Nadamo da ima pametnijih ljudi u Hrvatskoj, koji nece
Postovani:
Citajuci ovu zalosnu rubriku od Dra. Davora Sliskovica, ironicnim osmjehom sam se sjetio one nase stare poslovice: "Ispeci, pa reci".
Mislim u svakom slucaju da je Dr. Sliskovic prenaglio u svom slabom pokusu na ironicno pisanje. Ako misli da se njegova ironija krije, onda se gadno vara, i jos losije pise, pa zato ne mislim da je doktor hrvatske knjizevnosti. A ako misli za ozbiljno to sto pise, onda se pitam kakav je to nadri-doktor, jer ocito veze s ekonomijom nema.
Naime, ima jedna pouka u englesom poslovnom leksikonu, a to je "Doing the same old things gets the same old results", sto u slobodnom prijevodu bi doslo nekako "Ponavljanje starih istih metoda dovodi samo do starih istih rezultata". Jest da je ovaj sastanak Grupe 100 bio u velikoj mjeri amaterski proveden. Jest da su neke poruke od govornika prema Hrvatskoj vladi bile malo cudne, pa, rekao bih, kao jedan od prisutnih, cak i ne na mjestu. Jest da se isti srot vrtio opet i opet i opet, kao sto navodi Dr. Sliskovic.
Medjutim, IPAK SE NESTA PROBALO UCINITI!
Jest da se radi i dalje u Hrvatskoj -- hvala Bogu! Ali kako uspjesno? I s kakvim povoljnim uvjetima, sto se tice SVJETSKOG poduzetnistva? Naime, svaki normalni poduzetnik vaze kriterije bilo koje investicije: koliko rizika i truda, prema koliko ocekivanome dobitu? To je, na kraju, poduzetnistvo, a ne dobrovoljno davanje! Ako je manje riskantno i vise profitabilno praviti gumene cizme u Aljaski nego u Brazilu, sta mislite gdje ce Brazilijanac otvoriti tvornicu cizma? Pa nema veze koliko voli plaze i sunce i toplinu, odgovor poduzetnika je u svakom slucaju jasan.
Zato mislim da je Dr. Sliskovic gadno fulao metu, jer uopce nije shvatio srz poruke iz tog sastanka. Ja sam samo sitna riba, i negovorim uime Grupe 100, ali budite uvjereni da su u Clevelandu bili ljudi koji su ukupno teski valjda cetvrtinu hrvatskog BDPa! A ti ljudi su samo probali, mada mozda na nekorektan i nediplomatski nacin, da kazu, punim srcem: "Mi hocemo i sa nasom domovinom Hrvatskom poslovati, i njenoj ekonimiji pomoci, kao sto i pomazemo ekonomije raznih zemalja svijeta gdje poslujemo, ali prije se mora prag malo pomesti, da budu uvijeti za poduzetnistvo atraktivni kao i drugdje po svijetu." Pa na kraju to nisu bili diplomati, nego poduzetnici, koji nisu placeni po tome koliko govora odrze, vec po tome koliko profita naprave. A dobili smo veliku nadu u Clevelandu uz prisustvo zaista odanih ljudi Hrvatske vlade, kao sto su bili Ministri Suker, Kalmeta, Cobankovic, i Vukelic, a i ostali, da se poruka, iako mozda nenajbolje porucena, ipak u pravom konstruktivnom smislu primila.
Pa sto misli Dr. Sliskovic, zasto su, kako kaze, "nasi domaci poslovni ljudi odavno [...] zaboravili postavljati zahtjeve"? Ja bih rekao da je slicno odgovoru zasto magarac prestane trzati na batinu, kada ga se bije koliko se hoce, a on se nekrece. Jasno! Zato jer se naviknuo batini! Ali pitajmo se da li mu je zaista lijepo? Ili je samo odlucio primati batine, jer mu je to lakse nego vleci teret?
Pitam se da li je Dr. Sliskovic ikada imao svoju firmu, i probao baratati birokracijom, korupcijom, i ludo-sudstvom? Ja, iako sam imao samo malo priliku vidjeti na svoje oci kakve su pripreke u Hrvatskoj vrijednim, radnim, poslovnim ljudima, ipak tvrdim da oni nisu ni u najmonajoj ruci sretni sa situacijom u kojoj rade, vec, dapace, su, kao onaj magarac, nauceni na "batine" birokracije, korupcije, i ostalog, i naucili su raditi unatoc toga. Pa mi se uvijek snadjemo! Ali koliko bismo mogli naprijedovati da umjesto da se borimo protiv birokracije i korupcije, borimo se protiv konkurenata na svijetskom trzistu?!
Ako Hrvatska sada uzme stav kojeg Dr. Sliskovic neshvatljivo zakljucuje, pa da za uzvrat vikne Grupi 100 neka samo stoji gdje je i ceka, onda mozemo zaliti Hrvatsku, jer ce se samo dalje valjati u istom ekonomskom mulju iz kojeg nemoze sama van. Pa koliko puta moramo cuti od koliko ljudi, SIROM SVIJETA, "Da je u Hrvatskoj kako bi trebalo biti, mi bi bili druga Svicarska!"??
"Da je?" A tko sprijecava da je, nego narod sam, kroz svoju ekonomsku politiku?!
I to je sve sto je, po mom misljenju, Grupa 100 probala reci. Da ona, kolektivno, ima visoko poslovno iskustvo, i zeli samo Hrvatskoj pomoci. A ako Hrvatska zeli biti ohola i odbiti pomoc poslovnih ljudi koji ipak daleko vise znaju, e pa onda neka se dalje valja. Medjutim, mi rodoljubi u diaspori se ipak nadamo da ima pametnijih ljudi u Hrvatskoj, koji nece pokusani poljubac vracati pljuskom.
S postovanjem.
Steve Pozgaj
Subject: Slobodna Dalmacija:Poruke Grupe 100
Poruke Grupe 100
http://www.slobodnadalmacija.hr/20040722/kolumne01.asp
Dr. Davor SLISKOVIC
Kao sto znamo, u Clevelandu su se krajem lipnja sastali uspjesni poslovni ljudi hrvatskog podrijetla da razmotre problematiku ulaganja u starome kraju. Ne treba trositi rijeci na isticanje znacenja ovoga skupa, a niti na protokolarne carke zbog nedolaska ovoga ili onoga. Ono sto svakako treba zaokupiti nasu paznju jesu poruke koje nam salju nasi uspjesnici. Ne treba sumnjati u ispravnost tih poruka jer ih salju ljudi koji su uspjeli i koji znaju dobro prosudjivati. Ne treba sumnjati ni u dobronamjernost tih poruka jer ih salju nasi ljudi koji nama zele dobro.
Sve to nas unaprijed obvezuje da odaslane poruke pazljivo saslusamo, da ih shvatimo, da o njima dobro razmislimo i da, konacno, pocnemo stvari mijenjati.
Dakle, clanovi buduce Grupe 100 porucuju nam da ako zelimo vidjeti njihove investicije i poslovnu suradnju moramo:
- poboljsati uvjete za investicije i poslovanje
- ukloniti birokratske prepreke ulaganju i poslovanju
- smanjiti opterecenja poslodavaca
- smanjiti poreze i doprinose za radnu snagu
- stvoriti ucinkovito sudstvo slobodno od korupcije
- srediti zemljisne knjige.
Slozit cemo se, kratko i jasno su navedene sve rak-rane koje prijece sva strana ulaganja, pa i ona nasih uspjesnih iseljenika. Pozitivan pomak na svakom od ovih podrucja ucinit ce Hrvatsku atraktivnijom za strana ulaganja i vjerojatno poboljsati njezin kreditni rejting.
Ali, zar mi sve to nismo i sami znali i prije poruka Grupe 100? Pa sigurno da jesmo, i to poodavno. Pa opet nista nismo uradili, ili tek nesto malo. Tako dolazimo do tocke na kojoj se moramo zapitati: je li mi ne znamo kako provesti potrebne reforme i korekcije ili pak mi to ne mozemo provesti ili, sto bi bilo najgore, mi to ne zelimo.
Koji god odgovor bio tocan, nije dobro i osudjuje nas na tavorenje umjesto krupnih razvojnih iskoraka. S obzirom na nasa dosadasnja iskustva u pomicanju stvari naprijed, pomalo cudi ali istovremeno i veseli procjena jednog od inicijatora Grupe 100 da ce za provedbu reformi trebati 5 do 7 godina. Mozda nesvjesno, ali ovim je dana i procjena roka u kojem ne mozemo ocekivati krupnije gospodarske zamahe, pa ma koliko ih politicari obecavali u svojim populistickim tiradama. Ja na ovaj rok pristajem odmah, ali me ipak muci pitanje sto ce se to sada dogoditi da mi zaista otpocnemo s mijenjanjem stvari, a sto smo propustali ciniti puste godine. Vjerojatno prije nismo htjeli, a sada cemo naglo poceti htjeti, pa cemo i znati, pa cemo i moci. Zivi bili pa vidjeli.
Poruke Grupe 100 o potrebnim reformama navele su na jos neka razmisljanja o poduzetnistvu u Hrvatskoj. Dakle, uvjeti su losi. Losiji nego u drugim zemljama prema kojima kapital tece. Toliko su losi da i nasi ljudi koji su uspjeli vani uvjetuju svoja ulaganja promjenom stanja. Pa jesmo li onda svjesni kakvu muku muce hrvatski poduzetnici koji unatoc svemu ovdje ulazu i ovdje posluju? Ne bi li najprije radi ovih domacih poduzetnika trebalo provesti reforme koje nasi iseljenici postavljaju kao uvjet svojih buducih ulaganja?
Ti nasi domaci poslovni ljudi odavno su zaboravili postavljati zahtjeve, a u Hrvatskoj posluju unatoc losim uvjetima za investicije i poslovanje, unatoc birokratskim preprekama, unatoc visokom opterecenju poslodavaca, unatoc visokim porezima i doprinosima, unatoc neucinkovitom sudstvu, unatoc nesredjenim zemljisnim knjigama, i unatoc kojecemu drugome. Pa koji su to onda domoljubi i heroji poduzetnistva! Oni nista ne uvjetuju, snalaze se i funkcioniraju. Budu li oni krenuli s kojekakvim inicijativama i postavljanjem zahtjeva, morat ce pozvati ministre, postaviti zahtjeve i uvjete i onda osnovati najmanje Grupu 200. Pa nek´ se zna.
Dotad, cini se, Grupi 100 bi bilo najbolje da stoji gdje je i da priceka.
Nadamo da ima pametnijih ljudi u Hrvatskoj, koji nece
Postovani:
Citajuci ovu zalosnu rubriku od Dra. Davora Sliskovica, ironicnim osmjehom sam se sjetio one nase stare poslovice: "Ispeci, pa reci".
Mislim u svakom slucaju da je Dr. Sliskovic prenaglio u svom slabom pokusu na ironicno pisanje. Ako misli da se njegova ironija krije, onda se gadno vara, i jos losije pise, pa zato ne mislim da je doktor hrvatske knjizevnosti. A ako misli za ozbiljno to sto pise, onda se pitam kakav je to nadri-doktor, jer ocito veze s ekonomijom nema.
Naime, ima jedna pouka u englesom poslovnom leksikonu, a to je "Doing the same old things gets the same old results", sto u slobodnom prijevodu bi doslo nekako "Ponavljanje starih istih metoda dovodi samo do starih istih rezultata". Jest da je ovaj sastanak Grupe 100 bio u velikoj mjeri amaterski proveden. Jest da su neke poruke od govornika prema Hrvatskoj vladi bile malo cudne, pa, rekao bih, kao jedan od prisutnih, cak i ne na mjestu. Jest da se isti srot vrtio opet i opet i opet, kao sto navodi Dr. Sliskovic.
Medjutim, IPAK SE NESTA PROBALO UCINITI!
Jest da se radi i dalje u Hrvatskoj -- hvala Bogu! Ali kako uspjesno? I s kakvim povoljnim uvjetima, sto se tice SVJETSKOG poduzetnistva? Naime, svaki normalni poduzetnik vaze kriterije bilo koje investicije: koliko rizika i truda, prema koliko ocekivanome dobitu? To je, na kraju, poduzetnistvo, a ne dobrovoljno davanje! Ako je manje riskantno i vise profitabilno praviti gumene cizme u Aljaski nego u Brazilu, sta mislite gdje ce Brazilijanac otvoriti tvornicu cizma? Pa nema veze koliko voli plaze i sunce i toplinu, odgovor poduzetnika je u svakom slucaju jasan.
Zato mislim da je Dr. Sliskovic gadno fulao metu, jer uopce nije shvatio srz poruke iz tog sastanka. Ja sam samo sitna riba, i negovorim uime Grupe 100, ali budite uvjereni da su u Clevelandu bili ljudi koji su ukupno teski valjda cetvrtinu hrvatskog BDPa! A ti ljudi su samo probali, mada mozda na nekorektan i nediplomatski nacin, da kazu, punim srcem: "Mi hocemo i sa nasom domovinom Hrvatskom poslovati, i njenoj ekonimiji pomoci, kao sto i pomazemo ekonomije raznih zemalja svijeta gdje poslujemo, ali prije se mora prag malo pomesti, da budu uvijeti za poduzetnistvo atraktivni kao i drugdje po svijetu." Pa na kraju to nisu bili diplomati, nego poduzetnici, koji nisu placeni po tome koliko govora odrze, vec po tome koliko profita naprave. A dobili smo veliku nadu u Clevelandu uz prisustvo zaista odanih ljudi Hrvatske vlade, kao sto su bili Ministri Suker, Kalmeta, Cobankovic, i Vukelic, a i ostali, da se poruka, iako mozda nenajbolje porucena, ipak u pravom konstruktivnom smislu primila.
Pa sto misli Dr. Sliskovic, zasto su, kako kaze, "nasi domaci poslovni ljudi odavno [...] zaboravili postavljati zahtjeve"? Ja bih rekao da je slicno odgovoru zasto magarac prestane trzati na batinu, kada ga se bije koliko se hoce, a on se nekrece. Jasno! Zato jer se naviknuo batini! Ali pitajmo se da li mu je zaista lijepo? Ili je samo odlucio primati batine, jer mu je to lakse nego vleci teret?
Pitam se da li je Dr. Sliskovic ikada imao svoju firmu, i probao baratati birokracijom, korupcijom, i ludo-sudstvom? Ja, iako sam imao samo malo priliku vidjeti na svoje oci kakve su pripreke u Hrvatskoj vrijednim, radnim, poslovnim ljudima, ipak tvrdim da oni nisu ni u najmonajoj ruci sretni sa situacijom u kojoj rade, vec, dapace, su, kao onaj magarac, nauceni na "batine" birokracije, korupcije, i ostalog, i naucili su raditi unatoc toga. Pa mi se uvijek snadjemo! Ali koliko bismo mogli naprijedovati da umjesto da se borimo protiv birokracije i korupcije, borimo se protiv konkurenata na svijetskom trzistu?!
Ako Hrvatska sada uzme stav kojeg Dr. Sliskovic neshvatljivo zakljucuje, pa da za uzvrat vikne Grupi 100 neka samo stoji gdje je i ceka, onda mozemo zaliti Hrvatsku, jer ce se samo dalje valjati u istom ekonomskom mulju iz kojeg nemoze sama van. Pa koliko puta moramo cuti od koliko ljudi, SIROM SVIJETA, "Da je u Hrvatskoj kako bi trebalo biti, mi bi bili druga Svicarska!"??
"Da je?" A tko sprijecava da je, nego narod sam, kroz svoju ekonomsku politiku?!
I to je sve sto je, po mom misljenju, Grupa 100 probala reci. Da ona, kolektivno, ima visoko poslovno iskustvo, i zeli samo Hrvatskoj pomoci. A ako Hrvatska zeli biti ohola i odbiti pomoc poslovnih ljudi koji ipak daleko vise znaju, e pa onda neka se dalje valja. Medjutim, mi rodoljubi u diaspori se ipak nadamo da ima pametnijih ljudi u Hrvatskoj, koji nece pokusani poljubac vracati pljuskom.
S postovanjem.
Steve Pozgaj
Subject: Slobodna Dalmacija:Poruke Grupe 100
Poruke Grupe 100
http://www.slobodnadalmacija.hr/20040722/kolumne01.asp
Dr. Davor SLISKOVIC
Kao sto znamo, u Clevelandu su se krajem lipnja sastali uspjesni poslovni ljudi hrvatskog podrijetla da razmotre problematiku ulaganja u starome kraju. Ne treba trositi rijeci na isticanje znacenja ovoga skupa, a niti na protokolarne carke zbog nedolaska ovoga ili onoga. Ono sto svakako treba zaokupiti nasu paznju jesu poruke koje nam salju nasi uspjesnici. Ne treba sumnjati u ispravnost tih poruka jer ih salju ljudi koji su uspjeli i koji znaju dobro prosudjivati. Ne treba sumnjati ni u dobronamjernost tih poruka jer ih salju nasi ljudi koji nama zele dobro.
Sve to nas unaprijed obvezuje da odaslane poruke pazljivo saslusamo, da ih shvatimo, da o njima dobro razmislimo i da, konacno, pocnemo stvari mijenjati.
Dakle, clanovi buduce Grupe 100 porucuju nam da ako zelimo vidjeti njihove investicije i poslovnu suradnju moramo:
- poboljsati uvjete za investicije i poslovanje
- ukloniti birokratske prepreke ulaganju i poslovanju
- smanjiti opterecenja poslodavaca
- smanjiti poreze i doprinose za radnu snagu
- stvoriti ucinkovito sudstvo slobodno od korupcije
- srediti zemljisne knjige.
Slozit cemo se, kratko i jasno su navedene sve rak-rane koje prijece sva strana ulaganja, pa i ona nasih uspjesnih iseljenika. Pozitivan pomak na svakom od ovih podrucja ucinit ce Hrvatsku atraktivnijom za strana ulaganja i vjerojatno poboljsati njezin kreditni rejting.
Ali, zar mi sve to nismo i sami znali i prije poruka Grupe 100? Pa sigurno da jesmo, i to poodavno. Pa opet nista nismo uradili, ili tek nesto malo. Tako dolazimo do tocke na kojoj se moramo zapitati: je li mi ne znamo kako provesti potrebne reforme i korekcije ili pak mi to ne mozemo provesti ili, sto bi bilo najgore, mi to ne zelimo.
Koji god odgovor bio tocan, nije dobro i osudjuje nas na tavorenje umjesto krupnih razvojnih iskoraka. S obzirom na nasa dosadasnja iskustva u pomicanju stvari naprijed, pomalo cudi ali istovremeno i veseli procjena jednog od inicijatora Grupe 100 da ce za provedbu reformi trebati 5 do 7 godina. Mozda nesvjesno, ali ovim je dana i procjena roka u kojem ne mozemo ocekivati krupnije gospodarske zamahe, pa ma koliko ih politicari obecavali u svojim populistickim tiradama. Ja na ovaj rok pristajem odmah, ali me ipak muci pitanje sto ce se to sada dogoditi da mi zaista otpocnemo s mijenjanjem stvari, a sto smo propustali ciniti puste godine. Vjerojatno prije nismo htjeli, a sada cemo naglo poceti htjeti, pa cemo i znati, pa cemo i moci. Zivi bili pa vidjeli.
Poruke Grupe 100 o potrebnim reformama navele su na jos neka razmisljanja o poduzetnistvu u Hrvatskoj. Dakle, uvjeti su losi. Losiji nego u drugim zemljama prema kojima kapital tece. Toliko su losi da i nasi ljudi koji su uspjeli vani uvjetuju svoja ulaganja promjenom stanja. Pa jesmo li onda svjesni kakvu muku muce hrvatski poduzetnici koji unatoc svemu ovdje ulazu i ovdje posluju? Ne bi li najprije radi ovih domacih poduzetnika trebalo provesti reforme koje nasi iseljenici postavljaju kao uvjet svojih buducih ulaganja?
Ti nasi domaci poslovni ljudi odavno su zaboravili postavljati zahtjeve, a u Hrvatskoj posluju unatoc losim uvjetima za investicije i poslovanje, unatoc birokratskim preprekama, unatoc visokom opterecenju poslodavaca, unatoc visokim porezima i doprinosima, unatoc neucinkovitom sudstvu, unatoc nesredjenim zemljisnim knjigama, i unatoc kojecemu drugome. Pa koji su to onda domoljubi i heroji poduzetnistva! Oni nista ne uvjetuju, snalaze se i funkcioniraju. Budu li oni krenuli s kojekakvim inicijativama i postavljanjem zahtjeva, morat ce pozvati ministre, postaviti zahtjeve i uvjete i onda osnovati najmanje Grupu 200. Pa nek´ se zna.
Dotad, cini se, Grupi 100 bi bilo najbolje da stoji gdje je i da priceka.