Songbooks of Bozidar Kunc Croatian composer now available
http://www.croatia.org/crown/articles/10113/1/Songbooks-of-Bozidar-Kunc-Croatian-composer-now-available.html
By Nenad N. Bach and Darko Žubrinić
Published on 05/8/2011
 | Croatian composer Božidar Kunc was born in 1903 in Zagreb and died 1964 in Detroit. His sister Zinka Kunc Milanov was a famous opera singer. Recently Ivana Kunc, his daughter, has issued the first CD containing his music. In 2006 Ivana Kunc gave a concert of her father’s vocal pieces at Weill Recital Hall at Carnegie Hall. She has since released a studio recording of these songs entitled “Music of Božidar Kunc.” Much of the music on this CD is being presented for the first time. |
In 2006 Ms. Ivana Kunc gave a concert of her father’s vocal pieces at Weill Recital Hall at Carnegie Hall
Božidar Kunc, Croatian composer
| Božidar Kunc Božidar Kunc (b Zagreb, 18 July 1903; d Detroit, 1 April 1964). Croatian composer and pianist. An accomplished pianist while still a boy, he studied with Stančić and composition with Bersa at the Zagreb Academy of Music, graduating in 1925 and 1927 respectively. In the numerous recitals he gave he often performed works by Croatian composers and French Impressionists. From 1929 he taught the piano at the Academy and directed the opera studio there from 1941. In 1951 he moved to New York, primarily to assist his sister, the celebrated soprano Zinka Milanov, in her career. Most of Kunc’s compositions are for the piano, whether in strict sonata or concerto form, or as poetic programmatic miniatures; his style of writing for the instrument is masterly, employing a full range of texture, and differentiated, colouristic sounds. In later works his rich, post-Impressionistic harmony develops towards free atonality. His inclination for well-defined form and melody bears a certain resemblance to the style of Ravel, while his songs, mostly settings of Croatian and English texts, contain fine examples of flexible melodic and rhythmic writing. |
| Božidar Kunc songbooks are now available for purchase on-line through the Croatian Music Information Centre! There are three new editions: "Songs 1" includes all of the songs with English text. (Contains “The Daffodils” and “The Arrow.”) "Songs 2" includes "Čežnja" and "Strepnja." (Recorded by Zinka Milanov.) "Piano Miniatures" is also available containing some of Kunc’s best piano pieces. To purchase click here. Once on the site there is an option on the upper right to click "hr" for Croatian or "en" to navigate in English. To hear sound samples from the songbooks click here. |
| Ivana Kunc Ivana Kunc comes from a musical family. Her aunt was soprano Zinka Milanov, and her father, noted Croatian composer Božidar Kunc. Ms. Kunc, a lyric soprano, has performed with numerous opera companies including Opera Northeast, Amato Opera, and Brooklyn Lyric Opera. She has sung the roles of Mimi in La Boheme, Pamina in The Magic Flute, Susanna in The Marriage of Figaro, Antonia in The Tales of Hoffmann, and Juliette in Romeo and Juliette among others.  Ivana has performed solo recitals throughout the Tri-State area with material ranging from operatic arias and classical art songs to Broadway musical favorites. In December 2006 Ms. Kunc gave a concert of her father’s vocal pieces at Weill Recital Hall at Carnegie Hall. She has since released a studio recording of these songs entitled “Music of Božidar Kunc.” Much of the music on this CD is being presented for the first time. This CD was prominently featured on the Croatian Radio 3 (Hrvatska Radiotelevizija) broadcast “Solo Tutti” hosted by Franjo Bilic. Ms. Kunc was also interviewed by Jana Haluza on Croatian National Radio 1 for their program, “Iz Najnovije Svjetske I Domaće Diskografije.” A native New Yorker, Ivana now resides in New Jersey with her husband, guitarist Monroe Quinn. Source www.ivanakunc.com |
"Music of Božidar Kunc" – Ivana Kunc CD Review by Đurđa Otržan - WAM Magazine Released as a studio recording at the beginning of 2007, this album is a private edition of the composer's daughter, Ivana Joy Kunc. Since the music on the recording comes from Kunc Songs, this CD brings us the vocal works of Božidar Kunc straight from the source. The album is valuable and important for a number of reasons. First, by getting acquainted with this particular opus of the composer, we are able to glean the trajectory of Kunc's life. This is a trajectory that looks different from this side of the Atlantic than if considered from within his adopted homeland. It thus appears that his fate destined Kunc to sacrifice what mattered to him most at a number of turning points in his life. Born in 1903, he emerged as the most promising student of Svetislav Stancic and Blagoje Bersa. At the beginning of his professional career, he quickly distinguished himself with a brilliant orchestral debut: his Violin Concerto was premiered by Zlatko Balokovic and the Zagreb Philharmonic Orchestra. A successful international debut of the same piece followed in the US. This period in Kunc's career already offers a glimpse of what followed in the years to come. The songs he composed during this time undoubtedly bear the stylistic mark of his colleagues: Dora Pejacevic, and particularly Dragan Plamenac and the somewhat younger Ivana Lang. The critics who are not familiar with the works of these Croatian authors are forced to locate Kunc's sources in the larger European context. Here they find echoes of Ravel and perhaps of Gershwin in Kunc's American phase. But if Kunc's songs are compared to those of Plamenac, their similarities are obvious given that the two composers and pianists shared in the overall zeitgeist of the 1930s Zagreb. Year 1927 also marks the beginning of the period that stretches all the way to 1951, the year of Kunc's departure from Zagreb. This period is characterized by the composer's increased marginalization of his own creative impulse. Božidar was of course the brother of an extremely talented young singer, one who needed a trusted accompanist and coach to work with her on, among other things, her weak sense of rhythm and tempo. As a result, Stancic's brilliant student dedicated himself to supporting the career of the eventually famous Metropolitan diva Zinka Milanov. Furthermore, by leaving his homeland for America in 1951, Božidar also left behind the Croatian language. Thereafter he mainly composed to the verses of English language poets. With his life fundamentally changed -- foreign country, new language, and the piano different from the one in the concert hall -- Kunc fought depression by composing instrumental music. Happiness finally arrived in the person of a student, DeElda Fiebelkorn, whom he married and who soon gave birth to Ivana Joy. Their life together was, by all accounts, filled with love and understanding and this microcosm of happiness found its way into Kunc's work, namely, the cycle of songs DeElda's Love Songs. The story would have its happy ending there had Kunc not been offered the opportunity to finally climb a concert podium in Detroit on April 1, 1964 to perform his first Piano Concerto. His heart, however, could no longer sustain the contradictions inherent in his ambition, on the one hand, and his self-sacrifice, on the other. He collapsed shortly after the concert was over clearly unable to reconcile the truth of his creative genius with the everyday life led in the shadow of the famous sister. And so it remains up to us to support and push for more frequent performances (which have been coming in the recent years) of Kunc's work, in particular his four extraordinary piano sonatas. With this in mind, Ivana Joy's performance in Carnegie Hall last year would have made her parents and her aunt enormously proud. She handled Kunc's songs not only with a great deal of warmth and deftness, but with maturity, vocal beauty, and her own physical presence which recalls her aunt in her best years. It's as if Ivana too bears the streak of selflessness that marked her father's artistic career. The album contains two free-standing songs, She and Notturnino, and four cycles: three songs to texts in English (Wordsworth, Blake, Longfellow); two songs to poetry by Desanka Maksimovic; and De'Elda's love songs. Ivana Kunc approaches all these as if they were treats of truly extraordinary significance. Rightly so because each cycle of songs represents a distinct summation of Kunc's artistic credo. Moreover, the performance is as authentic, as honest, and as historically justified as can be -- particularly since one of the songs is explicitly dedicated to Ivana Joy. A valuable bequest thus found its rightful owner. Source www.cdbaby.com |
| Božidar Kunc rođen je 18. srpnja 1903. u Zagrebu kao četvrto dijete knjigovođe Rudolfa Kunca (1867. – 1932.), potomka obitelji Kunz van der Rosen iz Graza, i Ljubice Smičiklas (1873. – 1936.). Uz Božidara jedino je Mira Tereza Zinka (17. svibnja 1906. – 30. svibnja 1989.), kasnije čuvena operna pjevačica, doživjela zrelu dob. Božidar je odrastao u glazbenom ozračju koje je poticao muzikalni otac (svirao je violončelo i pjevao) koji mu je i pružio primjereni glazbeni odgoj. Počeo je skladati u dobi od dvanaest godina, a od osamnaeste godine života radi to sustavno i kontinuirano. Premda je 1926. apsolvirao četverogodišnji studij prava, težište je njegova zanimanja glazba koju je studirao na Muzičkoj akademiji opredijelivši se za dva područja koja će ga zaokupljati čitava života: pijanizam i skladateljstvo. Diplomski ispit iz glasovira položio je 27. lipnja 1925. u klasi Svetislava Stančića, a diplomu iz skladateljstva stekao je 25. lipnja 1927. kod Blagoja Berse. Na diplomskom koncertu 23. lipnja iste godine Božidar je nastupio kao skladatelj i pijanist izvodeći vlastite glasovirske skladbe i kao pratitelj sestre Zinke i violinista Ljerka Spillera. Neposredno nakon diplome počinje njegova bogata koncertantna i skladateljska karijera. Već 29. lipnja 1927. Zagrebačka filharmonija izvodi koncert posvećen njegovim djelima (Idila, kantata Na Nilu, Sonata za violončelo i glasovir), a iduće godine dobiva za svoj violinski koncert prestižnu međunarodnu Nagradu Zlatko Baloković. Od 1929. Kunc djeluje i kao pedagog, podučavajući glasovir na Muzičkoj akademiji i korepetirajući pjevače. Desetak godina bio je i voditelj Opernog studija (1941. – 1951.). Tridesetih godina Kunc bilježi nove međunarodne uspjehe na europskim festivalima: na međunarodnom festivalu u Dresdenu, 1934., Staatskapelle izvodi njegov Glasovirski koncert u h-molu sa skladateljem kao solistom (isto je djelo 7. ožujka 1954., izveo Filadelfijski orkestar pod ravnanjem Eugčnea Ormandyja); slijede zapažene izvedbe u Karlovim Váryma, Frankfurtu na Majni i Pragu. Uzlaznu putanju tih uspjeha prekida Drugi svjetski rat. Kunc tih godina i dalje sklada, a nakon završetka rata nastupa diljem Hrvatske i tadanje Jugoslavije kao solist i pratitelj pjevača, često i u improviziranim uvjetima. Sudbonosna prekretnica u Kuncovu životu bila je 1951. godina kada je odlučio slijediti svoju sestru Zinku (tada Milanov) u Sjedinjene Američke Države. Prisna povezanost sa sestrom, tada već proslavljenom opernom primadonom, ali i nada u vlastitu međunarodnu karijeru (uz svijest o svom rubnom položaju u komunističkom jugoslavenskom režimu) – sve je to utjecalo na Kuncovu odluku. On se ubrzo uključio u koncertne turneje sa Zinkom, a trajno je ostao i njezin korepetitor za sve vrijeme njezina angažmana u Metropolitan operi. U okviru Zinkinih koncerata Kunc je svirao i kao solist, izvodeći najčešće vlastite skladbe. Ipak, njegovi su nastupi ostali u sjeni sestrine umjetnosti, a niti kao skladatelj nije uspio ostvariti onaj prodor na svjetsku skladateljsku scenu koji je očekivao. Odlaskom u SAD bitno su se izmijenile vanjske okolnosti Kuncova života. Novi, u suštini nesigurni glazbenički status prisiljava ga, slično kao i tolike druge prije njega (među njima, npr. i Bélu Bartóka), na bitku za golu egzistenciju. Raspon njegove djelatnosti širok je i zato uzrok trajnom stresu. Iz godine u godinu Kunc poduzima brojne turneje sa Zinkom po Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, svira na dobrotvornim koncertima i snimanjima, korepetira pjevače i prati ih na nastupima, muzicira u četveroručnom sastavu, a izvodi i dionice čeleste i triangla u orkestru Metropolitan opere. Dragocjeno vrelo prihoda bili su i satovi korepeticije u baletnoj školi Mije Čorak Slavenske (premda je taj posao doživljavao kao nedostojan svog pijanističkog ranga). S dijelom prijatelja iz Zagreba i dalje održava kontakte, a njima se u Americi pridružuju i novi. Uz svestran i intenzivan umjetnički angažman posljednje su godine njegova života otežane i osobnim lutanjima i krizama. Nakon braka s Karlom r. Račić (kasnije udatom Cizelj) koja je do smrti čuvala njegovu zagrebačku umjetničku ostavštinu (danas u Hrvatskom glazbenom zavodu), i američke bračne veze s bolničarkom Ruth Higgins iz koje je potekao sin Douglas, Kunc je 1959. upoznao DeEldu Fiebelkorn (r. 1923.) i u braku s njom, uz kćerkicu Ivanu Joy, našao sreću i umjetničko nadahnuće. Posljednji nastup Božidara Kunca bio je u prepunoj Fordovoj dvorani u Detroitu, 1. travnja 1964. godine. Detroitski simfonijski orkestar kojim je ravnao Sixten Ehrling izvodio je, uz Zinkino sudjelovanje, djela međunarodnog i hrvatskog repertoara. U žarištu ove dobrotvorne priredbe bila je izvedba Kuncova Glasovirskog koncerta u h-molu sa skladateljem kao solistom. Neposredno nakon koncerta Kunc je umro, pogođen srčanim udarom. Prijatelji ga pamte kao živahnog, uvijek susretljivog i duhovitog čovjeka i genijalnog improvizatora. U Kuncovoj skladateljskoj ostavštini vokalnim skladbama za glas i glasovir pripada važno mjesto. Većinu svojih popijevaka skladatelj je okupio u cikluse od po dvije, tri, pet ili sedam solo pjesama, najčešće prema načelu pripadnosti istom pjesniku ili pjesničkom krugu. Dio nosi samostalne brojeve opusa, dok neke nisu označene. Ukupan broj Kuncovih popijevaka (s brojem opusa ili bez njega) iznosi pedesetičetiri skladbe. Od toga je najveći dio sačuvan, djelomice u skladateljevoj ostavštini u New Yorku, djelomice pak u izvornicima, prijepisima ili tiskanim izdanjima u Zagrebu. Vokalno je izražavanje konstanta u Kuncovu stvaralaštvu, počam od mladenačkih pokušaja (1916.), sve do triju Vokaliza op. 74 dovršenih šest tjedana prije smrti. Nakon vokalnih prvijenaca nastalih kontinuirano nakon 1923. (većinom bez oznaka opusa), Kunc je u svom zagrebačkom razdoblju skladao popijevke obuhvaćene opusima 16, 18, 29, 30, 45 i 47, uz dvije bez oznake opusa (Mrtva ljubav i Vigilia). Književna vrijednost uglazbljenih tekstova odaje ukus i sklonost raznovrsnim temama, motivima i ugođajima – od lirizma do humora i groteske. Kuncov put kroz pjesništvo odaje širenje književnih poticaja: nakon hrvatskog romantizma (Stanko Vraz) i tradiciji okrenute dijalektalne poezije (Dragutin Domjanić, tri popijevke), skladatelj bira aktualne tekstove hrvatske moderne (Antun Branko Šimić s tri uglazbljena teksta; stihovi Vladimira Vidrića, Milana Begovića, kasnije i Vladimira Kovačića). S kompleksnim izričajem Miroslava Krleže sučeljava se 1936., među prvim hrvatskim skladateljima. Postupno se krug primljenih poticaja širi i na suvremene bosanske, srpske i slovenske pjesnike. Stihovi narodne poezije svojom su toplinom i razigranošću nadahnuli neke od najljepših stranica Kuncove glazbe (op. 16 i 47). Nakon životne i stvaralačke prekretnice, 1951., Božidar Kunc u Sjedinjenim Američkim Državama otkriva pjesništvo engleskih i američkih pjesnika Williama Wordswortha, Rodneya Blakea i Henryja Longfellowa (op. 52 iz 1952.) sučeljavajući se sa zakonitostima prozodije engleskog govornog izričaja. Nakon popijevke She, koja nije označena brojem opusa, Kunc sve do 1961., dakle devet godina, nije skladao vokalnu liriku, posvećujući se instrumentalnim vrstama. Tek susret s DeEldom, 1959., koja će postati njegova supruga otvorio mu je nova vrela nadahnuća na području Lieda. Poput Roberta Schumanna koji je uoči i nakon vjenčanja s Klarom Wieck, 1840., upravo u mediju popijevke iskazao svoje najskrovitije emocije, Kunc je posljednjih godina života skladao neke od svojih najdojmljivijih solo pjesama. To je dvanaest popijevaka obuhvaćenih u opusima 72 iz 1961. i 75 iz 1962.-1963., sve na stihove DeElde Kunc koji evociraju trenutke zajedničkog života. Prvi tekstovi koje je Kunc uglazbio pisani su u vezanom stihu. No vrlo brzo on otkriva mogućnosti slobodnog stiha i fleksibilnijeg metra koji mu u formalnom pogledu pruža mnogo veću slobodu. Odličan poznavatelj jezika, kako materinjeg tako i engleskog, Kunc je uvijek poštivao zakone metrike – no nikad im nije robovao. Glazbeno načelo ostat će mu trajno bitnim čimbenikom u oblikovanju vokalne dionice. Pa i onda kada zadivi logikom vokalne deklamacije, čuvat će u nizu finih pojedinosti imanentnu glazbenost i tako svakoj od svojih popijevaka dati individualno obilježje. One su u prvom redu glazba. Neke posebne okolnosti Kuncove skladateljske prirode i profesionalne djelatnosti obilježile su njegov vokalni izričaj. Prva je Kuncov pijanizam. Od djetinjstva srođen s glasovirom, završivši studij tog instrumenta i krenuvši putem pijanističke karijere, Kunc upravo preko glasovira otkriva mogućnosti postimpresionističke harmonije i razvija bogat slog zasićenog, profinjenog kolorita proširujući raspone glasovirskog zvuka. Prirodno je, dakle, da je skladatelj suvereno poznavanje mogućnosti glasovira i kreativnosti na području specifične “Kuncovske” harmonije i sloga ugradio i u instrumentalnu dionicu svojih popijevaka, čak i onda kada se ona kreće u prividno jednostavnom, prozračnom slogu kao npr. u popijevkama na narodne tekstove. U zrelim i kasnim Kuncovim solo pjesmama glasovirski je slog ponekad tako složen da vokalna dionica tek u interakciji s njime dobiva pravu dubinu i osvjetljenje. Iz težnje zasićenoj zvučnosti instrumentalnog parta proizašle su i orkestracije nekih popijevaka (Strepnja, Čežnja, Zima, Ti nisi ništa). U slogu Kuncovih popijevaka zrcali se, nadalje, i skladateljev izrazit smisao za improvizaciju. Upravo preko glasovira najspontanije se očitovala ta posebnost skladateljeve imaginacije. Ornamentika kao i karakteristične figure u glasovirskoj dionici izviru iz postupaka improvizacije; tako npr. oblici akordske figuracije ili njegov omiljeli s akordom vezani arpeggio kojim oivičuje zamišljeni zvukovni prostor. Zbog “improvizacijskih” značajki glasovirske dionice mnoge Kuncove popijevke djeluju skicozno, otvoreno, poput isječaka iz neke veće cjeline, što je svakako i posljedica skladateljeva mišljenja glazbenog oblika. Važna, premda naizgled “vanjska” okolnost koja je utjecala na njegovo vokalno stvaralaštvo jest njegova suradnja s pjevačima. Zinka Kunc (Vilfan, kasnije Milanov) skladateljeva sestra i proslavljena primadona Metropolitana, počam od prvog koncerta, 29. lipnja 1927. (kada je izvela solističku dionicu u baladi Na Nilu), ostaje trajni tumač njegovih popijevaka od kojih su joj mnoge i posvećene. Druge su posvete upućene pjevačima interpretima Kuncovih solo pjesama kao npr. Lavu Vrbaniću, Mariji Borčić i Nadi Pirnat. No suradnja s pjevačima ne iscrpljuje se u Kuncovu slučaju samo u interpretaciji njegovih popijevaka. On je i pouzdan pratitelj i korepetitor ne samo svoje sestre već i drugih vokalnih umjetnika. Odlično je poznavao literaturu Lieda i operni repertoar, ali i sve tehničke i interpretativne mogućnosti ljudskog glasa. Znao je što glasu “leži” pa kao skladatelj nikad ne piše “protiv” glasa, iskorištavajući raspone pojedinih registara, premda se od samog početka odrekao uhodanih staza u oblikovanju vokalne dionice svojih popijevaka. Kuncova je estetika stvaralaštva, onako kako se ona iskazuje u njegovim popijevkama, u suštini romantička. Za njega je glazba prvenstveno ekspresija, pa svim sredstvima svoje vokalne umjetnosti teži tumačenju pjesničke riječi i njezina asocijativnog kruga. Na stečevine kasne romantike i impresionizma nadograđuje prema vlastitom poimanju proširene tonalitetnosti, koja mu pruža mogućnosti i za ostvarivanje povremenih ekspresivnih napetosti posredstvom oslobođene disonance. Njegova solo pjesma razvija se od tradicionalnog razgraničenja “melodije” i “pratnje” prema produbljenom i kompleksnom odnosu u kojem su ta dva čimbenika stopljena u jedinstveni organizam. U vokalnoj se dionici ujedno dokida i tradicionalna podvojenost između pjevnosti i recitativnosti, jer Kunc u ritamski podatljivom tijeku vokalne dionice razvija vlastiti “stile misto” u kojem se različiti načini tretmana glasa nižu bez izrazita prijelaza, od recitativu bliske deklamacije do izrazitijih belkantističkih fraza, u melodiku koja diše zajedno s tekstom, sad široka i mirna, sad nemirna i ustreptala, reagirajući neposredno na emotivnu i značenjsku krivulju stiha. Ujedno se odlomci u slobodnoj polimetriji odmjenjuju s onima koji su strogo metrički organizirani. Pjesničke slike i metafore potiču Kuncovu glazbenu imaginaciju na oblikovanje glazbenih “slika” ili odsječaka, kao što je to npr. slika plesa u popijevci Smrt karnevala na stihove Miroslava Krleže (stilizirani valcer) ili ples sa sunovratima u solo pjesmi The Daffodils. Stihovi iz narodne poezije (u op. 47) ili oni koji evociraju neku egzotičnu sredinu (Prosjak Rahim) potiču ga na maštovitu uporabu folklorizama (povećana sekunda, bordunski tonovi, ornamentika) kojima stvara specifični couleur locale. U južnoslavenskom prostoru osobnost Božidara Kunca iznimna je, posebna, i s obzirom na njegov otklon od vladajućih ideologija, osamljena. Svijet njegovih popijevaka slojevit je i – kako za slušatelja tako i za onoga koji ga analitički propituje – pun iznenađenja: od staklasto prozračnog zvukovnog prostora Zime do iskričava scherzanda popijevaka na narodne tekstove ili ekspresivnih napetosti kasnih opusa na engleske stihove, Kunc je na uvijek nov način ozvučavao skrivenu glazbu izabranih tekstova, materijalizirao tonovima njihove nijanse i pretvarao u čaroliju zvuka ozračje stihova. Koraljka Kos, Zagreb, 2010. Izabrana literatura
Izvor www.mic.hr |
Formated for CROWN by prof.dr. Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!