Published on 09/10/2010

Marijana Hajdarhodžić, born in Croatia, classically trained flute player, singer and percussionist, and The Penny Black Remedy band in London are positively brimming with excitement, as they prepare to play their first ever live shows in Norway and Croatia. In her native Dubrovnik, Croatia, they will be playing in the gorgeous and historical venue, Lazareti, on Saturday, August 21st, 2010.

Marijana is Croatian vocalist and percussionist in the band

Marijana Hajderhodžić, Croatian vocalist, percussionist and classicaly trained flute player

Marijana Hajdarhodžić singing with The Penny Black Remedy

The Penny Black Remedy consists of Keith M Thomson on vocals, guitars and song-writing duties, classically trained, Croatian vocalist/percussionist Marijana Hajdarhodzic and of course the powerhouse rhythm section of Dutch drummer Wilco Van Eijk and bassist Steve Nelson, from England; As Keith puts it, ‘It was glaringly obvious from our very first rehearsal that this was not only going to work unimaginably well musically, but that we shared a similar passion, drive, sense of humour and an uncanny collective ability to still perform whilst drunk.’

Source www.thepennyblackremedy.com

One Step Fjord-ward, Then Right Back Hrvatsk-ya

All of us here at TPBR HQ are positively brimming with excitement, as we prepare to play our first ever live shows in both Norway and Croatia.

The first show is in Norway, where we shall be playing the renowned Bergen venue, The Garage, on Thursday 19th Aug. We will be due onstage around 10.30pm. We are very much looking forward to reuniting with our Norwegian chums who we met a few months ago at one of our London shows, and of course, are as eager as actual beavers to meet as many new chums as possible.

After a much anticipated day trip to Norway’s magnificent and magical Fjords, we shall then make our way, post-haste, to the beautifully preserved medieval coastal city of Dubrovnik in Croatia.

In Dubrovnik, we shall be playing in the gorgeous and historical venue, Lazareti on Saturday, August 21st 2010, where we shall be due onstage around 11pm. Lazareti is famous not only as a wonderful music venue which has played host to thousands of acts from all over the world, but also for the fact that in ye olden days it was actually a quarantine building. Actually, it is one of the best preserved quarantine buildings in the Mediterranean, constructed at the turn of the 17th century in which, due to precautions against the spreading of the plague and other then incurable infections diseases, all traders and passengers arriving in caravans or ships had to spend a mandatory 40-day quarantine period. Sadly, we are only playing one night there.

This shall be our first trip back to Croatia as a band since working on the artwork/photo’s for our album, so we can’t wait to hook up with all of our dear chums over there, as well, indeed, as our old chums who are travelling over there from the UK for the show. Abstinence, I suspect, shall be as difficult as a game of pin the tail on the donkey with neither a pin, nor a donkey.

Hopefully we’ll see you there.

Big, big love

TPBR

Source www.thepennyblackremedy.com

HRVATICA NA ENGLESKOJ POP SCENI

Prvo sam došao na otvorenje jedne izložbe i na prateći program u veleposlanstvo Republike Bosne i Hercegovine smješteno u negdanjoj ambasadi SFR Jugoslavije. Bio je početak srpnja, polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi, ali stvar se nije mogla „izbjeći“- i bolje da nije. Dado Džihan, negdanji klavijaturista „Zabranjenog pušenja“ i član „Top liste nadrealista“, je birao program i među ostalima najavio englesku grupu „The Penny Black Remedy“. Pili smo vino i sladili se ćevapima, kad je ovaj kvartet predvođen stasitom pjevačicom zasvirao i to akustično. I nakon dvije pjesme sv i su plesali i veselili se sa njima. A onda me je upoznao sa članovima sastava- Škot na gitari, vokalu i kao glavni autor, pjevačica koja se koristi i udaraljkama, engleski basista i nizozemeski bubnjar- skupina koja je duhoviito svoju verziju pop glazbe nazvala „Balkan Country Punk Juggernaughts“. Pao sam na tjeme kad mi je pjevačica rekla da je iz Dubrovnika, da se zove Marijana, a preziva Hajdarhodžić. Odmah je od strane ovog autora slijedilo pitanje o mogućem srodstvu sa Hamom - pjevačem legendarnih „Dubrovačkih trubadura“ iz njihovih najboljih godina; dakle kada su u ovom istom gradu Londonu, nastupili sa pjesmom Đela Jusića „Jedan dan“ i visoko se plasirali, ostavivši izvanredan dojam daleke 1968. godine (11 mjesto!)-a odgovor je bio da je to njen otac a da je ime dobila po tomu što se rodila upravo u vrijeme kada je on snimao verziju prekrasne pjesme „Marijana“ velikog dubrovačkog trubadura Vlahe Paljetka sa matičnim mu sastavom. I odmah su mi dali svoj nastupni CD „No One's Fault But Your Own“, te me pozvali na sljedeći nastup u jedan od brojnih londonskih rock klubova. Ljubopitljiv kakav sam odmah sam se dao u akciju i pregledao sve što se o njima dalo saznati. O da, pohvalilisu mi se da su upravo apsolvirali nastupe na legendarnom rock festivalu u Glastonburyju, njih čak četiri, sa iznimno pozitivnim reakcijama publike i kritike.

Jedan dan (One Day) by Dubrovački trubaduri at the 1968 Eurovision Song Contest, sung by Luciano Kapurso and Hamo Hajdarhodžić on the right, Marijana's father.

Vlaho Paljetak singing Marijana in 1936.

Dubrovački trubaduri singing Marijana in 1970s

Seiji Tanaka from Japan, singing Marijana in 1976 in Japanese and Croatian!

Marijana mi je Hajdarhodžić naglasila da je ovdje u Londonu već godinama, da je učila u Dubrovniku flautu, da se tek zadnjih godina našla sa ovim sastavom i da su krenuli žestoko, posebno prošle i ove godine. I ponosno je naglasila da je njihov nastupni CD djelo hrvatske pameti i pjesama njihova gitariste, kao i cijelog sastava, da su ga radili u jednom malom studiju u Zagrebu sa našim producentom Robertom Nappholzom iz sastava „Fali V“, da su im omot radili također hrvatski designeri i da je njihov image također djelo naše pameti.

Posebno su naglasili udio koga je ostvario dubrovački trubač i krilničar Džemal Cakić, koji je uradio i odsvirao sve duvačke aranžmane- i to ponosno je rekla za samo dva dana. Robert, Džemal i Marijana su bili zajedno u glazbenoj školi u Dubrovniku i otuda ta veza. E sad o samoj glazbi i o posljednjim uspjesima ovog bez ikakva ću krzmanja reći odličnog i originalnog sastava. Centralna ličnost u grupi je Škot Keith M.Thomson, koji piše sve pjesme - Marijana naglašava brzinom koja je skoro svjetlosna. On je ujedno i jedan od dva glavna pjevača, svira gitare, a ritam sekciju čine bas gitarista Steve Nelson i jazz bubnjar iz Nizozemske Wilco van Eijk. Svo četvoro i sjajno pjevaju skupa vrlo složene vokalne dionice, muški i ženski glasovi se stalno sudaraju i nadopunjuju,a na većim nastupima im se pridružuje i alt saksofonista i klarinetista doprinoseći još više zanjimljivom zvuku i line-upu. Jer pjesme su ovog sastave sve samo ne ordinarni rock uradci, kakvih je na londonskooj klupskoj sceni bezbroj. Keith M.Thomson sa nevjerovatnom lakočom miješa različite utjecaje - od alter countryja, preko pub rocka i punka, sa malo two tone natruha ( njihov image je prafraza ska sastava - dakle crno-bijelo!), a na koncu tome dodaju i ponešto od gipsy glazbe, posebno u melodijama i onim karekterističnim up tempima u drugom dijelu skladbi. Može izgledati kao kalkulacija, ali kada slušate njihov nastupni CD, a još više koncertne nastupe odmah osjetite da su te pjesme pisane „organski“, bez mnogo kaluliranja i da ih sklada autor od damara i talenta.

Iako postoje tek tri godine „The Penny Black Remedy“ su već postigli zapažene rezultate. Uz nastupe po cijeloj Velikoj Britaniji i po Europi, osvojili su i nagradu Indie Award 2008, koju im je na svečanosti predao nitko drugi doli gitarista „Genesisa“ Mike Rutheford, i sam sjajan autor i vođa još jednog važnog sastava „Mike & Mechanicks“, a onda je došao prvi CD sa deset pjesama, od kojih svaka ima hitoidan potencijal i za koje su već zgotovili par dobrih video spotova, surađujući pri tomu sa video produkcijom i neodvisnim kablovskim distributerom „Eye See Sound“, čiji je studio i rock dvorana navečer nazvana „Luminaire“, gdje su svirali na jednom ljevičarskom zboru kao glavni učesnici. Publika je odmah nakon prve pjesme zapjevala sa njima, njihova ih je vesela i žurerska glazba ponjela- nije bilo nikoga tko nije zaplesao sa njima ili pak zajedno sa njima zapjevao.Ono što sam par dana ranije naslutio sada se obistinilo u sudaru sa zahtjevnom londonskom publikom - ova grupa ima istinsku snagu i širi oko sebe radost i nekakav optimizam, mada pjesme dodiruju mnoge životne probleme, i one radosnije, ali i osvijetljene sa tamnije strane. Ne slučajno moj kolega (i dobar prijatelj!) Robin Denselow iz važnog dnevnika „the Guardian“ (nekada odličan politički komentator, a sada piše isključivo o world music- izvanredno ocijenio nastupe naše ethno grupe „Kries“ u Londonu!) skoro euforično ocijenio njihov nastupni CD sa riječima“sasvim jednostavno, najbolji pjevni country koji sam čuo“. Slične su i kritike nakon debitanstskog pojavljivanja na najvećem rock festivalu na svijetu.

I opet noviteti - dobili smo i single na kome je udarna pjesma “You Have Wasted Your Life, Now Please Stop Wasting Your Money“ skinuta sa prvog CD-a,a onda je dodana i novosnimljena „You Look Funny When You Think“, koju pjeva naša Marijana. Kao i CD izdali su je za vlastitu etiketu „Soundinistas Ltd“, dok je distribuciju preuzeo Kadiz Music Ltd, na koncertu su nam dali i DVD snimljen ranije uživo u istom klubu, par dana potom su nas obavijestili i da su isti single objavili i na obojanom vinilu. I ono najvažnije - očekuje ih u kolovozu prvi pravi nastup u Hrvatskoj na legendarnoj dubrovačkoj alter pozornici „Lazareti“. I naravno, Marijana mi je rekla da se spremaju da jednu od pjesama koje je pjevao njen otac sa „Dubrovačkim trubadurima“ i sami prirede na svoj način (onda bi ona svirala flautu kao Luciano Kapurso nekada!).

Bravo Marijana, bravo „The Penny Black Remedy“ i sretno i hrabro grabite naprijed. Talenta, znanja i originalnosti Vam ne nedostaje.

Ognjen Tvrtković / London srpnja 2010.