CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(E) Istocna Hercegovina
http://www.croatia.org/crown/articles/6275/1/E-Istocna-Hercegovina.html
By Nenad N. Bach
Published on 09/3/2004
 

 

Istocna Hercegovina


Današnja Hercegovina istocno od Neretve nekada se zvala Zahumlje. Zahumlje je prozvano Hercegovinom po Herceg Stjepanu u XV stoljecu. U IX stoljecu centar Zahumske biskupije bio je Ston. Ulaskom Stona u sastav Dubrovacke Republike (1333.) biskupija je prešla u Trebinje. U nevoljama, trebinjski biskupi su bježali u Dubrovnik (i otok Mrkanj-otud naziv «Trebinjsko-Mrkanjska» biskupija) i vracali se natrag u Trebinje. Tako je bilo za Nemanjica, a kasnije i Turaka. Sve ovo, navelo je Papu na odluku da od 1819. brigu za katolicki puk ovih prostora preuzmu dubrovacki, a od 1890. do danas mostarsko-duvanjski biskupi.
Pocetkom Drugog svjetskog rata u Trebinjskoj biskupiji živjelo je oko 30000 vjernika, a 1990. (50 godina kasnije) broj im se prepolovio. U Drugom svjetskom ratu i u prvim godinama poraca stradalo ih je oko 5000, od cega je tek nešto više od polovine ubijeno tijekom rata(!). Preostali desetak tisuca stanovnika su raseljeni na razlicite nacine. «Narodna vlast» 1976. ukida željeznicku prugu Capljina-Dubrovnik te gasi i preostali život ovog kraja. Tako je mržnja i nebriga ucinila ovu zemlju nesretnom zemljom i prostorom najveceg hrvatskog stradanja.
I Domovinski rat je poceo uništavanjem upravo ovih prostora. Srbi i «JNA» su porušili i spalili hrvatsko selo Ravno. Nastavili su sa rušenjem drugih sela i gradova diljem BiH. Potekle su rijeke prognanika. Neki od njih iz Središnje Bosne se odluciše zapoceti novi život na Dubravama. Nisu «zauzimali» tude kuce nego se odluciše graditi vlastite. To je prava rijetkost, ali njih oko 700 obitelji tako zapoce novi život u izbjeglištvu.
Osim nedostatka vode, ljudi ovog kraja žedaju i za brigom vlastite države. Ocekivana pomoc medunarodnih organizacija ali i pomoc državnih vlasti u uspostavi života na ovom prostoru je u cijelosti izostala. Od milijardi utrošenih u projekt obnove i suživota niti jedna kuca nije sagradena u Bobanovom i Šuškovom selu.
Takoder, nitko od onih koji drže pecat BiH nije iskazao poštivanje simbola stradanja BiH-sela Ravno. Tamo nisu obnovili ni jednu kucu! Vjerujem iz neznanja, nadležni za sudbinu BiH su se odlucili negirati žrtvu cime su izravno doveli u neizvjesnost zemlju koju vode. Ili je u pitanju potpuna nekompetentnost vodenja i upravljanja zemljom?! Bilo kako bilo, ucinjen je grijeh propusta i ne cinjenja kojeg treba ispraviti.

Ljudi ovog dijela BiH zaslužuju više pozornosti i poštovanja. S ovog prostora Europa baštini i «Hercegovacki ustanak» protiv Turaka kao iskaz borbe za slobodu opcenito. Kakao prošlost treba biti uciteljica života onda je za sve nas vrijedna još jedna lekcija iz ovog kraja. Naime, Trebinja je iseljena jer su stanovnici ovog sela izgubili bitku sa sušom. U istom selu su pronadeni ostaci rimskog vodovoda. Eto, mocno rimsko carstvo se raspalo i pored cinjenice što mu voda nije bila tajna- kao nama danas.

Dr Ivan Bagaric
 


(E) Istocna Hercegovina

 

Istocna Hercegovina


Današnja Hercegovina istocno od Neretve nekada se zvala Zahumlje. Zahumlje je prozvano Hercegovinom po Herceg Stjepanu u XV stoljecu. U IX stoljecu centar Zahumske biskupije bio je Ston. Ulaskom Stona u sastav Dubrovacke Republike (1333.) biskupija je prešla u Trebinje. U nevoljama, trebinjski biskupi su bježali u Dubrovnik (i otok Mrkanj-otud naziv «Trebinjsko-Mrkanjska» biskupija) i vracali se natrag u Trebinje. Tako je bilo za Nemanjica, a kasnije i Turaka. Sve ovo, navelo je Papu na odluku da od 1819. brigu za katolicki puk ovih prostora preuzmu dubrovacki, a od 1890. do danas mostarsko-duvanjski biskupi.
Pocetkom Drugog svjetskog rata u Trebinjskoj biskupiji živjelo je oko 30000 vjernika, a 1990. (50 godina kasnije) broj im se prepolovio. U Drugom svjetskom ratu i u prvim godinama poraca stradalo ih je oko 5000, od cega je tek nešto više od polovine ubijeno tijekom rata(!). Preostali desetak tisuca stanovnika su raseljeni na razlicite nacine. «Narodna vlast» 1976. ukida željeznicku prugu Capljina-Dubrovnik te gasi i preostali život ovog kraja. Tako je mržnja i nebriga ucinila ovu zemlju nesretnom zemljom i prostorom najveceg hrvatskog stradanja.
I Domovinski rat je poceo uništavanjem upravo ovih prostora. Srbi i «JNA» su porušili i spalili hrvatsko selo Ravno. Nastavili su sa rušenjem drugih sela i gradova diljem BiH. Potekle su rijeke prognanika. Neki od njih iz Središnje Bosne se odluciše zapoceti novi život na Dubravama. Nisu «zauzimali» tude kuce nego se odluciše graditi vlastite. To je prava rijetkost, ali njih oko 700 obitelji tako zapoce novi život u izbjeglištvu.
Osim nedostatka vode, ljudi ovog kraja žedaju i za brigom vlastite države. Ocekivana pomoc medunarodnih organizacija ali i pomoc državnih vlasti u uspostavi života na ovom prostoru je u cijelosti izostala. Od milijardi utrošenih u projekt obnove i suživota niti jedna kuca nije sagradena u Bobanovom i Šuškovom selu.
Takoder, nitko od onih koji drže pecat BiH nije iskazao poštivanje simbola stradanja BiH-sela Ravno. Tamo nisu obnovili ni jednu kucu! Vjerujem iz neznanja, nadležni za sudbinu BiH su se odlucili negirati žrtvu cime su izravno doveli u neizvjesnost zemlju koju vode. Ili je u pitanju potpuna nekompetentnost vodenja i upravljanja zemljom?! Bilo kako bilo, ucinjen je grijeh propusta i ne cinjenja kojeg treba ispraviti.

Ljudi ovog dijela BiH zaslužuju više pozornosti i poštovanja. S ovog prostora Europa baštini i «Hercegovacki ustanak» protiv Turaka kao iskaz borbe za slobodu opcenito. Kakao prošlost treba biti uciteljica života onda je za sve nas vrijedna još jedna lekcija iz ovog kraja. Naime, Trebinja je iseljena jer su stanovnici ovog sela izgubili bitku sa sušom. U istom selu su pronadeni ostaci rimskog vodovoda. Eto, mocno rimsko carstvo se raspalo i pored cinjenice što mu voda nije bila tajna- kao nama danas.

Dr Ivan Bagaric