Radoslav Katičić was born on July 3, 1930 in Zagreb, Croatia. He attended primary school, and in 1949 he graduated at the classical gymnasium in his home town. At the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, he received a degree in Classical Philology in 1954. The same year he started working as a part-time librarian at the Seminar for Classical Philology at the same faculty. His first scientific works were on the subjects of Ancient Greek philology and Byzantine studies. As a stipendist of the Greek government he visited Athens in 1956-57, and in 1958 he was elected as an assistant at the Department for Comparative Indo-European Grammar at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. In 1959 he received his Ph.D. with the thesis Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije ('The question of unity of Indo-European verbal flexion'). During the period of 1960-61 he was a stipendist of the Alexander von Humboldt Foundation in Tuebingen. After the return to his main university, he became a docent on Indo-European and general linguistics. Soon after, he served as a head of the newly formed Department for General Linguistics and Oriental Studies. In 1966 he became associate, and in 1973 full professor. Beside general and Indo-European linguistics, he also taught Old Iranian and Old Indic philology. In 1977 he became full professor of Slavic philology at the University of Vienna, Austria. In 1973 he was selected as an extraordinary member of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts (now Croatian Academy of Sciences and Arts), and in 1986 he became a full member. In 1981 he became a corresponding member of the Austrian Academy of Sciences, in 1989 becoming a full member, and since 1989 serving as a head of the renowned Balkan commission. In 1984 he became a member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, in 1987 member of the Norwegian Academy of Science and Letters, and in 1991 member of the Academia Europaea. In 1989 he received an honorary doctorate from the University of Osijek, and in 1999 an honorary degree and professorship at the Eotvos Lorand University in Budapest. In 2005 he became the head of Council for Standard Croatian Language Norm. Work In the past twenty years he chiefly researched on the topic of history of Croatian grammar, philology, early Croatian Middle Ages, engaging in extensive synthetic research of the key periods of history of Croatian literature and the reconstruction of Proto-Slavic ceremonial texts, sacral poetry of mythological content, and legislative literature. Katičić's scholarly contributions which consists of more than 150 titles (books and papers) can be divided in four fields: 1. General linguistics and Paleo-Balkan studies (mainly based on transformational grammar approach), consisting of works written in English: A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (the Hague-Paris, 1970) The Ancient Languages of the Balkans, 1-2 (the Hague-Paris, 1976) 2. Linguistic-stylistic works on aspects and history of various European (Ancient Greek, Byzantine) and non-European literatures: Stara indijska književnost/Old Indian literature, Zagreb 1973 3. Numerous studies on Croatian language history, from the inception of the Croats in the 7th century onwards. Katičić has charted the meanderings in the continuity of Croatian language and literature, from the earliest stone inscriptions and Glagolitic medieval literature in the Croatian recension of Church Slavonic to the works of Renaissance writers such as Marin Držić and Marko Marulić, who wrote in a Croatian vernacular. He also explored language standardization and wrote a syntactic description of modern Croatian (Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika/Syntax of Standard Croatian, Zagreb 1986), based on texts by contemporary authors such as Miroslav Krleža and Tin Ujević. 4. Synthetic works that explore the beginnings of Croatian civilization in a multidisciplinary fashion based on philology, archeology, culturology, paleography and textual analysis Uz početke hrvatskih početaka/Roots of Croatian roots, Split 1993 Litterarium studia, Vienna-Zagreb, 1999 (in German and Croatian) Source: Wikipedia S velikom žalošću objavljujemo da nas je 10. kolovoza 2019. zauvijek napustio akademik Radoslav Katičić, jedan od najistaknutijih međunarodno priznatih hrvatskih znanstvenika u području humanističkih znanosti, jedan od najvećih hrvatskih jezikoslovaca i član više europskih akademija znanosti te jedan od sastavljača Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Akademik Katičić rođen je 3. srpnja 1930. godine u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju 1954. te doktorirao 1959. Na Katedri za indoeuropsku poredbenu lingvistiku na Filozofskome fakultetu postao je asistentom 1958. Predavao je sanskrt i paleobalkansku lingvistiku te poslije poredbenu indoeuropeistiku. Docent je postao 1961., izvanredni profesor 1966., a redoviti profesor 1972. godine. Utemeljio je studij opće lingvistike i indologije, a od 1961. do 1977. bio je pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Godine 1977. postao je redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču, a od 1978. do 1987. bio je predstojnik tamošnjega Instituta za slavistiku te od 1998. profesor emeritus Sveučilišta u Beču. Bio je jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.). Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (izvanredni od 1973., a redoviti od 1986.), dopisni je član Austrijske akademije od 1981. i pravi član od 1989.; također je član ANUBiH-a od 1984. i Norveške akademije od 1987. Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dobio je Nagradu grada Zagreba (1994.), Nagradu ÂťStjepan IvšićÂŤ (1999.) te je dobitnik Državne nagrade za znanost za životno djelo (2006.). Područja njegova proučavanja obuhvaćala su: klasičnu i bizantsku grčku filologiju, poredbenu indoeuropeistiku (osobito indijsku i starobalkansku), općelingvističku teoriju, slavensku i hrvatsku filologiju, starobalkansku lingvistiku. U svim je tim područjima dao golem doprinos i ostavio neizbrisiv trag, a osobito u sintaksi i povijesti hrvatskoga književnoga jezika, slavenskoj mitologiji, bizantskoj filologiji, genetskolingvističkoj teoriji, teorijskoj sociolingvistici i ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti. Autor je petnaestak knjiga i četiristotinjak rasprava, članaka, ogleda, knjižnih ocjena i drugih prinosa, osobito iz hrvatske filologije. Objavio je niz knjiga u području jezikoslovlja, koje su sve postale iznimno čitane i utjecajne te spadaju u temeljce hrvatskoga jezikoslovlja: Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (Zagreb, 1967.), A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (Hague-Paris, 1970.), Jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1971.), The Ancient Languages of the Balkans (Hague—Paris, 1976.), Novi jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1986., 1992.), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1986., 1992., 2002.), Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske (zajedno sa Slobodanom Prosperovom Novakom, Zagreb, 1987., prijevod na njem. 1987., engl. i tal. 1990.), Uz početke hrvatskih početaka (Split, 1993.), Na ishodištu (Zagreb, 1994., 2005.), Illyricum mythologicum (Zagreb, 1995.), Ein Ausblick auf die slawischsprachige Voelkerwelt im Suedosten (Wien, 1996.), Litterarum studia (Zagreb, 1998., 2007.), Na kroatističkim raskrižjima (Zagreb, 1999.). Napisao je i prvu sustavnu povijest indijske književnosti u Hrvatskoj Stara indijska književnost (Zagreb, 1973.) te nekoliko knjiga o rekonstrukciji slavenskih i baltoslavenskih mitoloških tekstova na temelju njihovih tragova u folkloru (Božanski boj: tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, 2008.; Zeleni lug, 2010.; Gazdarica na vratima, 2011.; Vilinska vrata, 2014.). “Odlazak u vječnost našega profesora i učitelja akademika Katičića sve nas je u Institutu silno ražalostio jer smo svjesni nenadoknadiva gubitka istinske znanstveničke i ljudske veličine. S druge strane ponosni smo što smo imali privilegij napijati se izravno iz njegova neizmjerno duboka i nepresušna izvora znanja. Profesora Katičića, neprijeporno jednoga od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, pamtit ćemo osobito po njegovu vedru i optimističnu pogledu u budućnost hrvatskoga jezika. Za nju je uvijek govorio da ovisi isključivo o njegovim govornicima, koji će zapravo odrediti kakav će taj jezik biti, implicitno poručujući svima onima koji se bave hrvatskim jezikom da se s poštovanjem i razumijevanjem odnose spram govornika hrvatskoga jezika jer hrvatski jezik – to su njegovi govornici”, izjavio je povodom smrti akademika Radoslava Katičića ravnatelj Instituta dr. sc. Željko Jozić. Izvor: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje