The Japanese-Croatian Friendship House Croatian Ambassador to Japan Dr. Drago Štambuk initiated in 2006 the construction of a Japanese - Croatian Friendship House. It was designed in 2009-2010 and its opening ceremony was held in 2012 in the city of Tokamachi. The three-level club facility with multifunctional pavilion was built by the sports fields Croatia Pitch, where Croatian footballers were practicing during the World Cup in Japan and Korea in 2002, the starting year of exemplary friendship between the citizens of Tokamachi and the Republic of Croatia. Based on the initial idea of Dr. Štambuk, the Croatian Ambassador to Japan (2005-2010) and his continuous support, the facility was designed by the Croatian architectural tandem Vinko Penezić and Krešimir Rogina. Guided by the common cultural heritage and symbols of both countries, a project of high architectural and symbolic value was achieved. Foundations of the Croatian-Japanese Friendship House. On the photo left the Mayor of Tokamachi Mr. Sekiguchi and Dr. Stambuk in the middle, ambassador of the Republic of Croatia to Japan. Shaping the House as a sign in the landscape comes from the combination of the Japanese lantern and the Croatian lighthouse that emits a permanent light of friendship and opens up new opportunities for mutual cooperation in the field of sports, culture and diplomatic relations. Blessing of the Croatian-Japanese Friendship House, following an old Shinto ritual The aim of the House is directed towards the future because during the Games of the XXXII Olympiad in Tokyo in 2020 it could easily become the "Croatian House"€ and the city of Tokamachi the basis for the preparation and acclimatization of our Olympians prior to their performance at the Olympic Games. Saša Ceraj More information: hrcak.srce.hr

A famous Croatian kimono made in 2002 on the occassion of the arrival of Croatian soccer representation.
This silk kimono was made by Mr Shoichi Chihara in his kimono atelier 'Wa no kaze'.
For more information see Sanja Željeznjak.

Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva Piše SAŠA CERAJ Tokamachi u Japanu blistavi je primjer arhi-diplomacije; projekt je to ostvaren zahvaljujući nadahnuću, vizionarskoj ideji i osobitom zalaganju dugogodišnjeg hrvatskog diplomata, liječnika i pjesnika dr. Drage Štambuka za vrijeme njegova veleposlaničkog mandata u Japanu (2005.-2010.). Velika i dirljiva priča o realizaciji Kuće japansko- hrvatskog prijateljstva u gradu Tokamachi u Japanu, snažno je svjedočanstvo trijumfa prijateljstva među narodima u čije su temelje ugrađene vrijednosti športa, kao i jedinstveno sinergijsko djelovanje područja diplomacije i arhitekture. Projekt je ostvaren zahvaljujući nadahnuću, vizionarskoj ideji i osobitom zalaganju dugogodišnjeg hrvatskog diplomata, liječnika i pjesnika dr. Drage Štambuka za vrijeme njegova veleposlaničkog mandata u Japanu (2005.-2010.). Izradu projekta, zamišljenog kao simbol prijateljstva koji trajno obasjava krajolik poput japanske lanterne ili hrvatskog svjetionika, zdušno su prihvatili arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina, tada već višestruko nagrađivani autori na Shinkenchiku i Central Glass natječajima u Japanu te predavači na više japanskih sveučilišta. Ubrzo po realizaciji, Kući je dodijeljena posebna nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata kao prvoj značajnoj hrvatskoj arhitektonskoj realizaciji u inozemstvu, te prestižna nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj 2013. godine. Uzevši u obzir da vrlo malo ino zemnih arhitekata dobiva priliku graditi u Japanu, ostvarenje Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva predstavlja veliko priznanje zagrebačkoj arhitekturi, ali i osobit uspjeh hrvatske diplomacije, dok hrvatskom športu otvara nove i značajne prilike. Naime, poslanje Kuće usmjereno je prema budućnosti jer ona bi tijekom održavanja XXXII. Olimpijskih igara u Tokiju 2020. godine lako mogla postati i "Hrvatska kuća"€œ, a grad Tokamachi baza za pripreme i aklimatizaciju naših olimpijaca prije nastupa na Olimpijskim igrama. Za grad Tokamachi na sjeveroistoku Japana većina stanovnika u Hrvatskoj doznala je tijekom održavanja Svjetskoga nogometnog prvenstva 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, kada je u njemu tijekom nekoliko tjedana bila smještena baza Hrvatske nogometne reprezentacije. Za vrijeme boravka u Tokamachiju, hrvatski reprezentativci razvili su nevjerojatno srdačne prijateljske i emocionalne odnose sa s tanovnicima grada - družili se, trenirali s djecom, organizirali hrvatska događanja... To iskustvo stanovnike Tokamachija pretvorilo je u strastvene navijače i poklonike hrvatskog nogometa i Hrvatske. Ovaj japanski gradić od 60 000 stanovnika, smješten je na središnjem japanskom otoku Honšuu, u šumovitim brdima i oštroj klimi prefekture Niigata te udaljen od Tokija dva sata vožnje vlakom. Glasovit je po kaskadno smještenim poljima riže koja podsjećaju na dalmatinske vinograde ispresjecane suhozidima, a zbog golemih nanosa snježnih oborina koji dosežu i do 7-8 metara visine, domaćin je jednog od najstarijih japanskih snježnih festivala. Upravo je u zimskom ozračju početkom 2006. godine novopristigli hrvatski veleposlanik dr. Drago Štambuk posjetio Tokamachi, u kojem ga je susret s građanima iznimno osvojio. Tom prilikom obišao je i travnati teren, tada pod snježnim pokrivačem, koji nosi hrvatsko ime - Croatian Pitch (Hrvatsko igralište). Ondje su 2002. godine vježbali hrvatski nogometaši, a od 2003. na istom se mjestu održava Hrvatski kup u šest kategorija. Hrvatski veleposlanik, potaknut srdačnom dobrodošlicom i iznimnim prijateljstvom građana Tokamachija, predložio je gradonačelniku gradnju originalnog arhitektonskog zdanja - Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva. Ona je, po realizaciji 2012. godine, postala još jedan od simbola Tokamachija i žarišno mjesto športske, ali i kulturno-društvene razmjene dviju zemalja. Vizijom veleposlanika Štambuka kuća je zamišljena kao zdanje trojake namjene koje sadrži podjednako značajan utilitarni i simbolički dio. Sadržaji su vertikalno podijeljeni na tri razine sa simboličkim znamenom na vrhu. Prva je razina u nivou igrališta i predstavlja prizemlje ukotvljeno u tlu koje obuhvaća sadržaje isključivo športskog karaktera (organizaciju natjecanja, servise, svlačionice, praonice i spremišta). Sljedeća, komunikacijsko-društvena razina u nivou je prilazne ulice i obuhvaća reprezentativne sadržaje klupskog karakter (urede, hol, dvoranu i prostranu terasu), a namijenjena je okupljanju i umjetničkim događanjima poput koncerata i izložbi. Treća, simbolička razina multifunkcionalni je paviljon u kojem iz japanske lanterne, odnosno, hrvatskog svjetionika kao simbola dviju kultura spojenih u jedno, izsijava trajna svjetlost uspostavljenog prijateljstva između japanskog i hrvatskog naroda. Na prijedlog i poticaj dr. Štambuka, kao glavni projektanti angažirani su Vinko Penezić i Krešimir Rogina, hrvatski arhitektonski dvojac tada već afirmiran u Japanu. Arhitekti na po ziv gradonačelnika Sekiguchija posjećuju Tokamachi kako bi upoznali krajobraz, konfiguraciju tla i kulturu kraja, te ostaju fascinirani ljepotom rižinih polja razasutih po brežuljkastoj konfiguraciji stvorenoj ljudskom rukom. Takav krajolik, kažu, na poseban način podsjeća na "naše dolce opasane suhoziđem, motiv koji nas je oduvijek snažno inspirirao"€œ. Na tom tragu međusobnih sličnosti i razlika započinje kreativni proces stvaranja "€žžarišnog mjesta u prijestolnici prijateljstva dviju zemalja"€œ - kako je projekt definirao dr. Drago Štambuk. Želja je bila stvoriti poetski znak u krajoliku koji će biti izražajan, ali istovremeno i japanski sveden. Tako je nastala zamisao o Lanterni ili Svjetioniku prijateljstva kao snažnoj okosnici koja izražava sličnosti dviju kultura na području umjetnosti i arhitekture. Ta srodnost ogleda se u simbiozi tradicije hrvatske nefigurativne umjetnosti i japanskoga graditeljskog umijeća koje je uvelike inspiriralo zapadnu modernu arhitekturu. Zanimljivo je da se pri s tvaranju projekta, hrvatski arhitektonski dvojac referirao na neke od najznačajnijih predstavnika hrvatske apstraktne umjetnosti, poput Otona Glihe, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca i Julija Knifera. Na poziv velikog japanskog arhitekta Kenga Kume, projekt je krajem 2009. godine predstavljen na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Tokiju. Tom prilikom dr. Drago Štambuk istaknuo kako odnosi među državama nisu isključivo trgovinska razmjena, već mnogo više - emocionalno povezivanje među ljudima koje tim odnosima daje humanu dimenziju i tako ih čini snažnijima. Gradonačelnik Sekiguchi iskazao je ponos što udomljuje Hrvatsku kuću€œ te nazvao dragocjenim prijateljstvo uspostavljeno između građana Tokamachija i Hrvatske. Autorski duo Penezić i Rogina prezentirao je potom logiku projekta u znaku kreativnog dvojstva: sličnosti i razlika hrvatskih i japanskih pejzaža i arhitekture. Geometrizam parcela suhozida i rižinih polja, kao i svjetlost hrvatskog svjetionika i japanske lanterne predstavljaju istovremeno spajanje i suprotstavljanje, što je u konačnici rezultiralo smirenom arhitektonskom formom čija će se svjetlost - riječima dr. Štambuka - "klimatski često i magično, probijati kroz zasnježene okolne vedute i ljetna magličasta obzorja."€œ Inauguralno, javno predstavljanje projekta održano je u Tokamachiju ožujka 2010. kada je maketa Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva prezentirana javnosti. Na tiskovnoj konferenciji kojoj su nazočili brojni novinari japanskih radijskih i TV-mreža, članovi Nogometnog saveza Tokamachija, predstavnici izvođača radova ILYA te brojni građani, dr. Drago Štambuk zahvalu je uputio upravo stanovnicima Tokamachija na njihovoj nesvakidašnjoj vezanosti za Hrvatsku jer bez njihova emocionalna udjela ovaj projekt ne bi bio moguć. Štoviše, tom je prilikom Tokamachi imenovao glavnim gradom japansko-hrvatskoga prijateljstva. Od tuda i tekst koji je Skupština grada tada odlučila preuzeti za službeni natpis na ulazu u Kuću po njenom otvorenju. Prema riječima dr. Štambuka ispisanih na japanskom, hrvatskom i engleskom jeziku, na ploči koja danas krasi ulaz u Kuću prijateljstva piše: "Tokamachi je istinska prijestolnica prijateljstva između Japana i Hrvatske. Nisam nikada sreo ljude zaljubljenije u moju zemlju od žitelja ova idilična grada, položenog na brijezima ispunjenim kamijem, u gustim šumama Niigate"€œ. Postavljanje kamena temeljca listopada 2010. godine označilo je službeni početak radova, a bilo je popraćeno šinto "€žceremonijom otvaranja tla"€œ, blagoslovnim ritualom kako bi tlo prihvatilo gradnju objekta na dobrobit stanovništva, te za prijateljstvo s Hrvatskom koje će gradnja Kuće ojačati. Kiša koja je tada padala za Japance je pr edstavljala dobar znak za uspjeh gradnje. Kuću prijateljstva domaćini su opisali kao "plod veleposlanikove vizije i djelovanja", pa nije čudo da je t om prilikom dr. Drago Štambuk - nakon pet godina uporna rada na projektu - sebe nazvao "najsretnijim čovjekom toga dana u Japanu"€œ. Dr. Drago Štambuk prilikom svečanog rođendanskog objeda koji mu je priredio gradonačelnik Tokamachija u Belnatio Hotelu (Tokamachi), s djevojkom odjevenom u hrvatski kimono tortom kandiranom prikazom crkve sv. Marka (20. rujna 2008.) Klupski objekt s multifunkcionalnim paviljonom svečano je otvoren u Tokamachiju 14. srpnja 2012. u prisutnos ti glavnog domaćina Yoshifumi Sekiguchija, brojnih visokih dužnosnika, nove veleposlanice RH u Japanu gospođe Mire Martinec, te brojnih građana Tokamachija. Hrvatski arhitektonski tandem Penezić i Rogina prisjeća se kako je bilo lijepo vidjeti Kuću u kontekstu jer su u neposrednoj blizini u međuvremenu sagrađena dva zdanja glasovitog Tadao Anda, posvećena proučavanju prirode. Također, zgrada je odlično djelovala u funkciji jer se povodom otvorenja održavao i nogometni turnir najmlađih: "Sve vrvi ljudima, japanska je ceremonija na vrhuncu. Sedmoro dostojanstvenika u bijelim rukavicama istovremeno presijeca vrpcu zlatnim škaricama. Zasjala je Lanterna/Svjetionik prijateljstva!" Srž projekta, prijateljstvo između dvije zemlje, arhitekti Penezić i Rogina prizvali su oblikovanjem metafore iznošenja plamena, trajne svjetlosti koje se u razvedenim volumenima građevine pojavljuje kao nadsvjetlo kuće, ali također i kao slobodan, otvoren okvir lišen određene funkcije i stoga ponajprije simboličan. Rukovodeći se zajedničkom kulturnom baštinom i simbolima obiju zemalja, ostvarili su projekt visoke arhitektonske i simboličke vrijednosti. Takva otvorenost povezala je prostor Tokamachija gdje često pada gusti snijeg i Hrvatske gdje često sija sunce, kao i vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva 2002. i predstojeće športske događaje. Naime, kreativno premošćivanje ova dva mjesta i vremena, otvara nove i značajne prilike. Tako je na poziv grada Tokamachija državna tajnica za šport Janica Kostelić u sklopu svog posjeta Japanu 2017. godine obišla i športske terene koje joj je predstavio Grad, iskazavši želju da organizira športski kamp za hrvatske športaše uoči Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Tokiju 2020. godine. Državna tajnica tom je prilikom posjetila i Croatia Pitch, nogometne terene uz koje od 2012. godine živi i djeluje Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva. Zahvaljujući uspostavljenim poveznicama povjerenja i prijateljstva, zajedno s Hrvatskim olimpijskim odborom, Hrvatskim paraolimpijskim odborom te športskim savezima, razmotrit će se mogućnosti odaziva športaša na pripreme u Tokamachiju. Očekuje se da će započeta suradnja između Grada Tokamachija i Republike Hrvatske nastaviti svoj rast, te se proširiti i na ostale japanske gradove. Jer unatoč velikoj udaljenosti, dvije su zemlje povezane brojnim zajedničkim interesima - ne samo u području športa, već osobito kulture. Tako Kuća japansko-hrvatskoga prijateljstva postaje uzorom kako putem športa uspostaviti i proširiti suradnju, te otvoriti nove prilike koje obogaćuju obje zajednice. U vremenu koje dolazi, Kuća postaje vrstan primjer kako graditi da bi se učvrstilo i održalo prijateljstvo među narodima. Štoviše, Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva poseban je fenomen sinergijskog djelovanja jer uspješno spaja dva važna područja ljudskog djelovanja - diplomaciju i arhitekturu. Prema riječima dr. Drage Štambuka, takva uzajamnost stvara novu disciplinu koju poetski imenuje arhi-diplomacijom. Pridodajmo k tome da su u temelj i budućnost ove uspješnice vitalno ugrađene plemenite vrijednosti športa. LITERATURA: Drago Štambuk, "Kuća japansko-hrvatskoga prijateljstva: primjer hrvatske arhi-diplomacije. Kronika jednog pothvata"€œ, u: Hrvatska revija, Zagreb, br. 2 (2016.) Yoshiharu Tsukamoto, "€žOdmak od 'ovdje i sada'"€œ, u: Oris, Zagreb, br. 78 (2012.), str. 156-162. Vinko Penezić, Krešimir Rogina, Kuća japanskohrvatskog prijateljstva Tokamachi, Japan, u: Art Bulletin, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Razred za likovne umjetnosti i Arhiv za likovne umjetnostim Zagreb, br. 65 (2015.), str. 61-83. "€žSvečano otvorenje Tokamachi"€œ, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Japanu: http://jp.mvep.hr/hr/vijesti-i-najave/?mj=7&god=2012 (11. lipnja 2018.) "Državna tajnica Kostelić u Japanu se sastala s ministrom obrazovanja, kulture, sporta, znanosti i tehnologije, državnim tajnikom za sport te ministrom u Vladi Japana zaduženim za OI i POI u Tokiju"€œ, Središnji državni ured za šport:http://sdus.hr/vijesti/dr%C5%BEavna-tajnica-kostelic-u-japanuse-sastala-s-ministrom-obrazovanja-kulture-sportaznanosti-i-tehnologije-drzavnim-tajnikom-za-sportte-ministrom-u-vladi-japana-zaduzenim-za-oi-i-poiu-tokiju-2020/ (9. lipnja 2018.) More information: hrcak.srce.hr Sažetak Kuću japansko-hrvatskog prijateljstva inicirao je hrvatski veleposlanik u Japanu dr. Drago Štambuk 2006., a projektirana je 2009.-2010. i dovršena, te svečano otvorena 2012. godine u Gradu Tokamachiju, Japan. Klupski objekt na tri razine i s multifunkcionalnim paviljonom izgrađen je uz športske terene Croatia Pitch gdje su 2002. godine vježbali hrvatski nogometaši tijekom održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva u Japanu i Koreji od kada traje primjerno prijateljstvo između građanina Tokamachija i Republike Hrvatske. Na temelju inicijalne ideje dr. Drage Štambuka, hrvatskog veleposlanika u Japanu (2005.-2010.) i njegove kontinuirane podrške objekt je projektirao hrvatski arhitektonski tandem Vinko Penezić i Krešimir Rogina. Rukovodeći se zajedničkom kulturnom baštinom i simbolima obiju zemalja, ostvaren je projekt visoke arhitektonske i simboličke vrijednosti. Oblikovanje Kuće kao znaka u krajoliku proizlazi iz spoja japanske lanterne i hrvatskog svjetionika koji isijava trajnu svjetlost prijateljstva, te otvara nove prilike uzajamne suradnje na području športa, kulture i diplomatskih odnosa. Ključne riječi. Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva; Tokamachi, Japan; dr. Drago Štambuk; Atelier Penezić & Rogina, Zagreb, Hrvatska; Sinergijsko djelovanje arhitekture i diplomacije; XXXII. Olimpijske igre u Tokiju. Podaci o objektu Naziv projekta: Kuća japansko-hrvatskoga prijateljstva, klupski objekt s multifunkcionalnim paviljonom, Tokamachi, prefektura Niigata, Japan Autori: Vinko Penezić, Krešimir Rogina (autor vizije: dr. Drago Štambuk) Arhitektonski ured: PENEZIĆ & ROGINA arhitekti u suradnji s ILYA Corporation, Tokyo Investitor: Grad Tokamachi Površina parcele: 1350 m2 Ukupna tlocrtna površina: 1100 m2 Projekt: 2009.-2010. Realizacija: 2012.