 | Nakon nedavno održane zanimljive konferencije za medije na kojoj je novi ministar kulture, Božo Biškupić, iznio čitav niz novih inicijativa u djelovanju ministarstva, zamolili smo ministra za razgovor.
Jeste li najavom promjena Zakona o kulturnim vijećima zapravo najavili da ćete im oduzeti moć odlučivanja o raspodjeli sredstava? – Nisam razmišljao o njihovoj moći i neću mijenjati članove Vijeća iz političkih razloga, ukoliko ste mislili na moć odlučivanja kao političku kategoriju. Četiri su vijeća – knjižnično, arhivsko, muzejsko i Vijeće za kulturna dobra – zadana zakonima i njihov djelokrug je poznat. O ostalim vijećima i njihovoj ulozi želim provesti raspravu, u prvom redu s Nacionalnim vijećem, a potom i s članovima vijeća. Pritom treba imati na umu da promjene u radu vijeća ne mogu biti brze jer je za svaku promjenu nužna promjena Zakona o kulturnim vijećima. Vijeća će, dakle, ovu godinu odraditi po dosadašnjem sustavu. | U toj ću raspravi predložiti da zajednički porazmislimo na koji način obnoviti rad vijeća, kako iskoristiti taj veliki potencijal, a osjeća se potreba i za razgovorom o programima od strateškog značenja za »bijela« područja kulture. Konkretno, mogu reći da podržavamo realizaciju Filmskog centra, a na inicijativu filmskih djelatnika i Gradskog ureda za kulturu Zagreba. O načinu rada postoje prijedlozi koji su slični slovenskom modelu. Ako utvrdimo da je taj model dobar, odnosno da su neka rješenja prihvatljiva i nama, ugraditi ćemo ih u novi Zakon o filmu.
Vijeće za urbanizam i arhitekturu nije se pokazalo učinkovito, možda i zbog toga što urbanizam nije u djelokrugu Ministarstva. Očekujem da će Vijeća pomoći ministru, odnosno ovom Ministarstvu, zapravo hrvatskoj kulturi u promišljanju najvažnijih odluka vezanih ponajprije uz velike projekte. Podrška lokalnim programima
Želimo provesti značajniju decentralizaciju odlučivanja u kulturi, kako bismo lokalnim sredinama omogućili da ostvare programe od lokalnog interesa, ali i da imaju jači utjecaj pri odlučivanju o velikim projektima. Ne samo utjecaj, već i suodgovornost u odlučivanju. To je moguće jedino ako im zakonom osiguramo financijska sredstva kojima će samostalno raspolagati. Uspijemo li u toku ove godine pripremiti promjenu Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi, kao i propise o financiranju lokalne uprave i samouprave, odnosno nadopuniti članke postojećih zakona koji bi lokalnim sredinama jamčili određena sredstva iz poreza, bit ću zadovoljan.
Nakon što, dakle, lokalne sredine osmisle svoj program, mi bismo podupirali programe koje sama sredina ne može iznijeti ili se radi o nacionalno važnim programima. Teško je očekivati, primjerice, od Ličko-senjske županije osnivanje stalne kazališne trupe ili glazbenog orkestra sredstvima kojima ona danas raspolaže. U takvim slučajevima poduprijet ćemo nastojanja lokalne razine.
Kako bi izgledala realizacija ideje o uspostavi kulturne mreže koju ste promovirali na konferenciji za medije?
– Na prvi sam sastanak o temi kulturnih mreža i zajedničke suradnje pozvao čelne ljude kulture najvećih hrvatskih gradova i to zbog toga što u tim gradovima najbolje funkcionira sustav, ali to ne znači da nećemo razgovarati i s predstavnicima manjih sredina. Zamolio sam sugovornike za zajedničku suradnju, bilo to putem sufinanciranja programa ili uz pomoć znanja i iskustva – »know-how«, a u cilju unapređenja postojećeg stanja. Recimo, na primjer, da koncertna direkcija iz Zagreba pomogne u realizaciji koncertne sezone u Vinkovcima ili u nekoj manjoj sredini.
»Bijela« područja kulture
Koja su to »bijela« područja kulture u Hrvatskoj o kojima ste također govorili?
– To su po mom mišljenju Lika i otoci, u kojima nedostaju neke od sastavnica kulture. Imamo i neke konkretne prijedloge, primjerice s intendantima nacionalnih kazališta smo dogovorili gostovanja HNK Zagreba, Rijeke i Splita. Time bi Gospić i Lika barem jednom mjesečno imali priliku pogledati vrhunsku kazališnu predstavu. Nešto slično želimo dogovoriti i s glazbenicima. Najvažnija je dobra volja, jer nisu samo sredstva u pitanju.
Ministarstvo kulture je od 1996. g. pa sve do 2000. godine ulagalo u obnovu Šibenskog kazališta velika sredstva, a lijepo uređeno kazalište s kojim se Šibenčani, vjerujem, ponose, zaslužuje stalni ansambl. Budući da do sada ansambl nije angažiran, pretpostavljam da mu Šibenik nije mogao osigurati sredstva, pa ćemo pokušati zajedno riješiti taj problem. To su primjeri za strateška promišljanja nadležnih vijeća i pomoć ministru u što efikasnijem rješavanju ovih i sličnih problema.
Neki su ideju da dio od ulaznica za američke filmove ide u fond za produkciju domaćeg filma vidjeli kao vrstu protekcionizma?
– Pročitao sam komentar vašeg kolege Pavičića o tome, iznio sam to kao ideju, vodeći se dobrim primjerom iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji je spomeničkom rentom otvorio nove putove sufinanciranja obnove spomenika. U tom je članku izražen strah bojkota američkih producenata. Ne treba strahovati, ništa nećemo učiniti na svoju ruku, razgovarat ćemo sa stručnjacima iz područja filma, ali i pravnicima koji su upućeni u ovu pravnu problematiku.
Kad već spominjem dobre strane spomeničke rente, onda mogu reći da će primjerice Grad Du
Vujićev imidž
Čestitao sam ministru Vujiću u prigodi primopredaje dužnosti na uspješnom imidžu stvorenom uz pomoć medija. U svom prvom mandatu nisam u tome uspio, nadam se da ćemo ovog puta biti bolje sreće.
Besplatne ulaznice
Zalažem se za ukidanje dosadašnje prakse dijeljenja besplatnih kazališnih ulaznica. Razumio bih da se besplatne ulaznice daju kazališnim kritičarima ukoliko im njihove redakcije nisu u stanju to platiti. Svi ostali trebaju kupiti ulaznicu. I na poklonjene ulaznice kazalište plaća PDV. Osim toga, gđa Mani Gotovac, intendantica riječkog HNK Ivana pl. Zajca, izjavila je na zajedničkom sastanku da je u Rijeci ta praksa već uvedena.
Granica financiranja
Moj prethodnik Vujić uspio je postići povoljnu granicu financiranja koju mnogi europski ministri priželjkuju – jedan posto od proračuna. Ako taj postotak možda i ne uspijemo povećati, bit ću zadovoljan da ostanemo na dostignutoj razini. | brovnik samo na ime rente u godinu dana, prema našim procjenama, ubrati više od pet milijuna kuna. Takvi su me primjeri potaknuli na razmišljanje postoji li mogućnost da se dio od ulaznica preusmjeri za produkciju hrvatskog filma. To ne znači da bi Ministarstvo kulture umanjivalo sredstva za film već bi se, naprotiv, ta sredstva uvećala za iznos dobiven od ulaznica. Je li ideja dobra ili ne, u ovom trenutku mi je teško procijeniti, no razmišljanja idu u tom smjeru.
Alternativa u programu Vlade
Druga je mogućnost kreditiranje uz pomoć niskokamatnih stopa za ulaganje u produkciju domaćeg filma. Slična praksa postoji u Ministarstvu turizma koje uz pomoć niskokamatnih kredita potiče obnovu tradicijskih građevina za turističku namjenu. Produkcija filma ne može, nadalje, ovisiti samo o sredstvima državnog proračuna i mi smo dužni učiniti sve u okviru djelokruga kako bi se to stanje promijenilo na bolje. Ministarstvo kulture ne može dopustiti da nestane jedna tako važna djelatnost kao što je produkcija filma. Nažalost, svjedoci smo odumiranja kinomreže. Rekao bih da je to ista medalja s dvije strane: s jedne je filmska produkcija, a s druge kinoprikazivačka mreža. Čemu proizvoditi domaći film ako ga nemamo gdje prikazati? Ne mislim pritom samo na Zagreb u kojem se obnavljaju kinodvorane ili otvaraju nove, već mislim i na prikazivačke prostore u drugim sredinama gdje su ih, nažalost, počeli zatvarati premda je kinodvorana često jedini prostor kulture u njihovu mjestu.
Recite nam nešto o sudbini nekih kulturnih projekata koji su se afirmirali u prethodnom razdoblju, a uvjetno su lijevog političkog predznaka – Teatar Ulysses, program kluba Močvara, Multimedijalnog instituta m.a.m.a...
– Uglavnom je riječ o alternativnim programima, ali i prostorima. Alternativa je u programu naše Vlade, odnosno Ministarstva kulture – ona će biti jednako tretirana kao i institucionalna kultura ukoliko to programi zaslužuju. Vijeća ovdje mogu odigrati važnu ulogu.
Možete li reći konkretno kako ćete tretirati brijunski Teatar Ulysses?
– Znam da je bilo polemičnih natpisa za i protiv tog projekta. Mislim da je rješenje u decentralizaciji i osnivanju vijeća na lokalnim razinama. Ukoliko lokalna razina u takvim projektima vidi zadovoljavanje kulturnih potreba njihove sredine, onda će oni to i podržati i financirati. Zbog toga je važno decentralizirati odlučivanje u kulturi što prije.
Veza turizma i kulture
Hoćete li sanirati dug zagrebačkom HNK?
– Bilo bi idealno kad bi intendant mogao početi novu kazališnu sezonu bez dugova. Prema riječima intendanta Tarbuka, Ministarstvo ne duguje ništa. Moramo razgovarati s Gradom kako bismo taj problem zajednički riješili. Prema njegovim riječima riječ je o dugu, ako sam dobro razumio, od četiri milijuna kuna. Grad je ovih dana dodijelio 2,5 milijuna kuna, pretpostavljam za saniranje duga, ali za dugoročniju politiku financiranja HNK potrebno je sačiniti detaljnu analizu troškova, ali i prihoda.
Kako vidite vezu festivala i turizma?
– U svijetu je poznata praksa povezivanja turizma i kulture, posebno festivalske kulture. U Italiji je čak briga o festivalima u resoru Ministarstva turizma. U nas se još uvijek mora uvjeravati turističke radnike da od takve veze mogu imati koristi ili se pak turističke zajednice mora beskonačno moliti kako bi dodijelile kulturi makar i jednu kunu za programe kulture.
Ove godine, prema izvješću intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, turistička zajednica pokazuje razumijevanje za sufinanciranje, za razliku od splitske turističke zajednice kad je u pitanju Splitsko ljeto. Želim porazgovarati s g. Bulićem iz Hrvatske turističke zajednice kako bi se promijenio takav odnos turizma prema kulturi. Premda ima mišljenja da Hrvatska ima previše festivala, nisam protiv festivala upravo zbog njihove veze s turizmom. Ministarstvo kulture financira četiri velika festivala, a za pohvalu je kada, uvjetno rečeno, mala mjesta financiraju svoje festivale.
Etno glazbom u svijet
Prilikom govora o afirmaciji naših izvornih kulturnih vrijednosti u svijetu, spomenuli ste Nenada Bacha i Tamaru Obrovac.
– Tamaru Obrovac sam spomenuo i zbog toga jer sam dugi niz godina poklonik njezine glazbe, ali sam mislio i na sve druge, kao što su Dunja Knebl, Lidija Bajuk, Livio Morosin, Legen i drugi, ustvari mislim na cijelu grupu glazbenika koja se bavi etno glazbom na moderan način.
Kad je riječ o Nenadu Bachu i njegovom projektu plasmana hrvatske etno glazbe u svijet, pročitao sam o tome u novinama, a ovih dana sam s njim i razgovarao telefonom i putem e-maila, budući da se nalazi u New Yorku. Razgovor ćemo nastaviti krajem veljače s našim suradnicima u Ministarstvu i ukoliko zaključimo da je projekt dobar, a vjerujem da jest, onda ćemo ga podržati.
Svjedoci smo uspjeha Cesarie Evore i drugih svjetskih glazbenika na našim pozornicama i zašto da ne priželjkujemo, ali i ostvarimo, uspjeh naših glazbenika na svjetskim pozornicama? S glazbom je možda najlakše probiti put u svijet. Takav proboj treba omogućiti i hrvatskoj knjizi i izdavaštvu, ali i filmu.
Razgovarat ću s ministrom financija o mogućnosti novog modela sufinanciranja hrvatskih izdavača uz povoljne kredite. Dosadašnji način financiranja izdavača nije najbolji jer se događalo da je Ministarstvo sufinanciralo pripremu knjige, zatim tisak, a na kraju i otkupljivalo sufinanciranu knjigu po punoj cijeni. Bit će tu dosta posla, budući da su neki izdavači tiskali digitalno onoliko primjeraka koliko im je Ministarstvo otkupljivalo. Tu ćemo praksu prekinuti. Moj novi pomoćnik za knjigu i nakladništvo, kolega Višnjić, pokazuje dobro poznavanje ove materije i puno razumijevanje za ovu djelatnost i vjerujem da ćemo te probleme riješiti na najbolji mogući način. Uprava za knjigu i nakladništvo imat će dva odjela – jedan će brinuti o nakladništvu kao djelatnosti, dok će drugi promicati knjigu plasiranjem hrvatskih prijevoda stranim izdavačima, kao i osigurati njezinu prisutnost na sajmovima.
O Vujiću ništa loše
Što možete reći o svome prethodniku Antunu Vujiću?
– Nema razloga išta lošega reći kolegi Vujiću, premda sam na javnoj tribini na kojoj se raspravljalo o kulturnoj politici kritizirao strateški plan kulturne politike koju je predstavilo Vujićevo ministarstvo. Iako se u tom dokumentu naglašavalo novo vrijeme i 21. stoljeće, nisam bio istog mišljenja.
Nastavit ćemo rad na Strategiji i njezinoj prilagodbi europskim integracijama, kao što ćemo nastaviti i na svim dobrim projektima na kojima je radio moj prethodnik. Ništa nećemo rušiti, već ćemo nadograđivati. Ponovno ćemo formirati suradničku ekipu s ciljem unapređenja kulturne strategije i našim nastojanjima da 2007. godine postanemo punopravni član Europske unije.
Najavili ste i dodatno financiranje »Hrvatskog slova«?
– Ne treba »Hrvatsko slovo« financirati dodatno, već ga treba uvrstiti u redovno financiranje kao što je to, primjerice, slučaj s »Vijencem« i »Zarezom«. Već sam u jednom intervjuu govorio da »Hrvatsko slovo« ima premalo stranica posvećenih kulturi, što je vjerojatno posljedica ukinuća ili jako smanjene potpore Ministarstva kulture i Ureda za kulturu Grada te su bili prisiljeni novom uređivačkom politikom okrenuti se sponzorima i pretplatnicima. Vjerujem da će u budućnosti ove novine za kulturu svoju uređivačku politiku usmjeriti pretežito pitanjima vezanima za kulturu.
U kojim ćete omjerima financirati kulturne časopise?
– O tome će odlučiti i vijeća, ali i ministar. Sve ćemo relevantne časopise za kulturu podržavati i ni jednom časopisu za kulturu nećemo nanositi štetu. U samom početku izlaska »Zareza« bilo je isto tako prigovora da ima previše politike, a premalo kulture. To nas nije spriječilo da taj časopis podupremo već od samih početaka. Još jednom moram ponoviti, nikome nećemo uzimati da bi nekome drugome davali.
Vidim da ste dosta senzibilizirani na manjinsku problematiku. Je li to zbog premijera i njegovih stavova?
– Bio sam takav i ranije, samo se to vjerojatno nije primjećivalo. Uvijek smo manjinskoj kulturi pridavali značaj svjesni njenog prinosa multikulturalnosti ovoga prostora. Činit ćemo to i ubuduće jer je to politika naše Vlade i Ministarstva kulture. Nadam se da ćete ovog puta to zamijetiti. Ministarstvo će prema javnosti biti otvoreno, a novinari će imati uvid u sve odluke.
Rade DRAGOJEVIĆ |