Corpus separatum
Povijesni krug optuzbi

Josip JOVI

Na najnovije prosirenje optuznica koje su stigle iz Haaga i kojima se optuzuju za smisljeni zlo ina ki pothvat cijeli vojni i drzavni vrh, vojska, stranke, znani i neznani, prakti ki narod u cjelini, vodei su politi ari reagirali razli ito. Ivo Sanader je priznao kako su ovaj put doista prijeene sve granice, Ra an je optuzbu nazvao apsurdnom, dok je Stjepan Mesi u svom stilu vjerodostojnog agenta Carle del Ponte samo konstatirao kako "optuznica nije bas najprihvatljivija". Iznenaenja zapravo nema, bit prosirene optuznice sadrzana je i u svim ranijim optuzbama, na sto su ina e upozoravali objektivni promatra i, koji su, meutim, redovito proglasavani paranoicima, desni arima i izolacionistima. Sada svi odjednom vide kako iz optuznice jasno proizlazi da je Oluja bila nelegitimna vojna akcija, kao sto je, naravno, nelegitimno i sve sto je proisteklo iz nje.
U Splitu smo isti dan kad je stigla optuznica morali otrpjeti optuzbu druge vrste i tezine, ali iste funkcije. Jacques Wunenburger, izaslanik Europske komisije na okruglom stolu posveenom Europi cijeloj je domaoj javnosti skresao u brk stilom kakvom nije pribjegavao ni Josip Broz, kako ovdje ima previse nacionalizma i euroskepticizma, premalo odusevljenja EU-u. Naravno, on nikada kao glasnogovornik slabo zamaskiranih imperijalnih interesa nee razumjeti kako je euroskepticizam odgovor na aroganciju i drskost EU birokracije kakvu je upravo on demonstrirao. I kako je nacionalizam obrambeni mehanizam malih naroda i, s druge strane, kako je nacionalizam etiketa kojom moni i bogati nastoje zbrisati i diskvalificirati slabe i siromasne. Slabasni odgovor premijera Sanadera sveo otprilike na slijedee: Dragi moj Jacques, nista vi ne brinite, bit e bolje, nagurat emo mi ovih pedeset na sedamdeset pet posto, kad za to doe vrijeme.
I dok Amerikanci u Beogradu uru ise Trumanovo visoko odlikovanje obitelji Draze Mihailovia, osvjedo enog borca protiv fasista, Hrvata i Muslimana, u Brooklynu, u Memorialnom parku holokausta Institut za istrazivanje zlo ina u Jasenovcu koji su osnovale tamosnje srpske i zidovske zajednice podigose spomen-obiljezje na kojemu pise kako je u tom ustaskom logoru pogubljeno stotine tisua Srba, Zidova, Roma i ostalih. I dok je odli je Drazi popraeno laganim prosvjednim notama iz Zagreba, newyorski spomenik ostao je bez krika i bijesa. Cijelu pri u nadopunila je izvjestiteljica CNN-a, reporterka Cristiane Amanpour, povezavsi u izvjesu s pogreba Ivana Pavla II. kardinala Stepinca s ustaskim rezimom, i opet bez odgovarajue reakcije s hrvatske strane.
I obiljezavanje sezdesete obljetnice pobjede nad fasizmom u samoj Hrvatskoj, slu ajno ili ne, uklopilo se u ukupni scenarij izravnih i neizravnih optuzbi, ime kao da se zatvara jedan povijesni krug iz kojega nam se ne da izii. Dok su balti ki i neki isto noeuropski narodi i njihovi voe jasno kazali kako je oslobaanje od fasizma bio po etak jedne druge okupacije, jedne druge tiranije, vala zlo ina i terora, sto se nesumnjivo i s Hrvatskom dogodilo, u nas je antifasizam upravo izjedna en s komunizmom, kult druga Tita visoko je iznova uzdignut, ulazak u Zagreb u partizane preobu enih etnika koji su sijali smrt i nasilje predstavljen je kao osloboenje i pobjedu hrvatskog antifasizma. itavoj stvari svoj je pe at dao upravo predsjednik drzave Stjepan Mesi, za kojega je sto tisua ubijenih nemonih ljudi tek incident. Njegovo ak i krajnje relativizirano spominjanje zlo ina u Bleiburgu naislo je na znakovitu sutnju i jasno neodobravanje okupljenih na sve anoj akademiji u dvorani Vatroslav Lisinski, ispunjenoj antifasistima druge generacije, koji su na kraju rata mogli imati tek petnaest godina. Nakon svake provokativne tvrdnje koja je mogla zadovoljiti samo okupljene, Mesi bi duboko i s o itom nelagodom usmrknuo, verbalno se snazno zauzimajui za istinu, rukovoen valjda onom izjavom starog cinika Winstona Churchilla, koji re e kako je istina suvise vazna da se ne bi stitila lazima. Ideja jugoslavenskog patriotizma ostala je, za sada, lebdjeti negdje u zraku, jer za nju jos nisu sazreli svi uvjeti. Zato je u prvom redu sjedio Budimir Lon ar, Predsjednikov specijalni savjetnik, neko prvi borac protiv emigracije i ministar vanjskih poslova Jugoslavije dok je vojska ove drzave razarala Vukovar.
Taj prenaglaseno intonirani govor o "antifasizmu", uz jasno orkestriranu sugestiju kako nacionalizam, fasizam i ustastvo kao glavni neprijatelji jos nisu pobijeeni, te uz preskakanje svih trauma i uz optuzivanje istinskog oslobodila kog, Domovinskog rata, taj govor se doima kao poziv ili ak kao nalog za povratak u stare okvire. A nas politi ki vrh kao da svemu tome pomaze ili kao da ne vidi o emu se tu radi.