natrag bez udarca, 1985.) i Ese viejo cuento de amar (Ta stara prica
o ljubavi, 1986.), te romani La ciudad esta triste (Grad je ozaloscen,
1987.), Solo en la oscuridad (Sam u tami, 1992.), Nadie sabe mas que los
muertos (Nitko ne zna vise od mrtvaca, 1993.), Angeles y solitarios (Andjeli
i osamljenici, 1995.), Correr tras el viento (Trcanje za vjetrom, 1997.),
Nunca enamores a un forastrero (Ne zaljubljuj se u stranca, 1999.) i El ojo
del alma (Oko duse, 2001.).
Dobitnik je tridesetak knjizevnih nagrada, poput one Vijeca za knjigu i
citanje za najbolju objavljenu knjigu 1995. godine ili Nagrade grada
Santiaga 1982., 1994. i 1996. godine. Bio je u finalu za nagradu Casa de las
Americas, Dashiell Hammett, Medjunarodnog udruzenja pisaca policijskih
romana i argentinske nagrade Planeta. Njegova su djela objavljena u
antologijama prica u Spanjolskoj, Juznoj Americi i Sjedinjenim Americkim
Drzavama, a prevodjen je na vise jezika, izmedju ostalih i na hrvatski. Bio
je predsjednik Drustva cileanskih knjizevnika. U cileansku knjizevnost uveo
je «crni roman». 1997. godine prvi put posjecuje Hrvatsku gdje je bio gost
Zagrebackih knjizevnih razgovora.
Sedmero Simenonove djece treci je roman ovoga knjizevnika koji se pojavljuje
kod nas. 1999. godine objavljen je njegov spijunski roman Trcanje za vjetrom
cija se radnja odvija u Punta Arenasu i glavni lik mu je Hrvat Yako Rendic,
a 2001. godine roman Ne zaljubljuj se u stranca, art-krimic u kojemu
detektiv Heredia pokusava rijesiti slucaj ubojstva jedne mlade zene. Radnja
se opet odvija u knjizevnikovome rodnom gradu Punta Arenasu. Roman Sedmero
Simenonove djece prvo je objavljen u Santiagu 2000. godine u izdanju
izdavacke kuce LOM, a potom u Barceloni 2001. godine u izdanju Seix
Barral-a. Glavni junak romana ponovno je samotan, marginalan, razocarani
detektiv Heredia koji ovaj put istrazuje slucaj ubojstva istaknutog
odvjetnika iza cega se skriva mracna drama vezana uz izgradnju plinovoda
izmedju Argentine i Cilea. Tu se ispreplicu i politicki i gospodarski
interesi koji narusavaju ekolosku ravnotezu. Privatni detektiv Heredia
istrazuje slucaj ubojstva, ali isto tako i cileansku stvarnost. Vracajuci se
s obale gdje je radio i ljetovao, prenoci u jednom hotelu u Santiagu gdje se
dogadja ubojstvo. Buduci da njega okrivljuju za to ubojstvo, odlcuje otkriti
sto stoji iza toga. Heredia je profinjeni detektiv koji jako dobro poznaje
knjizevnost i ima izvrstan glazbeni ukus, a citati poznatih knjizevnika
cesto se ponavljaju u stalnim razgovorima s njegovim mackom Simenonom koji
je zapravo njegova savjest. Citatelju se nudi romanticna i cinicna atmosfera
u isto vrijeme, dok je on sam istovremeno i njezan i grub. Uz macka Simenona
koji postaje samohrani otac, tu su i prodavac novina Anselmo, Heredijin
susjed i prijatelj, prorocica Madam Zara koja se zainteresirala za Herediju,
ali se kasnije udaje za Anselma, Amerikanac Ballinger, novinar Cambell i
citav niz drugih zanimljivih likova. Heredia stanuje u stanu koji mu je
ujedno i ured, u jednoj od starih gradskih cetvrti u sredistu grada. U tom
dijelu ima mnogo barova, trgovina, restorana i nocu je dosta opasno. Ova
gradska cetvrt privlacila je knjizevnike - boeme 20 i 30 godina proslog
stoljeca i tu su cesto boravili cileanski knjizevnici (medju ostalima i
Pablo Neruda). Lik Heredije prvi put se pojavljuje u romanu Grad je
ozaloscen, a njegove se pustolovine nastavljaju u sedam ostalih romana.
Heredia obozava svoj grad, njegove tradicionalne cetvrti i ljude koji zive u
njima. Melankolican je i senzibilan, i duboko su ga pogodili dogadjaji za
vrijeme diktature u Cileu. Njegov najveci prijatelj i ponekad jedino drustvo
je bijeli macak Simenon koji je ime dobio po belgijskom piscu, tvorcu
slavnoga inspektora Maigreta. Macak je Heredijino drugo ja, s njim vodi duge
razgovore koji mu pomazu kad razmislja o egzistencijalnim problemima ili
trazi rjesenje zlocina koje istrazuje. Simenon se pojavio u drugom
Eterovicevom romanu Sam u tami, objavljenom 1992. godine u Buenos Airesu.
Dosao je u Heredijin stan - ured, smjestio se na primjerke sabranih djela
Georgesa Simenona, te zaspao. U prvim romanima u kojima se macak pojavljuje,
Heredia ne zamislja dijaloge s njim, ali od pojave djela Nitko ne zna vise
od mrtvaca, njihovi su razgovori obimniji i postaju znacajni za razvoj
radnje romana Diaza Eterovica koji rado priznaje utjecaj Georgesa Simenona,
i Osvalda Soriana na njegovo stvaralastvo. Osjeca se i utjecaj klasicnih
sjevernoamerickih majstora detekcijske proze Dashiella Hammeta i Raymonda
Chandlera. Heredia je slican Chandlerov liku Philu Marlowu koji je isto kao
i on samac u godinama, pomalo rezigniran, neurednog zivota, sklon alkoholu i
cinizmu. Ali, kod Diaza Eterovica je razvidno da se on sluzi
sjevernoamerickom detekcijskom pricom samo kao podlogom za postmodernisticko
pripovijedanje i za koristenje brojnih citata iz suvremene svjetske i
cileanske knjizevnosti. Privatni detektiv je srediste svijesti i na neki
nacin alter ego ovoga povucenog i sutljivog pisca koji u njegovim romanima
postoji vec 17 godina. Heredijina pesimisticka vizija cileanske stvarnosti
proizlazi iz piscevog vidjenja i mnogi dijalozi izgledaju kao da su
preneseni iz nekoga bara u Santiagu. Diz Eterovic nam cesto nudi citavu
galeriju pitoresknih likova i mjesta grada Santiaga koje koristi za svoju
igru. U romanu Sedmero Simenonove djece Herediju zapravo najvise zanimaju
korupcija i bahatost onih koji su na vlasti (u ovom slucaju sve se vrti oko
izgradnje plinovoda) i nimalo ne vjeruje u pobjedu pravde na zemlji. Taj
lik, iako razocaran, cinican i sentimentalan, iako zivi od nepostojecih
uspomena i ne polaze mnogo racuna na svoj izgled, ipak ima svoja sitna
zadovoljstva: putuje na obalu, juri za djevojkama i od Anselma dobiva na
poklon automobil koji je nekad bio posljednji model. Njihova zajednicka
strast su konjske utrke. Heredia posjecuje barove, ulice i trgove Santiaga
koji pomalo nestaju i nostalgicno zali za njima. zali i za svojom znatno
mladjom djevojkom Grisetom koja ga nakon nekog vremena provedenog s njim
napusta jer ne moze pratiti njegov ritam.
Ovaj roman nije samo napeta kriminalisticka prica nego i prikaz jednoga
prostora, jednog vremena, jednog zemljovida, te kritika politickoga i
drustvenog zivota velikoga juznoamerickog grada Santiaga po cijim ulicama
koraca pomalo izgubljeni detektiv Heredia, moderni Robin Hood koji nema
drugo drustvo osim svog macka i prodavaca novina. Taj privatni detektiv bez
imena, antijunak i anarhist, simbol je citave jedne generacije
traumatizirane posljedicama diktature, a iza njegove vjecne spremnosti za
nove avanture krije se piscevo veliko zanimanje za socijalnu problematiku i
kritiku drustva. Ovo zabavno, ali ne i povrsno djelo privuklo je pozornost
siroke citalacke populacije sirom svijeta i nadamo se da ce i hrvatska
publika koja Diaz Eterovic toliko cijeni uzivati u njemu i da cemo imati
prigodu ponovno se susresti s Heredijom koji ce uz pomoc svojega macka
razrjesavati jos mnoge dileme.
RAMON DIAZ ETEROVIC
Hrvatska Mativa Iseljenika www.matis.hr
Odjel za kulturno-prosvjetne djelatnosti i sport
O autoru, književnom opusu i najnovijem prijevodu:
RAMON DIAZ ETEROVIC: SEDMERO SIMENONOVE DJECE
(Nakladni zavod Matice Hrvatske; Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2003.)
U izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske i Hrvatske matice iseljenika i u
prijevodu Zeljke Lovrencic, krajem 2003. godine objavljen je novi roman
poznatoga cileanskog pisca hrvatskog podrijetla Ramona Diaza Eterovica,
Sedmero Simenonove djece.
Ramon Diaz Eterovic rodjen je u Punta Arenasu, na krajnjem jugu Cilea 1956.
godine. Njegovi preci po majci dosli su u Cile s otoka Braca. Jedan je od
najvaznijih cileanskih knjizevnika – pjesnik, esejist, pisac pripovijetki i
romana. Neka od njegovih djela su: knjige poezije El poeta derribado
(Iscrpljeni pjesnik, 1980.) i Pasajero de la Ausencia (Prolaznik u
odsutnosti, 1982.); knjige pripovijedaka: Cualquier Dia (Bilo koji dan,
1981.), Obsesion de Ano Nuevo (Opsesija Novom godinom, 1982.), Atras sin
golpe (Natrag bez udarca, 1985.) i Ese viejo cuento de amar (Ta stara prica
o ljubavi, 1986.), te romani La ciudad esta triste (Grad je ozaloscen,
1987.), Solo en la oscuridad (Sam u tami, 1992.), Nadie sabe mas que los
muertos (Nitko ne zna vise od mrtvaca, 1993.), Angeles y solitarios (Andjeli
i osamljenici, 1995.), Correr tras el viento (Trcanje za vjetrom, 1997.),
Nunca enamores a un forastrero (Ne zaljubljuj se u stranca, 1999.) i El ojo
del alma (Oko duse, 2001.).
Dobitnik je tridesetak knjizevnih nagrada, poput one Vijeca za knjigu i
citanje za najbolju objavljenu knjigu 1995. godine ili Nagrade grada
Santiaga 1982., 1994. i 1996. godine. Bio je u finalu za nagradu Casa de las
Americas, Dashiell Hammett, Medjunarodnog udruzenja pisaca policijskih
romana i argentinske nagrade Planeta. Njegova su djela objavljena u
antologijama prica u Spanjolskoj, Juznoj Americi i Sjedinjenim Americkim
Drzavama, a prevodjen je na vise jezika, izmedju ostalih i na hrvatski. Bio
je predsjednik Drustva cileanskih knjizevnika. U cileansku knjizevnost uveo
je «crni roman». 1997. godine prvi put posjecuje Hrvatsku gdje je bio gost
Zagrebackih knjizevnih razgovora.
Sedmero Simenonove djece treci je roman ovoga knjizevnika koji se pojavljuje
kod nas. 1999. godine objavljen je njegov spijunski roman Trcanje za vjetrom
cija se radnja odvija u Punta Arenasu i glavni lik mu je Hrvat Yako Rendic,
a 2001. godine roman Ne zaljubljuj se u stranca, art-krimic u kojemu
detektiv Heredia pokusava rijesiti slucaj ubojstva jedne mlade zene. Radnja
se opet odvija u knjizevnikovome rodnom gradu Punta Arenasu. Roman Sedmero
Simenonove djece prvo je objavljen u Santiagu 2000. godine u izdanju
izdavacke kuce LOM, a potom u Barceloni 2001. godine u izdanju Seix
Barral-a. Glavni junak romana ponovno je samotan, marginalan, razocarani
detektiv Heredia koji ovaj put istrazuje slucaj ubojstva istaknutog
odvjetnika iza cega se skriva mracna drama vezana uz izgradnju plinovoda
izmedju Argentine i Cilea. Tu se ispreplicu i politicki i gospodarski
interesi koji narusavaju ekolosku ravnotezu. Privatni detektiv Heredia
istrazuje slucaj ubojstva, ali isto tako i cileansku stvarnost. Vracajuci se
s obale gdje je radio i ljetovao, prenoci u jednom hotelu u Santiagu gdje se
dogadja ubojstvo. Buduci da njega okrivljuju za to ubojstvo, odlcuje otkriti
sto stoji iza toga. Heredia je profinjeni detektiv koji jako dobro poznaje
knjizevnost i ima izvrstan glazbeni ukus, a citati poznatih knjizevnika
cesto se ponavljaju u stalnim razgovorima s njegovim mackom Simenonom koji
je zapravo njegova savjest. Citatelju se nudi romanticna i cinicna atmosfera
u isto vrijeme, dok je on sam istovremeno i njezan i grub. Uz macka Simenona
koji postaje samohrani otac, tu su i prodavac novina Anselmo, Heredijin
susjed i prijatelj, prorocica Madam Zara koja se zainteresirala za Herediju,
ali se kasnije udaje za Anselma, Amerikanac Ballinger, novinar Cambell i
citav niz drugih zanimljivih likova. Heredia stanuje u stanu koji mu je
ujedno i ured, u jednoj od starih gradskih cetvrti u sredistu grada. U tom
dijelu ima mnogo barova, trgovina, restorana i nocu je dosta opasno. Ova
gradska cetvrt privlacila je knjizevnike - boeme 20 i 30 godina proslog
stoljeca i tu su cesto boravili cileanski knjizevnici (medju ostalima i
Pablo Neruda). Lik Heredije prvi put se pojavljuje u romanu Grad je
ozaloscen, a njegove se pustolovine nastavljaju u sedam ostalih romana.
Heredia obozava svoj grad, njegove tradicionalne cetvrti i ljude koji zive u
njima. Melankolican je i senzibilan, i duboko su ga pogodili dogadjaji za
vrijeme diktature u Cileu. Njegov najveci prijatelj i ponekad jedino drustvo
je bijeli macak Simenon koji je ime dobio po belgijskom piscu, tvorcu
slavnoga inspektora Maigreta. Macak je Heredijino drugo ja, s njim vodi duge
razgovore koji mu pomazu kad razmislja o egzistencijalnim problemima ili
trazi rjesenje zlocina koje istrazuje. Simenon se pojavio u drugom
Eterovicevom romanu Sam u tami, objavljenom 1992. godine u Buenos Airesu.
Dosao je u Heredijin stan - ured, smjestio se na primjerke sabranih djela
Georgesa Simenona, te zaspao. U prvim romanima u kojima se macak pojavljuje,
Heredia ne zamislja dijaloge s njim, ali od pojave djela Nitko ne zna vise
od mrtvaca, njihovi su razgovori obimniji i postaju znacajni za razvoj
radnje romana Diaza Eterovica koji rado priznaje utjecaj Georgesa Simenona,
i Osvalda Soriana na njegovo stvaralastvo. Osjeca se i utjecaj klasicnih
sjevernoamerickih majstora detekcijske proze Dashiella Hammeta i Raymonda
Chandlera. Heredia je slican Chandlerov liku Philu Marlowu koji je isto kao
i on samac u godinama, pomalo rezigniran, neurednog zivota, sklon alkoholu i
cinizmu. Ali, kod Diaza Eterovica je razvidno da se on sluzi
sjevernoamerickom detekcijskom pricom samo kao podlogom za postmodernisticko
pripovijedanje i za koristenje brojnih citata iz suvremene svjetske i
cileanske knjizevnosti. Privatni detektiv je srediste svijesti i na neki
nacin alter ego ovoga povucenog i sutljivog pisca koji u njegovim romanima
postoji vec 17 godina. Heredijina pesimisticka vizija cileanske stvarnosti
proizlazi iz piscevog vidjenja i mnogi dijalozi izgledaju kao da su
preneseni iz nekoga bara u Santiagu. Diz Eterovic nam cesto nudi citavu
galeriju pitoresknih likova i mjesta grada Santiaga koje koristi za svoju
igru. U romanu Sedmero Simenonove djece Herediju zapravo najvise zanimaju
korupcija i bahatost onih koji su na vlasti (u ovom slucaju sve se vrti oko
izgradnje plinovoda) i nimalo ne vjeruje u pobjedu pravde na zemlji. Taj
lik, iako razocaran, cinican i sentimentalan, iako zivi od nepostojecih
uspomena i ne polaze mnogo racuna na svoj izgled, ipak ima svoja sitna
zadovoljstva: putuje na obalu, juri za djevojkama i od Anselma dobiva na
poklon automobil koji je nekad bio posljednji model. Njihova zajednicka
strast su konjske utrke. Heredia posjecuje barove, ulice i trgove Santiaga
koji pomalo nestaju i nostalgicno zali za njima. zali i za svojom znatno
mladjom djevojkom Grisetom koja ga nakon nekog vremena provedenog s njim
napusta jer ne moze pratiti njegov ritam.
Ovaj roman nije samo napeta kriminalisticka prica nego i prikaz jednoga
prostora, jednog vremena, jednog zemljovida, te kritika politickoga i
drustvenog zivota velikoga juznoamerickog grada Santiaga po cijim ulicama
koraca pomalo izgubljeni detektiv Heredia, moderni Robin Hood koji nema
drugo drustvo osim svog macka i prodavaca novina. Taj privatni detektiv bez
imena, antijunak i anarhist, simbol je citave jedne generacije
traumatizirane posljedicama diktature, a iza njegove vjecne spremnosti za
nove avanture krije se piscevo veliko zanimanje za socijalnu problematiku i
kritiku drustva. Ovo zabavno, ali ne i povrsno djelo privuklo je pozornost
siroke citalacke populacije sirom svijeta i nadamo se da ce i hrvatska
publika koja Diaz Eterovic toliko cijeni uzivati u njemu i da cemo imati
prigodu ponovno se susresti s Heredijom koji ce uz pomoc svojega macka
razrjesavati jos mnoge dileme.