CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(H) Europa, Italija i Hrvatska
http://www.croatia.org/crown/articles/4508/1/H-Europa-Italija-i-Hrvatska.html
By Nenad N. Bach
Published on 03/7/2002
 
 
 
Europa, Italija i Hrvatska 
 
Sto obican hrvatski covjek moze misliti o Europi? Kakva je cijena koju placamo, da smo joj blizu? Promatrajuci ovih zadnjih 10 godina, morao bi doci do zakljucka, da nam ona nije prijateljica, i da sve sto dobivamo placamo preskupo. 
 
U teskim danima rata, kada je cijeli narod vapio za pomoci radi obrane vlastitih zivota i imovine od agresije najprije JNA, a poslije i kojekakovih dobrovoljackih organizacija, pa i sluzbene Srbije i Crne Gore, kulturna je Europa nasla za shodno prije svega zabraniti nam bilo kakvu kupnju oruzja, neobhodnu za vlastitu obranu, ne vodeci racuna, da je nas neprijatelj i prema europskim procjenama raspolagao jednom od najoruzanijih vojski u Europi 
 
Izhod ratnih zbivanja svrsio je okupacijom trecine Hrvatske, koja je etnickom metlom bila ociscena od Hrvata. Zapocelo je odlazenje kojekakovih delegacija (pa i iz Italije) u t.zv. Krajinu s kojih se slusalo o razgovorima o Istri i Dalmaciji, ne vodeci nikakva racuna o volji hrvatskih gradana o cijoj se kozi zapravo radilo. I sa sluzbene strane Italije u ono su vrijeme odlazili razni visoki drzavni sluzbenici u Beograd, u posjet jedinom preostalom komunistickom satrapu od prije proboja berlinskog zida, Slobodanu Milosevicu, sigurno ne zalazuci se za plebiscitarno htijenje naseg naroda za vlastitom slobodom. 
 
Poslije strpljivog cekanja, pripremanja i organiziranja vlastite vojske, 
poslije prepunih hotela izbjeglica bez igdje icega svoga, poslije bombardiranja vlastite prijestolnice naredene od zapovjednika okupiranog teritorija, (sto smo osobno slusali preko televizije), hrvatska je vlada u roku od tri dana uspjela vratiti vlastiti suverenitet nad tim podrucjem, i kao odgovor na sva ova zbivanja bogata i kulturna Europa zaledjuje neke komunitarne ekonomske programe vec u toku, poznate pod imenom PHARE, ne vodeci racuna ni o preko 400.000 izbjeglica iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji su nasli utociste u onakovoj osakacenoj i ranjenoj Hrvatskoj. 
 
Tko kao nizepodpisani zivi u demokratskoj i susjednoj nam zemlji, ne moze ne zabiljeziti sustavno pisanje nekih najuglednijih ovdasnjih tiskovina, kao uostalom i emisija drzavne televizije, s jedinom svrhom: prikazati kako su na Balkanu zapravo svi jednako krivi, i napadaci i napadnuti, i kako nema nikakve bitne razlike izmedju Milosevica i Tudjmana. 
 
Kroz cijelo ovo vrijeme EU ne pokazuje nikakve znakove benevolencije prema napadnutima. Kojekakove europske komisije donose "rjesenja" ove krize koja za nas znaci zivot ili smrt, predlazuci solucije, koje mirisu na nagradjivanje agresora. 
 
 Za Hrvatsku ne vrijede parametri iz Maastrichta za priblizavanje UE. Neki prave cak analize o nacionalnoj demokraticnost, a drugi o fasistizaciji Hrvatske. Kada se radilo o Paktu stabilnosti za ovo zemljopisno podrucje, cini se da je to zapravo zamrzavanje postojeceg status quo od onoga malo sto je ostalo od velike Jugoslavije: Srpska Republika u BH, Kosovo i Crna Gora cvrsto povezani uz Srbiju, kojom i danas upravljaju politicka djeca medjunarodnog ratnog zlocinca Milosevica. Izgleda, kao da u UE neki traze nekakvu carobnu formulu po kojoj bi ponovno - i na silu, ako bude potrebno - povezali nekoliko juznoslavenskih jedinica u jednu drzavu, sto je povijest vec nekoliko puta pokazala stetnom za sve skupa. 
 
Nas najblizi susjed - Italija - kako se ponasa? 
 
Prateci ovdasnje tiskovine nekoliko je politickih poteza na dnevnom redu: ovdasnji predsjednik nedavno odlikuje neke bivse fasisticke ustanove na nasem teritoriju, uz ako ne blagoslov, a ono sigurno dobronamjernost desnog i lijevog tiska, koje ne pravi nikakve znacajnije komentare. Samo se iz Zagreba cuju odredjeni glasovi, bez ikakvog odjeka u inozemstvu. Znaci li to da "je kocka vec pala"? Ili je to neke vrsti signal za novu situaciju, po kojoj izgleda UE prepusta Italiji uredenje Balkana? 
 
Ova je Italija nas prvi susjed, ne samo zemljopisno, s vise od tisucu kilometara pomorskih dodira, nego i po kulturi, vjeri, nacinu zivota. Znatna su hrvatska podrucja stotinama godina bila pomijesana i pod istim vladarima. Danasnja Italija, ne narod, nego vladajuci politicki krugovi, kao da ne vode o svemu tome previse racuna. 
 
Samo rijetki se sjecaju, da je ondasnji predsjednik Republike, Francesco Cossiga, prvi inozemni visoki drzavni politicar sluzbeno posjetio tek oslobodjenu republiku Hrvatsku. Nedavni sluzbeni posjet aktualnog talijanskog predsjednika prosao je u talijanskom tisku jako sturo, i da nije tom prilikom obisao i Istru i Rijeku, vjerojatno bi jos manje bio obiljezen. Drukcija je pjesma s njegovim posjetom Beogradu, pa je u ciglih nekoliko dana bio službeno u dodiru s "demokratskim"predsjednikom Srbije Kostunicom 7 puta. (Je li ovaj broj u nekakvnoj vezi s Biblijom, pitaju se neki zlomisleci medju nama) Nitko se u talijanskoj javnosti nije sjetio, da se taj isti 
 
Kostunica, u vrijeme srbijansko-komunistickog divljanja po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i po Kosovu, slikao po novinama u cetnickoj odori, s kalasnikom u ruci. 
 
Jedna od znacajnijih novosti novih upravljaca Hrvatskom je pripustanje talijanskog bankarskog kapitala u hrvatski bankovni sustav. Najvece i najuspjesnije hrvatske banke dobile su tako za partnere nekoliko poznatih talijanskih bankarskih kuca, koje su inace u Europi poznate kao najnepovoljnije za proizvodjacki razvoj. 
 
Praktican primjer je uspjeh tolikih nasih poduzetnika u poslijeratnoj Njemackoj, koji su bez vlastitog kapitala, samo s idejama i vlastitim radom, uzivali pomoc njemackih banaka, koje su na taj nacin sudjelovale u radu i zaradi, ali i u riziku svakog naseg poduzetnika. Talijanske banke medjutim dodjeljuju kredite samo onima koji imaju vlastite novce ili vrijedne nekretnine, koje postaju zalog za dobivene kredite. 
 
Poznavajuci stanje proizvodnje u Hrvatskoj i pomanjkanje uzrasta u vlastitom bankarskom sustavu, namece se pitanje: jesmo li s time zapravo napravili dobar posao? Kako je moguce, da usprkos sudjelovanju u vladi HSS jos nije donesen nikakav znacajniji zakonodavni propis za lansiranje hrvatske poljoprivrede? Hoce li talijanske banke omoguciti hrvatskim poljopivrednicima, podjelom prihvatljivih zajmova za nabavku modernih strojeva, koji bi trebali znatno povecati i pojeftiniti hrvatsku proizvodnju hrane, koju je do sada prisiljana uvoziti iz inozemstva, u visini od l milijardu dolara godisnje, najvecim dijelom upravo iz Italije ? 
 
Luka Krilic 
Predsjednik hrvatsko - talijanske Udruge 
 
 
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, 
please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know! 

(H) Europa, Italija i Hrvatska
 
 
Europa, Italija i Hrvatska 
 
Sto obican hrvatski covjek moze misliti o Europi? Kakva je cijena koju placamo, da smo joj blizu? Promatrajuci ovih zadnjih 10 godina, morao bi doci do zakljucka, da nam ona nije prijateljica, i da sve sto dobivamo placamo preskupo. 
 
U teskim danima rata, kada je cijeli narod vapio za pomoci radi obrane vlastitih zivota i imovine od agresije najprije JNA, a poslije i kojekakovih dobrovoljackih organizacija, pa i sluzbene Srbije i Crne Gore, kulturna je Europa nasla za shodno prije svega zabraniti nam bilo kakvu kupnju oruzja, neobhodnu za vlastitu obranu, ne vodeci racuna, da je nas neprijatelj i prema europskim procjenama raspolagao jednom od najoruzanijih vojski u Europi 
 
Izhod ratnih zbivanja svrsio je okupacijom trecine Hrvatske, koja je etnickom metlom bila ociscena od Hrvata. Zapocelo je odlazenje kojekakovih delegacija (pa i iz Italije) u t.zv. Krajinu s kojih se slusalo o razgovorima o Istri i Dalmaciji, ne vodeci nikakva racuna o volji hrvatskih gradana o cijoj se kozi zapravo radilo. I sa sluzbene strane Italije u ono su vrijeme odlazili razni visoki drzavni sluzbenici u Beograd, u posjet jedinom preostalom komunistickom satrapu od prije proboja berlinskog zida, Slobodanu Milosevicu, sigurno ne zalazuci se za plebiscitarno htijenje naseg naroda za vlastitom slobodom. 
 
Poslije strpljivog cekanja, pripremanja i organiziranja vlastite vojske, 
poslije prepunih hotela izbjeglica bez igdje icega svoga, poslije bombardiranja vlastite prijestolnice naredene od zapovjednika okupiranog teritorija, (sto smo osobno slusali preko televizije), hrvatska je vlada u roku od tri dana uspjela vratiti vlastiti suverenitet nad tim podrucjem, i kao odgovor na sva ova zbivanja bogata i kulturna Europa zaledjuje neke komunitarne ekonomske programe vec u toku, poznate pod imenom PHARE, ne vodeci racuna ni o preko 400.000 izbjeglica iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji su nasli utociste u onakovoj osakacenoj i ranjenoj Hrvatskoj. 
 
Tko kao nizepodpisani zivi u demokratskoj i susjednoj nam zemlji, ne moze ne zabiljeziti sustavno pisanje nekih najuglednijih ovdasnjih tiskovina, kao uostalom i emisija drzavne televizije, s jedinom svrhom: prikazati kako su na Balkanu zapravo svi jednako krivi, i napadaci i napadnuti, i kako nema nikakve bitne razlike izmedju Milosevica i Tudjmana. 
 
Kroz cijelo ovo vrijeme EU ne pokazuje nikakve znakove benevolencije prema napadnutima. Kojekakove europske komisije donose "rjesenja" ove krize koja za nas znaci zivot ili smrt, predlazuci solucije, koje mirisu na nagradjivanje agresora. 
 
 Za Hrvatsku ne vrijede parametri iz Maastrichta za priblizavanje UE. Neki prave cak analize o nacionalnoj demokraticnost, a drugi o fasistizaciji Hrvatske. Kada se radilo o Paktu stabilnosti za ovo zemljopisno podrucje, cini se da je to zapravo zamrzavanje postojeceg status quo od onoga malo sto je ostalo od velike Jugoslavije: Srpska Republika u BH, Kosovo i Crna Gora cvrsto povezani uz Srbiju, kojom i danas upravljaju politicka djeca medjunarodnog ratnog zlocinca Milosevica. Izgleda, kao da u UE neki traze nekakvu carobnu formulu po kojoj bi ponovno - i na silu, ako bude potrebno - povezali nekoliko juznoslavenskih jedinica u jednu drzavu, sto je povijest vec nekoliko puta pokazala stetnom za sve skupa. 
 
Nas najblizi susjed - Italija - kako se ponasa? 
 
Prateci ovdasnje tiskovine nekoliko je politickih poteza na dnevnom redu: ovdasnji predsjednik nedavno odlikuje neke bivse fasisticke ustanove na nasem teritoriju, uz ako ne blagoslov, a ono sigurno dobronamjernost desnog i lijevog tiska, koje ne pravi nikakve znacajnije komentare. Samo se iz Zagreba cuju odredjeni glasovi, bez ikakvog odjeka u inozemstvu. Znaci li to da "je kocka vec pala"? Ili je to neke vrsti signal za novu situaciju, po kojoj izgleda UE prepusta Italiji uredenje Balkana? 
 
Ova je Italija nas prvi susjed, ne samo zemljopisno, s vise od tisucu kilometara pomorskih dodira, nego i po kulturi, vjeri, nacinu zivota. Znatna su hrvatska podrucja stotinama godina bila pomijesana i pod istim vladarima. Danasnja Italija, ne narod, nego vladajuci politicki krugovi, kao da ne vode o svemu tome previse racuna. 
 
Samo rijetki se sjecaju, da je ondasnji predsjednik Republike, Francesco Cossiga, prvi inozemni visoki drzavni politicar sluzbeno posjetio tek oslobodjenu republiku Hrvatsku. Nedavni sluzbeni posjet aktualnog talijanskog predsjednika prosao je u talijanskom tisku jako sturo, i da nije tom prilikom obisao i Istru i Rijeku, vjerojatno bi jos manje bio obiljezen. Drukcija je pjesma s njegovim posjetom Beogradu, pa je u ciglih nekoliko dana bio službeno u dodiru s "demokratskim"predsjednikom Srbije Kostunicom 7 puta. (Je li ovaj broj u nekakvnoj vezi s Biblijom, pitaju se neki zlomisleci medju nama) Nitko se u talijanskoj javnosti nije sjetio, da se taj isti 
 
Kostunica, u vrijeme srbijansko-komunistickog divljanja po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i po Kosovu, slikao po novinama u cetnickoj odori, s kalasnikom u ruci. 
 
Jedna od znacajnijih novosti novih upravljaca Hrvatskom je pripustanje talijanskog bankarskog kapitala u hrvatski bankovni sustav. Najvece i najuspjesnije hrvatske banke dobile su tako za partnere nekoliko poznatih talijanskih bankarskih kuca, koje su inace u Europi poznate kao najnepovoljnije za proizvodjacki razvoj. 
 
Praktican primjer je uspjeh tolikih nasih poduzetnika u poslijeratnoj Njemackoj, koji su bez vlastitog kapitala, samo s idejama i vlastitim radom, uzivali pomoc njemackih banaka, koje su na taj nacin sudjelovale u radu i zaradi, ali i u riziku svakog naseg poduzetnika. Talijanske banke medjutim dodjeljuju kredite samo onima koji imaju vlastite novce ili vrijedne nekretnine, koje postaju zalog za dobivene kredite. 
 
Poznavajuci stanje proizvodnje u Hrvatskoj i pomanjkanje uzrasta u vlastitom bankarskom sustavu, namece se pitanje: jesmo li s time zapravo napravili dobar posao? Kako je moguce, da usprkos sudjelovanju u vladi HSS jos nije donesen nikakav znacajniji zakonodavni propis za lansiranje hrvatske poljoprivrede? Hoce li talijanske banke omoguciti hrvatskim poljopivrednicima, podjelom prihvatljivih zajmova za nabavku modernih strojeva, koji bi trebali znatno povecati i pojeftiniti hrvatsku proizvodnju hrane, koju je do sada prisiljana uvoziti iz inozemstva, u visini od l milijardu dolara godisnje, najvecim dijelom upravo iz Italije ? 
 
Luka Krilic 
Predsjednik hrvatsko - talijanske Udruge 
 
 
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, 
please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!