Towards Future Growth...

The University of Zagreb's graduates and friends have gathered in an ambitious reunion to aeate the Alumni Associa- tion, Toronto Chapter dedicated to fur- thering and enhancing the interest of the University of Zagreb. Our Associa- tion is young, but with the enthusiasm and interest of the alumnae/i and friends, we have established an active union. The University of Zagreb is Croatia's most productive academic centre. Its infra-structure has to keep pace if the institution is going to continue to be the vehicle of cultural, technological and economic progress at home and at our communittes abroad. We should help to maintain the prerequisites of higher education, such as modern university equipment, well-endowed libraries, and conditions for research and develop- ment, as well as teaching. All of us must realize how much we owe our Alma Mater for starting us off so well in our chosen profession. We encourage all of you to remember and take pride in your roots by supporting this new enterprise. Alma Mater Croatica needs you and your participation for the development of this Association and fulfilment of its mandate.

From the editorial of the Guadeamus, Fall 1990.

• Gaudeamus, Fall 1990 [PDF]
• Gaudeamus, Winter 1990 [PDF]
• Gaudeamus, Summer 1991 [PDF]
• Gaudeamus, Fall 1991 [PDF]
• Gaudeamus, Spring-Summer 1992 [PDF]
• Gaudeamus, Winter 1992-93 [PDF]
• Gaudeamus, July 1993 [PDF]
• Gaudeamus, March 1994 [PDF]
• Gaudeamus, October 1995 [PDF]

Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo!

Danas predstavljamo Zbirku dokumenata o radu AMCA-e Toronto tijekom Domovinskoga rata i neposredno nakon njegova završetka. Riječ je o knjizi u kojoj je u dva dijela, na gotovo 1280 stranica, u 12 poglavlja, predstavljena opsežna korespondencija između AMCA-e i raznih ustanova, medija i važnih osoba od 1990. do 1999.; primjerice, s kanadskom vladom i parlamentom, tiskanim medijima i TV postajama, sveučilištima itd. Dokumenti navedeni u ovoj knjizi svjedoče o ustrajnom djelovanju hrvatskih intelektualaca – akademskih građana u iseljeništvu, okupljenih u AMCA-u, ali i svih ostalih koji su kroz spomenutu udrugu pomagali Hrvatsku. Za ovu knjigu prikupio ih je i za tisak priredio gospodin Vladimir Ben- ković, koji je u navedenom razdoblju bio na dužnosti prvog dopredsjednika AMCA-e Toronto. Njemu i surad- nicima veliko hvala na trudu i svijesti o potrebi prikupljanja i objavljivanja ovog vrijednog arhivskog gradiva.

Svojim sustavnim i aktivnim pomaganjem Republici Hrvatskoj, tijekom Domovinskog rata AMCA udruge širom svijeta odigrale su važnu ulogu u borbi za njezinu nezavisnost. Prema navedenim podacima u 1992. te su udruge brojale oko 1600 članova, koji su neumorno radili na promociji Hrvatske, na lobiranju u interesu Hrvatske, na širenju istine o ratu i prilikama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno na suzbijanju napada, kleveta i širenja neistina o Hrvatskoj te na prikupljanju i slanju humanitarne pomoći u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Dokumenti u ovoj knjizi svjedoče, primjerice, da je AMCA Toronto posredovala u isporuci Hrvatskoj oko 15-16 milijuna dolara vrijednosti lijekova, koji su u velikoj mjeri hitno isporučivani na bojišta i, uz fenomenalnu angaži- ranost hrvatskih liječnika, spašavali živote branitelja. Također, dokumenti u ovoj knjizi svjedoče o brizi AMCA-e za obnovu ratom stradalih krajeva i za povratak progna- nika, o praćenju ponašanja i aktivnosti stranih predstav- nika u Hrvatskoj, o praćenju rada suda u Haagu, o pomoći u modernizaciji hrvatskih sveučilišta, o radu na kulturnom polju u domovini i inozemstvu, posebice o borbi za hrvat- ski jezik i njegovo priznanje kao posebnog jezika te o povezivanju znanstvenika iz domovine i svijeta. Mirno- dopski i ratni ciljevi djelovanja AMCA-e navedeni su na koricama ove knjige.

Kako je u Uvodu druge knjige napisao gospodin Ivan Hrvoić, „članovi AMCA-e u Torontu, njih više od 300, kao i nekoliko tisuća članova na američkom kontinentu, radili su zdušno, bez međusobne ljubomore i jala, s maksi- malnim intelektualnim naporom, potpuno dobrovoljno, bez materijalne kompenzacije na promociji hrvatskih interesa i slike u svijetu.“

U prilogu knjige je CD sa svih 18 brojeva časopisa „Gaudeamus“, koji je počeo izlaziti u jesen 1990. na engleskom jeziku i koji je postao glasilo AMCA-i Sjeverne Amerike. Tiskao se u 3000 primjeraka i dijelio svim čla- novima AMCA-i Sjeverne Amerike, Rektoratu i AMCA-ma u Europi i Australiji, mnogim knjižnicama, uključujući i Knjižnicu Kongresa (Library of Congress), te svim člano- vima kanadskog parlamenta, ali i senatorima i poslani- cima u Sjedinjenim Američkim Državama, dužnosnicima UN-a i drugima za koje se smatralo da bi na njih moglo utjecati pozitivno izvještavanje o Hrvatskoj. U tom raz- doblju časopis „Gaudeamus“ pokazao se kao izvanredno sredstvo za širenje istine o Domovinskom ratu na sjever- noameričkom kontinentu. Posljednji, 18. broj „Gaudeamusa“ izašao je 1999. Na CD-u je i povijesni prikaz hrvatskoga pisma, autora Branka Franolića.

U prilogu knjige je i CD sa 196 strana prepiske člana AMCA-e Mid Atlantic Srećka Kerekovića s moćnim New York Times-om, koji je u američkom tisku bio (i ostao) predvodnik u anti-hrvatskoj promidžbi. Gospodin Kere- ković je na svaki članak objavljen u tim novinama slao argumentirani ispravak, a zbirku svih tih pisama nazvao je „J'accuse“, inspiriran borbom za pravednost koju je svojevremeno vodio Emile Zola.

Akciju širenja argumentiranih činjenica o događajima u Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini, AMCA-e je započela odmah nakon što su srpski teroristi 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kod Vukovara ubili dvanaest hrvatskih policajaca. Trebalo je neutralizirati dobro uhodanu i vrlo snažnu srpsku, odnosno velikosrpsku promidžbu.

S obzirom na spomenuti podatak, a zbog njegove simboličke važnosti, razumljivo je zašto je kao prvi dokument u ovoj knjizi, dakl e prije navođenj a ostalih dokumenata, koji su u ovoj knjizi razvrstani kronološki u 12 poglavlja, od 1990. do 1999., naveden Apel koji su 10. svibnja 1991., dakle tjedan dana nakon krvoprolića u Borovu Selu, na inicijativu zagrebačkoga rektora Marijana Šunjića, potpisali rektori sva četiri tadašnja hrvatska sveučilišta – Zagrebačkog, Osječkog, Splitskog i Riječkog. U ime više od 5000 profesora i 60.000 studenata na Hrvatskim sveučilištima, Apel je poslan na brojne adrese i sveučilišta, kao i članovima kanadskoga parlamenta. U Apelu je poručeno da će Hrvatska uskoro biti slobodna, demokratska i suverena te da se braneći Hrvatsku, brani sloboda, demokracija i napredak u Europi i Svijetu.

Na kraju, želim naglasiti da nas ova knjiga dokumenata podsjeća na ogroman doprinos hrvatske dijaspore, odnosno iseljenih, ili bolje rečeno, raseljenih Hrvata, u stvaranju i obrani Republike Hrvatske. Dokumenti objavljeni u ovoj knjizi, samo su kap u moru arhivskog gradiva koje svjedoči o borbi Hrvata u svijetu za samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske, u jednom od najtežih razdoblja hrvatske povijesti, jer to je razdoblje, posebice 1991. godina, s obzirom na okolnosti u kojima se Hrvatska tada našla, zaista bilo sudbonosno za opstojnost Hrvata u svojoj Domovini. Nama povjesničarima, to je gradivo dragocjeno za istraživanje i što precizniji zaključak o ulozi dijaspore u stvaranju te obrani i oslobađanju Republike Hrvatske.

Završit ću riječima urednika knjige: „Knjiga je sada objavljena da se javnost upozna s radom Hrvata u tuđini koji se danas sve više, ne samo zaboravlja nego i krivo interpretira. Dali smo sve što smo znali i mogli, koji put i više od toga, a jedina nagrada koju smo očekivali je bila jedna slobodna i sretna Hrvatska. Na žalost danas se na nas iz dijaspore gleda s nepovjerenjem ili čak s prezirom.“ Takav odnos prema hrvatskoj dijaspori očituje se i u tome što danas u Saboru predstavnici dijaspore, dakle oni koji su svim srcem, znanjem i materijalnim mogućnostima, ali i osobnim izravnim sudjelovanjem u ratu, branili Hrvatsku, imaju jednak broj zastupnika kao i predstavnici onih koji su izravno sudjelovali u pobuni protiv Hrvatske i nastojali dio Hrvatske pripojiti Republici Srbiji.

Svojevrsna poruka čitateljima o ciljevima i borbi Hrvata u svijetu tijekom krvavih, tužnih i ponosnih, u svakom slučaju za Hrvatsku i Hrvate sudbonosnih 1990-ih, o čemu govore ovdje navedeni dokumenti, sažeta je u završnoj rečenici Uvoda urednika knjige: „Ono što smo učinili ostaje iza nas i na to smo ponosni, a još uvijek naš moto ostaje sada kao i onda: SVE ZA HRVATSKU – HRVATSKU NI ZA ŠTA!“

Ante Nazor,
ravnatelj, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata