CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
My Little Piece of Land attractive brochure about Croatian farmers published by Suske consulting in Germany
http://www.croatia.org/crown/articles/10576/1/My-Little-Piece-of-Land-attractive-brochure-about-Croatian-farmers-published-by-Suske-consulting-in-Germany.html
By Darko Žubrinić
Published on 06/27/2014
 
  The project "My Little Piece of Land", initiated by Suske consulting, Germany, focuses on visual and written portrays of 14 farmers from protected areas in Croatia and their favourite places in the landscape. The "favorite places" will be presented with a traveling exhibition in public buildings nationwide. This accompanying brochure offers more information about the farmers using original quotations regarding their approach towards farming, relation to the landscape, every day work, farming traditions, the beautiful and the difficult side of being a farmer in Croatia and more. On the photo Marija Martinko, a member of the project team.

Public awareness of the farmers’ important role in landscape conservation


Excellent brochure Moj komadić zemlje / My Little Piece of Land, according to the concept of Suske consulting,
published in 2014. by Deutscher Verband für Landschaftsphlege, Germany,
describing the life of Croatian farmers.

The family of Rendulić in Modruš, region of Lika in Croatia; photo for the title page by Marko Vrdoljak, distinguished Croatian photographer.
The brochure desribes not only the daily life and endevours of Croatian farmers,
but also reveals their personal philosophy and secrets of harmonious life with nature.

 
My little piece of land

‚Moj komadić zemlje‘ – „My little piece of land‘ is the title of the exhibition about 14 farmers from Croatia and their relation to the landscape. The Farmers show how they have to live and work with nature to succeed with their farm.

The opening took place in Križovec, a small town in the very north of Croatia. This very pleasant event was organised together with County public institution of nature protection “Međimurska priroda” and it gathered many farmers and residents of the surrounding towns and villages as well as Croatian environmental experts. The event began with a warm welcome speech by our host Mr. Siniša Golub, director of “Međimurska priroda” and Ms. Sandra Herman, deputy of Međimurje county ruler.

Representative of our main sponsor, Deutsche Bundesstiftung Umwelt, Mr. Ulrich Witte pointed out the importance of small scale farmers and preservation of traditional knowledge and landscape. His good wishes for the future of Croatian traditional farmers were accompanied by the words of our project partners: Mr. Bernd Blümlein, representative of Deutscher Verband für Landschaftspflege and Mr. Matija Franković, director of State institute for nature protection who both addressed the importance of agriculture in nature conservation.

Our project team shared some personal experiences and insights gathered through this project work, introduced Ms. Mirjana Biber and Mr. Dražen Rendulić – two farmers that were a part of the project and invited everyone to enjoy the exhibition and become inspired by the fascinating life stories of the presented farmers. Celebration and good atmosphere were additionally enhanced by a delicious buffet with regional homemade food and drinks prepared by the local farmers.

The travelling exhibition was opened in Križovec and will be shown in public building all over Croatian. In addition broad education on sustainable development of rural areas will be given to the public through print media, radio, TV and a school programme together with the impulse for further discussion, knowledge sharing and decision making.

Source www.suske.at



Croatian farmers and their families represented in the brochure

Ante Ivčević, Podšpilje on the island of Vis
Anita Pintar, Čabar in Gorski Kotar
Dražen Rendulić, Modruš in Lika
Božo Vukušić, mountain of Velebit
Radmila Karlić, lake of Butoniga in Istrian peninsula
Mirjana Biber, Podturen in Međimurje
Ivan Barbalić, Baška on the island of Krk
Santo Aldo Pulić, Vela Učka in Istrian peninsula
Ivica Dragan Elez, Peruča lake
Tatjana Ordanić, Požeški Markovac on Papuk in Slavonia
Ana Farac, Pupnat on the island of Korčula
Mijo Jaredić, Gajna in Slavonia near the Sava river
Željko Zebić, Lonjsko polje nature park
Marica Jakoliš, Ravni kotari in the city of Zadar hinterland



Mrs. Marica Jakoliš on her farm in Stankovci, Ravni Kotari in the city of Zadar hinterland.
Photo by Marko Vrdoljak.

Marija Martinko, project assistant of the Suske consulting, interviewed by local Croatian TV in the region of Međimurje
on the north of Croatia. Međimurje is known for hard-working people and for very beuatiful traditional songs.

Mr. Božo Vukušić lives with his wife and with his thirty horses on the mountain of Velebit,
considered by numerous mountaineers as the most beautiful mountain in Europe.
Interesting in itself, it offers spectacular views to numerous Croatian islands. Photo by Marko Vrdoljak.

Mr. Mate Farac, in his Konoba Mate in the village of Pupnat on the island of Korčula.
Photo by Marko Vrdoljak.

 
Izložba: Moj komadić zemlje

Kad je priroda suradnik – priče 14 poljoprivrednika iz Hrvatske


Održivi način na koji poljoprivrednici obrađuju zemlju zasniva se na generacijama prenesenom znanju i kulturnoj baštini. Sve veće napuštanje ruralnih sredina i poljoprivrede dovodi ne samo do gubitka tradicijskog znanja, već i do gubitka vrijednih staništa i vrsta. Sa ciljem jačanja javne svijesti o značaju uloge poljoprivrednika u očuvanju prirode i tradicije osmišljen je projekt „Najdraža mjesta –  Umreženi trening za podršku održivom ruralnom razvoju u Hrvatskoj” koji će javnosti biti predstavljen putem putujuće izložbe fotografija “Moj komadić zemlje; Kad je priroda suradnik – priče 14 poljoprivrednika iz Hrvatske”.

Izložba se sastoji  od niza fotografskih i tekstualnih portreta 14 poljoprivrednika koji žive i rade unutar zaštićenih područja (Natura 2000 područja). Prateća brošura sadržava opširnije informacije o poljoprivrednicima u obliku izvornih citata na temu njihovog odnosa prema zemlji koju obrađuju, važnosti prirode i tradicije u njihovom životu, primjećenim promjenama u krajoliku, opisa lijepih i teških strana poljoprivredne struke te mnogih drugih tema. Fotografije i izvorni citati u lokalnom narječju prikupljeni su prilikom posjeta poljoprivrednicima  i njihovim imanjima kroz obavljeni intervju. Prikazani poljoprivrednici potječu iz različitih regija Hrvatske: od Međimurja do južnodalmatinskih otoka, te od Istre do Slavonije; Bave se pčelarstvom, proizvodnjom bučinog ulja, uzgojem autohtonih sorti povrća i voća, uzgojem izvornih pasmina stoke, proizvodnjom tradicionalnih sireva, sakupljanjem tartufa i čajeva, proizvodnjom brašna na staroj vodenici i mnogim drugim granama poljoprivrede. Raznolikost njihovih proizvoda, tradicije, podneblja i narječja, podudara se sa bogatom bioraznolikošću prirode koja ih okružuje i koju svojim radom štite.

Izložba će se održati na 15 lokacija diljem Hrvatske, u mjestima iz kojih potječu prikazani poljoprivrednici ili obližnjim većim gradovima te u Zagrebu kao završnoj lokaciji. Održavanje izložbe biti će organizirano u javnim, često posjećivanim prostorijama kako bi se ostvario direktan pristup javnosti te će na svakoj lokaciji trajati 3 tjedna.

Glavni izvor financiranja: Njemačka savezna zaklada za okoliš (Deutsche Bundesstiftung Umwelt)
Provoditelji projekta: DVL (Deutscher Verband für Landschaftspflege), Suske consulting, Državni zavod za zaštitu prirode.
Fotografije: Marko Vrdoljak
Intervjui: Marija Martinko

“Ovaj projekt je od posebne vrijednosti za nas jer pokazuje značaj tradicionalne zemljoradnje za društvo.” Thomas Pyhel, dr. - Njemačka savezna zaklada za okoliš

“Ova knjiga donosi 14 toplih priča iz cijele Hrvatske i daje zanimljiv pogled na još uvijek živ suživot čovjeka i prirode.” Matija Franković, dr.sc.-  ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode

„Poljoprivreda igra važnu ulogu u zaštiti prirode jer veliki broj biljnih i životinjskih vrsta ovisi o redovitoj košnji livada i obradi polja.“ Jürgen Metzner, dr. - Deutscher Verband für Landschaftspflege

„Zadivljen sam načinom na koji su nam svi naši poljoprivrednici opisali kako svaki svoj dan provode radeći tempom kojim radi i priroda.“ Wolfgang Suske, dipl.ing. – Suske consulting

 
Exhibition: My little piece of land

When nature is a co-worker – stories of 14 Croatian farmers


The sustainable way in which farmers cultivate their land is based on the cultural heritage and knowledge that was passed down for generations. The increasing abandonment of rural areas and land use would lead not only to loss of traditional knowledge, but also to significant loss of valuable species and habitats. The project “Favourite places – Networked training for the support of sustainable rural development in Croatia” was designed to increase the awareness of farmers' important role in protection of nature and tradition and it will be presented to the public through the exhibition “My little piece of land; When nature is a co-worker – stories of 14 Croatian farmers”

The exhibition consists of a sequence of visual and written portrays of 14 farmers that live and work within the protected areas (Natura 2000 areas). The accompanying brochure offers more information about the farmers using original quotations regarding their approach towards the land they cultivate, the importance of nature and tradition in their life, noticed changes in the landscape, the beautiful and the difficult side of farming profession and more. Photographs and original quotations in local dialect were collected during visits to the farmers and their farms through performed interviews. Presented farmers come from different regions of Croatia: from Međimurje to Southdalmatian islands and from Istria to Slavonia. They keep bees, produce pumpkin seed oil, grow autochthonous varieties of fruits and vegetables, keep indigenous breeds of cattle, produce traditional cheeses, collect truffles and teas, produce flour on water mill and work in many other branches of agriculture. Diversity of their products, traditions, climates and dialects concurs with biodiversity of the nature that surrounds them and which they protect through their work.   

The exhibition will be shown on 15 locations throughout Croatia, in hometowns of the portrayed farmers or in the bigger towns nearby, ending with the last exhibition in Zagreb. The exhibition will take place in public buildings which are frequently visited in order to develop a direct approach and reach the public, and will last for 3 weeks on each location.

Main source of financing: Deutsche Bundesstiftung Umwelt
Project team: Deutscher Verband für Landschaftspflege, Suske consulting, State institute for nature protection.
Photographs:
Marko Vrdoljak
Interviews: Marija Martinko

“This project is of a great importance to us because it shows the significance of traditional agriculture for the society” Thomas Pyhel, dr. - Deutsche Bundesstiftung Umwelt

“This booklet shows 14 warm stories from throughout Croatia and gives an interesting overview of the still existing coexistence of people and  nature” Matija Franković, dr.sc.-  director of the State institute of nature protection

“Agriculture plays a very important role in nature conservation because numerous plant and animal species depend on the regular grassland mowing and land cultivation“ Jürgen Metzner, dr. - Deutscher Verband für Landschaftspflege

“I’m fascinated by the way each of our farmers described their day by day effort to live and work with the rhythm of the nature “Wolfgang Suske, dipl.ing. – Suske consulting




Preparations for the exhibition "My Little Piece of Land". Marija Martinko, who participated in
publishing the brochure, is on the right.

The family of Rendulić at work: www.modrus-eko.com . Photo by Marko Vrdoljak.

 
Najdraža mjesta

Poljoprivrednici imaju značajnu ulogu u održavanju prirodnih i polu-prirodnih staništa te zaštiti brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Održivi način na koji obrađuju zemlju zasniva se na generacijama prenesenom znanju i kulturnoj baštini. Sve veće napuštanje ruralnih sredina i poljoprivrede dovelo bi stoga ne samo do gubitka tradicijskog znanja , već i do gubitka vrijednih staništa i vrsta.

Javna osvještenost o značaju uloge poljoprivrednika u očuvanju krajolika još uvijek je razmjerno niska.  Zbog nepovoljnog ekonomskog položaja sve veći broj hrvatskih poljoprivrednika prisiljen je napustiti poljoprivredu. To se naročito odnosi na mlađe generacije koje napuštaju ruralna područja zbog nemogućnosti da vide pozitivnu ekonomsku budućnost unutar poljoprivrenih djelatnosti.

Projekt “Najdraža mjesta” osmišljen je kao niz fotografskih i tekstualnih portreta 14 poljoprivrednika koji žive i rade u zaštićenim područjima te njihovih najdražih mjesta u pripadajućem krajoliku. Projekt će biti predstavljen u javnim prostorijama diljem zemlje u obliku putujće izložbe. Pripadajuća brošura će sadržavati opširnije informacije o poljoprivrednicima u obliku izvornih citata na temu njihovog odnosa prema poljoprivredi, prirodi i tradiciji, opis svakodnevnog posla, lijepih i teških strana poljoprivrednog života te mnoge druge teme.

Održavanje izložbi ovog tipa u manjim mjestima i selima nije uobičajen tip odnosa sa javnošću u Hrvatskoj. Iz tog razloga se očekuje da će izložba i njezin sadržaj izazvati pozitivne reakcije. Opširnija edukacija na temu održivog ruralnog razvoja u Hrvatskoj biti će pružena javnosti putem tiskanih medija, radija, televizije i školskog programa te će na taj način potaknuti daljnju diskusiju, razmjenu znanja i donošenje odluka.

Jačanje pozitivnog javnog mišljenja o poljoprivrednoj struci, vrijednosti krajolika i podršci budućim financijskim ulaganjima u poljoprivredu, doprinijeti će ostvarenju hrvatskog potencijala u budućem održivom ruralnom razvoju.

 
Favorite Places

Croatian farmers have a strong influence on the maintenance of valuable habitats and preservation of numerous animal and plant species through their traditional cultivation methods. Their special knowledge and cultural heritage enable them to cultivate the land in a sustainable way. Their abandonment of land use would lead to significant loss of valuable species and habitats. 

Public awareness of the farmers’ important role in landscape conservation is still relatively low in Croatia. The appreciation of farming profession is in general relatively weak. Due to the unsatisfactory economic position of the farmers in Croatia, an increasing number of them are forced to abandon land. Younger generations in particular leave rural areas due to the inability to imagine a positive economic future within agriculture profession.

The project “Favourite places” focuses on visual and written portrays of 14 farmers from protected areas and their favourite places in the landscape. The "favorite places" will be presented with a traveling exhibition in public buildings nationwide. The accompanying brochure will offer more information about the farmers using original quotations regarding their approach towards farming, relation to the landscape, every day work, farming traditions, the beautiful and the difficult side of being a farmer in Croatia and more.

The organization of exhibitions in smaller towns and villages is not a common way of reaching the public in Croatian Public Relations. That is why it is expected that the exhibition and its content will be welcomed in a very positive way. In addition broad education on sustainable development of rural areas in Croatia will be given to the public through print media, radio, TV and a school programme together with the impulse for further discussion, knowledge sharing and decision making.

Increased public appreciation of the farming profession, landscape values and the support of the future agricultural funding will contribute to the realisation of Croatia’s potential in future sustainable rural development.


Source www.suske.at


Slavonija-Srijem ox in Podol on the farm of  Mijo Jaredić. Photo by Marko Vrdoljak.

Domastic food produced by the family of Rendulić from Modruš, in complete balance with nature.

Garlic produced by the family of Rendulić is exceptional.


Ante Ivčević Cobo from Komiža on the island of Vis.

 
Kad je nešto izuzetno lijepo, napisati tekst ili tek izvještaj o tomu, kako god ga složili djeluje banalno. Jer naprosto ljepota ne podnosi okvir, ne da se uokviriti! Po svojoj prirodi ona iziskuje izravan susret, doživljaj, i tek tu se događa impuls – emocija koju doživimo i ponesemo sa sobom.

U nizu kulturnih, sportskih, zabavnih i kojekakvih drugih događaja koji se svakog, pa tako i ovog ljeta događaju na otoku Visu, jedan od onih o kojemu je uzalud pisati podrobniji izvještaj, dogodio se sinoć u Kulturnom centru Ivan Vitić u Komiži.

I napisat ćemo sve što treba napisati: otvorena je izložba pod nazivom „Moj komadić zemlje“. Riječ je o projektu „Natura 2000“, kroz koji su osobnom pričom, portretom, uz vrhunske fotografije zabilježene priče 14 poljoprivrednika iz Hrvatske. Ovom izložbom se želi naglasiti potreba za održivim razvojem ruralnih područja, zato u podnaslovu izložbe i stoji „kad je priroda suradnik“.

Izložbu je otvorila Marija Martinko, koja je intervjuirala sve portretirane poljoprivrednike i sastavila izuzetno lijep katalog. Fotografije je snimio Marko Vrdoljak. A ono za nas na otoku Visu najzanimljivije je to, što je kroz ovu izložbu ispričana i priča o jednom našem Hemingwayu, koji se doduše nije borio u Španjolkom građanskom ratu, ali nam jest svojim samozatajnim, upornim i odvažnim radom na jednom izoliranom, pučinskom hrvatskom otoku, gdje je i sam život uvijek u izvanrednom stanju, ispričao zadivljujuću priču.

Riječ je o vinogradaru i vinaru iz Komiže, Anti Ivčeviću Cobotu, čovjeku koji je prije desetak godina odlučio spasiti i oteti od zaborava gotovo izumrlu sortu vinove loze – palagružanku iz Palagruže. U svom vinogradu, lozu po lozu, kalemio je plenke palagružanke i uzgojio vinograd u kojem danas raste oko 700 loza ove jedinstvene sorte. Dogodine, iz tog vinograda imati će i prvo flaširano vino od loze palagružanke.

Negdje u 16. stoljeću, engleski pjesnik John Donne zapisati će misao, koju će Ernest Hemingway uzeti za moto svog romana „Kome zvono zvoni“ i učiniti je planetarno poznatom, a koja glasi: “Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje – Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni”.

Na otvaranju izložbe „Moj komadić zemlje“ u Kulturnom centru Ivan Vitić, sinoć nije bilo puno riječi. Ni autorica izložbe Marija Martinko, ni Ante Ivčević Cobo nisu niti znali, niti mogli riječima prenijeti nazočnima svu veličinu i ljepotu svoga rada. Možda se kroz pjesme klape Liket, Pjerina Ivčevića i pjesnika Velimira Martinića – Brojneta, koji pjevaju o životu viškoga težaka i otočkog krša, moglo osjetiti komadić žive duše koju zajedno tvore čovjek i otok, čovjek i Zemlja. No sasvim sigurno, oni koji posjete ovu izložbu iz svake slike, iz svake rečenice, čuti će ono praiskonsko zvono, koje snažnije od bilo kog zvonika zvoni vječnu melodiju o borbi između života i smrti, u kojoj svih 14 portretiranih poljoprivrednika svojim životnim pričama bez ikakve dvojbe izmamljuju uzdah divljenja i zaslužuju orden najvišeg reda u još uvijek održivoj legiji vitezova Svjetlosti.

Onoj zbog koje Zemlje jest, i bit će je.

Vinko Kalinić + Foto: Sandra

Izvor www.mojotokvis.com



Marija Martinko and Ante Ivčević Cobo in Komiža during the opening of the exhibition
dedicated to the book My Little Piece of Land.
Those interested in this book (in Croatian, Moj komadić zemlje) can contact Marija Martinko at marija.martinko@gmail.com .

 
Ante Ivčević: Svaku tu lozu ja znam u dušu

Ante Ivčević, čiji je nadimak Cobo, vinar je s otoka Visa. Siguran je da se ne bi mogao baviti ničim drugim – nedostajali bi mu boravak u prirodi i sloboda. Kako kaže, otočani vole da su sami sebi gazde.

Cobo se bavi uzgojem stare, gotovo zaboravljene sorte vinove loze palagružonke. Donio ju je s Palagruže i kalemio u svom vinogradu kako bi je spasio od izumiranja. Ta se sorta oblikuje otpornošću na sušu i specifičnom aromom koja ga podsjeća – na mandarine. Uskoro će postati jedini vinar na svijetu koji proizvodi vrhunsko buteljirano vino od palagružonke.

Cobo – to mi je nadimak. Tako su me prijatelji zvali pa me sad svak zna pod Cobo i tako sam nazva obrt. Imam negdje oko 2 ha vinograda. Pola je plavac, polavugava. I sad imam jedan novi, veličine trećine hektara, gdje su došle palagružonka i cipidrag. Uz vinograd imam tristotinjak maslina. Tako da je to zaokruženo gospodarstvo. Vinograd mi je na pet pozicija. Tako je to na otoku, parcele su male. Nešto sam naslijedio od oca, nešto sam posadio, a nešto je zemljište koje su mi ljudi dali da ja posadim, to je u zakupu. Ovu zadnju parcelu mi je država dala u zakup. Vinogradarstvom su se bavili moj nono i otac, od njih sam dobio najviše znanja. Imam osjećaj da su oni uvik tu, u ovoj konobi. Ovaj stol, ova kredenca, sve je to isto već 50 godina. Za ovim stolom samo se pričalo o vinu i o vinovoj lozi tako da ja znam sve te stare sorte, poznajem ih po lišću i po svemu. Oni su to `ubacili` u mene i ja sad to želim `ubaciti` u svoju djecu, u svoje sinove. To je jedna tradicija.

Moji proizvodi su crni i bijeli prošek, vino – plavac i vugava i maslinovo ulje. Uglavnom prodajem u svojoj vinoteci u Komiži i po nekim restoranima ovdje na Vis.

Otočani vole da su sami sebi gazde

Naviknuo sam se na vinogradarstvo. Ne znam uopće ako bi išta drugo moga radit poslije toliko godina. Teško bi se priviknuo na uredski posao. Falio bi mi prostor. Ne mogu bit u zatvorenom. I ona buka od auta. Kad idem u Zagreb, djeca uvijek paze na mene jer ja uvijek `blesim` negdje okolo. Ja i kad vozim auto, gledam u prirodu. Priroda je meni najbitnija jer osim što sam poljoprivrednik još sam i vatrogasac i lovac. To mi je najdraže kod ovog posla, što mogu biti u prirodi i imam vremena biti s obitelji, s djecom. I naravno sloboda. Na otoku svi vole da budu slobodni i da imaju neki ti svoj mot. Otočani vole da su sami sebi gazde. I vole malo, kako bi reka, filozofirat. Znaju sve. Nema tu da baš nešto ne znaš. To je taki mot, šta ćeš! Vole da ih nitko ne maltretira, da mogu sami sebi nešto napraviti. Ta sloboda nam daje tu neku energiju da preko ljeta možemo raditi non-stop. To je otočki mot. Imamo možda malo viši standard, ali mi imamo drugih problema. Kad ti dođe zima, nema nikoga, trajekti ne idu, odvojen si od svijeta. Oni koji nisu odavde teško se mogu priviknuti na otok. Ovdje kad puše mjesec dana jugo ili kiši, oni to ne mogu podnijet. Ja recimo mogu sad dva dana sjedit u kafić, meni ni problem. A on to ne more. A mogu i deset dana radit bez stajanja i to neki glupi posao, uzeti sjekiru i brat drvo, a on to ne more. Vis je specifičan. On je usred Jadrana i klima je totalno drugačija nego na druge otoke. Malo padalina, malo sunčanih sati i puno obradive zemlje, kao ni jedan drugi otok. Ima zemlje koliko god hoćeš. I to kvalitetne. I s tin suncem i s malo kiše kvalitetno se vino proizvodi. Davno još je jedan grčki filozof reko za Vis da ima jedan otok koji ima vino, a kad se to vino usporedi s drugim vinom, ono prvo vino je uvijek bolje. Izreka je baš tipična i tako je baš stvarno.

Kako je palagružonka uspjela preživjeti

Palagružonka je autohtona sorta od koje je na Palagruži ostao samo jedan trs. Tamo je nekad na jednoj padini bio vinograd benegdiktinaca koji je se vremenom propao. Na taj zadnji trs se odronio dio zemlje, ali to je takva sorta da može godinama živjeti na taj način. Ona je ostala jer je na drugoj strani izbacila desetak mladica. Meni je otac pričao da su je ljudi prije donosili ovamo i sadili u te škrte zemlje, pogotovo kad je došla filoksera. Tako se rodila ideja da pokušam doći do tih plenki, kalemim ih u svom vinogradu i na taj način sačuvam tu sortu od izumiranja. Preko jednog ribara i svjetioničar ana Palagruži sam došao do plenki, kalemio ih, i kad je rodilo, kad sam kušao, imalo mi je specifičnu aromu Ta aroma mi je davala na mandarinu. Nakon toga sam kontaktirao Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu i Agronomski fakultet u zagrebu koji i sad ispituje tu sortu i za sada je još nigdje na svijetu nisu našli. U međuvremenu sam ja nastavija s kalemljenjem i eto jedini sam koji ju imam u vinogradu i koji će imati flaširano vino na kojem će pisati palagružonka!

Inače, loza statistički uspijeva na mjestima gdje pada od 400 do 800 litara kiše. Na otoku Vis padne 650 litara godišnje, što je odlično, a na Palagruži padne prosječno 200 litara godišnje. Znači ona je uspjela opstat na tih 200 litara. Otporna je na sušu i otporna je na bolesti zbog tvrde kožice. I po listu je tipična. Nema list kao druga loza, nazubljen je. Pa ona ima još jedan naziv: nastrženica. Prije je bilo pujno više sorata, oko 200 u Dalmaciji. Sad smo ostali na 20,30. Ja znam ovdi na Vis ka` san bra s ocom pa je on govorio: „Trči tamo, uberi onu drugu!“ Bio bi me izludio koliko je bilo različitih sorata!

U vinogradu se osjećam najbolje

Najdraže mjesto mi je u vinogradu. Tu se osjećam najbolje. Možda je glupo reć, ali osjećam se moćno. Znaš da taj posao znaš raditi, da ti je to gušt i da je to to. Uvijek ima neki dio vinograda koji ti je najdraži. Meni je to ovaj jedan dio di je plavac. Uvik dobro rodi, nema nikakvih bolesti, dobro vino ispada od njega. Ja sam ga cijelog kalemio, a to je drugačije nego kad ti posadiš sadnicu jer u biti ti od te divlje loze napraviš pravu lozu i – dao si joj život, eto to je to! Svaku tu lozu ti poslije znaš u dušu kakva je. Svaku prođeš, svaku takneš. Jer kraj nje treba proći kad raste, treba ju očistiti, treba ju obrezati. Svaku baš znaš kakva je nakon 20, 30 godina. Teško je ti riječima opisti.

Puno se toga promijenilo u zadnjih 20, 30 godina. Prije, kad bi došao požar, ljudi nisu puno paničarili jer je zemlja bila obrađena. Bilo je vinograda, puteva, nešto malo bi izgorilo, ali ne bi se moglo širiti. Sad kad dođe požar, panika je jer jer je šuma došla do kuća. Da nema ovih kanadera, sve bi to izgorilo. Još 1980. Je bilo negdje oko 700 ha obraive površine pod vinovom lozom, a sada je negdje oko 250 hektara. Tako i stanovništvo opada. Mladi idu na studij kad završe, nema ovdje posla za njih, ovdje nema firmi.

Broj životinja se smnajio, puno malo ima tovara, ovci, kozi. Više se ne krči šuma, ne bere se za ogrijev. Više se ne vide te terase, te pristave jer je to obreslo u makiju di je prije bio vinograd. Većina vinograda je sad uz cestu, a vinogradi koji su bili na brdima su zaresli. To je jedan proces koji je teško zaustaviti. Ja to probajem i stalno govorim o vinu da bi se ljudi vratili tome, da nešto počnu sadit i obrađivat. Autohtone sorte i vrhunska vina koja bi se od njih ovdje mogla proizvodit su, po meni, glavni potencijal za razvoj Visa.

Ono što je specifično za moj proizvod je da lozu ne tretiram kemikalijama. Jedino modra galica i sumpor. Ne koristim umjetna gnojiva, nego ili stajsko ili ništa. I kad punim, pogotovo crno vino, ne filtriram da čovjeku dođe ono baš gusto. Stranci su uvijek svi zadovoljni, a ovi domaći uvik imaju neki komentar. To je tipično za otoke i ovamalamista. Tako i kad sam ja počeo sa palagružonkom, pola njih mi se smijalo i zafrkavalo me, ali to mene nije briga. Ja sam optimista. Nemam ja vremena za depresiju, stalno sam u pokretu. I nikad ne gledam lošije, nego uvik „Bi` će dobro, bi` će dobro“ i gotovo. To me otac naučio. On mi je uvijek govorio: „Ko se tuži, taj se ruži!“.

Cijeli otok Vis je Natura 2000 područje „Otok Vis“ na kojem se, među ostalima, nalaze eumediteranski travnjaci koji većinom nestaju zbog zaraštanja u makiju uslijed izostanka ispaše ili košnje. Ističu se svojom ljepotom i bogatstvom biljnih vrsta, poput ugroženih orhideja pčeline kokice (Ophrys apifera), Bertolonijeve kokice (Ophrys bertolinii) i četverotočkastog kaćuna (Orchis quadripunctata). Nedostatak tradicionalne poljoprivrede i ispaše utječe i na opstanak ptica grabljivic koje se tu hrane, poput eleonorinog sokola (Falco eleonorae) čija se najveća populacija u Hrvatskoj nalazi baš ovdje. Suhozidima omeđeni maslinici i vinogradi, kojih na Visu ima sve manje, specifično su stanište i dom brojnim vrstama biljaka, kukaca, gmazova i malih sisavaca.

Iz knjige “Moj komadić zemlje”, Natura 2000

Izvor www.mojotokvis.com



Marija Martinko on the right during the exhibtion in the town of Požega in 2015.

Is it me? Yes! Tatjana Ordanić, Požeški Markovac on Papuk in Slavonia on the north of Croatia.

The above three photos by Vanja Protić, taken in the Public Library in Požega 2015.

Nenad Bach i Marija Martinko u parku Maksimir u Zagrebu tijekom akcije Pokretom protiv Parkinsona 3p održane 4. listopada 2014.

Formated for CROWN by Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!