U auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu je 25. travnja 2014. održana promocija zbirke dokumenata Dokumenti iz iseljeništva - Uloga hrvatskih intelektualaca u borbi za slobodnu Hrvatsku. Autor zbirke je Vladimir Benković koji je obnašao dužnost prvog dopredsjednika AMCA-e Toronto od 1990. do 1999. Za objavu Zbirke zaslužni su mnogi članovi AMCA-e Toronto od kojih se ističe gospodin Ivan Hrvoić (predsjednik od 1990. do 1995.). Zahvalni smo svim članovima AMCA-e Toronto koji su se pobrinuli da se dokumenti sačuvaju kao svjedočanstvo djelovanja hrvatskih intelektualaca u iseljeništvu.
Documents from Exile, volume 1, Croatia 2014, 639 pp, ISBN 978-953-7152-46-8, ISBN 978-953-7152-48-2
Zbirka sadržava dokumente o radu AMCA-e Toronto u vrijeme Domovinskog rata i uspostave slobodne Hrvatske.
Documents from Exile, volume 1, Croatia 2014, 640 pp, ISBN 978-953-7152-46-8, ISBN 978-953-7152-49-9 Prikazana je opsežna korespondencija s kanadskom vladom i parlamentom, tiskanim medijima i televizijskim postajama od 1990. do 1999. godine.
Dr Ante Nazor
Na predstavljanju Zbirke pozdravnu riječ uputio je prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, a o Zbirci su govorili prof. emer. dr. sc. Marijan Šunjić, rektor Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1991. do 1998., prof. emer. dr. sc. Branko Kunst, osnivač AMACIZ-a (Almae Matris Alumni Chemicae Ingeniariae Zagrabiensis), pr- vog alumni društva na Sveučilištu u Zagrebu, g. Vladimir Benković, autor zbirke i doc. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata čije obraćanje prenosimo u cijelosti:
Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo!
Danas predstavljamo Zbirku dokumenata o radu AMCA-e Toronto tijekom Domovinskoga rata i neposredno nakon njegova završetka. Riječ je o knjizi u kojoj je u dva dijela, na gotovo 1280 stranica, u 12 poglavlja, predstavljena opsežna korespondencija između AMCA-e i raznih ustanova, medija i važnih osoba od 1990. do 1999.; primjerice, s kanadskom vladom i parlamentom, tiskanim medijima i TV postajama, sveučilištima itd. Dokumenti navedeni u ovoj knjizi svjedoče o ustrajnom djelovanju hrvatskih intelektualaca – akademskih građana u iseljeništvu, okupljenih u AMCA-u, ali i svih ostalih koji su kroz spomenutu udrugu pomagali Hrvatsku. Za ovu knjigu prikupio ih je i za tisak priredio gospodin Vladimir Ben- ković, koji je u navedenom razdoblju bio na dužnosti prvog dopredsjednika AMCA-e Toronto. Njemu i surad- nicima veliko hvala na trudu i svijesti o potrebi prikupljanja i objavljivanja ovog vrijednog arhivskog gradiva.
Svojim sustavnim i aktivnim pomaganjem Republici Hrvatskoj, tijekom Domovinskog rata AMCA udruge širom svijeta odigrale su važnu ulogu u borbi za njezinu nezavisnost. Prema navedenim podacima u 1992. te su udruge brojale oko 1600 članova, koji su neumorno radili na promociji Hrvatske, na lobiranju u interesu Hrvatske, na širenju istine o ratu i prilikama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odnosno na suzbijanju napada, kleveta i širenja neistina o Hrvatskoj te na prikupljanju i slanju humanitarne pomoći u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Dokumenti u ovoj knjizi svjedoče, primjerice, da je AMCA Toronto posredovala u isporuci Hrvatskoj oko 15-16 milijuna dolara vrijednosti lijekova, koji su u velikoj mjeri hitno isporučivani na bojišta i, uz fenomenalnu angaži- ranost hrvatskih liječnika, spašavali živote branitelja. Također, dokumenti u ovoj knjizi svjedoče o brizi AMCA-e za obnovu ratom stradalih krajeva i za povratak progna- nika, o praćenju ponašanja i aktivnosti stranih predstav- nika u Hrvatskoj, o praćenju rada suda u Haagu, o pomoći u modernizaciji hrvatskih sveučilišta, o radu na kulturnom polju u domovini i inozemstvu, posebice o borbi za hrvat- ski jezik i njegovo priznanje kao posebnog jezika te o povezivanju znanstvenika iz domovine i svijeta. Mirno- dopski i ratni ciljevi djelovanja AMCA-e navedeni su na koricama ove knjige.
Kako je u Uvodu druge knjige napisao gospodin Ivan Hrvoić, „članovi AMCA-e u Torontu, njih više od 300, kao i nekoliko tisuća članova na američkom kontinentu, radili su zdušno, bez međusobne ljubomore i jala, s maksi- malnim intelektualnim naporom, potpuno dobrovoljno, bez materijalne kompenzacije na promociji hrvatskih interesa i slike u svijetu.“
U prilogu knjige je CD sa svih 18 brojeva časopisa „Gaudeamus“, koji je počeo izlaziti u jesen 1990. na engleskom jeziku i koji je postao glasilo AMCA-i Sjeverne Amerike. Tiskao se u 3000 primjeraka i dijelio svim čla- novima AMCA-i Sjeverne Amerike, Rektoratu i AMCA-ma u Europi i Australiji, mnogim knjižnicama, uključujući i Knjižnicu Kongresa (Library of Congress), te svim člano- vima kanadskog parlamenta, ali i senatorima i poslani- cima u Sjedinjenim Američkim Državama, dužnosnicima UN-a i drugima za koje se smatralo da bi na njih moglo utjecati pozitivno izvještavanje o Hrvatskoj. U tom raz- doblju časopis „Gaudeamus“ pokazao se kao izvanredno sredstvo za širenje istine o Domovinskom ratu na sjever- noameričkom kontinentu. Posljednji, 18. broj „Gaudeamusa“ izašao je 1999. Na CD-u je i povijesni prikaz hrvatskoga pisma, autora Branka Franolića.
U prilogu knjige je i CD sa 196 strana prepiske člana AMCA-e Mid Atlantic Srećka Kerekovića s moćnim New York Times-om, koji je u američkom tisku bio (i ostao) predvodnik u anti-hrvatskoj promidžbi. Gospodin Kere- ković je na svaki članak objavljen u tim novinama slao argumentirani ispravak, a zbirku svih tih pisama nazvao je „J'accuse“, inspiriran borbom za pravednost koju je svojevremeno vodio Emile Zola.
Akciju širenja argumentiranih činjenica o događajima u Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini, AMCA-e je započela odmah nakon što su srpski teroristi 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kod Vukovara ubili dvanaest hrvatskih policajaca. Trebalo je neutralizirati dobro uhodanu i vrlo snažnu srpsku, odnosno velikosrpsku promidžbu.
S obzirom na spomenuti podatak, a zbog njegove simboličke važnosti, razumljivo je zašto je kao prvi dokument u ovoj knjizi, dakl e prije navođenj a ostalih dokumenata, koji su u ovoj knjizi razvrstani kronološki u 12 poglavlja, od 1990. do 1999., naveden Apel koji su 10. svibnja 1991., dakle tjedan dana nakon krvoprolića u Borovu Selu, na inicijativu zagrebačkoga rektora Marijana Šunjića, potpisali rektori sva četiri tadašnja hrvatska sveučilišta – Zagrebačkog, Osječkog, Splitskog i Riječkog. U ime više od 5000 profesora i 60.000 studenata na Hrvatskim sveučilištima, Apel je poslan na brojne adrese i sveučilišta, kao i članovima kanadskoga parlamenta. U Apelu je poručeno da će Hrvatska uskoro biti slobodna, demokratska i suverena te da se braneći Hrvatsku, brani sloboda, demokracija i napredak u Europi i Svijetu.
Na kraju, želim naglasiti da nas ova knjiga dokumenata podsjeća na ogroman doprinos hrvatske dijaspore, odnosno iseljenih, ili bolje rečeno, raseljenih Hrvata, u stvaranju i obrani Republike Hrvatske. Dokumenti objavljeni u ovoj knjizi, samo su kap u moru arhivskog gradiva koje svjedoči o borbi Hrvata u svijetu za samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske, u jednom od najtežih razdoblja hrvatske povijesti, jer to je razdoblje, posebice 1991. godina, s obzirom na okolnosti u kojima se Hrvatska tada našla, zaista bilo sudbonosno za opstojnost Hrvata u svojoj Domovini. Nama povjesničarima, to je gradivo dragocjeno za istraživanje i što precizniji zaključak o ulozi dijaspore u stvaranju te obrani i oslobađanju Republike Hrvatske.
Završit ću riječima urednika knjige: „Knjiga je sada objavljena da se javnost upozna s radom Hrvata u tuđini koji se danas sve više, ne samo zaboravlja nego i krivo interpretira. Dali smo sve što smo znali i mogli, koji put i više od toga, a jedina nagrada koju smo očekivali je bila jedna slobodna i sretna Hrvatska. Na žalost danas se na nas iz dijaspore gleda s nepovjerenjem ili čak s prezirom.“ Takav odnos prema hrvatskoj dijaspori očituje se i u tome što danas u Saboru predstavnici dijaspore, dakle oni koji su svim srcem, znanjem i materijalnim mogućnostima, ali i osobnim izravnim sudjelovanjem u ratu, branili Hrvatsku, imaju jednak broj zastupnika kao i predstavnici onih koji su izravno sudjelovali u pobuni protiv Hrvatske i nastojali dio Hrvatske pripojiti Republici Srbiji.
Svojevrsna poruka čitateljima o ciljevima i borbi Hrvata u svijetu tijekom krvavih, tužnih i ponosnih, u svakom slučaju za Hrvatsku i Hrvate sudbonosnih 1990-ih, o čemu govore ovdje navedeni dokumenti, sažeta je u završnoj rečenici Uvoda urednika knjige: „Ono što smo učinili ostaje iza nas i na to smo ponosni, a još uvijek naš moto ostaje sada kao i onda: SVE ZA HRVATSKU – HRVATSKU NI ZA ŠTA!“
Ante Nazor, ravnatelj, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
AMAC UNIVERSITATIS ZAGRABIENSIS [PDF], broj 19(24), Zagreb, srpanj 2014., str. 3-4
|