Marin Drzic: Dundo Maroje
THE CATHOLIC UNIVERSITY OF AMERICA
Department of Drama
Presents
Directed by Naum Panovski
Translated and Adapted by Roland Reed and Naum Panovski
This classic renaissance comedy from Marin Drzic “Croatian Shakespeare” evokes the charm of the Mediterranean world with bitter sweet wit and laughter. In the streets of Rome a greedy father and his dissolute, partying son tussle over money and misunderstandings amidst a host of hilarious characters
all manipulated by an ever-hungry, crafty servant.
with generous support from
The Embassy of the Republic of Croatia,
Croatian House and AMAC Washington, D.C.
You are cordially invited to join us for the performance on
FRIDAY, APRIL 23
at 7:30 p.m.
Hartke Theatre
3801 Harewood, N.E. Washington, D.C. 20064
*r.s.v.p. at 202-319-5363
General admission $12.00
For reservations call box office at 202-319-4000
MARIN DRŽIĆ - HRVATSKI DRAMATIČAR I PJESNIK
Rođen: 1508. u Dubrovniku
Umro: 2. svibnja 1567. u Mlecima
Bio je svećenik i orguljaš u rodnome gradu, 1538. otišao je na studij u talijansku Sienu, a vratio se u Dubrovnik nakon 7 godina. S austrijskim grofom Rogendorfom putovao je u Beč i Carigrad, a između 1548. i 1558. napisao je i s različitim družinama izveo sve svoje dramske tekstove - među kojima su najvažnije komedije Dundo Maroje, Skup (prema Plautovu predlošku) i Novela od Stanca, pastorale Tirena i Grižula te tragedija Hekuba nastala prema Euripidovu djelu.
Poznavajući nacionalne literarne prethodnike, strica Džoru, Vetranovića i Nalješkovića, iznimno upućen u sve zakonitosti talijanske eruditne komedije i kazalište nastalo na njezinim temeljima, Držić je stvorio djelo kome u to doba nema premca u Europi. Držićeve komedije i pastorale dovode na pozornicu lako prepoznatljiv, a ipak tako osebujan svijet našijenaca, vila i satira u kome se često, kao u izokrenutom zrcalu, prepoznaju sve značajke njegova vremena. U poetološki iznimno zanimljivim predgovorima svojim djelima Držić se pokazuje misliocem o vremenu koje živi i o prilikama koje ga okružuju, a na pozornici su njegovi likovi predstavnici svih slojeva dubrovačkoga društva čiji humor stvara nezamjenjivi prostor propitivanja gotovo svih aspekata tadašnjega i budućega života.
Organizator kazališnog života u Dubrovniku i tvorac zlatnoga desetljeća hrvatskoga renesansnoga glumišta, Držić je ubrzo nakon premijere Hekube 1559. napustio rodni grad, živeći u Firenci i Mlecima. Od tamo je 1566. pisao toskanskom vojvodi Cosimu I. Medicejcu pet pisama, moleći ga da mu pomogne srušiti vladajuću dubrovačku oligarhiju, čin koji još do danas nije dobio jednoznačno tumačenje. Bijaše to posljednje što je taj pjesnik očajnik ili urotnik napisao, gdje je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima umro i pokopan u zajedničkoj grobnici crkve Sv. Ivana i Pavla.
Od 1938., godine prve izvedbe Dunda Maroja u 20. stoljeću, u adaptaciji i režiji Marka Foteza, na pozornici HNK u Zagrebu, Držić postaje jednim od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, ne samo na domaćim pozornicama i festivalima, već i u svijetu, a književnopovijesne, i ne samo takve interpertacije njegova djela, tvore danas zamašnu knjižnicu.
Marin Drzic: Dundo Maroje
THE CATHOLIC UNIVERSITY OF AMERICA
Department of Drama
Presents
Directed by Naum Panovski
Translated and Adapted by Roland Reed and Naum Panovski
This classic renaissance comedy from Marin Drzic “Croatian Shakespeare” evokes the charm of the Mediterranean world with bitter sweet wit and laughter. In the streets of Rome a greedy father and his dissolute, partying son tussle over money and misunderstandings amidst a host of hilarious characters
all manipulated by an ever-hungry, crafty servant.
with generous support from
The Embassy of the Republic of Croatia,
Croatian House and AMAC Washington, D.C.
You are cordially invited to join us for the performance on
FRIDAY, APRIL 23
at 7:30 p.m.
Hartke Theatre
3801 Harewood, N.E. Washington, D.C. 20064
*r.s.v.p. at 202-319-5363
General admission $12.00
For reservations call box office at 202-319-4000
MARIN DRŽIĆ - HRVATSKI DRAMATIČAR I PJESNIK
Rođen: 1508. u Dubrovniku
Umro: 2. svibnja 1567. u Mlecima
Bio je svećenik i orguljaš u rodnome gradu, 1538. otišao je na studij u talijansku Sienu, a vratio se u Dubrovnik nakon 7 godina. S austrijskim grofom Rogendorfom putovao je u Beč i Carigrad, a između 1548. i 1558. napisao je i s različitim družinama izveo sve svoje dramske tekstove - među kojima su najvažnije komedije Dundo Maroje, Skup (prema Plautovu predlošku) i Novela od Stanca, pastorale Tirena i Grižula te tragedija Hekuba nastala prema Euripidovu djelu.
Poznavajući nacionalne literarne prethodnike, strica Džoru, Vetranovića i Nalješkovića, iznimno upućen u sve zakonitosti talijanske eruditne komedije i kazalište nastalo na njezinim temeljima, Držić je stvorio djelo kome u to doba nema premca u Europi. Držićeve komedije i pastorale dovode na pozornicu lako prepoznatljiv, a ipak tako osebujan svijet našijenaca, vila i satira u kome se često, kao u izokrenutom zrcalu, prepoznaju sve značajke njegova vremena. U poetološki iznimno zanimljivim predgovorima svojim djelima Držić se pokazuje misliocem o vremenu koje živi i o prilikama koje ga okružuju, a na pozornici su njegovi likovi predstavnici svih slojeva dubrovačkoga društva čiji humor stvara nezamjenjivi prostor propitivanja gotovo svih aspekata tadašnjega i budućega života.
Organizator kazališnog života u Dubrovniku i tvorac zlatnoga desetljeća hrvatskoga renesansnoga glumišta, Držić je ubrzo nakon premijere Hekube 1559. napustio rodni grad, živeći u Firenci i Mlecima. Od tamo je 1566. pisao toskanskom vojvodi Cosimu I. Medicejcu pet pisama, moleći ga da mu pomogne srušiti vladajuću dubrovačku oligarhiju, čin koji još do danas nije dobio jednoznačno tumačenje. Bijaše to posljednje što je taj pjesnik očajnik ili urotnik napisao, gdje je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima umro i pokopan u zajedničkoj grobnici crkve Sv. Ivana i Pavla.
Od 1938., godine prve izvedbe Dunda Maroja u 20. stoljeću, u adaptaciji i režiji Marka Foteza, na pozornici HNK u Zagrebu, Držić postaje jednim od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, ne samo na domaćim pozornicama i festivalima, već i u svijetu, a književnopovijesne, i ne samo takve interpertacije njegova djela, tvore danas zamašnu knjižnicu.