ARSEN ANTON OSTOJIĆ, dobitnik nagrade za najbolju režijuna upravo održanom međunarodnom filmskom festivalu «Queens 2005» u NewYorku:

"Ta divna splitska noć"je film o neostvarenim ljubavima

Piše: Višnja Miočić

Nakon osvojenih čak desetak nagrada na raznim europskim filmskimfestivalima tijekom protekle godine, hrvatski film «Ta divna splitska noć»na najbolji je mogući način upravo započeo svoju američkukampanju: osvajanjem nagrade za najbolju režiju na upravo održanom međunarodnomfilmskom festivalu «Queens 2005» u New Yorku.
Time je još jednom dokazao opravdanost odluke Društva hrvatskih filmskihumjetnika koje je ovaj film izabralo za hrvatskog predstavnika za najprestižnijunagradu američke filmske akademije Oscar za 2005. u kategoriji za najboljifilm na stranom jeziku.

Arsenu Antonu Ostojiću (40) ovo je prvi dugometražni film, a sa trikratkometražna filma 'Orden', 'Ljubitelj ptica' i 'Slikanje akta' osvojio jetakođer brojne filmske nagrade. Nakon završene dramske akademije u Zagrebu,Ostojić je preselio u New York gdje je proveo deset godina života imagistrirao režiju i produkciju na New York University. Ta divnasplitska noć, kaže Ostojić, rezultat je njegovog životnog iprofesionalnog iskustva, a odabir Splita za mjesto radnje, kaže, nametnulo sekao logično riješenje, i iskazivanje ljubavi prema rodnom gradu. Ostojićevboravak u New Yorku iskoristili smo za kratki razgovor.

Hrvatska kronika: Sve priče u filmu imaju veze s drogom i ne završavaju sretno. Slušajućirazgovore nakon projekcije stiče se dojam da su gledatelji ili oduševljenikvalitetom filma ili šokirani njegovim sadržajem. Kako to komentirate?

Arsen Anton Ostojić: Najgore je kada ljudi iz kina izlaze bezemocija, potpuno ravnodušni. Namjera svakog redatelja je da pobudi emocije, danešto pokrene. Ako je istina to što kažete, znači da sam u tome uspio izbog toga sam sretan. Ovaj film rađen je beskompromisno i mislim da zbogtoga jako dobro korespondira s publikom.

HK: Mislite li da je sadržaj filma šokantan za prosječnoggledatelja s obzirom da se bavi problemom droge koja direktno ili indirektnoubija mlade živote u svakoj od ove tri priče?

AAO: Mislim da je bit filma potpuno krivo shvaćena. Središnjatematika Divne splitske noći nije problem droge, kako se to na prvi poglednameće, već je glavna okosnica problem nesretnih, neostvarenih ljubavi.U svakoj od ove tri priče postoji ljubavna situacija u koju se onda ubacujeđavolski element zla i čini ljubavi neostvarenima, nesretnima, tragičnima.S obzirom da sam kao mjesto radnje odabrao moj rodni grad, Split, droga seautomatski nametnula kao najlogičniji i najprisutniji element zla kojirazara sve dobro u ljudskom životu, pa tako i ljubavi koje su tema filma. Tajelement zla mogao je biti i nešto drugo: oružje ili novac recimo.... Vjerujtemi, da mi je namjera bila napraviti film o problemu droge u Splitu, on biizgledao puno mračnije i tragičnije od onoga što se može vidjeti uovom filmu.

HK: Završetak filma ostavlja mjesta za različita tumačenja?

AAO: Jedini način izlaska iz začaranog labirinta zla je dase poleti i odleti u slobodu....završna scena upravo je zbog toga ostala nedorečena,tj. iako mladić poleti s vrha zgrade ne postoji scena u kojoj on pada, većse završava njegovim ushitom jer je poletio....To se može shvatiti kao tračaknade i poruka da postoji oslobođenje i izlazak iz labirinta zla.

HK: Nakon deset godina provedenih u New Yorku, gdje ste magistrirali režijuna New York Film University, vratili ste se u Hrvatsku. Što možete reći opovratničkom životu?

AAO: Da, živio sam dvije godine u Austriji, gdje sma predavao naAkademiji u Salzburgu, a onda sam se preselio potpuno u Hrvatsku. Mislim da ježivot u Hrvatskoj lijep i, pogotovo za umjetnike, puno kreativniji iinspirativniji. Naravno, puno toga je teže realiziratii, kod nas još uvijekpostoji mentalitet gdje svatko svakom podmeće noge, ali jednom kad touzmete kao nešto što je takvo kakvo jest i skoncentrirate se na pozitivnestrane, život može biti jako lijep i ugodan. Što se tiče snimanjafilmova, atmosfera je također potpuno drugačija. U Hrvatskoj jepitanje snimanja filma još uvijek politička odluka, dok je ovdje u Americipitanje hoće li se film snimati ili ne isključivo financijska odluka.

HK: Sudjelovanje na međunarodnom filmskom festivalu Queens 2005 vašje svojevrsni početak kampanje za nominaciju za Oscara. Koji je sljedećikorak i što mislite kakve su šanse da ove godine hrvatski film uđe ukonkurenciju za nagradu?

AAO: Film je do sada prikazan na danima hrvatskog filma u Chicagu iLos Angelesu, te nedavno na Manhattanu, i moram reći da je kod američkepublike koja ga je vidjela naišao na dobar prijem. Nakon New Yorka upravoputujem u St. Louis, gdje smo također pozvani od organizatora još jednogpriznatog međunarodnog filmskog festivala. Nakon toga film će biti usiječnju prikazan na dvije filmske premijere u Los Angelesu.

Za sada ne postoji nikakva organizirana ni planirana kampanja za promocijufilma. Sudjelujemo tamo gdje nas pozovu. Ministarstvo kulture i HTV kaokoproducent pomažu kroz troškove puta i to je sve za sada. Mada bi i jednaorganizirana kampanja puno pomogla, smatram da je najbitnije za jedan stranifilm da uđe u redovnu distribuciju, tako da ga ljudi vide u kinima prijenominacija za Oscara. S obzirom da strani film u Americi nije jako popularan, toje jako teško izvedivo, ali nije i nemoguće. Upravo me kontaktirala jednadistribucijska kuća iz New Yorka koja je jako zainteresirana. Ako bi sefilm Ta divna splitska noć počeo prikazivati u američkim kinima,i šanse za Oscara bi sigurno puno porasle.

HK: Želimo puno sreće u daljnjem profesionalnom radu i još punonagrada Toj divnoj splitskoj noći!