CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(H) Povratak
http://www.croatia.org/crown/articles/7013/1/H-Povratak.html
By Nenad N. Bach
Published on 08/18/2004
 

 

Povratak


Sve je mijena. Dan i noc, san i java, zdravlje i bolest.. Tako je i s covjekovom potrebom za odmorom. Rad je covjeku potreban ali suvremeni život i sve što ide s njim zamara naš duh i tijelo. Sve nacete baterije valja obnoviti i dopuniti. Potrebno je naci trenutke opuštanja, i razonode. U potrazi za mirom i odmorom ljudi krenu u prave privremene seobe. Putuju svim vrstama prijevoza, po svim meridijanima i paralelama. Odmaraju se na razlicitim mjestima i na razlicite nacine i za to troše velika sredstva. Cudno ali nakon teškog rada ulažemo dodatan napor kako bi se odmorili. Ispada da se i za odmor valja dobro oznojiti.
Pored okrijepe svake vrste, potrebno je i vjeru osnažiti. Blagdan uznesenja Marijinog ili narodski «Velika Gospa» za katolike je prava prigoda za to. Tog dana, sva u svijetu poznata Gospina svetišta tj. mjesta Gospinih ukazanja su stjecište tisuca hodocasnika.
Hrvati katolici isto tako hodocaste «svojoj» Gospi od Aljmaša i Kondžila do Sinja, od Marije Bistrice i Trsata do Posušja i Širokog Brijega.

U usporedbi s velikim svjetskim marijanskim svetištima pa i Medugorjem ukoliko ga se promatra u planetarnom kontekstu, proslava Velike Gospe kod nas ima «dimenziju» više. Pored vjerskog znacenja ova svetkovina za Hrvate ima i sociološki znacaj jer pada u vrijeme odmora. Ljeto nam dariva sunce i lijepo vrijeme, ali i prigodu za susrete. Velika Gospa je upravo blagdan susreta.

Dobar primjer za ovo je najstarija duvanjska župa-Seonica. Ove, kao i svake godine, na Veliku Gospu u Seonici se može sresti duvnjake iz svih župa ali i one koje godinama niste vidjeli. Taj dan možete susresti ljude s kojima ste nekad davno išli u školu ali i one za koje ste samo culi da postoje a nikada ih niste upoznali. Svi oni godinama žive daleko izvan svog Tomislavgrda i Duvanjskog polja. Rasijani su diljem svijeta, od europskih zemalja do Australije i Amerike. U to se mogao uvjeriti svatko tko god je posjetio i neko malo nepoznato mjesto na «kraj svijeta». I tamo je mogao sresti bar jednog duvnjaka. O Hrvatima opcenito, da i ne govorim. Mi smo raseljeni narod.

U susjednoj opcini Sinju se takoder slavi blagdan Velike Gospe. Tamošnja svetkovina je ustanovljena na kraju «puta spasa» kojim je nedaleko od Seonice, davne 1687. fra Pavao Vuckovic poveo katolike iz Rame. Ni tamo nisu imali mira od Turaka. Ipak, uz velike žrtve su se obranili i opstali. Mi se svugdje lakše obranimo i nastanimo (opstanemo) nego tamo odakle jesmo. I kad uspijemo, uz velike žrtve obraniti se, onda se opet damo na put, u svijet. Mi smo «radoznali» narod.

Kako je sve mijena, postoji vrijeme odlaska ali i vrijeme povratka. Odmor je potreban covjeku (pojedincu) ali je «odmor» potreban i cijelom narodu. Pred iseljenim Narodom je izazov novog okupljanja i zajedništva. Kao i pred Izabranim narodom i pred nama je vrijeme povratka. U protivnom, uz sve poteškoce s kojima se susrecemo i koje dijelimo sa suvremenim svijetom, nestat cemo s lica zemlje.

Dr Ivan Bagaric

 


(H) Povratak

 

Povratak


Sve je mijena. Dan i noc, san i java, zdravlje i bolest.. Tako je i s covjekovom potrebom za odmorom. Rad je covjeku potreban ali suvremeni život i sve što ide s njim zamara naš duh i tijelo. Sve nacete baterije valja obnoviti i dopuniti. Potrebno je naci trenutke opuštanja, i razonode. U potrazi za mirom i odmorom ljudi krenu u prave privremene seobe. Putuju svim vrstama prijevoza, po svim meridijanima i paralelama. Odmaraju se na razlicitim mjestima i na razlicite nacine i za to troše velika sredstva. Cudno ali nakon teškog rada ulažemo dodatan napor kako bi se odmorili. Ispada da se i za odmor valja dobro oznojiti.
Pored okrijepe svake vrste, potrebno je i vjeru osnažiti. Blagdan uznesenja Marijinog ili narodski «Velika Gospa» za katolike je prava prigoda za to. Tog dana, sva u svijetu poznata Gospina svetišta tj. mjesta Gospinih ukazanja su stjecište tisuca hodocasnika.
Hrvati katolici isto tako hodocaste «svojoj» Gospi od Aljmaša i Kondžila do Sinja, od Marije Bistrice i Trsata do Posušja i Širokog Brijega.

U usporedbi s velikim svjetskim marijanskim svetištima pa i Medugorjem ukoliko ga se promatra u planetarnom kontekstu, proslava Velike Gospe kod nas ima «dimenziju» više. Pored vjerskog znacenja ova svetkovina za Hrvate ima i sociološki znacaj jer pada u vrijeme odmora. Ljeto nam dariva sunce i lijepo vrijeme, ali i prigodu za susrete. Velika Gospa je upravo blagdan susreta.

Dobar primjer za ovo je najstarija duvanjska župa-Seonica. Ove, kao i svake godine, na Veliku Gospu u Seonici se može sresti duvnjake iz svih župa ali i one koje godinama niste vidjeli. Taj dan možete susresti ljude s kojima ste nekad davno išli u školu ali i one za koje ste samo culi da postoje a nikada ih niste upoznali. Svi oni godinama žive daleko izvan svog Tomislavgrda i Duvanjskog polja. Rasijani su diljem svijeta, od europskih zemalja do Australije i Amerike. U to se mogao uvjeriti svatko tko god je posjetio i neko malo nepoznato mjesto na «kraj svijeta». I tamo je mogao sresti bar jednog duvnjaka. O Hrvatima opcenito, da i ne govorim. Mi smo raseljeni narod.

U susjednoj opcini Sinju se takoder slavi blagdan Velike Gospe. Tamošnja svetkovina je ustanovljena na kraju «puta spasa» kojim je nedaleko od Seonice, davne 1687. fra Pavao Vuckovic poveo katolike iz Rame. Ni tamo nisu imali mira od Turaka. Ipak, uz velike žrtve su se obranili i opstali. Mi se svugdje lakše obranimo i nastanimo (opstanemo) nego tamo odakle jesmo. I kad uspijemo, uz velike žrtve obraniti se, onda se opet damo na put, u svijet. Mi smo «radoznali» narod.

Kako je sve mijena, postoji vrijeme odlaska ali i vrijeme povratka. Odmor je potreban covjeku (pojedincu) ali je «odmor» potreban i cijelom narodu. Pred iseljenim Narodom je izazov novog okupljanja i zajedništva. Kao i pred Izabranim narodom i pred nama je vrijeme povratka. U protivnom, uz sve poteškoce s kojima se susrecemo i koje dijelimo sa suvremenim svijetom, nestat cemo s lica zemlje.

Dr Ivan Bagaric