Kad nece drzava, mora pojedinac
30. svibnja 2005.
MARIO GALLERY
Kad neće drzava, mora pojedinac
Hrvatske zajednice diljem svijeta već godinama upozoravaju da bi Republika Hrvatska trebala otvoriti nekoliko kulturnih centara, posebno u Parizu i New Yorku. Dosad su međutim sve te molbe nailazile na gluhe usi duznosnika u nasim ministarstvima kulture i vanjskih poslova
"Nakon 15 godina čekanja da se nesto napravi po kulturnom pitanju od strane konzulata, odlučio sam sam napraviti galeriju i kulturni centar koji će prezentirati Hrvate i hrvatsku kulturu prema siroj američkoj javnosti."
Tako gospodin Mario Novak počinje svoju e-poruku upućenu Hrvatskom informativnom centru, s molbom da se obavijest o otvorenju Galerije Mario (Mario Gallery) objavi na nasem web portalu.
Hrvatske zajednice diljem svijeta već godinama upozoravaju da bi Republika Hrvatska trebala otvoriti nekoliko kulturnih centara, posebno u Parizu i New Yorku. Dosad su međutim sve te molbe nailazile na gluhe usi duznosnika u nasim ministarstvima kulture i vanjskih poslova.
Bio je doduse jedan pokusaj pjesnika Borisa Marune koji je, dolaskom na čelo Hrvatske matice iseljenika 2000. godine, navijestio kako će tu instituciju pretvoriti u "hrvatski Goethe institut", a diljem kugle zemaljske uz pomoć hrvatskih iseljeničkih zajednica pootvarati svu silu kulturnih centara. No godine su prolazile, Maruna osim pompoznih najava nije učinio nista (osim sto je sebi priskrbio veleposlaničko mjestu u Čileu na kraju Račanovog mandata), i tako je "hrvatski Goethe institut" nepovratno otisao u ropotarnicu povijesti.
Galerija Mario otvara se 12. srpnja u Long Island Cityu, NY. Vlasnik Mario Novak je dobro etabliran fotograf u New Yorku (www.MarioNovak.com i www.MarioGallery.com) pa u sklopu galerije vlastitih radova, poziva hrvatske slikare i druge umjetnike da mu se pridruze u promociji hrvatske kulture. Također poziva umjetnike iz Hrvatske da mu se jave i da zajedničkim snagama uspostave "most između Lijepe Nase i New Yorka, pa čak i sire".
http://www.hic.hr/hid-v-04.htm
Kad nece drzava, mora pojedinac
30. svibnja 2005.
MARIO GALLERY
Kad neće drzava, mora pojedinac
Hrvatske zajednice diljem svijeta već godinama upozoravaju da bi Republika Hrvatska trebala otvoriti nekoliko kulturnih centara, posebno u Parizu i New Yorku. Dosad su međutim sve te molbe nailazile na gluhe usi duznosnika u nasim ministarstvima kulture i vanjskih poslova
"Nakon 15 godina čekanja da se nesto napravi po kulturnom pitanju od strane konzulata, odlučio sam sam napraviti galeriju i kulturni centar koji će prezentirati Hrvate i hrvatsku kulturu prema siroj američkoj javnosti."
Tako gospodin Mario Novak počinje svoju e-poruku upućenu Hrvatskom informativnom centru, s molbom da se obavijest o otvorenju Galerije Mario (Mario Gallery) objavi na nasem web portalu.
Hrvatske zajednice diljem svijeta već godinama upozoravaju da bi Republika Hrvatska trebala otvoriti nekoliko kulturnih centara, posebno u Parizu i New Yorku. Dosad su međutim sve te molbe nailazile na gluhe usi duznosnika u nasim ministarstvima kulture i vanjskih poslova.
Bio je doduse jedan pokusaj pjesnika Borisa Marune koji je, dolaskom na čelo Hrvatske matice iseljenika 2000. godine, navijestio kako će tu instituciju pretvoriti u "hrvatski Goethe institut", a diljem kugle zemaljske uz pomoć hrvatskih iseljeničkih zajednica pootvarati svu silu kulturnih centara. No godine su prolazile, Maruna osim pompoznih najava nije učinio nista (osim sto je sebi priskrbio veleposlaničko mjestu u Čileu na kraju Račanovog mandata), i tako je "hrvatski Goethe institut" nepovratno otisao u ropotarnicu povijesti.
Galerija Mario otvara se 12. srpnja u Long Island Cityu, NY. Vlasnik Mario Novak je dobro etabliran fotograf u New Yorku (www.MarioNovak.com i www.MarioGallery.com) pa u sklopu galerije vlastitih radova, poziva hrvatske slikare i druge umjetnike da mu se pridruze u promociji hrvatske kulture. Također poziva umjetnike iz Hrvatske da mu se jave i da zajedničkim snagama uspostave "most između Lijepe Nase i New Yorka, pa čak i sire".
http://www.hic.hr/hid-v-04.htm