Poznato je jezicno pocelo izricaja kulta (=bogoslužja) i kulture(=stvaranje, olikovljenje i njegovanje covjekova duhovnoga i materjalnoga stvaralaštva). Nerijetko se - nadasve u drevnim civilizacijama - oboje stvaralo s bogoslužjem i oko bogoslužja, no u nastavku povijesti stvari
su sve naglašenije hodale cas u bližoj med|usobnoj povezanosti, cas odvajajuci se, pa i udaljavajuci se od protimbe jednog s drugim. U pasionskom pjevanju u Vrbanju na otoku Hvaru, kao i na citavom otoku, te dakako, i na širem našem priobalju i otocima - od Srednjega se vijeka na ovamo odvijalo osebujno tkanje, odnosno sljubljivanje kulta (bogoslužja) i duhovne kulture. Pri tomu mislimo na cudesnu bogatu kršcansku pasionsku baštinu - nadasve u mediteranskom kršcanskom krugu - koja po citavoj Europi i kod nas svjedoci o ljepoti tog
povezivanja. Stvaralo se je tkanje od vjernicke duše i od materjalnih sakralnih znakova i simbola, te na dojmljiv i dirljiv nacin od glasovnoga oblikovanja biblijskih i drevnih liturgijskih tekstova u Velikom tjednu. Pored grada Hvara, Staroga Grada, Vrboske i Jelse i Vrbanj se istice prožetoš}u tih «dvaju» izraza, naime kulta i kulture. No, za razliku od cetiri spomenuta hvarska gradica - po njihovoj urbanoj slici i povijesno-umjetnickoj baštini svima doista prilici ime grada - Vrbanj je izrazito poljodjelsko mjesto. Baš kao takvo sacuvalo je baštinu
spomenutog tkanja na vlastiti nacin, te bi se moglo kazati da je pucko pasionsko pjevanje u Vrbanju tradicijski sacuvanije, u odredenom smislu izvornije.
Ljepoti i dojmljivosti takvoga tkanja vec se stoljecima dive stanovnici - u pravilu vjernici katolici-otoka Hvara, ali i mnogi drugi, jer je zapaženo da se na tomu otoku ponajbolje sacuvalo, dapace da je ostalo živo to pasionsko tkanje. Zato su naši etnolozi i muzikolozi s
pravom posjecivali pažnju tom duhovnom bogatstvu na otoku Hvaru, pocevši od marnoga sakupljaca puckih obicaja s kraja 19. st. A.I.Carica, te glazbenika i muzikologa B. Sokola, izmedu dva svijetska rata, do živuceg glazbenika i tonskog snimatelja Ljube Stipišica, da
navedem samo najvažnije. Spomenutima se sada pridružuje i gospodin Miki Bratanic, koji je ne samo zaljubljenik u vrbanjsku (i hvarsku) pasionsku baštinu, nego je i njen marni njegovatelj i, evo, zauzeti snimatelj i objavljivac. Medu poznatim nam, dakle, sakupljacima i snimateljima pasionskih napjeva otoka Hvara, ovaj je izbor Bratanicevih puckih napjeva posebno vrijedan. M. Bratanic se je dobro odlucio da prezentira samo jedan uzorak, naime pasionsko bogoslužje (liturgijsko i pucko) triju završnih dana Velikoga tjedna samo u jednom mjestu, tj. u Vrbanju. Zato je u izabranoj zbirci cjelovit. Uz to, ovaj tonski zapis - pored vec objavljenih i snimljenih - nosi napjeve koji još nigdje nisu objavljeni. Zato nam ovaj nosac zvuka dolazi kao dragocjeni glasovni zapis pasionskih sadržaja. Pred nama su, evo, napjevi koji više nisu u repertoaru crkvenih puckih pjevaca. Tom gubljenju je, nažalost, uvelike doprinjela krivo protumacena liturgijska obnova Velikog tjedna prema normama Drugoga vatikanskoga sabora, u kojoj je došlo - kako nam je poznato - do znacajnih tekstovnih promjena. No, taj gubitak, skoro do zaborava, još više se je dogodio u naletu novih nekriticki vrednovanih pjesama i popjevki. Voditelji župnih zborova nakon Drugog vatikanskog sabora - nerijetko tek priuceni u glazbi, a ne pravi glazbenici - podcjenili su višestoljetnu vrijednost puckih kantadura i nisu znali vrednovati glazbeno bogatstvo «staroga». Dakako, sve što je staro nije nužno i vrijedno-nerijetko nalazimo i na manje vrijedne, pa i na nevrijedne baštinjene tragove - ali o hvarskoj se pasionskoj baštini - da se poslužimo evandeoskim rijecnikom- utemeljeno može kazati : »Valja staro»(usp.Lk.5.39). U tome stoji i vrijednost ovoga tonskog zapisa. Dvadeset i šest napjeva - koliko ih nosi ovaj iznimno vrijedan CD-prva je cijelovita zbirka pasionskih napjeva iz jedne hvarske župe. Pri tome je dolicno spomenuti da je dugogodišnji vrbanjski župnik - i sam odlican pjevac - don Branimir Marinovic, imao duboki osjecaj za ocuvanje i vrednovanje svekolike glazbene i druge kulturne baštine.
Posebna je pak vrijednost ovog CD-a što on donosi ne samo psalme s antifonama, prorocke i evandeoske ulomke koji i danas - prema obnovljenom bogoslužju Velikog tjedna - ulaze u sadržaj bogoslužnih slavlja, nego doslovce i sve bogoslužne sadržaje doista velikih i svetih
dana Velikog tjedna, koji su nekoc bili dio bogoslužja, a koji do danas nisu prispjeli na neki nosac zvuka.U Bratanicevoj zbirci imamo i sacuvanu arhaicnost svega obradenoga dogadanja, i, dakako, stari liturgijski jezik kakvoga je s osjecajem za «staro» znao izreci biblicar i
prevodilac Svetoga pisma, franjevac o. Petar Vlašic. Taj biblicar je nadasve znao ostvariti suodnos izmedu jezika kulta i jezicne kulture u našemu kulturnom krugu. Iz svega, na ovom nosacu zvuka imamo etno-muzikološki zapis iz kojega se zorno vidi sljubljenost kulta
(bogoslužja) i jedne lokalne kulture. Ovaj CD istinski obogacuje fond naše pasionske baštine, te valja izreci zadovoljstvo uz objavljivanje ovako visoko kvalitetnog nosaca zvuka.
Fra Bernardin Å kunca
U Zadru, Sijecanj 2005.
Veliki Tjedan - Vrbanj
Poznato je jezicno pocelo izricaja kulta (=bogoslužja) i kulture(=stvaranje, olikovljenje i njegovanje covjekova duhovnoga i materjalnoga stvaralaštva). Nerijetko se - nadasve u drevnim civilizacijama - oboje stvaralo s bogoslužjem i oko bogoslužja, no u nastavku povijesti stvari
su sve naglašenije hodale cas u bližoj med|usobnoj povezanosti, cas odvajajuci se, pa i udaljavajuci se od protimbe jednog s drugim. U pasionskom pjevanju u Vrbanju na otoku Hvaru, kao i na citavom otoku, te dakako, i na širem našem priobalju i otocima - od Srednjega se vijeka na ovamo odvijalo osebujno tkanje, odnosno sljubljivanje kulta (bogoslužja) i duhovne kulture. Pri tomu mislimo na cudesnu bogatu kršcansku pasionsku baštinu - nadasve u mediteranskom kršcanskom krugu - koja po citavoj Europi i kod nas svjedoci o ljepoti tog
povezivanja. Stvaralo se je tkanje od vjernicke duše i od materjalnih sakralnih znakova i simbola, te na dojmljiv i dirljiv nacin od glasovnoga oblikovanja biblijskih i drevnih liturgijskih tekstova u Velikom tjednu. Pored grada Hvara, Staroga Grada, Vrboske i Jelse i Vrbanj se istice prožetoš}u tih «dvaju» izraza, naime kulta i kulture. No, za razliku od cetiri spomenuta hvarska gradica - po njihovoj urbanoj slici i povijesno-umjetnickoj baštini svima doista prilici ime grada - Vrbanj je izrazito poljodjelsko mjesto. Baš kao takvo sacuvalo je baštinu
spomenutog tkanja na vlastiti nacin, te bi se moglo kazati da je pucko pasionsko pjevanje u Vrbanju tradicijski sacuvanije, u odredenom smislu izvornije.
Ljepoti i dojmljivosti takvoga tkanja vec se stoljecima dive stanovnici - u pravilu vjernici katolici-otoka Hvara, ali i mnogi drugi, jer je zapaženo da se na tomu otoku ponajbolje sacuvalo, dapace da je ostalo živo to pasionsko tkanje. Zato su naši etnolozi i muzikolozi s
pravom posjecivali pažnju tom duhovnom bogatstvu na otoku Hvaru, pocevši od marnoga sakupljaca puckih obicaja s kraja 19. st. A.I.Carica, te glazbenika i muzikologa B. Sokola, izmedu dva svijetska rata, do živuceg glazbenika i tonskog snimatelja Ljube Stipišica, da
navedem samo najvažnije. Spomenutima se sada pridružuje i gospodin Miki Bratanic, koji je ne samo zaljubljenik u vrbanjsku (i hvarsku) pasionsku baštinu, nego je i njen marni njegovatelj i, evo, zauzeti snimatelj i objavljivac. Medu poznatim nam, dakle, sakupljacima i snimateljima pasionskih napjeva otoka Hvara, ovaj je izbor Bratanicevih puckih napjeva posebno vrijedan. M. Bratanic se je dobro odlucio da prezentira samo jedan uzorak, naime pasionsko bogoslužje (liturgijsko i pucko) triju završnih dana Velikoga tjedna samo u jednom mjestu, tj. u Vrbanju. Zato je u izabranoj zbirci cjelovit. Uz to, ovaj tonski zapis - pored vec objavljenih i snimljenih - nosi napjeve koji još nigdje nisu objavljeni. Zato nam ovaj nosac zvuka dolazi kao dragocjeni glasovni zapis pasionskih sadržaja. Pred nama su, evo, napjevi koji više nisu u repertoaru crkvenih puckih pjevaca. Tom gubljenju je, nažalost, uvelike doprinjela krivo protumacena liturgijska obnova Velikog tjedna prema normama Drugoga vatikanskoga sabora, u kojoj je došlo - kako nam je poznato - do znacajnih tekstovnih promjena. No, taj gubitak, skoro do zaborava, još više se je dogodio u naletu novih nekriticki vrednovanih pjesama i popjevki. Voditelji župnih zborova nakon Drugog vatikanskog sabora - nerijetko tek priuceni u glazbi, a ne pravi glazbenici - podcjenili su višestoljetnu vrijednost puckih kantadura i nisu znali vrednovati glazbeno bogatstvo «staroga». Dakako, sve što je staro nije nužno i vrijedno-nerijetko nalazimo i na manje vrijedne, pa i na nevrijedne baštinjene tragove - ali o hvarskoj se pasionskoj baštini - da se poslužimo evandeoskim rijecnikom- utemeljeno može kazati : »Valja staro»(usp.Lk.5.39). U tome stoji i vrijednost ovoga tonskog zapisa. Dvadeset i šest napjeva - koliko ih nosi ovaj iznimno vrijedan CD-prva je cijelovita zbirka pasionskih napjeva iz jedne hvarske župe. Pri tome je dolicno spomenuti da je dugogodišnji vrbanjski župnik - i sam odlican pjevac - don Branimir Marinovic, imao duboki osjecaj za ocuvanje i vrednovanje svekolike glazbene i druge kulturne baštine.
Posebna je pak vrijednost ovog CD-a što on donosi ne samo psalme s antifonama, prorocke i evandeoske ulomke koji i danas - prema obnovljenom bogoslužju Velikog tjedna - ulaze u sadržaj bogoslužnih slavlja, nego doslovce i sve bogoslužne sadržaje doista velikih i svetih
dana Velikog tjedna, koji su nekoc bili dio bogoslužja, a koji do danas nisu prispjeli na neki nosac zvuka.U Bratanicevoj zbirci imamo i sacuvanu arhaicnost svega obradenoga dogadanja, i, dakako, stari liturgijski jezik kakvoga je s osjecajem za «staro» znao izreci biblicar i
prevodilac Svetoga pisma, franjevac o. Petar Vlašic. Taj biblicar je nadasve znao ostvariti suodnos izmedu jezika kulta i jezicne kulture u našemu kulturnom krugu. Iz svega, na ovom nosacu zvuka imamo etno-muzikološki zapis iz kojega se zorno vidi sljubljenost kulta
(bogoslužja) i jedne lokalne kulture. Ovaj CD istinski obogacuje fond naše pasionske baštine, te valja izreci zadovoljstvo uz objavljivanje ovako visoko kvalitetnog nosaca zvuka.
Fra Bernardin Å kunca
U Zadru, Sijecanj 2005.
Veliki Tjedan - Vrbanj