Nenad Bach u Novom listu
NENAD BACH, AUTOR GLAZBE ZA FILM »JUSTICE« KOJI CE PREMIJERNO BITI PRIKAZAN NA PRVOM DUBROVACKOM FILMSKOM FESTIVALU
Za »Warner Brothers« sam prevodio »Harryja Pottera« na hrvatski!
Mislim da je hrvatska tradicijska glazba za svijet nesto posve originalno i podjednako bi bila zanimljiva i onima u Tokiju, i onima u New Delhiju, i onima u Cape Townu
Na prvom Dubrovackom medunarodnom filmskom festivalu, sto ce biti odrzan od 29. svibnja do 1. lipnja, europsku i hrvatsku premijeru dozivjet ce americki film »Justice« redatelja Evana Oppenheimera, za koji je glazbu napisao Rijecanin Nenad Bach, koji je dosad nastupao s poznatim glazbenicima i glumcima kao sto su Luciano Pavarotti, Bono i The Edge (U2), Brian Eno, Indigo Girls, Richie Havens, Garth Hudson i Rick Danko (The Band), Vince Welnick (Grateful Dead), Martin Sheen, Michael York, John Malkovich, Ellen Burstyn i mnogi drugi. Svirao je i na Woodstocku '94, a 1998. napravio je kompilacijski album s Bruceom Springsteenom, Leonardom Cohenom i Allenom Ginsbergom. Posljednjih godina posvetio se promoviranju hrvatske tradicijske glazbe u svijetu, sto je rezultiralo trima a capella albumima – »Fire on the Sea« s klapom »Fortunal«, zatim kolekcijom korizmenih napjeva »Following the Cross« te materijalom »Novaljo, Novaljo« u suradnji s klapom »Navalia«. Film »Justice«, u kojemu glume Erik Palladino, Catherine Kellner, Daphne Rubin-Vegas, Ajay Naidu, Marisa Ryan i drugi, samo je jedan u nizu dugometraznih, kratkometraznih i dokumentarnih, uglavnom neovisnih, filmova koje ce vidjeti publika u Dubrovniku, a do sada su prikazani na prestiznim svjetskim festivalima poput onog u Sundanceu i Torontu.
Dubrovnik izmedu Pule i Motovuna
Kakvo je vase misljenje o pokretanju filmskog festivala u Dubrovniku?
– Festival je pokrenut na osobnu inicijativu Ziggy Mrkich i bez neke vece financijske podrske. Zapravo je cudno da se jedna takva ideja nije pojavila i ranije. Buduci da je Dubrovnik na neki nacin »srce« Hrvatske i poznat je u svijetu po svojoj povijesti i ljepoti, ovo je jedan od nacina da se ljudima kroz ono sto im je poznato pokusa pribliziti i druge hrvatske krajeve. U tome veliku ulogu mogu imati kultura, sport, znanost... Sjetimo se samo povratka Gorana Ivanisevica nakon pobjede u Wimbledonu kad je prakticki citav svijet vidio slavlje na splitskoj rivi. To znaci da se putem nasih talenata trebamo promovirati u svijetu. Kad je cuo moje price o Dioklecijanovoj palaci, redatelj filma »Justice« izrazio je zelju da posjeti Split i mi cemo to sada i uciniti. Moj je stav da upravo kroz umjetnost i kulturu mozemo pridobiti prijatelje u svijetu. U tome svakako moze pomoci i jedan ovakav festival.
U Hrvatskoj vec postoji nekoliko filmskih festivala – u Puli, Motovunu i tako dalje. Nije li jos jedan mozda previse za jednu ovako malu zemlju?
– Ni slucajno. Jedan festival ne iskljucuje drugi. Pula je vise rezervirana za domacu filmsku produkciju, dok je Motovun vec sada »pretijesan« i nema se vise gdje siriti. Dubrovacki festival odrzava se u dobrom terminu, odmah poslije festivala u Cannesu, sto znaci da ljudi relativno brzo mogu stici i do Dubrovnika. Prednost Dubrovnika je njegova blaga klima, a ovdje je osigurana i kompletna infrastruktura – od hotela do svih ostalih potrebnih pratecih sadrzaja.
Redatelj Evan Oppenheimer kazao je da su mu mnogi kad im je pokazao scenarij filma »Justice« kazali da ne zele sudjelovati u filmu koji govori o 11. rujna. Na to im je on odgovorio da to nije film o 11. rujna, nego da je to film o New Yorku ciji su sredisnji likovi autor tekstova za stripove, jedna latino-aktivistica i ulicni prodavac koji je Musliman. Kako ste vi osobno dozivjeli ovu filmsku pricu i kako biste opisali glazbu u filmu?
– Film je pocetkom svibnja premijerno prikazan u SAD-u, a u Dubrovniku ce biti njegova europska i hrvatska premijera. Radi se o vrlo svjezem naslovu, jer smo film dovrsili prije otprilike mjesec dana. Ovo je tek drugi Oppenheimerov dugometrazni film, a prije toga rezirao je film »The Auteur Theory« koji je prikazan na brojnim festivalima. Film »Justice« prica je o osobnoj boli i gubitku. Tek na kraju filma doznajemo da su sudbine likova na neki nacin povezane s 11. rujna. Ta zadnja scena objasnjava citav film. Osnovno je pitanje koje se u filmu postavlja kako prezivjeti bol. Nama u Hrvatskoj dobro je poznat taj osjecaj, jer smo i sami prosli ratnu traumu. U tom je smislu glavna misao filma da je vrijeme sve sto imamo, dok je ono materijalno prolazno. O tome kakva bi trebala biti glazba za ovaj film mnogo sam razgovarao s redateljem i na kraju smo dosli do zajednicke tocke, a to je grad New York. Predlozio sam mu da glazba istovremeno bude sirova i sofisticirana, sto sam postigao zanimljivim spojem modernog i tradicionalnog. Tako u filmu ima jazza, ali i tamburica.
Za kreativnost nije potrebno blagostanje
Kako je film primljen u Americi?
– Zadovoljni smo americkom premijerom, a sad nam predstoji prodor u svijet. Pozvani smo na filmski festival u Avignonu, a mislim da ce film biti prikazan i na tridesetak drugih festivala.
Koliko se New York promijenio nakon 11. rujna i kakva je nakon rata u Iraku atmosfera u SAD-u?
– Ne samo za New York, nego za citavu istocnu obalu to je bio strasan udarac, koji je u ekonomskom smislu pogodio sve slojeve drustva. Ljudi su emocionalno postali vrlo krhki i vise se toliko ne osjeca njihova prijasnja arogancija. Mnogi su ovdje bili protiv rata u Iraku, ali se za New York i inace kaze da nije Amerika. Grad je prosao kroz teske trenutke i sad svi nekako prezivljavamo. Uz ono lose, dogada se i mnogo toga dobrog. Raduje me sto ljudi njeguju kreativnost. Uostalom, poznato je da za kreativnost nije potrebno blagostanje.
Upravo ste potpisali ugovor za svjetsku promociju albuma »The Pharos Cantors« koji sadrzi glagoljaske napjeve koji se temelje na gregorijanskim koralima. sto to konkretno znaci?
– Ugovor je potpisan s francuskom tvrtkom »Arcana«, koja ce ovaj album distribuirati po cijelom svijetu. Nakon cetiri godine taj je materijal nedavno prvi put pusten na NBC-u koji pokriva 64 radijske postaje u Americi. Svirao je punih sat vremena bez prekida za reklame. Predstavljen je i u showu »Millenium of Music« koji je pred 25 godina utemeljio Robert Aubry Davis. Mislim da glagoljaski napjevi i hrvatska klapska pjesma opcenito imaju sanse u svijetu, ali bi to zahtijevalo i vecu podrsku u Hrvatskoj. Bilo bi potrebno da barem deset najboljih klapa bude financirano na jednoj visoj razini, jer je u suprotnom sve samo gubitak vremena i sredstava. Smatram da je ovo jedan od vaznih vidova promocije hrvatske kulture i turizma u svijetu.
Kako su americki slusatelji dozivjeli tu glazbu?
– Dobio sam pisma uglavnom od americkih slusatelja, od kojih su mi neki napisali da su zaustavili auto kako bi na miru to mogli poslusati. Bili su fascinirani, jer takvo sto prije nisu culi. Za razliku od toga, od nasih ljudi nisam dobio nikakvu povratnu informaciju. Mislim da je hrvatska tradicijska glazba za svijet nesto posve originalno i podjednako bi bila zanimljiva i onima u Tokiju, i onima u New Delhiju, i onima u Cape Townu.
U vasoj biografiji stoji zanimljiv podatak da ste jezicni savjetnik za sva cetiri filmska i knjizevna projekta »Harry Potter«. Kako je do toga doslo?
– Tvrtka »Warner Brothers« ima svoj tim ljudi koji analizira prijevode »Harryja Pottera« na druge jezike, pa im je trebao netko tko razumije americku, ali i hrvatsku subkulturu, kako bi se neke rijeci provjerile. Na tom sam poslu angazirao i svoju djecu, koja su dobila poseban dar od »Warner Brothersa«. Nije to neka velika stvar, ali mi je bilo zanimljivo.
Kim CUCULIC
Source: http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28602863285D2863285
A28582858285B2863288E2897289328632863286328632863285D2863I
Nenad Bach u Novom listu
NENAD BACH, AUTOR GLAZBE ZA FILM »JUSTICE« KOJI CE PREMIJERNO BITI PRIKAZAN NA PRVOM DUBROVACKOM FILMSKOM FESTIVALU
Za »Warner Brothers« sam prevodio »Harryja Pottera« na hrvatski!
Mislim da je hrvatska tradicijska glazba za svijet nesto posve originalno i podjednako bi bila zanimljiva i onima u Tokiju, i onima u New Delhiju, i onima u Cape Townu
Na prvom Dubrovackom medunarodnom filmskom festivalu, sto ce biti odrzan od 29. svibnja do 1. lipnja, europsku i hrvatsku premijeru dozivjet ce americki film »Justice« redatelja Evana Oppenheimera, za koji je glazbu napisao Rijecanin Nenad Bach, koji je dosad nastupao s poznatim glazbenicima i glumcima kao sto su Luciano Pavarotti, Bono i The Edge (U2), Brian Eno, Indigo Girls, Richie Havens, Garth Hudson i Rick Danko (The Band), Vince Welnick (Grateful Dead), Martin Sheen, Michael York, John Malkovich, Ellen Burstyn i mnogi drugi. Svirao je i na Woodstocku '94, a 1998. napravio je kompilacijski album s Bruceom Springsteenom, Leonardom Cohenom i Allenom Ginsbergom. Posljednjih godina posvetio se promoviranju hrvatske tradicijske glazbe u svijetu, sto je rezultiralo trima a capella albumima – »Fire on the Sea« s klapom »Fortunal«, zatim kolekcijom korizmenih napjeva »Following the Cross« te materijalom »Novaljo, Novaljo« u suradnji s klapom »Navalia«. Film »Justice«, u kojemu glume Erik Palladino, Catherine Kellner, Daphne Rubin-Vegas, Ajay Naidu, Marisa Ryan i drugi, samo je jedan u nizu dugometraznih, kratkometraznih i dokumentarnih, uglavnom neovisnih, filmova koje ce vidjeti publika u Dubrovniku, a do sada su prikazani na prestiznim svjetskim festivalima poput onog u Sundanceu i Torontu.
Dubrovnik izmedu Pule i Motovuna
Kakvo je vase misljenje o pokretanju filmskog festivala u Dubrovniku?
– Festival je pokrenut na osobnu inicijativu Ziggy Mrkich i bez neke vece financijske podrske. Zapravo je cudno da se jedna takva ideja nije pojavila i ranije. Buduci da je Dubrovnik na neki nacin »srce« Hrvatske i poznat je u svijetu po svojoj povijesti i ljepoti, ovo je jedan od nacina da se ljudima kroz ono sto im je poznato pokusa pribliziti i druge hrvatske krajeve. U tome veliku ulogu mogu imati kultura, sport, znanost... Sjetimo se samo povratka Gorana Ivanisevica nakon pobjede u Wimbledonu kad je prakticki citav svijet vidio slavlje na splitskoj rivi. To znaci da se putem nasih talenata trebamo promovirati u svijetu. Kad je cuo moje price o Dioklecijanovoj palaci, redatelj filma »Justice« izrazio je zelju da posjeti Split i mi cemo to sada i uciniti. Moj je stav da upravo kroz umjetnost i kulturu mozemo pridobiti prijatelje u svijetu. U tome svakako moze pomoci i jedan ovakav festival.
U Hrvatskoj vec postoji nekoliko filmskih festivala – u Puli, Motovunu i tako dalje. Nije li jos jedan mozda previse za jednu ovako malu zemlju?
– Ni slucajno. Jedan festival ne iskljucuje drugi. Pula je vise rezervirana za domacu filmsku produkciju, dok je Motovun vec sada »pretijesan« i nema se vise gdje siriti. Dubrovacki festival odrzava se u dobrom terminu, odmah poslije festivala u Cannesu, sto znaci da ljudi relativno brzo mogu stici i do Dubrovnika. Prednost Dubrovnika je njegova blaga klima, a ovdje je osigurana i kompletna infrastruktura – od hotela do svih ostalih potrebnih pratecih sadrzaja.
Redatelj Evan Oppenheimer kazao je da su mu mnogi kad im je pokazao scenarij filma »Justice« kazali da ne zele sudjelovati u filmu koji govori o 11. rujna. Na to im je on odgovorio da to nije film o 11. rujna, nego da je to film o New Yorku ciji su sredisnji likovi autor tekstova za stripove, jedna latino-aktivistica i ulicni prodavac koji je Musliman. Kako ste vi osobno dozivjeli ovu filmsku pricu i kako biste opisali glazbu u filmu?
– Film je pocetkom svibnja premijerno prikazan u SAD-u, a u Dubrovniku ce biti njegova europska i hrvatska premijera. Radi se o vrlo svjezem naslovu, jer smo film dovrsili prije otprilike mjesec dana. Ovo je tek drugi Oppenheimerov dugometrazni film, a prije toga rezirao je film »The Auteur Theory« koji je prikazan na brojnim festivalima. Film »Justice« prica je o osobnoj boli i gubitku. Tek na kraju filma doznajemo da su sudbine likova na neki nacin povezane s 11. rujna. Ta zadnja scena objasnjava citav film. Osnovno je pitanje koje se u filmu postavlja kako prezivjeti bol. Nama u Hrvatskoj dobro je poznat taj osjecaj, jer smo i sami prosli ratnu traumu. U tom je smislu glavna misao filma da je vrijeme sve sto imamo, dok je ono materijalno prolazno. O tome kakva bi trebala biti glazba za ovaj film mnogo sam razgovarao s redateljem i na kraju smo dosli do zajednicke tocke, a to je grad New York. Predlozio sam mu da glazba istovremeno bude sirova i sofisticirana, sto sam postigao zanimljivim spojem modernog i tradicionalnog. Tako u filmu ima jazza, ali i tamburica.
Za kreativnost nije potrebno blagostanje
Kako je film primljen u Americi?
– Zadovoljni smo americkom premijerom, a sad nam predstoji prodor u svijet. Pozvani smo na filmski festival u Avignonu, a mislim da ce film biti prikazan i na tridesetak drugih festivala.
Koliko se New York promijenio nakon 11. rujna i kakva je nakon rata u Iraku atmosfera u SAD-u?
– Ne samo za New York, nego za citavu istocnu obalu to je bio strasan udarac, koji je u ekonomskom smislu pogodio sve slojeve drustva. Ljudi su emocionalno postali vrlo krhki i vise se toliko ne osjeca njihova prijasnja arogancija. Mnogi su ovdje bili protiv rata u Iraku, ali se za New York i inace kaze da nije Amerika. Grad je prosao kroz teske trenutke i sad svi nekako prezivljavamo. Uz ono lose, dogada se i mnogo toga dobrog. Raduje me sto ljudi njeguju kreativnost. Uostalom, poznato je da za kreativnost nije potrebno blagostanje.
Upravo ste potpisali ugovor za svjetsku promociju albuma »The Pharos Cantors« koji sadrzi glagoljaske napjeve koji se temelje na gregorijanskim koralima. sto to konkretno znaci?
– Ugovor je potpisan s francuskom tvrtkom »Arcana«, koja ce ovaj album distribuirati po cijelom svijetu. Nakon cetiri godine taj je materijal nedavno prvi put pusten na NBC-u koji pokriva 64 radijske postaje u Americi. Svirao je punih sat vremena bez prekida za reklame. Predstavljen je i u showu »Millenium of Music« koji je pred 25 godina utemeljio Robert Aubry Davis. Mislim da glagoljaski napjevi i hrvatska klapska pjesma opcenito imaju sanse u svijetu, ali bi to zahtijevalo i vecu podrsku u Hrvatskoj. Bilo bi potrebno da barem deset najboljih klapa bude financirano na jednoj visoj razini, jer je u suprotnom sve samo gubitak vremena i sredstava. Smatram da je ovo jedan od vaznih vidova promocije hrvatske kulture i turizma u svijetu.
Kako su americki slusatelji dozivjeli tu glazbu?
– Dobio sam pisma uglavnom od americkih slusatelja, od kojih su mi neki napisali da su zaustavili auto kako bi na miru to mogli poslusati. Bili su fascinirani, jer takvo sto prije nisu culi. Za razliku od toga, od nasih ljudi nisam dobio nikakvu povratnu informaciju. Mislim da je hrvatska tradicijska glazba za svijet nesto posve originalno i podjednako bi bila zanimljiva i onima u Tokiju, i onima u New Delhiju, i onima u Cape Townu.
U vasoj biografiji stoji zanimljiv podatak da ste jezicni savjetnik za sva cetiri filmska i knjizevna projekta »Harry Potter«. Kako je do toga doslo?
– Tvrtka »Warner Brothers« ima svoj tim ljudi koji analizira prijevode »Harryja Pottera« na druge jezike, pa im je trebao netko tko razumije americku, ali i hrvatsku subkulturu, kako bi se neke rijeci provjerile. Na tom sam poslu angazirao i svoju djecu, koja su dobila poseban dar od »Warner Brothersa«. Nije to neka velika stvar, ali mi je bilo zanimljivo.
Kim CUCULIC
Source: http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A28602863285D2863285
A28582858285B2863288E2897289328632863286328632863285D2863I